Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-505/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KP, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-290/2026-13 od 27. srpnja 2026., u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog KP.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 2. i 3. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP), a sve u svezi s čl. 133. st. 1. t. 5. i čl. 133. st. 3. ZKP-a protiv optuženog KP produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi KP putem branitelja po službenoj dužnosti Marina Hraina, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-587/2026 od 24. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava isključivo istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. U tom kontekstu optuženik u žalbi ističe da je priznao krivnju za predmetno kazneno djelo, čime je izrazio visok stupanj kritičnosti prema vlastitom ponašanju, te da je prema rezultatu vještačenja u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i da, budući da se nalazi u istražnom zatvoru, ne konzumira alkohol, slijedom čega drži da je opravdano očekivati da boravkom na slobodi neće ponoviti bilo kakvo kazneno djelo.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela. Njegovo priznanje predmetnog kaznenog djela u značajnoj je mjeri relativizirano nepobitnom činjenicom da je višestruki kazneni specijalni povratnik, s obzirom da je do sada bio čak pet puta osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, što jasno upućuje na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da dosadašnje kaznene sankcije nisu utjecale na optuženikovo ponašanje u pozitivnom smislu, jer unatoč njima se u konkretnom slučaju osnovano sumnjiči za počinjenje težeg imovinskog delikta – razbojništva, koje uz imovinski karakter uključuje i nasilnički element – prijetnju uporabom oružja, što ukazuje na eskalaciju u njegovom kriminalnom postupanju i povećava stupanj njegove kriminalne upornosti i odlučnosti i to u takvom obujmu da je za otklanjanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a neophodna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile. Naime, budući da optuženika od ponavljanja kaznenog djela protiv imovine, za sada, doduše, na razini osnovane sumnje, nisu odvratile mnogobrojne ranije kaznenopravne sankcije, onda je i nadalje nerealno očekivati da će ga od toga odgovoriti blaže zakonske mjere koje se sugeriraju žalbom, neovisno o njegovom priznanju kaznenog djela koje je predmet ovog kaznenog postupka i neovisno o ostalim okolnostima na koje se poziva u svojoj žalbi.

7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 29. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić