REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-479/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PH, [osobni identifikacijski broj] i 2. TH, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Marko Kuvač i Maja Kuvač, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. OIB 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2412/2025-3 od 7. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 2348/2019-26 od 30. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2412/2025-3 od 7. listopada 2025. u odnosu na pravna pitanja:

"Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR;

Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima;

Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o promjeni kamatne stope sukladno odlukama banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?".

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-448/2023-4 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-580/2022-60 od 30. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

"1) Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR;

2) Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR;

3) Ima li se smatrati da je potraživanje tužitelja, koji je izvršio konverziju kredita sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15, koje potraživanje predstavlja zatezne kamate na više plaćene iznose proizašle s osnove možebitno ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope iz osnovnog Ugovora o kreditu, u zastari, ako je tužba podnesena po proteku roka od 3 godine od dana učinaka konverzije kredita (30. rujna 2015. godine), sve imajući u vidu odredbu članka 223. i članka 226. ZOO-a;

4) Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima;

5) Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o promjeni kamatne stope sukladno odlukama banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?".

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje prvo, četvrto i peto naznačena pravna pitanja važnima u smislu spomenute zakonske odredbe.

4.1. Naime, u odnosu na pitanje pravnih učinaka sporazuma o konverziji postoji kontinuitet u odlučivanju revizijskog suda od presude broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. preko presuda broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i dr., pa sve do Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., a pobijana je odluka utemeljena na shvaćanju koje odstupa od pravnih shvaćanja ovog suda izraženih u istima.

5. Prvo naznačeno pitanje sadržajno problematizira prava tužitelja, nakon provedene konverzije Ugovora o kreditu, na isticanje prema tuženoj banci zahtjeva s osnove utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pri čemu tuženik (banka) polazi od tvrdnje da je ispunio sve obveze propisane odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

5.1. Pobijana je presuda u dijelu koji naznačenim pitanjima osporava tuženik utemeljena, u bitnom, na pravnom shvaćanju da sklopljeni dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati od tuženika stečeno bez osnove zbog promjene ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF te da činjenica što je tužitelj iskoristio pravo na sklapanje ugovora o konverziji nema karakter ponašanja iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti da se odrekao prava na restituciju.

6. U odnosu na četvrto i peto naznačena pitanja, postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članak 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da se radi o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je riječ o pravnim pitanjima o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž-673/2021 od 11. studenog 2021.).

7. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari su vezano za pitanja u izreci ove odluke ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju članka 385.a stavak 1. podstavak 2. u vezi s člankom 389.b stavak 3. ZPP riješeno kao u izreci. U odnosu na drugo i treće naznačena pitanja kao i povredu prava zajamčenih Konvencijom i Ustavom smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 29. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil