REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1841/2025-7

[adresa] Č 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ČH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Antonio Marečić, odvjetnik u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske (OIB: 37836302645), Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Josipa Runjanina 2, radi obustave radova na kulturnom dobru, 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612-08/25-02/0065, URBROJ: 532-02-03- 02-02/1-25-2 od 1. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Područne konzervatorske službe Karlovac, KLASA: UP/I-612-08/25-08/0012, URBROJ: 532-05-02-09/5-25-02 od 20. svibnja 2025. obustavljaju se radovi rekonstrukcije stambene zgrade na adresi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje protivno potvrdi glavnog projekta KLASA: 612-08/17-23/3035, URBROJ: 532-04-02-09/2-17-02 od 7. srpnja 2017. poduzima tužitelj na građevini smještenoj unutar Kulturno-povijesne urbanističke cjeline Grada Karlovca, zaštićenoj rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-612-08/06-06/0470, URBROJ: 532-04-01-1/4-09-6 od 23. listopada 2009., upisanoj u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem 2993. Točkom 2. rješenja određeno je da je investitor/izvođač radova dužan obustaviti radove odmah po primitku rješenja te je naloženo investitoru povrat kulturnog dobra u stanje zadano glavnim projektom, a ako tako ne postupi u roku od 60 dana, izvršenje će se provesti putem trećih osoba na trošak investitora (točke 3 i 4. rješenja). Točkom 5. rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja .

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/25-02/0065, URBROJ: 532-02-03-02-02/1- 25-2 od 1. kolovoza 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. Tužitelj svojim navodima u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu ne spori da je na predmetnoj stambenoj zgradi koja se nalazi unutar Kulturno-povijesne urbanističke cjeline Grada Karlovca, a koja ima svojstvo kulturnog dobra, izveo radove rekonstrukcije stambene zgrade i da je prilikom izvođenja tih radova odstupio od glavnog projekta za koji je izdana potvrda Konzervatorskog odjela u Karlovcu na način da je umjesto četiri krovne kućice manjih dimenzija, iste spojio i izveo dvije trapezoidne krovne kućice, te je u izvedbi došlo do povisivanja treće potkrovne etaže. Međutim, tužitelj navodi da je voljan uskladiti izvedene krovne kućice s glavnim projektom, ali umoljava da mu se odobri da zadrži izvedenu visinu treće etaže jer da usklađivanje visine s glavnim projektom iziskuje velike troškove. Navodi još kako smatra da je trebalo donijeti jedno rješenje u odnosu na njega i drugog suinvestitora ZH, a ne dva zasebna rješenja. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tužitelj je u tužbi predložio da Sud odredi odgodni učinak tužbe odnosno da se odgodi izvršenje prvostupanjskog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora. Navedeni prijedlog tužitelja je odbijen ovosudnim rješenjem od 10. studenoga 2025. iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U tijeku spora održana je rasprava 22. rujna 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno i opunomoćenica tuženika.

7. Na navedenoj raspravi tužitelj je ustrajao kod svih navoda iznesenih u tužbi te je Sudu predočio fotografije predmetne zgrade prije i nakon rekonstrukcije te je pojasnio kako je minimalno odstupio od glavnog projekta. Pokazao je Sudu i plastičnu stolariju koja je vidljiva na susjednoj zgradi te je naveo da mu nije jasno radi čega on mora imati drvenu stolariju. Naveo je da je trebalo izdati jedinstveno rješenje njemu i ZH koji je zajedno s njim suinvestitor drugog dijela građevine i da nije ispravo da se donesu zasebna rješenja jer da onda on ne zna što piše u rješenju izdanom ZH.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 145/24, dalje: ZZOKD) propisano je ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnog dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenog glavnog projekta odnosno protivno odobrenju za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenom glavnom projektu, za takvu radnju ili zahvat Ministarstvo će po službenoj dužnosti narediti obustavu rješenjem i označiti gradilište službenim znakom. Odredbom st. 3. istog članka propisano je da će Ministarstvo prema potrebi naložiti investitoru obvezu povrata u prijašnje stanje i/ili druge obveze vezane uz provedbu mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara te da će se ako rješenje ne bude u cijelosti izvršeno u roku od 60 dana, izvršenje provesti putem trećih osoba na njegov trošak. Odredbom st. 15. istog članka propisano je da žalba na rješenje Ministarstva o obustavi radova iz st. 1. i 5. ovog članka ne odgađa izvršenje rješenja. Odredbom st. 17. istog članka propisano je da ako vlasnik kulturnog dobra na kojem se obavljaju neodobreni radovi nije investitor, a radove obavlja nositelj prava na kulturnom dobru ili druga osoba, vlasnik je solidarno odgovoran za neodobrene radove zajedno s investitorom ili izvođačem, sukladno odredbama ovoga Zakona.

11. Čl. 70. st. 7. ZZOKD propisano je da suvlasnici odgovaraju solidarno za provedbu izrečenih mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara i provedbu rješenja iz st .

1. do 3. tog članka.

12. Uvidom spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je izvršen konzervatorski nadzor dana 13. siječnja 2025. i da je utvrđeno da tužitelj izvodi radove rekonstrukcije predmetne građevine koja se nalazi unutar prostornih granica Kulturno- povijesne urbanističke cjeline grada [adresa].

13. Uvidom u Glavni arhitektonski projekt „Rekonstrukcija stambene zgrade", projektanta RH, dipl. ing. arh., [adresa], lipanj 2017., za koji je izdana potvrda od strane Područne konzervatorske službe Karlovac, dana 7. srpnja 2017., utvrđeno je da je planirana rekonstrukcija predmetne građevine i to prizemne, katne i potkrovne etaže, u istim vertikalnim i horizontalnim gabaritima , kao i povijesna građevina uklonjena zbog dotrajalosti. Rekonstrukcijom je trebalo biti preoblikovano krovište dodavanjem četiri krovne kućice manjih gabarita, a nekadašnji ganjak je trebao biti imitiran izvedbom francuskih prozora na prvoj etaži, s rešetkastom ogradom koja evocira povijesnu tradicionalnu prostornu koncepciju s ganjkom.

14. Iz zapisnika o konzervatorskom nadzoru od 13. siječnja 2025. slijedi da je usporedbom s nacrtima iz projekta utvrđeno da je izvedeno dulje, jugozapadno pročelje, lomljeno na tri plohe, izvedeno u punom zidu s klasičnim prozorskim otvorima (umjesto francuskih prozora), što je rezultiralo donjom, prizemnom, etažom uvučenom u odnosu na gornju za širinu nekadašnjeg ganjka, zatim je utvrđeno da je došlo do odstupanja u visini objekta što je posebno vidljivo kod jugoistočnog pročelja, gdje je u izvedbi došlo do povisivanja treće, potkrovne etaže, a to je znatno utjecalo na gabarite i dojam građevine na čestici, ali i u povijesnom ambijentu. Utvrđeno je da sve navedene izmjene u odnosu na glavni projekt nisu prihvatljive sa stajališta zaštite i očuvanja kulturnih dobara zbog promjene gabarita i stilskih karakteristika građevine.

15. Dakle, tužitelj je izveo radove protivno glavnom projektu potvrđenom od strane nadležnog konzervatorskog odjela čime je tužitelj postupio protivno citiranom čl. 50. ZZOKD.

16. Naime, u ovoj upravnoj stvari jedino je relevantno da je tužitelj poduzeo radove na kulturnom dobru protivno prethodnom odobrenju nadležnog konzervatorskog tijela, a to sukladno citiranim zakonskim odredbama kojima se štiti kulturno dobro nije dopušteno, jer svaki i najmanji zahvat koji se poduzima na kulturnom dobru mora biti u skladu s odredbama ZZOKD, odnosno u skladu s kulturno- povijesnim ambijentom prostora.

17. U odnosu na navode tužitelja da mu se omogući da zadrži izvedenu visinu građevine, navodi se da Sud ne može utvrđivati posebne uvjete zaštite kulturnog dobra, već je to u nadležnosti konzervatora. Stoga se tužitelj treba obratiti tom nadležnom tijelu da mu se omogući eventualno zadržavanje izvedenoga stanja u prostoru.

18. U odnosu na navode tužitelja da je prvostupanjskim rješenjem trebalo obuhvatiti i drugog investitora ZH navodi se da ta činjenica u konačnici ne utječe na zakonitost prvostupanjskog rješenja. To stoga što je ZH utvrđena ista obveza, ali zasebnim rješenjem. K tome obveza provedbe izrečenih mjera u cilju zaštite i očuvanja kulturnih dobara je uvijek solidarna, a ne djeljiva, što znači da svaki suvlasnik kulturnog dobra ili investitor odgovara za ispunjene cijele obveze samostalno te se stoga može tražiti ispunjenje cijele obveze od bilo kojeg od njih.

19. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 29. rujna 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Antoniu Marečiću, odvjetniku u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2

- tuženiku Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Josipa Runjanina 2