Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-507/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-193/2026-35 od 7. rujna 2026., u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog SĆ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. primjenom čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog SĆ produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 14. veljače 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi GĆ putem braniteljice po službenoj dužnosti Romane Belovari, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-590/2026 od 24. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije treba reći da je prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja osporenog rješenja u dovoljnoj mjeri obrazložio svoj zaključak o nužnosti daljnje primjene istražnog zatvora, a ne eventualno blažih mjera opreza, vezujući razloge za takav zaključak uz argumentaciju kojom je opravdao konkretnu tzv. iteracijsku opasnost. Stoga u tom segmentu prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, koja se sugerira predmetnom žalbom, mada se u njoj izričito ne spominje naprijed navedena zakonska odredba.

6. U sklopu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava samo istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, no valja mu odgovoriti da je sud prvog stupnja, pored nesporne osnovane sumnje u njegovo počinjenje konkretnog kaznenog djela za koje se tereti, pravilno utvrdio i ovu odlučnu činjenicu. Doduše, točno je da prvostupanjski sud nije konkretizirao kaznena djela za koja se optuženik osnovano sumnjiči u druga dva kaznena postupka koja su također aktualna protiv njega na temelju potvrđenih optužnica, no već i same nepobitne činjenice da je on bio u jednom navratu pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela protiv imovine (razbojnička krađa) i da je predmetni imovinski delikt, za koji se osnovano sumnjiči, počinio u vremenu provjeravanja, koje mu je bilo određeno tom ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, opravdavaju zaključak iz pobijanog rješenja da na strani optuženika i nadalje egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost da će puštanjem na slobodu nastaviti s istim obrascem kriminalnog ponašanja.

7. Nije u pravu optuženik niti kada žalbom dovodi u pitanje načelo razmjernosti i zaključak prvostupanjskog suda o neophodnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv njega.

7.1. Optuženik se osnovano sumnjiči za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, a u istražnom zatvoru je proveo nešto više od sedam mjeseci, pa po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda naprijed spomenuto načelo u ovom času nije narušeno.

7.2. Budući da optuženika od počinjenja ovog težeg kaznenog djela protiv imovine, za sada, dakako, na razini osnovane sumnje, nije spriječila ranija kaznena sankcija, već se, naprotiv, prema relevantnom stupnju vjerojatnosti u njegovo ostvarenje upustio unutar vremena provjeravanja određenog prijašnjom pravomoćnom presudom zbog počinjenja kaznenog djela razbojničke krađe, u takvim je okolnostima uistinu nerealno očekivati da će ga od logično predvidivog ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela odgovoriti blaže zakonske mjere poput mjera opreza koje se sugeriraju žalbom.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 29. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić