Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 K-rz-1/2026-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Ivane Bujas, predsjednice vijeća, te sudaca Krešimira Devčića i Mladena Žeravice, članova vijeća, uz sudjelovanje Irene Fučkar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I optuženog JN i dr., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH), po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-143/14 od 23. lipnja 2016. godine, sa izmjenom od dana 8. studenog 2021., nakon provedene javne rasprave dana 5. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenice ŽDO Zagreb, Vlasta Tomašković, branitelja I optuženika, odvjetnika Miroslava Vlašića, branitelja II optuženika, odvjetnika Zorana Vujasina, a u odsutnosti I optuženog JN i II optuženog NN, dana 5. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I optuženi JN, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], sin ČN i J rođene N, rođen **.**.1958. u [adresa], općina [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Srbije, SSS, zavarivač, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u Skoplju 1978., bez odlikovanja, neosuđivan i

II optuženi NN, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], sin LN i Č rođene NN, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Srbije, SSS, strojobravar, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vojsku služio u Kninu 1985., bez odlikovanja, neosuđivan

k r i v i s u

-što su:

-točno neutvrđenog dana početkom mjeseca listopada 1991. g., a svakako prije 8. listopada 1991.g., tokom napada JNA i TO te srpskih paravojnih formacija na hrvatska sela Glinskog područja u sklopu vojne akcije ,,Kupa“, a za vrijeme trajanja oružanog sukoba hrvatske vojske i JNA i TO te srpskih paravojnih formacija na području Republike Hrvatske, I okr. JN kao komandir voda, čete Luščani, Odreda TO Banski Grabovac, imajući time stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad svim pripadnicima navedene jedinice i II okr. NN kao pripadnik navedene jedinice, protivno odredbama članka 3. stavak 1. točka a) i članka 32. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. g. i članku 4. stavak 1. i stavak 2. točka a) Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. g. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977. g., nakon što su pripadnici njihovoga voda, čete Luščani, Odreda TO Banski Grabovac ušli u selo Sibić i po zapovijedi I okr. pretražili kuće i druge objekte u selu u kojima su zatekli i na jednom mjestu okupili civile DN, KN, ŽN, ZN i IN, potom I okr. zapovjedio II okr. i pokojnom CN da se imenovani civili moraju ubiti, a nakon čega su II okr. i pokojni CN iz svog osobnog naoružanja pucali u imenovane civile, usmrtivši na taj način DN, KN, ŽN i ZN, dok je ĆN slučajno preživio,

d a k l e, I optuženi kršeći prava međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija, a II optuženi kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijao civilno stanovništvo,

čime su I i II optuženi počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - opisano i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZ RH.

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH, I optuženi JN se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH, II optuženi NN se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak. 2. točke 1. i 6. ZKP/08., I optuženi JN i II optuženi NN, dužni su podmiriti troškove kaznenog postupka i to na ime paušalne svote iznos od 500,00 eura svaki, kao i snositi putne troškove svjedoka i troškova prijevoda sudskog tumača u jednakim dijelovima, koji u ukupnosti iznose 411,57 eura, dakle svaki 205,78 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 145. stavak 4. ZKP/08., I optuženi JN i II optuženi NN su dužni naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, u postupku broj K-rz-2/2017 i to i optuženi JN u visini 14.025,00 kn /1.861,43 eura (list 561 spisa) te 1.678,94 eura (list 689 spisa), dakle ukupno 3.540,37 eura, branitelja odvjetnika Miroslava Vlašića, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja u ovom postupku, a koji će biti isplaćen iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, pod brojem K-DO-143/14 dana 23. lipnja 2016. godine, podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv I optuženog JN i II optuženog NN, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1.OKZRH., a koju optužnicu je izmijenilo dana 8. studenog 2021. (list 635 spisa)., preciziranjem vremena počinjenja kaznenog djela na način naveden u izreci presude.

2.Rješenjem ovog suda broj Kv-Rz-5/19 (K-Rz-2/17) od 24. svibnja 2019. (list 519 spisa), koje je postalo pravomoćno 06. studenog 2019., određeno je suđenje u odsutnosti za I optuženog JN i II optuženog NN.

3. Rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-rz-32/2022 od dana 22. listopada 2025., ukinuta je presuda ovoga suda broj K-rz-2/2017 od dana 5. listopada 2022., te spis upućen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

4. Budući da se I i II optuženicima sudi u odsutnosti, u ponovljenom postupku na raspravi se nisu očitovali o krivnji, slijedom čega se smatra da se ne smatraju krivima.

5. Imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nije postavljen.

6. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka pročitani i pregledani su: Zapisnik Županijskog suda u Sisku o ekshumaciji posmrtnih ostataka civilnih žrtava rata u mjestu [adresa] od 29. ožujka 1996. (list 8-12 spisa), razgledana je fotodokumentacija ekshumacije od 29. ožujka 1996. (list 13-17 spisa), preslike zapisnika o obdukciji Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2. travnja 1996. (list 18-23 spisa), Zapovijed zapovjednika 622. motorizirane brigade pukovnika ON o promaknuću vojnika odreda TO Banski Grabovac (list 51-53 spisa), Dokumentacija o uništenim i oštećenim objektima u selu [adresa] (list 63-95 spisa), Spisak pripadnika bataljuna TO Banski Grabovac od listopada 1991. g., Pregled kadrovske strukture Štaba odreda jedinica Teritorijalne obrane Banski Grabovac, Dopis Komande 4. pješadijskog bataljuna, kadrovskom savjetu 31. pješačke brigade od (list 165-171 spisa), Preslika medicinske dokumentacije na ime II optuženog BN od 27. rujna 2022. ( list 584-592, 664 spisa).

6.1. Nije bilo primjedbi na pročitane materijalne dokaze.

6.2. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka, pročitani su: Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka LN (list 326-332 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka PN, sina TN (list 333- 336 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka PN, sina JN (list 337-339 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka FN (list 340 - 345 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka RN, sina JN (list 346-348 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka RN , sina L (list 349 i 350 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka AN (list 351-354 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka MN (list 355-357 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka VN (list 360-366 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka UN (list 219-220 spisa), koji je preminuo, Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠN sa zapisnika od 19. veljače 2020. (list 538 spisa) te sa zapisnika 22. travnja 2015. (list 217-218 spisa) te zapisnika od dana 30. lipnja 2016. ( list 374-376 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka EN sa zapisnika od 19. veljače 2020. ( list 538-539 spisa) i sa zapisnika 23. travnja 2015. ( list 221-222 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka GN, sina RN, sa zapisnika od 28. travnja 2015. (list 223-224 spisa) i 02. srpnja 2020. ( list 548-549 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka SN sa zapisnika od 02. srpnja 2020.( list 548 -549 spisa) i zapisnika 28. travnja 2015. (list 225-226 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka TN sa zapisnika od 29. travnja 2015. (list 229-331 spisa) i 02. srpnja 2020.( list 549 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka/oštećenika ĐN sa zapisnika od 06. svibnja 2015. (list 232 spisa) i 31. kolovoza 2020. ( list 554-555 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka HN sa zapisnika od 15. svibnja 2015. (list 250 spisa) i 31. kolovoza 2020. ( list 555 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka JĆ sa zapisnika od 29. svibnja 2015. (list 259 spisa) i 31. kolovoza 2020. ( list 555-556 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka/oštećenika NĆ sa zapisnika od 19. svibnja 2015. (list 254 spisa) i 31. kolovoza 2020. ( list 556 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka ČĆ sa zapisnika od 22. travnja 2015. (list 215-216 spisa) i 15. rujna 2021. ( list 564 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka LĆ sa zapisnika od 10. svibnja 2016. (list 371-373)., koji je preminuo, Zapisnik o ispitivanju svjedoka DĆ sa zapisnika od 15. rujna 2021.( list 608-609 spisa) i sa zapisnika 15. svibnja 2015. ( list 248-249 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka KĆ sa zapisnika od 08. studenog 2021. ( list 633-634 spisa) i sa zapisnika od 10. studenog 2014. ( list 156-157, 566-567 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka GN, sin D, sa zapisnika od 06. prosinca 2021. ( list 638 - 639 spisa) te sa zapisnika od 28. travnja 2015. ( list 227-228 spisa)

6.2.1. Nije bilo primjedbi na pročitane iskaze.

6.3. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. i 8. ZKP/08., pročitani su Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedokinje ŽĆ (list 358-359 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju ugroženog svjedoka pseudonima „svjedok 1“ (list 243-244 spisa), Zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine o ispitivanju svjedoka ZĆ (list 367-369 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka ZĆ od 29. listopada 2014. (list 153-155 spisa), jer su svjedoci ispitani na dokaznim ročištima uz prisutnost branitelja te je njihov dolazak pred sud u Republiku Hrvatsku onemogućen.

6.3.1. Naime, odbijeni su dokazni prijedlozi branitelja I optuženika da se neposredno ponovo ispitaju svjedoci ZĆ i ŽĆ s obrazloženjem branitelja I optuženika da se izmijenilo sudsko vijeće te s obzirom na obrazloženje rješenja Visokog kaznenog suda RH. Prvenstveno Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije uputio ovaj sud da se navedeni svjedoci ponovo neposredno ispitaju, već da se izvedu svi dokazi te eventualno novo predloženi. Međutim predmetno se ne radi o predloženim novim dokazima, a oba svjedoka ispitana su zamolbenim putem u Republici Srbiji na dokaznom ročištu uz prisutnost branitelja I i II optuženika , te su iskazi svjedoka pročitani uz suglasnost stranaka na raspravi 31.kolovoza 2022. (u odnosu na svjedoka ZĆ) te na raspravi 5. listopada 2022. ( u odnosu na ŽĆ i zaštićenog svjedoka „1“). Iz istih razloga je odbijen i dokazni prijedlog branitelja II optuženika da se ponovo ispita zaštićeni svjedok „1“, koji je također ispitan zamolbenim putem u Republici Srbiji na dokaznom ročištu , a kojem su branitelj i bili prisutni. U odnosu na navedene svjedoke se ističe i da je njihov dolazak pred sud nemoguć s obzirom da Republika Hrvatska u kaznenim predmetima ratnih zločina od Ministarstva pravde Republike Srbije ne dobiva međunarodnu pravnu pomoć u vidu zamolnica kako za uručivanje poziva svjedocima, a tako niti za dobivanje traženih podataka odnosno za saslušavanje svjedoka putem video konferencijske veze. Stoga i u odnosu na prijedlog branitelja II optuženika da se pribavi podatak za kapetana JNA K, koji je jedino moguće pribaviti od Republike Srbije, isti je odbijen kao neprikladan, s obzirom na prethodno naveden prekid diplomatske međunarodnopravne komunikacije sa Ministarstvom pravde Republike Srbije, pri čemu se napominje da su navedeni podaci su već traženi u prethodnom postupku, kao i pokušaj pozivanja svjedokinje ŽĆ te utvrđivanja njezine adrese, a koje podatke Republika Srbija nikada nije dostavila niti odgovorila na zamolnice Republike Hrvatske. Slijedom navedenog iskazi svjedoka ŽĆ, ZĆ te iskaz ugroženog svjedoka pod pseudonimom "svjedok 1" su pročitani na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. i točka 8. ZKP/08.

6.4. Pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za I optuženog JN (list 704 spisa) te za II optuženog NN ( list 705 spisa) iz koj ih je utvrđeno da su neosuđivane osobe.

6.5. Obrana I optuženog JN dana pred Višim sudom u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine od 18. veljače 2016. (list 309-319) te obrana II optuženog NN dana pred Višim sudom u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine od 18. veljače 2016. (list 320-325), pročitane su na kraju dokaznog postupka.

7. U svojoj obrani, I optuženi JN naveo je da je bio komandir drugog voda čete Luščani, odreda TO Banski Grabovac. Kao TO su počeli da se organiziraju, da drže straže u selu, zato što se na posao više nije moglo ići, a radio je u željezari Sisak. Bio je jedan među boljim radnicima, što se može provjeriti po svemu onome gdje su išli na natjecanja. Naveo je da cijeli svoj život radi pošteno i ovo što se desilo u selu [adresa] nosi kao teret. Počinje organizacija TO, organiziraju se u selu [adresa], da drže straže, bojeći se da ih netko ne bi napao, da ne bi imali tragedije. Dolazi naoružanje, tko ga dovozi, odakle, ne zna, uglavnom dovoze neke puške „tapovke“, dolaze oni crni mali automati, ali se najprije drži straža sa običnim lovačkim naoružanjem. Posle polako dolazi to neko naoružanje, tko ga dovozi, odakle dolazi, ne zna, uglavnom dobijaju to naoružanje i sa tim naoružanjem i dalje drže straže po selu, na ivicama svojih sela, cijelo znači vrijeme. Dolazi u devetom mjesecu, misli da dolazi JNA i uzima njih i četu i cijeli TO Banski Grabovac pod svoju komandu. Pošto su oni tu iz sela, znaju sa strane sve puteve do sela, jer su oni sa tim njihovim susjedima Ž, do jučer bili jako dobri, išli su ząjedno u školu, zajedno su radili, zajedno su kosili njive, zajedno su orali i to se prekinulo sve. I onda što se kaže, vi se poznate, vi ćete da vodite nas prema tim selima. Njega izdvajaju iz čete Luščani, njegov vod. On pripada komandi JNA pod komandom kapetana K, kako mu ime, ne zna. Z, i od strane iz sela [adresa], ali iz dijela, pošlo imaju više zaselaka, iz dijela Bjelanovića, kreću u selo Strašnik. To je bilo ovo što se navodi u ovim papirima. Sad Vi pogledajte tamo kad se to navodi, to je bilo u desetom mjesecu. U desetom mjesecu to je bilo, idemo u selo Strašnik. I mole I, on sigurno, da ne nađu tamo nikoga, ni živoga da odu svi. Dolaze tamo sa zadnje strane sela. Pošlo taj dio znači pripada, najbliži su tome. Tu dolaze i nema nigdje nikoga. Tu nisu našli nikoga, nigdje. Tu se smještava i komanda i oni, u tom zadnjem dijelu sela. Za drugi dio sela gore je išla neka druga vojska za koju ne zna ni ime. Tko je gore komandirao ni ništa. Tu su prenoćili u tom selu. Drugi dan negdje oko podne Z poziva njega, ideš sa svojim ljudima uz podršku JNA u selo [adresa]. Pošto je jedno ovo selo na brdašcu, pa ima dolje šumica pa nizina i ovo drugo selo je gore isto na brdašcu. Dolaze u zadnji dio sela. Pošto rekao je da se ljudi tamo znadu. Među prvima u to selo ulazi CN, ulazi IĆ, ulazi CĆ, ulazi ĆĆ, a on dolazi gore za njima, pristiže polako njih gore. Odmah tu ostaje na putu, stali su na put, znači nisu išli nigdje. Iz te kuće preko puta su izašli dvoje ljudi, žena i čovjek i s njima se pozdravili. Iz lijeve kuće, dolje niže, znači prema još i to je kao zadnja kuća u selu, dolazi još dvoje ljudi. Tu oni razgovaraju i on je, njemu je u momentu bilo drago što se oni znadu, jer ovi su njemu pričali da su susjedi tu, rade zajedno zemlju i to sve. On ostaje tu malo sa njima, ovąj jedan drugi dio vojske, jer ih je gore ušlo dvadeset ljudi je gore ušlo, sa njim dvadeset. Raspoređuju, idite gore dalje prema selu u desnu stranu, u desnu stranu jer nastaje selo i oni se polako raspoređuju po kanalima, i zauzeli su nekih jedno dvjesto metara se zauzelo tad. Oni razgovaraju, on kažem njima ovako, prekidąj priču, idemo dalje, nismo došli ovdje na kavu, idemo da prođemo, jer je ovaj njima rekao Z, vidite da li ima vojske. Vojske tu nema, prekidamo priču, idemo dalje. On kreće, odlazi polako, odlazi do kraja tamo i okrene se nazad, vidi ovi još ništa, i viče odozgo, prekidaj priču idemo dalje. U tom momentu CN uzima, ima pušku i puca na te ljude. Što je za njega bilo strašno, ali on je iznenadio sve njih ostale i oni ljudi koji su bili tu sa njim, oni su isto ostali ono zabezeknuti. I okrivljeni se vraća nazad i on kreće prema njemu odozdo i nalaze se otprilike na pola puta. Pita ga šta si to radio, zašto si to napravio. Ti nemaš ništa s tim. Mi se znamo, mi se jako dobro znamo. Pola ovih krovova po ova dva sela, po ovome i po onome, jel ti moram pokazivati rukom, kako mu je CN pokazao, sam ja što ispilio što ostrugao što ispilio i napravio. Mi se jako dobro znamo. Rade to nisi smio napraviti. Šta ti kaže hoćeš, nema svjedoka. Sad imaš nas dvadeset svjedoka, sad pobi nas sve. Ti ljudi meni trebaju živi, ne mrtvi. I sad se I okrivljenik vraća nazad, pošto je dobio zadatak da ide u selo. Išli su dolje, još jedno tristo, četiristo metara, više nije imao snage da vodi, rekao je vraćamo se nazad. Ne idem dalje više nikuda, vraćam se nazad. Odlazimo, znači prolazimo nazad, spuštamo se i odlazimo za Strašnik. Tamo, znači to se izdešavalo negdje otprilike oko pet, šest sati popodne, deseti mjesec. Dolazi tamo, odlazi kod K i kaže njemu sve šta je bilo. Čovjek kaže ovako, samo što nije počeo plakati, da šta on radi ovdje, gdje je njegova obitelj. Kaže, JN ja moram napraviti zapisnik, hoćeš da potpišeš, hoću. On je napravio zapisnik, znači to vrijeme što je OĆ napravio i on je potpisao to. Šta sad rekoh dalje da radimo. On kaže ovako, ja da imam sada vojnu policiju, ali nemam je, ja bih ga sada uhitio i on bi morao da ide da odgovara za to. Ali pošto nema tu ništa, drži ga pored sebe, da bude što bliže tebi, idemo dalje, mora se ići dalje i onda se drugi dan pripremamo dalje u akciju prema Kupi. To je taj događaj koji se izdešavao u tom momentu što je napravio problem veliki danas i meni i ovaj i onda još ovako. Prije njegove smrti, I okrivljenik je bio kod nekog svog rođaka u Mihaljevcu. Tu blizu njega je OĆ bio, čuo je da je on došao, došao je tamo i pozvao ga, kaže ajde kao da vidi gdje on živi ovo, ono. A zvao ga je samo da bi mu nešto rekao. Izašao je vani i kaže ovako, C za ono što je bilo ti to meni nisi naredio, zapamti dobro da ti to meni nisi naredio. E, ovako samo je zaboravio, kad su, znači, otišli prema Kupi. Tu je tamo onda nastalo rasulo. JNA komanda otišla. Vojska ostala, nastao opći kaos. Povlačenje na neke položaje, gdje su držali položaj Župić, Križ, tu su držali oni položaje i tražio je od OĆ da od njega ode, da mu ne treba on takav tu. I on je čovjek. pošto njega, znači znali su svi, otišao je u komandu tražio je premještaj i dobio je premještaj. Otišao je u kuhinju da razvozi hranu po položaju, pa ako ga tko ubije, ubije, ako ostane, ostane ako ne ostane. Znači, on tu njegovu glupost nosi cijeli svoj život.

7.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da mu je nadimak C, da je bio komandir drugog voda čete [adresa], da je NN bio pod njegovom komandom, da je CN bio pod njegovom komandom. Njegov neposredni starješina koji je, znači ono kad su kao formirali TO, tad je bio BĆ. Komandir čete bio je BĆ. Naredbu za akciju dobio je od kapetana JNA K, a naredba je glasila Otiđite tamo, vidite da li ima vojske, on je, kako da kaže, ja pretpostavljam da tamo sada više nema nikoga. Samo da se provjeri pošto to selo onda ostane iza leda, da se vidi samo da li ima vojske i zato je on bio ogorčen na njega. Provjera da li ima živih ljudi u selu. Da li ima vojske. Da je bilo vojske vjerojatno bi im pružili otpor, šta bi bilo ne zna. Međutim ušli su u to selo. Na pitanje što je u naredbi navedeno da se radi sa civilima ili vojnicima, navodi da civile neće ubijati, pogotovo civile , civili se ne diraju, a za vojnike. Na pitanje je li čovjek rekao da ih se veže i dovede tu i tu, navodi da nije te da ništa nije rekao, samo da ide tamo i provjeri ima li vojske. Nije bilo govora o tome ako ima vojske ali nema civila šta da rade. Na pitanje koga su točno našli po imenu i prezimenu, odgovara da tamo, nit je u tom selu kad bio, nit je bilo koga poznao, može samo reći to što piše tamo. Od imena koja su pročitana PĆ, TĆ, ŽN, FĆ i ĆN nisu mu poznata te ljude nije nikada vidio. Na pitanje je li netko od njegovih ljudi rekao da poznaje te ljude, navodi poznaje, rekao je i CN je rekao. Jedini od njih koji je živ je RĆ koji će sutra doći na razgovor. AĆ je rekao da ih poznaje. Na pitanje jesu li rekli tko su, stanovnici tog sela ili odakle su, navodi pa slušajte Vi mene, pa to je rat. Vidio je da oni razgovaraju, on je zadnji ušao, zadnji, neki peti, šesti je ušao. Ti ljudi su prepoznali MĆ, izašli su napolje, znači njegovi ljudi, nit su imali naredbu da ulaze u kuće, da ulaze u dvorišta, uopće bilo šta. Na pitanje je li mu tko rekao da su to stanovnici toga sela, odgovara da zna da su stanovnici kad je ušao u to selo. Na pitanje kako to zna, je li zato što su tu pronađeni, navodi da vjerojatno. Dodaje da su to rekli i VĆ, Ć OĆ i RĆ, da je od svojih ljudi to saznao. I produžio je dalje. Na pitanje je li naredio nekome što da napravi sa tim ljudima , odgovara Ja sam samo rekao znači ovako, kad je ova moja vojska, ja sam još tu bio možda još minut, dva, oni su polako tamo prolazili, i kažem im ovako, prekidajte priču, i da idemo dalje, da ostave ljude tu žive. Nije nikome od svojih vojnika naredio ništa u odnosu na te civile. Na pitanje tko je bio pored tih civila kad je on naišao i kad ih je vidio, navodi CN, AĆ, OĆ ovaj IĆ, bio je RĆ, bio je ĆĆ CĆ, a nakon što je pogledao popis dodaje da je gore malo više od njih bio UĆ. Na pitanje mogu li oni potvrditi njegovu priču, navodi samo RĆ, jer su ostali mrtvi. Na pitanje je li u blizini bio NN, navodi NN je išao, znači sada opet govori ovako, razlika je u godinama, ovi su ovdje mlađi su ljudi išli kao naprijed. NN je bio negdje na polovini možda, negdje tamo sedmi, osmi od kraja. Znači negdje na sredini. NN nije mogao da bilo šta i zato mu je bilo čudno, prvi put je pročitao da je NN optužen za to. NN nije bio među tim ljudima niti je mogao da pobije te ljude. Nije točno da bi u selu [adresa] naredio da se pretraže kuće i drugi objekti i da bi naredio NN i CN da se civili moraju ubiti. CN je tom prilikom imao od oružja automatsku pušku, kao i on. Kad je čuo pucnjavu, od tih civila je bio udaljen oko 170-200 metara. S tog mjesta je mogao vidjeti da puca CN i vidio ga je da puca. Pucanje je bilo rafalno, misli da je bio jedan rafal ali duži. Na pitanje da li u tom trenutku zna gdje je bio NN, da li ga vidi ili zna gdje bi trebao da bude, navodi on bi trebao znači da bude, samo malo, znači kada je bilo to pucanje, ja sam rekao da sam se vratio nazad ja, i NN je bio na polovini toga, tu je vidio, nije bio dolje s njim, vidi da dolje nije sa njima, on dolje sa njima nije, vidi ga, NN je ovdje ovamo naprijed prema njemu, vidi NN isto tu naprijed prema sebi, vidi sve ove ljude koji su tu bliže njega. Siguran je da je vidio u tom trenutku pucanja NN van toga mjesta. Ne zna je li ikada vođen postupak protiv CN zbog ovoga što je napravio. Zapisnik koji je potpisao je Z kod sebe uzeo, komandant vojske JNA. Poslije je taj čovjek nestao, nestao nije ga više bilo, on ga više vidio nije. Došao je neki drugi poručnik koji je isto bio iz Slavonije i koji je isto kukao na sve moguće načine za svojom porodicom, a sami znate kakvo je to vrijeme bilo tako da ovaj K on više, znači vidjeli su se zadnji put. Zapisnik je odnio sa sobom, ne zna što je sa zapisnikom bilo. Osim ovog, više u tom selu nije bilo incidenata, niti uništavanja objekata, ni bacanja bombe u neki objekt, paljenja. Na pitanje je li se prije nego što je ovaj pucao po njegovom saznanju, bilo da je čuo, bilo da je kasnije saznao se dogovarao oko toga sa bilo kim, odgovara da nije, i cijelo vrijeme svog života je pričao da je on to napravio. Na pitanje, je li nekome rekao npr. sada ću da pobijem ove ljude ili mu je netko rekao ubi ove ljude ili nešto tako, navodi da nije, dodao je da je on imao ikakve predodžbe da će on to napraviti, on ne bi tamo išao. Na pitanje što misli zašto je on to napravio navodi da ne zna, to bi moglo sada da glasi i ovako i onako, ne zna ni on, kuću ovoga čovjeka što je on jednoga vidio što je ostao slučajno živ, nije pucao nitko. Kad kod ga je pitao, kada je bio u prilici da se nađu, pitao ga je OĆ a zašto si, jesam ti već jedanput rekao, mi se znamo, mi se jako dobro znamo. Samo ovako, mi smo tamo svi zajedno radili i to je bio građanski rat. Gomila ljudi se nas poznavalo vamo i tamo. Na pitanje što je po funkciji bio kapetan Z navodi bio je komandant čete, ne zna u sastavu koje više jedinice se nalazila ta četa. Na pitanje koja je jedinica JNA bila na njihovom području navodi da je samo jednom prilikom čuo da je komandant toga svega bio neki O pukovnik, u to vrijeme niti ga je to toliko zanimalo, gledao je da sačuva živu glavu, sebi i svojim ljudima i ništa više. Na pitanje na čelu koje jedinice je bio taj pukovnik, navodi da je sastav iz Šapca koji je došao, šabački rezervni sastav i zato su od njih tražili da oni idu naprijed pošto kao poznaju terene, zato su njegovu četu rasformirali u vodove i da oni idu ispred njih kao da vode i voze na neki način pošto poznaju teren. Na pitanje što je bila ta šabačka jedinica formacijski, brigada, puk, navodi da ne zna, bilo ih je puno. Na pitanje koliko je godina mogao imati kapetan Z u to vrijeme navodi da je taj čovjek tad imao negdje, I okrivljenik je imao 33 godine, a on je negdje bio otprilike njegovih godina, da li godinu, dvije više, ili godinu manje, čin kapetana stiže se tako u tim nekim godinama. On je bio aktivno vojno lice u JNA. Visine možda je bio malo viši od njega, možda je negdje otprilike, on je tada imao 70 kilograma, pa je kapetan Z možda imao 78 kilograma. On ima 173 centimetra, 69, 70 kilograma je imao, sada ima 75, uspoređuje ga sa sobom. Bio je malo onako žućkaste kose. Ne zna ništa drugo o njemu, po prezimenu mu je više na makedonca. Nije mu u razgovoru rekao da je iz Makedonije, kad se sve to izdešavalo, kad je on došao da mu sve to kaže, on je samo rekao : šta ja radim ovdje, gdje je moja porodica. Kad je vidio šta se ovdje sve dešava, da se ubijaju ljudi koji se i poznaju. NN nije bio sa CN u ovo vrijeme kad je ovaj pucao. Ljudi koje je spominjao da o tome mogu posvjedočiti, su u to vrijeme bili sa CN baš u trenutku pucanja, ne u trenutku kada su ušli u selo. Na pitanje tko je sve mogao čuti njegovu komandu kada je rekao ostavite se priče idemo dalje, navodi znači, kada su bili kod njih, kada je rekao batali, ostavite priču, idemo dalje, moglo je čuti nekih desetak ljudi tu. Kada je otišao na kraj tamo , znači kada je već krenuo prema, znači razmišlja da oni idu za njim i dolazi tamo na kraj čete u desnu stranu, prema selu, tada je viknuo, tada su mogli čuti svi, ostavljaj tamo te ljude idemo dalje. Na pitanje tko je od tih ljudi sada živ, navodi živih ima danas su pozvani ŠĆ, GN, ja ga zovem ŠĆ, EĆ, danas će biti oni. Sutra dolaze ova trojica, isto su bili tu, koji su isto to mogli čuti i još imamo samo dvojicu, trojicu živih sve ostalo su ljudi. Na posebno pitanje odgovara da nije bio pripadnik bilo kakve paravojne formacije. Dodao je da ovo što je rekao, znači cijeli svoj život živi pošteno. Rođen je kao siromah, kad su otišli od kuće, ostavio je tri traktora od kojih samo jedan su povezli, Golfa dvojku je imao, to je žena izvezla, snaja je izvezla traktor. I samo ovako da ima jako dobrih B, njegov traktor jedan je završio u [adresa] kod GĆ, može se provjeriti, saznao je. Na pitanje što se dogodilo sa ubijenim ljudima navodi da su se oni se vratili ovamo, znači oni su iza njih ostali tamo. Ostali su tamo. Civilna zaštita je bila valjda nekakva, šta je bilo, uglavnom oni su otišli dalje, oni su se vratili u Strašnik nazad i on ne zna šta se sa njima desilo. Ne vjeruje da je ondje bilo išta ranjenih, on od muke svoje dolje nije mogao prići, jer sa onim pucanjem ne vjeruje da je iz onolike blizine mogao tko ostati. Sigurno bi netko rekao od onih ljudi koji su ostali ondje, koji su bili sa CN, da je netko bio ranjen, on bi išao sigurno pomoći.

7.2. II optuženi NN u svojoj obrani naveo je da je član teritorijalne obrane Banski Grabovac od 1991., četa Luščani. Komandir JN zvani C, bio je drugi vod, oko trideset ljudi ih je bilo u tom vodu. Znači imali su naoružanje poluautomatsko, automatsko, miješano. Uniforme čak nisu ni imali, pošto je to sami početak bio, neki SMB, neki civili, neki ovo, neki ono, ne zna da li je to toliko bitno. Međutim zna za što je optužen. I ovako, oni su bili, da počne o tome, bili su u jedno selo Strašnik, tu su bili dva dana i oko dvije noći. Kasnije je došlo naređenje da se pođe prema nekom, jedno selo [adresa] i da se pomogne da se nose granate za bestrzajne topove pošto su te noći padale jake kiše i ostali su neki bestrzajni topovi dole u neki potok ispod šume zaglavljeni da oni to pomognu te granate da se donesu i da se ti topovi izgurąju. Oni su dolje pošli kroz neku šumu, pa tu bio potok, tu je ostalo jedno desetak ljudi s tim granatama, a njih oko dvadeset, dvadesetak je pošlo ima ovako jedna livada, uz tu livadu gore i tu ima put. Išli su znači u nekim grupama, tri, četiri, pet zavisi kako. Neki držao puške na rame, neki znači nije bilo nešto, kako da objasni. Kad su došli gore na taj put, do prvih kuća, od te kuće vodi put prema selu dole, tu su izašli ovaj prvi, u tu grupu bio CN, bio je AĆ, bio IĆ, SĆ, a on je bio jedno 15, 20 možda metara od te grupe dalje dole i kad su izašli na taj put ovako na svojih 50 metara raspoređeni, ovi prvi sa tim CN koji su ušli gore, tu su u to dvorište su bile dvije žene i dva čovjeka. Pošto su se oni znali od prije sa tim CN, pošto je on radio mnogo sa AĆ, radili su krovove, strugali gradu, a ti su civili poznali još neke ljude, pošto su bili tu faktički susjedi, znači poznavali su i ĐĆ i IĆ i HĆ, a pogotovu ovu dvojicu što su radili CN i AĆ. On je njih pozvao CN, oni su faktički sami bili pošli dolje pošto su se poznali sa nekim ljudima, a on je njih pozvao da siđu na put. Oni su sišli na put, tu je počela priča, raspravka neka između njih. U tom trenutku komandir JN zvani C ih poziva kaže ajde idemo. Najednom su u tom trenutku kad ih je on pozvao, čuo je ovoga CN gdje je samo pitao ima li tu vojske, jesu bili, koliko bilo i to. Ove civile nije čuo, ove ljude pošto su tiho pričali i bili su i uplašeni. U tom jednom trenutku samo iz neposredne blizine, možda na svojih tri, četiri metra, istupa korak naprijed CN i puca kratak rafal u te civile. Ti civili padaju mrtvi normalno, oni su ostali zgranuti, on se uplašio, bilo mu je žao tih ljudi, ne zna zašto ih je pobio. U tom trenutku komandir njegov dolazi gore prema njemu i samo je čuo neku raspravu žučnu, nije čuo nego je vidio žučnu raspravu između njih dvojice. Šta su pričali ne zna. Vidio je samo na izrazu komandira da je jako ljut i da nije trebao napraviti ovaj to što je napravio. Odatle su krenuli dalje niz selo pošto je već bila padala noć, mrak. Nisu došli, tu su malo propucali kroz selo toliko da kao smo se plašili više, možda još netko ima tu, da ne bi njih netko i pošto je padao mrak oni su došli do pola sela i vratili su se, nisu cijelo selo ni prošli, vratili su se sa pola sela i vratili su se ponovo u to selo Strašnik odakle su i pošli. To je sve što može reći o tom događaju.

7.2.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da prije polaska iz prvog sela u selo [adresa] njemu nitko ništa nije naredio, samo je komandir rekao da moraju poći nositi te granate. Došlo je kaže naređenje, njima je komandir rekao da je došlo naređenje da se pođe da se pomogne tim dolje ljudima sa tim granatama i sa tim topovima. Na pitanje što su onda tražili u [adresa], navodi to treba komandir da objasni zašto su pošli u to selo. Na pitanje jesu li dobili naređenje da pođu u selo [adresa] navodi da jesu, da su dobili naređenje da idu u to selo, da vide da li ima tu vojska hrvatska, da li imaju nešto, navodno je bila neka priča da ima tamo neki dom i da je tu bilo neko naoružanje. Je li ta priča istinita, ne zna. Zbog toga su otišli tamo da provjere da li ima tu vojske, međutim nitko tu nije bio. Na pitanje kada ti civili pričaju sa ovim vašim vojnicima, tko je pored CN u grupi vojnika, odgovara to je bio JG, bio je AĆ, misli da je bio i ovaj NG, pretežno su to bili ljudi koji su njegovo godište. Bio je ovaj IĆ, što se poznaje s njima, bio je HĆ, što se isto poznaje s tim ljudima i bio je SĆ. Od tih ljudi je živ HĆ, koji živi kod [adresa], ne zna točno, otac mu se zove ČG, misli, Tako se zove, vjerojatno JN. LG on je živ i on je bio tu. On je neko selo Ralja, zadnji put je čuo od njegove sestre, sa njim se nikada nije vidio. Otac mu se zove ČĆ a majka P. CN je od oružja imao automatsku pušku, rasklapajući kundak, AK-47 Kalašnjikov. Bio je jedan kratki rafal, pa možda rafal ako je bio dvije, tri sekunde, znači za dvije, tri sekunde može se ispaliti tu do deset, petnaest metaka , pola okvira. Od civila je vidio dva čovjeka i dvije žene. Vidio je da mu se stavlja na teret pet imena, ali on to nije vidio, nikog petog osobno nije vidio. Nije prilazio i pogledao te civile poslije njihove pogibije, uhvatila ga je panika. Sa mjesta gdje se nalazio vidio je da leži četiri leša. Nakon što mu je predočeno da se navodi da su bili tri muškarca i dvije žene, navodi da je samo čuo da tu postoji treći taj čovjek, navodno što je gledao neki, on toga uopće nije ni vidio, ne zna. Nikoga od tih ljudi nije znao, bio je mlad, niti je išao ikada u to selo. Njegov komandir JN zvani C, nikome nije naredio da se ti civili pobiju. Na pitane je li ikada imao priliku da čuje, posredno ili neposredno od ovoga pokojnog CN što je pucao, navodi da je, kasnije se pričalo, samo poslije zna da toga čovjeka više nije vidio kod njih, da je on smijenjen. Ne zna šta je njegov komandir napravio, vjerojatno ga je prijavio, morao ga je prijaviti, to je njegovo i čuo je kasnije priče i svi su pričali, ovaj HĆ čov jek je najbolje upoznat sa time i zna i ovaj mu je pričao tąj pokojni CN, on je imao prije rata neku svađu sa tim jednim od tih ljudi. On ne poznaje nikog od tih ljudi, nego sa jednim. Pošto je on i taj AĆ oni su godinama, možda deset, petnaest godina su radili, pravili su krovove, pilali, strugali građu i znači bili su ti majstori i pogotovo krovopokrivači. Oni su faktički više radili po hrvatskim selima nego po srpskim. On je imao je sukob neki sa jednim od tih i samo kasnije je bila priča da ga je komandir pitao, zašto je to napravio, on je rekao da je to osobna stvar da u to se ne treba nitko miješati. Ne zna što je bilo sa leševima. On je od oružja isto imao automatsku pušku. Na pitanje je li vidio da li je još netko tom prilikom pucao ili je samo ovaj CN, odgovara ne, nitko u tom trenutku, nitko nije pucao niti je itko očekivao da će uopće se to dogoditi. Znači to je bila priča, on se malo derao, on ga je čuo, pošto je možda malo i popio, vjerojatno, otkud zna i čuo je samo kad je pitao ima li tu vojske i da li su bili, gdje su otišli i kako. Ovi što su ljudi civili njemu odgovarali, bili su i uplašeni i njih nije ni čuo. Na pitanje je li čuo da je nešto spomenuo u tom smislu tog predratnog sukoba, navodi da nije, prije svega on se sa tim čovjekom nije nikada ni družio. Na pitanje koliko je bio udaljen od CN kada je ovaj pucao navodi tu do 15 metara. Na pitanje znači li mu šta ime kapetan Z, kapetan JNA, čovjek koji je bio komandir čete u nekoj šabačkoj jedinici JNA koja je bila na vašem području, odgovara da o njemu ne zna ništa, samo zna da je njemu komandir čete bio NG, ne može se sjetiti prezimena. BĆ, BĆ on je bio komandir čete, C je bio komandir drugog voda, neki DG je bio komandir trećeg voda. Ne zna koja je to jedinica bila JNA na njihovom području, je li bila brigada, puk ili što, nikakvog kontakta nije imao s tom jedinicom, to je navodno bio neki šabački korpus, mada nikada nisu ni oni išli s njima, još je onda bila JNA, sami početak 1991. godine. Na kraju je dodao da sve ovo na primjer, sud, časni sud, kako da ga nazove, što se njemu to na primjer stavlja na teret, a on to nije napravio, zaklinje se. Samo misli da to netko u Hrvatskoj tamo od ovih povratnika, ili nečega, njega tu optužio, samo da on ne bi tražio svoje mrtve, pošto je njemu 1995., ubijena i rođena baba i rođena tetka koja se nije udavala i brat koji je ubačen živ u bunar. On to pretpostavlja, da je to samo zbog toga. Da bi sada okrivili njega da on ne bi tražio ove svoje. Međutim, on zna i točno gdje su sahranjeni i gdje su njih dvije sahranjene baba i tetka, a zna gdje mu je i brat sahranjen. Misli da je to to, da je netko njega optužio, njegovo ime naveo u vezi toga.

8. Svjedok žrtva ĐN, sin pokojnog KG, iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom naveo je da nije bio očevidac predmetnog događaja pa zbog toga niti nema neposrednih saznanja o događaju koji je predmet ovog postupka. Većinu svojih saznanja je dobio od svog susjeda ĆN koji je preživio strijeljanje toga dana i nakon toga je uspio pobjeći iz [adresa]. Obzirom da je ĆN o tome više pričao svome sinu ŽG, pretpostavlja kako NĆ ima više saznanja o tome što se toga dana dogodilo. ĆN mu je ispričao da je toga dana, a radilo se o 3. listopadu 1991., [adresa] prvo napadnut minobacačkom paljbom, a nakon toga u selo su ušli pripadnici TO. Radilo se uglavnom o ljudima iz okolnih sela, odnosno u prvom redu iz sela [adresa]. ĆN mu je pričao kako je on nakon nekog vremena čistio razbijeno staklo koje je popucalo od eksplozija, te je taj otpad odnio negdje baciti, a vraćajući se kući primijetio je kako nepoznate osobe u uniformama JNA, odnosno TO, kroz selo vode oca svjedoka KG i susjede KN i ŽN, dok je jedan od njih izvodio iz kuće suprugu ĆN, ZN. Četiri ili pet pripadnika JNA, odnosno TO, su sve njih skupili u dvorištu ispred kuće ĆN, a radilo se o gore navedenim osobama. Nakon toga ovi pripadnici TO su se postrojili, nakon čega je ĆN čuo kako jedan od vojnika govori: „Pucaj, šta čekaš”, a nakon čega je uslijedila paljba. Svih petero gore navedenih civila, a medu njima i ĆN su pali na zemlju, a ĆN je nakon toga izgubio svijest. Kada se probudio već je bila noć i shvatio je da je nekim čudom on jedini preživio strijeljanje, te da čak nije niti ranjen, dok su preostali četvero civila, medu kojima je bio i otac svjedoka, bili ubijeni tom prilikom. Sjeća se kako je u više navrata pitao ĆN da li je prepoznao nekoga od pripadnika neprijateljske vojske, a na što mu je on rekao da mu ne može reći o kojim se osobama radilo. Naime, ĆN je dosta vremena prije ovog događaja živio i radio u Njemačkoj, pa tako nije niti poznavao ljude iz susjednih sela. Te noći ĆN se povukao u obližnju šumu, a ujutro je krenuo prema selu Župić, ali kada je shvatio da je i to selo okupirano, vratio se u [adresa]. U donjem dijelu sela susreo je ZG, IG i CG, a nakon čega su došli do kuće ĆN. Tu su zatekli mrtva tijela četvero ubijenih civila, te su potom tijela KN i ŽN i tijelo pokojnog oca svjedoka prenijeli do same kuće, dok su tijelo FĆ unijeli u kuću i položili na krevet. Obzirom da su ova tri tijela kasnije i ekshumirana u dvorištu kuće ĆN, izgleda da su tadašnje vlasti naložile nekome da pokopa ova tijela, dok tijelo FĆ do danas nije pronađeno. Osim što su pripadnici TO toga dana ubili oca svjedoka DN, te KN i ŽN, kao i ZN, po onome što mu je ĆN ispričao, oni su tom prilikom namjerno palili kuće i gospodarske objekte u selu. Tako su prolazeći kroz selo zapalili štalu ĆN, kuću ĆG, kao kuću i štalu OG. Tom prilikom oni nisu išli dalje u selo, a ĆN mu je ispričao kako su nakon odlaska TO iz sela gorile još neke kuće među kojima kuća i štala pokojnog oca svjedoka, ali nije siguran da li su one namjerno zapaljene ili su planule uslijed ranijeg minobacačkog napada.

8.1. Iskazujući na raspravi naveo je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza te na pitanje odgovorio da se radilo o pet-šest osoba koje su okružile civile i uslijedila je paljba. Osobu prezimena AĆ ne poznaje. Ispričano mu je da je jedan rekao „Pucaj, šta čekaš“, a tko je pucao i tko je naredio ne zna.

8.2. Svjedok žrtva NĆ sin pokojnog ĆN, iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom naveo je da je zajedno sa svojom suprugom i djecom i roditeljima živio u selu [adresa], a dana 1. listopada 1991. je sa suprugom i djecom bio prisiljen napustiti selo. Naime, postalo je očigledno da njihove seoske straže nisu u mogućnosti obraniti selo od JNA i TO koji su dolazili iz pravca [adresa] i [adresa]. Prilikom odlaska, nagovarao je svog oca i majku da krenu s njima, no oni nisu htjeli ostaviti kuću i stoku te su iz tih razloga ostali u [adresa]. Nakon odlaska je uspio nekako zbrinuti suprugu i djecu te je dana 3. listopada 1991. zajedno s BG krenuo natrag preko [adresa] u [adresa] kako bi izvukao svoje roditelje. Dolaskom u selo tamo je zatekao svoga oca IN i majku ZN koji su i dalje odbijali krenuti s njima. Oni su nakon nekog vremena krenuli natrag i sva svoja daljnja saznanja o događajima u [adresa] ima od svog sada pokojnog oca ĆN koji je preživio te događaje i puno puta mu pričao sve detalje istih. Prema pričanju oca IN, negdje 15-ak minuta nakon njihovog odlaska iz sela, započelo je granatiranje sela te su se oni sklonili, a kada su izašli van vidjeli su da su popucala stakla na kući i da su njihove dvije krave ranjene. Također se vidjelo kako iz pravca sela Strašnik dolazi vojska odnosno uniformirane i naoružane osobe, prema pričanju oca radilo se o najmanje 10 vojnika. Ovi vojnici su skupili sve preostale civile u selu i počeli ih maltretirati, a radilo se konkretno o ocu i majci, susjedima ŽN i KN i drugom susjedu DN. Ovi vojnici su tobože pronašli nekakvu fišekliju s municijom u blizini njihove kuće te su ih zbog toga posebno maltretirali i govorili kako „to više nije 1941. godina". Nakon toga ovi vojnici su se okupili nasuprot gore navedenim civilima koji su bili na cesti ispred njihove kuće. Otac je ranije dugi niz godina radio u Njemačkoj i zato nije poznavao ljude iz okolnih sela, a kako se inače radilo o jedinici TO iz [adresa], to ih on nije mogao prepoznati , jer oni s tim ljudima nisu imali nekih posebnih kontakata. Otac mu je također rekao kako su dvojica pripadnika te jedinice bili posebno agresivni. Sjeća se kako je jedan od njih koji je očigledno bio nadređeni ostalima u jednom trenutku povikao „Šta čekaš? Pucaj!”', a nakon čega su se začuli rafali. Pokojni otac je u tom trenutku najvjerojatnije od straha pao na tlo, dok su ostali civili tom prilikom ubijeni. Sjeća se kako mu je pričao da je ležao na tlu i čuo kako ovi ostali jauču i krkljaju. Poslije ovoga otac je ostalo ležati na tlu sve dok nije pala noć, a nakon toga se sklonio u obližnju šumu gdje je i prenoćio. Ujutro je ponovno ušao u selo i vidio ovih četvero gore imenovanih civila kako leže mrtvi. Potom se uputio prema selu Gore gdje je sreo PG koji mu je rekao da se naprijed također nalazi JNA i TO i da se vrati natrag. Potom se on i vratio natrag u selo gdje je susreo TG, KN Ivana i FG. Njih trojica su također bili u selu za vrijeme ovog događaja, ali su se nalazili skriveni u svojim kućama koje su u donjem dijelu sela, pa tako nisu vidjeli ubojstvo ovih civila. Nakon toga otac je zajedno s ovom trojicom ljudi izvukao mrtva tijela KN i ŽN i DN na dvorište njihove kuće, na jedan betonski dio ispred verande, dok je mrtvo tijelo pokojne majke FĆ odnio u njihovu spavaću sobu. Nakon toga njih četvorica su se izvukli iz sela jer su se plašili da bi se tu mogao pojaviti netko od pripadnika JNA ili TO. Nakon vojne akcije „Oluja" u kolovozu 1995. oni su se vratili u selo, a nakon nekog vremena je provedena i ekshumacija tokom koje su iz zajedničke grobnice koja je bila iskopana građevinskim strojem ekshumirana mrtva tijela, odnosno posmrtni ostaci KN i ŽN i DN, dok posmrtni ostaci pokojne majke FĆ unatoč svim pokušajima do danas nisu pronađeni. Na posebno postavljeno pitanje odgovara da su on i BG dana 3. listopada 1991. otišli iz [adresa] u prijepodnevnim satima, no sada se ne može sjetiti koliko je moglo biti sati. ZG, RG i IG su danas pokojni, ali iz ranijih razgovora s tim ljudima mu je poznato kako oni nisu vidjeli vojnike koji su se kritične zgode kretali kroz [adresa]. Poznato mu je da su oni pričali o tome da su ovi vojnici prolazeći kroz [adresa] pucali na sve strane i to zapaljivim mecima. Na posebno postavljeno pitanje da li su svi pripadnici jedinice TO koja je kritične zgode ušla u [adresa] bili okupljeni na jednom mjestu prilikom ubojstva gore navedenih civila, odgovara kako mu je otac detaljno prepričavao upravo taj dio događaja, a to stoga jer je upravo tada nekim čudom ostao živ. Iz njegovog pričanja zna i potpuno je siguran kako su se svi pripadnici jedince TO koja je tom prilikom bila u [adresa] nalazili okupljeni u blizini civila koji su potom ubijeni, ali koliko on zna samo neki od njih su i pucali u ove civile. Na Općinskom sudu u Sisku se, misli 1992., vodio postupak za proglašenje pokojne majke FĆ nestalom odnosno umrlom, a tokom tog postupka sada pokojni otac je dao svoj iskaz te su osim njega svoje iskaze dali ZG, RG i IG. Osim ovih razgovora s pokojnim ocem, inače je čuo razne priče o tome kako su ubijeni ovi civili u [adresa], a u svim tim pričama su se kao počinitelji opet spominjali CN i AG. Kao razlog se također navodila vojna oprema pronađena u selu, ali i nekakva osveta za događaje u 2. svjetskom ratu.

8.2.1. Iskazujući na raspravi naveo je da ostaje u cijelosti kod svog iskaza u kojem je opisao ono što je čuo od pokojnog tate te se sjeća da je bio 1. listopad 1991., kada je otišao iz sela, jer je toga dana došao po roditelje kako bi ih izvukao. Oni nisu htjeli ići i kada je on otišao tada je započeo napad. Prvo su počeli minobacačima gađati selo. Tada mu je rekao da kada su prestali granatirati da je tada pješadija od njih 10-15 ušla u selo. Tata nije govorio o imenima. Odmah čim su ušli u selo su skupili civile te ih maltretirali. Pričao je tata da su prvo pucali po gornjem tijelu civila, a zatim dolje prema tlu. Radilo se o dva rafala. Jedan je pucao a drugi su stajali sa strane. Međutim prije pucanja u maltretiranju su sudjelovali svi. Točno je da su rekli „Zapamtiti će se 1941.“ Ne zna zašto su to govorili.

8.3. Svjedok ZĆ iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetnikom u Zagrebu naveo je da je tokom 1991. živio u [adresa] gdje ga je u proljeće 1991. zatekla mobilizacija koja je bila proglašena na tom području pa je zajedno s većinom mještana iz svog sela otišao u mjesto Bajlovići gdje je od svog kasnijeg komandira voda JN zadužio poluautomatsku pušku. Prva vojna akcija u kojoj je sudjelovao bila je početkom mjeseca listopada 1991., a radilo se o napadu na mjesto Strašnik. Sjeća se kako je tom prilikom bila okupljena čitava njihova četa, a on je bio pripadnik II voda te čete kojim je zapovijedao JN zvani „ C. Njihov vod se nalazio kod šume Šanja dok su se ostala dva voda čiji su zapovjednici bili DG i MG, nalazili desno od njih i kretali su se iz zaseoka Vukić prema desnom dijelu sela Strašnik. Zapovjednik n jihove čete u kojoj su bili mještani [adresa] bio je BĆ. Iza n jih se kretala jedna jedinica JNA koja je koliko zna došla iz Šapca, a ispred nje su se kao i u svim drugim akcijama kretali domaći ljudi koji su poznavali teren. Toga dana u popodnevnim satima oni su ušli u selo Strašnik u kojem su prespavali. Slijedećeg dana su od komandira voda JN dobili zapovijed da idu u „čišćenje” mjesta [adresa]. Prema [adresa] su krenuli negdje oko 15,00 sati, a osim pripadnika njegovog voda s njima je išlo i 10-tak pripadnika JNA. Ovi pripadnici JNA su vukli dva bestrzajna topa, a 8 pripadnika njihovog voda nosilo je ukupno 4 sanduka s granatama za topove. Ostatak pripadnika njegovog voda, njih oko 20, su zajedno s JN išli ispred ove grupe koja je vukla topove i nosila sanduke te su ubrzo odmakli daleko od njih u pravcu [adresa]. Naime, kako je prethodnih dana padala kiša ova grupa s topovima i granatama je zapela u blatu i zaostala za njima. Sjeća se kako su među ovom osmoricom iz njihovog voda koji su nosili sanduke bili VG, JG, UG, ŠG, EG, GG, TN i JĆ. Ostatak njihovog voda je na čelu s SG ušao u mjesto [adresa], a sjeća se da su tu osim svjedoka i JN bili ĐG, pokojni NG, HG, EĆ, pokojni JĐ, pokojni NĐ, pokojni CN, pokojni ČĐ, LĐ, AG, DĐ, KĐ, pokojni ŽĐ, pokojni IĆ, TN, HĆ (sin L), HĆ (sin JN), pokojni ZĐ, RĆ (sin JN), RĆ (sin TN), pokojni IĐ i pokojni ŠG. U mjesto [adresa] ušli su kolnim putem u mjestu gdje se nalaze zadnje kuće u gornjem dijelu sela, a prema selu se osim njih i grupe koja je zaostala za njima u tom trenutku nije kretala niti jedna druga jedinica. U selo je prvi ušao JN te im je zapovjedio da pretresu kuće u selu, a sjeća se kako je nakon toga jedan stariji čovjek iz staje u kojoj se nalazio pobjegao u kuću iz koje ga je izveo RĆ. Osim tog starijeg čovjeka iz jedne obližnje kuće izvedeni su još jedna starija muška osoba i jedna starija ženska osoba. S ovim civilima koji su pronađeni u selu po zapovijedi JN ostali su CĐ, CN, AG i EĆ, a u jednom trenutku je čuo kako je JN ovoj četvorici zapovjedio da se ovi zarobljeni civili moraju ubiti. Nakon toga JN je ostatak voda u kojem se nalazio i svjedok poveo prema sredini sela te im je zapovjedio da pretraže kuće koje se tamo nalaze. Dok su se kretali prema tim kućama, on je iza sebe s mjesta gdje su ostali ovi zarobljeni civili čuo rafalnu pucnjavu i bilo mu je jasno kako su ovi starci ubijeni, ali se nije usudio okretati da vidi isto jer ga je bilo strah. Dolaskom do jednog velikog zavoja u sredini sela [adresa] gdje ponovno počinju kuće JN je zapovjedio ŠĆ da na staju i seoski dom ispali po jednu zolju što je ovaj i učinio. Prilikom pretrage kuća u ovom dijelu sela nisu pronašli niti jednog civila. Tokom svih ovih događanja svjedok nije ispalio niti jedan metak, a nakon nekih pola sata oni su se vratili do mjesta gdje su ušli u selo i tu su sreli gore navedenu četvoricu pripadnika njihove jedinice koji su ostali pored ovih zarobljenih civila te su se vratili u selo Strašnik. Tokom gore navedenih događanja u selu se osim gore navedenih 20 -tak pripadnika njihovog voda nije nalazio nitko drugi od pripadnika JNA ili TO, a za ostale pripadnike JNA i druge pripadnike njihovog voda koji su vukli bestrzajne topove i nosili granate susreli su prilikom povratka iz sela [adresa] u šumi koja se nalazi između tog sela i Strašnika. Putem prema Strašniku oni nisu razgovarali o tome što se dogodilo, a tu večer u Strašniku zapovjednik njihovog voda JN ih je upozorio da ne smiju ništa i nikome pričati o onome što se dogodilo to poslijepodne u selu [adresa].

8.3.1. Svjedok ZĆ, u svom iskazu koji je dao pred Višim sudom u Beogradu naveo je da je poznavao pokojnog ĆĐ, bio je u selu Sibić 1991., išli su kao u to neko „čišćenje”, tu je CN ubio dvije žene. C je rekao da se ne ulazi, da seljake nitko ne dira. OĆ je ubio njih dvije, C je rekao, „što si ih ubio?” , veli „pa znaju zašto”, on je tamo radio, gradio. Pored svjedoka je kada se sve to događalo bio HĆ ovaj CĐ, i jedan i drugi, AĆ. JN im nikada nije dao naredbu da se u selu [adresa] ubiju civili kada se uđe. Na pitanje je li bio očevidac tog događąja, kada je CN ubio te dvije žene, navodi da je bio tu, ali bio je naprijed, ali on je bio iza. Ništa nije vidio. Na pitanje kako zna da je ubio dvije žene, da li mu je to netko pričao, da li se vratio da vidi to, navodi da nije. Na pitanje je li NN bio tu negdje u blizini, navodi da NN nije sudjelovao uopće u tome , a to zna jer je bio skupa s njima a ne s CN. Povodom ovog događaja davao je izjavu u [adresa], u [adresa]. Na pitanje sjeća li se što je tamo rekao navodi da je rekao da C nije naredio da se oni ubiju, da je OĆ samovoljno njih ubio. Nakon što mu je predočen zapisnik pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu 29. listopada 2014. navodi da je to njegov potpis na zapisniku, i kad mu je pročitan navodi da nije rekao da je C naredio. Nije čitao zapisnik prije nego je potpisao, ali je slušao dok je diktirao čovjek koji ga je ispitivao. Na pitanje je li čuo kada je ovo izdiktirao, navodi da ga je sutkinja ispitivala i da nije čuo. Da je JN ovoj četvorici zapovjedio da se ovi zarobljeni civili moraju ubiti, nije čuo. Na pitanje da li nije čuo ni rekao navodi da je rekao i u [adresa] kada je bio na ispitivanju i da nije C naredio da se ubiju, a oni znaju da je CN njih ubio. Na pitanje da na zapisniku piše da ga je ispitivao zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Jurica Ilić te da je njegovo ime na zapisniku, a ne kako on kaže ženska osoba sutkinja, navodi „Ne vidim ja ništa, ne vidim ja čitati“. Na pitanje što je točno, ovo što je rekao 2014. u Zagrebu ili ovo što danas priča, jer jedno od to dvoje nije točno, navodi da je rekao isto i tamo da nije točno da je C naredio da se ubiju. Na pitanje je li netko s njim razgovarao vezano za ovaj iskaz, u smislu da ga izmijeni, navodi da nije, da nikome nije pokazivao zapisnik jer ga nije ni dobio.

8.4. Svjedok KĆ iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu rekao je da nema neposrednih saznanja o ubojstvu civila u selu [adresa], jer u tom selu nije bio tokom listopada 1991. Međutim, on je o tim događajima dosta slušao od pokojnog ČN, zvanoga „ T, a koji je živio u [adresa]. Imenovani je bio pripadnik jedinice koja je početkom mjeseca listopada 1991. sudjelovala u vojnim akcijama na području mjesta [adresa] i [adresa] te je zajedno s drugim pripadnicima svoje jedinice bio u selu [adresa]. OĐ mu je u vezi toga rekao kako su tom prilikom neki pripadnici Teritorijalne obrane iz Luščana ubili nekoliko civila koji su ostali u selu [adresa], a po njegov im pričama radilo se o tri do pet osoba. Imenovani mu je također rekao kako je navedene civile ubio pripadnik Teritorijalne obrane Lušćani pod imenom NN, pozivajući se na nekakvu osvetu za događaje još iz II svjetskog rata. Koliko mu je poznato NN živi u [adresa]. Osim toga mu je poznato kako je komandant bataljona u čijem se sastavu nalazila jedinica TO iz [adresa] bio BĐ. Isto tako mu je poznato da je JN zvani „ C bio zapovjednik neke niže jedinice u ovom bataljonu. Osim toga je čuo kako je i pokojni CN sudjelovao u ovom događaju odnosno da je i on pucao na ove civile i da se zbog toga nije smio vratiti u Republiku Hrvatsku. Ove podatke u odnosu na CN je čuo u sklopu nekih općenitih priča i sada se ne može sjetiti točno od kojih osoba.

8.4.1. Iskazujući na raspravi naveo je da zna radi čega je danas pozvan kao svjedok, pa nakon što mu se predočava što se optuženicima stavlja na teret navodi kako je njemu poznato da je JN bio komandir voda, a to je čuo u kući jednog poznanika čiji sin je bio pripadnik tog istog voda, pri čemu se poznanik o kojem govori zvao PĐ, te je isti sada pokojni kao i njegov sin. Što se tiče NN, čuo da je on u selu [adresa] ubio troje ili četvero ljudi, a to je čuo od sada pokojnog OĐ. Ne zna je li u svom prvom iskazu nešto više rekao, no sada se drugih detalja, radi proteka vremena, ne sjeća pa moli da mu se prethodni iskaz pročita. Nakon što mu je pročitan iskaz sa zapisnika od 10. studenog 2014., navodi kako je točno sve što sam tada iskazano i pri ovom iskazu u cijelosti ostaje. Na posebno pitanje ponavlja kako nema neposrednih saznanja niti o I optuženom JN, niti o II optuženom NN, kao niti o događajima iz kojih proizlaze djela koja im se stavljaju na teret. Na posebno pitanje je li mu poznato tko je CN, navodi kako je on živio u susjednom zaseoku od njegovog, isto je sada pokojni, a koliko zna on je razvozio hranu na položaje. Na daljnje pitanje navodi kako je PĐ, kojeg je spomenuo u svom današnjem iskazu, rođen 1936. godine, a njegov sin rođen je 1958. godine. Upitan je li mi poznato tko je osoba po imenu ĐG, navodi kako je to njegov bratić koji je isto godište kao i on, tj. rođen je 1961. godine , a rođen je ili kod kuće u [adresa] ili u petrinjskoj bolnici. Na daljnje pitanje je li od 1995. pa na ovamo bio u kontaktu s bratićem ĐG te jesu li pričali o ratnim zbivanjima na glinskom području navodi kako su u kontaktu bili, no o ratu nisu pričali. Na daljnje pitanje zna li gdje je njegov bratić ĐG bio tijekom 1991. godine tj. tijekom zbivanja vezano uz kojih se vodi ovaj postupak, navodi kako misli da je bio u svojoj jedinici u [adresa], pri čemu ne zna je li bilo više manjih jedinica ili je sve spadalo pod isti bataljun, te ne može sada reći je li bio u jedinici s I optuženim JN, te II optuženim NN, može reći jedino da je pripadao pješadiji. Nakon što mu se predočava dio iskaza svjedoka FN od 22. listopada 2015. godine gdje je isti naveo da je u civile pucao TĐ, kao i da je za to vrijeme NN njemu bio "na oku dalje od toga“, navodi kako je on iskazao ono što je njemu ispričao OĐ, a što se doista desilo osobnih saznanja nema. Na posebno pitanje je li mu OĐ detaljnije opisivao kako su ubijeni civili, te je li mi rekao gdje su ubijeni, navodi kako mu nije ništa detaljno pričao, a rekao mu je samo da su ubijeni u selu [adresa]. Na daljnje pitanje je li mu poznato tko je FĐ bio zapovjednik, navodi kako mu to nije poznato. Na daljnje pitanje zna li je li OĐ bio osobno prisutan ubojstvima civila koje mu je opisao tj. za koje mu je pričao, navodi kako niti to ne zna, moguće je da je on ta ubojstva osobno vidio, a moguće je da je za njih isto tako samo čuo. Na daljnje pitanje navodi kako je točno da je OĐ imao sina, a također je točno i da je njegov sin sudjelovao u vojnim akcijama.

8.5. Svjedok ČĆ iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je negdje početkom rata u Hrvatskoj, odnosno u ljeto 1991., sa svojom suprugom i djecom otišao na godišnji odmor u Budvu, a potom u Beograd, jer je dobio informaciju da je započeo rat na području [adresa]. Međutim, kako je dobivao prijetnje da će biti ubijen ukoliko se ne vrati na područje [adresa], on se početkom mjeseca listopada 1991. i vratio svojoj kući. Nedugo nakon toga je bio mobiliziran i prva vojna akcija u kojoj je sudjelovao je bila napad na mjesto Strašnik. Inače je bio pripadnik čete iz [adresa] kojom je zapovijedao BĆ. Ova četa se sastojala od tri voda, a komandir mog voda je bio MG. Komandiri ostala dva voda su bili RĐ i DG. Moja jedinica je ušla u mjesto Strašnik bez ikakvih problema, odnosno nije bilo nikakvog otpora hrvatske vojske. Sjeća se da je tada padala kiša i da su u Strašnik ušli negdje pred noć te prespavali u jednoj od kuća. Sutra ili prekosutra njegova jedinica je krenula dalje u pravcu sela Župić gdje su se zadržali neko vrijeme. Na posebno pitanje da li mu je poznato tko bi bili počinitelji predmetnog kaznenog djela na štetu civila u selu [adresa], odgovara da o tome nema neposrednih saznanja, a sjeća se kako se kasnije samo pričalo u n jihovoj jedinici da su pripadnici voda RĐ bili u tom selu i da su ubijene neke starije žene. Osim navedenog, nema nikakvih neposrednih ili posrednih saznanja o događajima koji su predmet ovog kaznenog postupka. To je sve što mu je poznato.

8.5.1. Iskazujući na raspravi naveo je da zbog proteka vremena ostaje u cijelosti kod iskaza kojeg je već dao u ovom postupku te nema drugo za dodati. Odgovarajući na pitanja naveo je da su na njega gledali kao na nepovjerljivo lice jer se kasnije priključio te nema nikakvih saznanja vezano za selo [adresa]. Ono što je izjavio vezano za selo [adresa], je čuo priču koja je išla od usta do usta te se pričalo da je to počinio neki CN, ali nakon tolikog proteka vremena se ne može sjetiti detalja.

8.6. Svjedok ŠN, sin ČN, u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu iskazivao je u dva navrata. U prvom iskazu naveo je da je bio pripadnik čete TO iz [adresa] i bio je u 1. vodu čiji je komandir bio AĐ. Osim ovog voda u ovoj četi su se nalazili i vodovi pod zapovjedništvom JN i LĆ. Kada ga se pita o napadu na selo [adresa], navodi kako njegov vod nije bio na tom pravcu, a koliko se sjeća u pravcu sela [adresa] su se kretali vodovi pod zapovjedništvom JN i LĆ. Kako se njegova jedinica nije nalazila na tom pravcu, o ovim događajima nemam neposrednih saznanja. Nakon nekog vremena je čuo razne priče o tome kako su tom prilikom ubijeni neki civili u [adresa]. Pričalo se da su te civile ubili CN i AG i to na račun osvete za nekakve događaje u II. svjetskom ratu. Sjeća se da je o ovim događajima u selu [adresa] razgovarao i sa svojim pokojnim ocem MĐ koji mu je po svojim saznanjima potvrdio ovo što je čuo.

8.6.1. U svom drugom iskazu pred državnim odvjetnikom naveo je da je u vezi navedenih događaja u svom ranijem iskazu naveo ukratko ono što je znao, a kada ga se pita za detalje, dodaje da je u vodu koji je kritične zgode ušao u selo [adresa] i kojim je zapovijedao JN je bio i njegov pokojni otac OĐ. Naime, njegov otac se nije slagao s tadašnjim političkim strukturama SAO Krajine, a kada je svjedok mobiliziran u jedinice TO i on se priključio istoj jedinici jer se bojao da bi svjedoku netko od pripadnika te jedinice mogao učiniti nešto nažao. Na taj način mu je pokojni otac čuvao leda. Kada mu se predočava iskaz svjedoka HG od 18. veljače 2016., navodi da je sa svojim pokojnim ocem razgovarao o događajima u selu [adresa] i na temelju tih saznanja može djelomično potvrditi iskaz HG. Naime, točno je kako je njegov pokojni otac OĐ bio prisutan ubojstvu civila u selu [adresa] i da je pritom, na način kako je to i naveo svjedok HG, pokušavao spasiti te civile. Njemu je pokojni otac pričao kako su se tom prilikom CN i netko od ovih civila prepirali oko nečega, a nakon toga su ti civili ubijeni. Također mu je pričao da su negdje u kućama od ovih civila bili pronađeni nekakvi sanduci s municijom pa je očigledno to bio razlog zbog čega su bili ljuti na ove civile, a također mu je rekao kako je netko od rodbine CN stradao tokom 2. svjetskog rata pa se ovaj valjda zato htio osvetiti. U ostalom dijelu temeljem razgovora sa pokojnim ocem može samo ponoviti ono što je rekao u svom ranijem iskazu, a to je da mu je on pričao kako su te civile ubili pokojni CN i AG. Kada mi se predočava dio zapisnika o ispitivanju svjedoka VN na stranici br. 13, navodim kako je točno da se moj pokojni otac zvao VĐ i da je imao nadimak „ T.

8.6.2. Iskazujući na raspravi naveo je da je bio pripadnik prvog voda, prvog odjeljenja i njegov vod nije ulazio u selo [adresa], a zna da je zapovjednik trećeg voda bio optuženi JN. Vod od svjedoka nije ulazio u selo [adresa] i nema nikakvih neposrednih saznanja o događajima što su se desili u tom selu. O događajima u selu kružile su priče i nešto mu je i ispričao pokojni otac, ali malo. Ne zna da li je on bio dio voda. Na posebno pitanje, kada mu je predočeno da je na zapisniku o ispitivanju u istrazi naveo da mu je otac bio pripadnik trećeg voda kojim je zapovijedao JN, navodi da je valjda bio. U pričama su kao počinitelji ubojstva civila navođeni CN i NN. Ne zna zbog čega su ušli u to selo niti što su radili. Ne za da li je netko izdao naredbu da se ubiju civili. Pričalo se da su ušli u selo radi „čiščenja“ i da su ubijeni civili koji su bili u grupi, odnosno „na hrpi“, a da li je tko izdao zapovijed nema saznanja. Kad ga se pita da pojasni riječ „čišćenje“, navodi da se ulazi u selo kako bi se slomio otpor. U tim pričama se spominjalo da je NN pucao na te civile, a da li je bilo tako on to nije vidio.

8.7. Svjedok UN iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je tokom 1991. bio mobiliziran u TO te je bio pripadnik čete TO iz [adresa]. Ta četa se sastojala od tri voda, a on je bio u 1. vodu čiji je zapovjednik bio MG. Zapovjednici ostala dva voda su bili JN zvani „ C i DG. Zapovjednik njihove čete u početku je bio UĐ, a kasnije BĆ. Sjećam se da je njihova četa sudjelovala u akciji tokom koje su zauzeli mjesto Strašnik, no nakon toga njegov vod nije išao u selo [adresa], tako da o tome nema nikakvih saznanja. Koliko je njemu poznato, u [adresa] je sljedećeg dana nakon njihovog dolaska u Strašnik, išao vod kojim je zapovijedao JN zvani „ C. Međutim, o događajima u selu [adresa] ja nema nikakvih neposrednih ili posrednih saznanja.

8.8. Svjedok EN iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je bio pripadnik čete TO iz [adresa] čiji je zapovjednik bio BĆ. Ova četa se sastojala od tri voda, a zapovjednik njegovog voda je bio DG. Zapovjednik drugog voda bio je RĐ, a 3. voda MG. Sjeća se da je tokom vojne akcije „Kupa” bio angažiran u TO baš kao i svi njegovi sumještani. Ova akcija je, koliko se može sjetiti, započela 3. listopada 1991., a zajedno s njegovom gore navedenom četom se kretala jedna jedinica JNA iz Šapca. Negdje navečer 3. listopada 1991. su došli u mjesto Strašnik gdje su prenoćili. Sutradan je njegov vod ostao na osiguranju navedenog mjesta, a sjeća se kako je drugi vod kojim je zapovijedao RĐ otišao u mjesto [adresa]. Nema saznanja o tome što se događalo toga dana u [adresa], ali se sjeća kako su mu pripadnici ove jedinice, koja je tamo išla, kasnije pričali kako im je jedan čovjek pobjegao i to kroz neku štalu. Osim gore navedenog, nema drugih neposrednih ili posrednih saznanja o predmetnom kaznenom djelu.

8.8.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je bio pripadnik prvog voda pod zapovjedništvom DG, a zapovjednik drugog ili trećeg voda bio je JN i oni su išli u čišćenje, dok njegov vod nije išao u čišćenje, već su ostali na obezbjeđenju. Nije nikada bio u selu [adresa]. Da li je bilo nekih priča o ubojstvu svjedoka to više ne zna i ne sjeća se jer je prošlo puno godina. Na posebno pitanje navodi da nije sudjelovao u vojnoj Akciji „Kupa“. Kada mu je predočeno što je izjavio tijekom istrage, navodi da su mu u policiji u [adresa] dali prazan papir koji je morao potpisati, a ne zna što su oni tada napisali, a kada je ispitivan u Savskoj pred ŽDO, tada su oni pročitali ono što je napisala policija u [adresa]. Prilikom ispitivanja u [adresa] mislio je da se tako treba provoditi ispitivanje. Na policiji je ispričao puno toga više nego što je ušlo, pričao je o sebi, a u Zagrebu mu je zamjenik ŽDO, jedan fini gospodin površinski pročitao zapisnik iz policije i to je potpisao. Rekao je da nije niša vidio, nije ništa radio, niti je itko ikoga ubio. Zna da je NN bio pripadnik voda kojim je zapovijedao JN. Nikada od nikoga nije čuo bilo što vezano za ubojstvo hrvatskih civila. Kad mu je predočeno da je na zapisniku od 23. travnja 2015., izjavio da je čuo nešto o događajima u selu [adresa] od pripadnika voda pod zapovjedništvom JN i to da im je jedan civil pobjegao, navodi da je tako pričao njegov zapovjednik DG, a on to osobno nije vidio niti čuo. Kad ga se pita što znači da je jedan pobjegao, navodi da ne zna. Nije nikada čuo za prezime Z, ne zna tko je bio nadređeni tim vodovima.

8.9. Svjedok GN, sin RN, iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da nema posebnih saznanja o ubojstvu civila u mjestu [adresa], jer tamo nije niti bio u listopadu 1991. Naime, u to vrijeme je bio mobiliziran u četu TO u [adresa] i bio je pripadnik 1. voda kojim je zapovijedao DG. Sjeća se da je komandir njihove čete bio BĆ, dok je komandant bataljona bio BĐ. Osim njegovog voda, ova četa se sastojala od još dva voda i sjeća se da je zapovjednik 2. voda bio JN, dok se ne sjeća tko je bio zapovjednik 3. voda. Njegov vod je sudjelovao u vojnoj akciji početkom mjeseca listopada 1991., tokom koje su oni zauzeli mjesto Strašnik. Sjeća se kako je tom prilikom njegov vod došao u Strašnik i tu su se rasporedili po kućama te ostali neko vrijeme. Koliko je njemu poznato, u napad na mjesto [adresa] su išli pripadnici 2. voda, a pripadnici njegovog voda uopće nisu išli u to mjesto. Zapovjednik 2. voda čiji pripadnici su išli u mjesto [adresa] je bio, kako je to rekao, JN kojeg su zvali „ C. O samim događajima u selu [adresa] nema neposrednih saznanja, ali se nakon ove vojne akcije medu pripadnicima njihove jedinice pričalo da su u [adresa] ubijeni neki starci, odnosno neki civili i da su to uradili pokojni CN i AG.

8.9.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je JN bio zapovjednik drugog voda, a što su oni točno radili ne zna te u cijelosti ostaje kod iskaza koji je iznio pred državnim odvjetnikom. Odgovarajući na pitanja naveo je da je čuo priče da su ubijeni neki ljudi, zbog proteka vremena ne sjeća se detalja, niti tko je to pričao. Zna iz neposrednih saznanja da je zapovjednik bio JN, svjedok je bio vojnik i bio je u prvom vodu. Zapovjednik mu je bio DG. U [adresa] su ubijeni neki civili, misli da su to počinili pripadnici drugog voda, ali mu je teško bilo što reći jer nije bio prisutan. Ne može imenom i prezimenom nabrojati tko je od njih ušao u to selo. On kao običan vojnik ne zna točno tko je izdao zapovijed drugom vodu da idu u to selo.

8.10. Svjedok SN iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da nema nikakvih neposrednih saznanja o događajima u mjestu [adresa] u listopadu 1991. jer u to vrijeme nije ni bio pripadnik TO. Tek 1993. kada je ipak mobiliziran u jedinice TO, od nekih svojih rođaka je čuo kako je tom prilikom pokojni CN ubio četvero civila u mjestu [adresa]. Također je čuo kako je tom prilikom jedan čovjek uspio pobjeći. Osim navedenog, nema nikakvih drugih neposrednih ili posrednih saznanja o predmetnim događajima.

8.10.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je njemu brat od tetke NN rekao da je pokojni CN ubio četvero civila u mjestu [adresa]. On je 1993. mobiliziran, nije vojni obveznik. Sa NN je išao sa položaja s kojeg su pobjegli i dok su hodali po livadi između [adresa] i [adresa] on ga je zapitao „znaš li tko je pobio u [adresa] civile?“ te mu je rekao F, a to je nadimak od CN. Zna da je CN bio pripadnik voda pod zapovjedništvom JN. Misli da je iz tog voda njih 18 ušlo u selo, a njih 8 ostalo kilometar i pol iza njih. Među onima koji su ostali i čekali bio je R, JĆ, CĆ. O tom događaju pričao mu je samo NN, više nikad s nikim nije o tome pričao.

8.11. Svjedok GN, sin D, iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je u ljeto 1991. postao pripadnik TO u [adresa]. Radilo se o četi TO iz [adresa] kojom su zapovijedali najprije UN, a potom BĆ. On je bio pripadnik 1. voda čiji zapovjednik je bio DG dok su zapovjednici ostala dva voda bili osoba po prezimenu JN, a kojeg smo zvali „ C i MG. Početkom listopada 1991. je sudjelovao u vojnoj akciji „Kupa” u koju je bila uključena jedinica JNA iz Šapca. Sjeća se da su nakon artiljerijske pripreme krenuli prema mjestima [adresa] i [adresa]. Njegov vod je došao u Strašnik negdje predvečer te su tu i prenoćili. Sjeća se da je 3. vod išao krajnje lijevo, dok je 2. vod kojim je zapovijedao ovaj JN išao preko [adresa]. Sjeća se kako se drugi dan pričalo da su pripadnici SG voda u [adresa] ubili nekoliko mještana i zapalili neke kuće, ali se nikada nije detaljno govorilo o tome. Sjeća se da je čuo kako je nakon toga neka jedinica Civilne zaštite iz [adresa] došla u [adresa] gdje su izvršili sanaciju terena kojom prilikom su zakopali ubijene ljude, ali i mrtvu stoku.

8.11.1. Iskazujući na raspravi naveo je da se radi proteka vremena više ne sjeća niti događaja iz kojih proizlaze kaznena djela stavljena na teret optuženicima, a niti se sjeća što je iskazivao pred ŽDO u Zagrebu, te moli da mu se iskaz pročita. Nakon što mu je pročitan iskaz sa zapisnika sastavljenog pred ŽDO u Zagrebu 28. travnja 2015. godine, može samo reći kako je sve što je sadržao u tom zapisniku ono što je čuo, dakle, neposrednih saznanja nema, pa se stoga i ne može sjećati nečega što nije vidio, nego je o ovome o čemu je iskazivao 28. travnja 2015. čuo jer se o tome pričalo. Upitan sjeća li se od koga je čuo navedeno u iskazu od 28. travnja 2015., navodi kako se radi proteka vremena više ne sjeća. Naveo je da misli da JN nije sposoban učiniti to što mu se stavlja na teret, pa upitan iz kojeg razloga to misli, navodi kako je isti dvije do tri godine stariji od njega, te je pohađao istu školu kao i on i zna ga kao dobrog dečka. Upitan poznaje li NN, navodi kako je njega poznavano samo iz viđenja, međutim on je dosta mlađi od njega i o njemu ne zna ništa, pa tako ne može reći ništa niti o njegovom karakteru. Na posebno pitanje poznaje li CN, navodi kako zna CN, a upitan zna li išta o CN vezano za događaje u [adresa], navodi kako se on spominjao vezano uz žrtve u [adresa], pa ponovno upitan da objasni na koji način se spominjao vezano uz žrtve u [adresa], navodi kako se pričalo da je on to učinio. Na daljnje pitanje je li mu poznato tko je kapetan Z, navodi kako to ne zna i kako za njega nikada nije čuo. Na posebno pitanje da objasni koja je bila svrha akcije „Kupa“ i zašto se išlo prema [adresa] i [adresa], navodi kako to ne zna i kako je bio običan vojnik "te neke vojske". Na daljnje pitanje je li vidio da je JN kao zapovjednik drugog voda krenuo u [adresa], navodi kako to nije mogao vidjeti kad tamo nije bio, samo zna da je njegov vod išao u Strašnik, a drugi vod je išao u [adresa], međutim oni su se prethodno razdvojili i nije vidio kuda je išao JN. Na daljnje pitanje je li tada, kada su se razdvajali, vidio i NN, navodi kako to ne zna jer se ne sjeća niti tko je tamo bio, niti tko tamo nije bio, pa stoga niti za NN ne može reći je li ga vidio ili ne. Na daljnje pitanje, a obzirom je u svom iskazu od 28. travnja 2015. rekao kako je njegov vod prenoćio u Strašniku, te upitan kuda su nakon toga krenuli, navodi kako su izašli na [adresa], a ne sjeća se kuda su išli, a nadalje upitan jesu li se tada susreli s vodom kojim je zapovijedao JN, navodi kako se toga ne sjeća, sjeća se samo da je na cesti bilo dosta vojske. Na daljnje pitanje je li preko A išao samo vod JN ili još kakva vojska, navodi kako to ne zna. Na daljnje pitanje, te nakon što mu se predočava dio iskaza od 28. travnja 2015. gdje je rekao kako se drugi dan pričalo da su pripadnici SG voda u [adresa] ubili nekoliko mještana i zapalili neke kuće, ali se nikada nije detaljno govorilo o tome, te upitan pripadnici kojeg voda su to pričali, navodi kako se ne sjeća, zna da se o tome šuškalo, međutim ne zna više tko je to pričao.

8.12. Svjedok ŠĐ iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je bio pripadnik TO tokom 1991. pripadao je četi iz [adresa] koja se nalazila u sklopu jedinice TO iz Banskog Grabovca. Ova četa se sastojala od tri voda i njom je zapovijedao BĆ. Zapovjednik 1. voda je bio DG, 2. vodom u kojem je bio i on je zapovijedao JN, dok je zapovjednik 3. voda bio MG. Početkom listopada 1991., a misli da se radilo o 2. ili 3. listopadu te godine, započela je jedna šira vojna akcija na području [adresa], odnosno u pravcu sela [adresa], itd. Osim odreda TO iz Banskog Grabovca u ovom napadu su sudjelovali i pripadnici JNA, a radilo se o jedinici iz Šapca koja se sastojala od rezervista i vojnika na odsluženju vojnog roka. Sjećam se kako je napad na mjesto Strašnik započeo u popodnevnim satima, a s n jima je išla jedna četa pripadnika JNA pod zapovjedništvom jednog kapetana za kojeg se sjeća da se zvao M i da je bio V. U Strašnik su ušli bez nekog većeg otpora te su prespavali u kućama koje su se nalazile na početku toga sela. Sljedećeg dana do n jih je došao njihov zapovjednik voda, JN, koji im je rekao kako je njihov vod određen za čišćenje terena u [adresa]. U to mjesto su krenuli kasno popodne i to na način da je njihov zapovjednik JN poveo oko 20 pripadnika n jihovog voda u koloni prema [adresa], a iza njih je išlo osam pripadnika njihovog voda među kojima je bio i on. Njih osmorica su nosili tri ili četiri sanduka s granatama za bestrzajni top, a osim n jih, zajedno s njima je bilo i šest do deset pripadnika JNA koji su vukli jedan bestrzajni top. Kako je prethodnih dana padala jaka kiša, oni su s ovim sanducima i topom zapeli u blatu u jednoj šumi negdje između [adresa] i [adresa]. Između njih je došlo do prepirke, a jedan od pripadnika JNA koji je bio nišandžija na bestrzajnom topu je rekao da će se on vratiti natrag u Strašnik. U isto vrijeme su začuli pucnjeve i detonacije iz mjesta [adresa], a kako vezista koji je bio s njima nije uspio uspostaviti vezu s njihovom jedinicom, oni su se odlučili vratiti u Strašnik. Zbog navedenog, on i ostatak jedinice, odnosno njih osmorica koji su nosili sanduke s granatama, kao i ovi pripadnici JNA, nisu niti ulazili u [adresa]. U [adresa] je ušlo oko 20 pripadnika njegovog voda na čelu sa zapovjednikom njihovog voda JN, a koji su, kao što je rekao, krenuli ispred nas. Po povratku u Strašnik, oni su tamo dočekali i ostatak njihovog voda koji je bio u [adresa], a prema ponašanju tih oko 20 pripadnika n jihovog voda koji su bili u [adresa] sa JN, je zaključio da se nešto dogodilo u selu i da je tamo netko bio ubijen. Nedugo nakon ovoga je od nekih pripadnika njihovog voda koji su tom prilikom bili u [adresa], čuo da su u selu ubijeni neki starci, odnosno civili. Također je od ovih pripadnika svoje jedinice čuo da su ove civile ubili sada pokojni CN i AG koji se sada nalazi u Srbiji. Ova pričanja pripadnika njegove jedinice potvrdilo je i to što je čuo CN i NN kako govore o tome da su ubili ove starce govoreći pri tome da su tako osvetili neku svoju rodbinu koja je stradala u II. svjetskom ratu.Tom prilikom je te razgovore čuo i JN, zapovjednik njihovog voda te im rekao kako o tome ne smiju nigdje pričati i da to zadrže za sebe. Posebno im je napomenuo kako je to bitno zbog toga što je jedan od ovih civila koje su zatekli u [adresa], uspio pobjeći. Osim toga, pričalo se da je taj civil iz [adresa] prije nego što je pobjegao, prepoznao neke pripadnike njihovog voda koji su se tada nalazili u selu.

8.12.1. Iskazujući na raspravi naveo je da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je dao pred državnim odvjetnikom 2015., te zbog proteka vremena nema ništa za dodati. Odgovarajući na pitanja naveo je dane zna tko je točno dao zapovijed vodu da uđe u selo. Nije bio tamo prisutan, a ono što zna iz priča je rekao, da se sumnja da su to učinili CN i NN. Čuo je da se na njih sumnja. Točno je kad mu se predočava da je izjavio da su oni ubili ove starce jer su tako osvetili svoju rodbinu iz II Svjetskog rata i to CN koji je imao rodbinu koja je stradala u II. Svjetskom ratu.

8.13. Zaštićeni svjedok, pseudonima „Svjedok 1“ iskazujući u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je da je tijekom 1991. živio u mjestu [adresa], tada je bio mobiliziran u Teritorijalnu obranu, kao i većina mještana iz sela i to na način da je od JN zv. C zadužio jednu pušku i tako postao pripadnik njegovog voda. Više se ne sjeća točno u sastavu koje jedinice je bio taj vod niti jesu li bili u sastavu formacije „četa”, ali koliko se sjeća bio je u sastavu trećeg voda. Tim vodom je zapovijedao JN, time da se ne sjeća tko je bio zapovjednik koji je po činu bio nadređen JN. Početkom mjeseca listopada 1991., sjeća se da je JN dobio zapovijed, koju je kao zapovjednik prenio njima, da treba ići u mjesto Strašnik „na čišćenje”. Oni su u tom trenutku bili pozicionirani kod šume Šanja pa su sa tog mjesta i krenuli, a sjeća se da je bila tu i jedinica JNA, ispred koje su se kretali, a oni za njima. U mjesto Strašnik su došli oko 15.00 sati i tu su prenoćili. Slijedećeg dana je jedan dio njihovog voda krenuo prema mjestu [adresa], a drugi dio je ostao u šumi. Naime, kako je u to vrijeme padala kiša, a jedan dio voda je vukao topove i nosio sanduke sa granatama za topove, oni su zapeli u blato tako da su oni odmaknuli daleko ispred njih odnosno zbog toga su oni ostali u šumi. Zadatak njihovog dijela voda bio je „čišćenje” [adresa], pod time misli da su trebali provjeriti ima li koga u selu od stanovnika ili vojske. U tom selu je stanovalo isključivo Hrvatsko stanovništvo. Što se tiče onog dijela voda koji je ostao u šumi navodi da su oni vukli dva topa i tri kutije granata za topove, sve su to vukli sami, bez pomoći pripadnika JNA. U odnosu na one pripadnike voda koji su zajedno sa njim ušli u mjesto [adresa], može reći da su se tu nalazili zapovjednik JN, CN, NN, IĆ, ŠĆ, ĐG, pok. NG, pok. JĐ, pok. ČĐ, LĐ, AG, HĆ, s time da se ne sjeća kako mu je ime oca, pok. ZĐ, RĆ sin JN, RĆ sin ŠĐ, IĐ. Koliko se sjeća sa topovima u šumi ostao je drugi dio voda u kojem su se nalazili HG, EĆ, za pok. NĐ se ne sjeća točno je li ostao sa topom ili je bio u njihovoj grupi, dalje se sjeća da je DĐ ostao sa topom kao i KĐ a isto tako i pok. ŽĐ, TN, ŠG i JĆ . Također sa topovima je ostao VG. U mjesto [adresa] ušlo je 20 do 25 pripadnika voda na čelu sa JN. U selo su ušli kroz šumu, a bili su jedina jedinica koja se kretala prema selu. Ušli su grupno u selo, JN nije dao nikakvu posebnu zapovijed što bi kao pripadnici voda u selu treba li raditi, jednostavno su prolazili kroz selo. U selu su se nalazile dvije žene i jedan muškarac, a uglavnom je stanovništvo napustilo selo. JN nije im zapovjedio da pretresu kuće u selu, niti su oni to radili, jer su kasno u selo došli, tako da su samo kroz selo prolazili. Vidio je kada je iz jedne kuće istjerao na dvorište RĆ muškarca srednjih godina koji se nalazio u kupatilu u toj kući. Osim tog muškarca drugih muških osoba u selu nije vidio. Također je vidio da su ispred te iste kuće dovedene dvije ženske osobe, ne zna gdje su one pronađene, a svo troje su bili civili koji su pronađeni u selu te su svi troje zajedno stajali na tom dvorištu a oko njih su stajali pripadnici n jihovog voda, svi naoružani. On je bio zadužen poluautomatskom puškom „Papovka”, a ostali pripadnici voda koji su bili prisutni u mjestu [adresa] bili su naoružani istim oružjem i automatskim puškama. Nakon toga je jedan dio njihovog voda, a tu je bio on i možda još nekoliko, krenulo dalje kroz selo, a kad su se udaljili, možda 10 m, čuo je pucnjeve iz „Pąpovke". Ne sjeća se o koliko pucnjeva se radilo, i nije vidio što se točno dogodilo u dvorištu, ali kasnije je čuo da je onaj muškarac koji se zajedno sa dvije žene nalazio u dvorištu pobjegao. Također je čuo da je ove dvije ženske osobe usmrtio pucanjem iz oružja koje je posjedovao CN. Ne zna tko je uz CN bio prisutan u trenutku dok je on pucao, ali JN je otišao sa njima naprijed, a on nije čuo da bi prije odlaska JN bilo kome od prisutnih dao naredbu da ove civile ubije. Što se tiče AG, više se ne sjeća je li on bio prisutan u tom dvorištu kad je CN pucao i usmrtio ove dvije ženske osobe. Također se više ne sjeća, s obzirom da je od događaja prošlo toliko vremena, tko je još bio prisutan u trenutku kada je CN pucao, na tom dvorištu na kojem su usmrćene navedene ženske osobe. Nema nikakvog saznanja da je usmrćena neka muška osoba, sjeća se samo jednog muškarca koji je pobjegao. Također nije niti naknadno vidio mrtva ljudska tijela jer kad su se vraćali prolazili su kroz šumu tako da nije vidio ima li u navedenom dvorištu mrtvih ljudi, s obzirom da se prema šumi u koju su išli skretalo u lijevo, prije nailaska na navedeno dvorište. Sjeća se da je tijekom njihovog kretanja, nakon događaja opisanog u dvorištu, kada su ubijeni civili, ŠĆ ispalio jednu zolju na seoski dom, ali nije čuo je li mu netko dao zapovijed da to učini, a nije to smatrao ni važnim, jer je on promašio taj dom i zolju ispalio preko njega. Napominje da su oni pripadnici voda koji su bili prisutni u dvorištu kad su ubijeni civili odmah nakon što je čuo pucnjeve iz tog dvorišta krenuli za njima i njima se pridružili, i sjeća se da se tako njima pridružio CN, dok nije siguran jesu li im se pridružili i NN, IĆ i ŠĆ, a drugih se više ne sjeća. Nakon toga su se vratili u selo Strašnik, a o događaju u kojem su usmrćeni naprijed opisni civili nisu razgovarali. Na pitanje zamjenika ŽDO koliko pripadnika voda je ostalo u dvorištu kada su usmrćeni civili odgovara da se radilo o petero ili šestero ljudi. Na daljnje pitanje na koji način je reagirao JN kad su se začuli pucnjevi iz dvorišta, odgovara da on nije reagirao ni na koji način, oni su se jednostavno nastavili kretati u istom pravcu. Na pitanje branitelja II okr. je li njihov vod ranije ili kasnije od ovog događaja dolazio u mjesto [adresa] odgovara da nije, ovo je bio jedini put da su bili u tom mjestu.

8.14. Svjedok DĆ u svom iskazu koji je iznio u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom naveo je da je bio pripadnik jedinica TO od ljeta 1991., pripadao je četi TO iz [adresa] kojom je zapovijedao BĆ. Ta četa se sastojala od tri voda, a prvim je zapovijedao EĐ, dok su zapovjednici 2. i 3. voda bili RĐ i MG. U vrijeme događaja u selu [adresa], bio je pripadnik 3. voda. Tokom te vojne akcije došli su u selo Strašnik, a to je moglo biti negdje predvečer. Sjeća se kako su tu prenoćili te je sljedećeg dana svaki od gore navedena tri voda nastavio dalje napredovanje po svom pravcu. Njegov vod je išao u pravcu sela Marinovići dok su ostala dva voda išli u drugim pravcima. Sjeća se kako je 2. vod kojim je zapovijedao RĐ išao u pravcu sela [adresa]. Nema nikakvih drugih posrednih ili neposrednih saznanja o događajima u selu [adresa], a samo je nakon nekog dužeg vremena čuo da su u tom selu ubijeni neki civili.

8.14.1. Ispitan na raspravi naveo je naveo je da nakon što mu se predočava što se optuženicima stavlja na teret te zašto je pozvan, može reći kako zna da je I optuženi JN bio komandir II voda, a on je tada bio u III vodu i njemu je komandir bio MG. Također se sjeća da je I okrivljeni JN sa svojim vodom išao u selo [adresa], a on je sa svojim vodom išao u selo Strašnik, te može reći kako ta sela nisu baš blizu jedno drugom i ne zna što se događalo u selu [adresa]. Na posebno pitanje sjeća li se da je kao pripadnik III voda išao u vojnu akciju, navodi kako se sjeća da je kao pripadnik III voda išao u vojnu akciju u selo Strašnik, i to po naređenju UN koji je bio komandir Luščanske čete TO Banski Grabovac, a on je pred dvije do tri godine umro. Na daljnje pitanje je li mu poznato zašto se išlo u sela [adresa] i [adresa], te je li tamo bilo neke vojske, navodi kako ne zna točno zašto se išlo u navedena sela, zna da su oni držali položaj u [adresa] i da je popodne došla naredba da idu u napad na Strašnik. Na daljnje pitanje je li mu poznato da bi u selima [adresa] i [adresa] stradao netko od vojske ili civila, navodi kako mu nije to poznato. Na posebno pitanje je li po povratku u bazu, unutar čete bilo razgovora tko je gdje bio, je li netko bio u ikakvoj opasnosti, te što je tko radio, navodi kako takvih razgovora nije bilo jer svaki je vod držao svoj položaj i on nije znao što se događa u preostala dva voda. Na daljnje pitanje poznaje li osobu po imenu CN, navodi kako mu je isti poznat jer su iz istoga sela. Na daljnje pitanje je li četa čiji pripadnik je bio ikada sudjelovala u nekom postrojavanju, te je li primala naredbe od nekog nadređenog oficira JNA, navod i kako nikakvog postrojavanja niti takvih naredbi nije bilo. Na daljnje pitanje je li mu poznat kapetan JNA po prezimenu Z, navodi kako mu to prezime nije poznato, ali sjeća se da je bio neki kapetan JNA kojeg su oni zvali U i sjeća se da je isti bio Š. Na daljnje pitanje da objasni koja je bila uloga tog kapetana JNA kojeg se sjeća po imenu U, navodi kako se on radi proteka vremena detalja više ne sjeća, no koliko se sjeća kada je smijenjen UN tada je na njegovo mjesto došao kapetan kojeg su zvali U, te je on preuzeo njihovu četu. Na daljnje pitanje, a obzirom je prethodno iskazao da je iz istog sela kao i CN, te upitan je li se sa istim prije rata družio navodi kako su se znali družiti, a nadalje upitan je li mu on ikada pričao da bi mu netko od obitelji stradao tj. bio ubijen u Drugom svjetskom ratu, te je li ikada spominjao bilo kakvo osvećivanje navodi kako mu ništa od toga nije spominjao. Na daljnje pitanje je li mu poznato da bi bilo tko od obitelji CN stradao u Drugom svjetskom ratu navodi kako ne zna je li nastradao netko od daljnje obitelji, ali od njegovih roditelja nije stradao nitko.

8.15. Svjedok HN u svom iskazu koji je iznio u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom naveo je da je bio pripadnik jedinice TO iz Banskog Grabovca u kojoj je mobiliziran negdje na ljeto 1991. Zapovjednik ove jedinice je bio GĐ dok je zapovjednik čete iz [adresa] bio BĆ. Četa se sastojala od tri voda, a on je bio pripadnik 3. Voda kojim je zapovijedao MG. Sjeća se vojne akcije tokom koje su napali mjesto Strašnik, a koja je započela 2. ili 3. listopada 1991. Sjeća se da su došli u mjesto Strašnik gdje su i prenoćili, a pripadnici njegovog voda nakon toga nisu išli u selo [adresa]. Sljedećeg dana pripadnici njegovog voda krenuli su dalje prema selu Župić, a u [adresa], nisu niti ulazili. Nema drugih posrednih ili neposrednih saznanja o događajima u selu [adresa].

8.15.1. Iskazujući na raspravi iskazivao je suglasno kao u zapisniku od 15. svibnja 2015., te dodao da su JN i NN osobe mlađe od njega. JN je bio komandir, a NN običan vojnik te misli da je prvi ili drugi vod pod zapovijedanjem JN ušao u [adresa], a njegov vod nije. Misli da je NN bio pripadnik tog voda koji je ušao u selo [adresa]. Ne poznaje nikoga iz tog sela, niti prolazi tuda, jer se ne nalazi na glavnoj cesti, tako da ni danas nema saznanja što se tamo dogodilo. Misli da su na isti dan oni išli na mjesto Strašnik kad je taj vod ušao u [adresa]. BĆ je bio zapovjednik njegovog voda. Kad je rekao da su isti dan krenuli prema mjestu [adresa] i [adresa], a da je njegov vod prenoćio, pojašnjava da su isti dan krenuli, a ne i da su isti dan ušli u ta mjesta. Zna CN te je čuo da se on napio i da je zapravo pobio neke ljude u mjestu [adresa], a inače za njega može reći da je svakome pomagao. Bio je ranije dobar čovjek, a što se tada desilo, je li bio pijan ili šta, ne zna. To se kasnije počelo pričati, a ne odmah nakon događaja. Ne poznaje obitelj NN . Kada je rekao da nema saznanja mislio je da nema neposrednih saznanja, a sada je rekao ono što se pričalo, a ne zna tko je to pričao. Pričalo se da su neki civili ubijeni, ne zna imena ni koliko njih. Kada je prvi puta ispitivan tada mu je zamjenik ŽDO rekao da se taj CN osvećivao jer mu je netko ubijen u ratu, misli II Svjetski rat, a tako su njemu rekli drugi svjedoci koji su ispitivani. On nije čuo priču o OĆ od mještana već tijekom istrage, kada je krenulo policijsko ispitivanje i na državnom odvjetništvu. Rekao je tijekom ispitivanja da o tome ništa ne zna.

8.16. Svjedok JĆ u svom iskazu koji je iznio u istražnoj fazi postupka pred Županijskim državnim odvjetništvom naveo je da je u vrijeme događaja u selu [adresa], bio pripadnik Čete TO koja je bila sastavljena od ljudi iz [adresa]. U prvo vrijeme zapovjednik te čete je bio UĐ, a njega je nakon toga naslijedio BĆ. Njihova četa se sastojala od tri voda, a on je pripadao 2. vodu čiji je zapovjednik bio JN zvani „ C. Njihov vod se sastojao od tri odjeljenja čiji su komandiri bili ĐG te pokojni NG i pokojni IĐ. Sjeća se kako su se nalazili u njihovoj bazi u selu Strašnik te je negdje u popodnevnim satima do njih došao njihov zapovjednik JN i rekao da se ide u napad na selo [adresa]. Kako su se u Strašniku osim njihove jedinice nalazili pripadnici JNA iz Šapca, pa je 10 ili 15 pripadnika te jedinice također bilo određeno da ide s n jima u [adresa]. Ovi pripadnici JNA iz Šapca su vukli bestrzajne topove, a JN je odredio njih osmoricu da nose granate za te topove. Nakon toga su svi pripadnici njihovog voda zajedno s ovim pripadnicima JNA iz Šapca krenuli u pravcu sela [adresa]. Kako su ovi pripadnici JNA vukli bestrzajne topove, to su se oni razmjestili na jednom prostoru pored sela [adresa] u šumi za koju im je bilo rečeno da je pogodan položaj za napad iz navedenih bestrzajnih topova, no kada su došli do tog mjesta oni uopće nisu niti vidjeli selo. Zajedno s ovim pripadnicima JNA bilo je i njih osam pripadnika voda pod zapovjedništvom JN, a radilo se o Ć i ŠG, UG, SĐ, ĐĐ i VG, a moguće je da je s njima bio i TN. U selo [adresa] ušlo je oko 20 pripadnika njihovog voda na čelu sa zapovjednikom voda, JN. Nakon toga iz sela se čula pucnjava, radilo se o rafalno j i pojedinačnoj pucnjavi. Nakon nekog vremena, oni su se uputili natrag u Strašnik, gdje su se susreli s pripadnicima ovog dijela njihovog voda koji je bio u selu [adresa] pod zapovjedništvom JN. Međutim, niti tada, a niti kasnije nitko od pripadnika njihove jedinice nije ništa pričao o događajima u selu [adresa], tako da je on za ubojstvo civila u [adresa] saznao tek prošle godine kada je bio pozivan na policiju radi davanja izjave. Na posebno postavljeno pitanje da li su se ovih osam pripadnika njegovog voda raspitivali kod ostatka jedinice koji je bio u [adresa] što se tamo događalo, odgovara kako nitko nikoga nije ništa pitao. Na poseban upit kako je moguće da pripadnici njegovog voda nisu jedni druge pitali što se tamo dogodilo obzirom na pucnjavu koju su čuli iz sela [adresa], a nisu mogli vidjeti što se tamo događa, odgovara da to očigledno nije nikoga zanimalo jer nitko nije nikoga tako nešto pitao.

8.16.1. iskazujući na raspravi naveo je da se ovaj događaj desio početkom listopada 1991. NN je bio pripadnik voda te je on bio u onoj grupi voda koja je išla u selo [adresa] pod zapovjedništvom JN. Do danas nije ništa čuo o tom događaju osim onoga što je čuo u ovom postupku. Odgovarajući na pitanja naveo je da ne zna zbog čega je donesena odluka o napadu na selo [adresa], jer on nije vidio hrvatskog vojnika ni civile. Ne zna da bi se radilo baš o nekoj vojnoj akciji, osim napad na to selo. Njegov vod se sastojao od 28-30 ljudi. JNA nije upotrijebila topove. Njih su poslali kilometar bočno od sela u šumu i uspostavilo se da se ne vidi selo i da se ne može pucati iz topova. Oni se s te pozicije nisu micali, već su sjedili u šumi. Prije ulaska u selo imali su zapovijed da njih par puca iz svog oružja u zrak. On je čuo tu pojedinačnu pucnjavu, ali je čuo i rafalnu. Jedno vrijeme se dosta toga čulo, a nakon nekog vremena bi se čuli pojedinačni pucnjevi. To je trajalo cijelo vrijeme dok se nisu spojili nakon par sati u selu Strašnik. Ne zna tko je nakon tih par sati dao zapovijed da se vrate. Njemu je ta pucnjava djelovala kao upozorenje a ne da se radilo o međusobnoj razmjeni vatre odnosno sukobu. Bila su naređenja njima vojnicima da ono što vide i čuju ne pričaju čak niti doma svojoj obitelji. Onda nisu se ništa ni međusobno pitali. JN je dao zapovijed da se pri ulasku u selo puca u zrak. To je rekao dok su bili u stroju svi pripadnici voda. To je bila prva zapovijed kada su kretali još na selo Strašnik. Nije se pozvao na nikoga već je on rekao tu zapovijed. Bacači su tukli po selu prije nego se kretalo prema selu. Najmanje sat vremena prije nego su krenuli iz sela Strašnik prema selu [adresa] su po selu [adresa] tukli minobacači. Nije ih vidio nego ih je čuo. Poznavao je CN jer su iz istog sela. Priče o povezivanju OĆ sa ubojstvima civila čuo je tek kad je pokrenut kazneni postupak, prilikom prvog ispitivanja u [adresa], na policiji mu je rečeno da su ubijeni civili i da ih je ubio CN, do tada nije znao da su ubijeni civili u selu [adresa]. Poznaje mamu, baku in tetu od NN, oca ne poznaje. Cijeli ostatak voda je ušao u selo [adresa] osim ovih osoba koje je poimenice nabrojao da su ostali. NN je ušao u selo [adresa], ali nije ništa čuo o njemu vezano za ovaj događaja. Njemu je policija pročitala točno tko je od njegovog voda ostao a tko ušao u selo, rekli su da su ubijeni civili i da ih je ubio CN , a on je rekao da nema o tome saznanja.

8.17. Svjedok LĆ u svom iskazu iz prethodnog postupka pred PU sisačko- moslovačke, naveo je da mu je kuća devastirana pa trenutno živi na adresi [adresa], gdje se nalazi kuća njegove sestre HĐ, a koja se nalazi u R Srbiji. Prije rata živio je sa roditeljima u [adresa] i bavio se poljoprivredom. U ljeto 1991., ne sjeća se točnog datuma, u selu je počela mobilizacija koju je vodio JI. Isti je u seoskom domu u zaseoku Šanja dijelio oružje i raspoređivao ljude po vodovima. On osobno nije htio zadužiti pušku, izvlačeći se na svoju boležljivost i alkoholiziranost. Ipak, i bez oružja bio je dijelom seoskih straža. Zna da je četom TO Luščani, koja je brojila više od 100 pripadnika, zapovijedao UN pa se iza toga ne sjeća tko je preuzeo zapovijed, te da su svi pripadnici bili iz [adresa], a vodovi, njih tri, formirani su prema zaseocima. Zbog pritisaka na njega, i iz razloga izbjegavanja odlazaka na straže u rujnu 1991., je otišao na glinsko područje jer je tamo zapovjednik bio njegov dobar prijatelj iz [adresa], NI, te je držao straže oko tadašnjeg KPD-a u kojemu je bila smještena komanda glinske brigade. NI ga je pokrivao, ali se i on kada bi bila opasnija situacija u Glini izvlačio činjenicom da je angažiran u [adresa] i obrnuto kada bi ga pokušali angažirati u [adresa]. Iz tog razloga u dva navrata javljao je se i na liječenje i u neuropsihijatrijsku bolnicu u [adresa] iako nije bolestan. Nikada nije bio pod zapovjedništvom ČI, niti se trenutno može sjetiti da je on bio zapovjednik čete Luščani, pa stoga ni je niti sudjelovao u napadima na [adresa] i [adresa] početkom studenog 1991. Bez obzira na to, živio je u to vrijeme u [adresa] i javna tajna je bila i pričalo se u to vrijeme po selu kako su neke civile u [adresa] prilikom napada na to mjesto zarobili i potom ubili CN i NN, a isti su bili u vodu kojim je zapovijedao RĐ, koji je bio komandir „bacačlija”. Zna da su ljudi u selu bili zgroženi time, ali u to vrijeme se nije smjelo o tome pričati, jer su obični ljudi mogli nastradati ako se nisu slagali sa tom politikom . Također je nešto u to vrijeme načuo kako je OĐ kojeg su zvali T i koji je bio u tom vodu, toga dana pokušao spriječiti da se ubiju ti civili, ali to nije uspio. Osobno poznaje FN od L, r. **.**.1961. .g. to je njegov sinovac, kuća uz kuću, a prije rata je radio u INA Rafineriji u Sisku i živio kao samac u Sisku, predgrađe, naselje „Željezara”, gdje je njegov pokojni otac dobio stan od Željezare Sisak. Zna da se on u ljeto 1991. vratio u [adresa], i priključio u TO Luščani i bio u vodu „Šanja” kojim je komandirao RĐ, obzirom da je bio iz zaseoka Lazići koji su bili u vodu zajedno sa ljudima iz zaseoka Šanja. Zna i da se on trenutno nalazi i sa suprugom i djecom živi na jugu R Srbije kod Batajnice i nije dolazio u Hrvatsku od VRA Oluje. Tamo se nalazi i njegova majka LI za koju zna kako je kupila stan nakon što je prodala šumu u [adresa]. On se u strahu od Hrvatske vojske tijekom VRA Oluja, dana 05.08.1995. sakrio u šumi nedaleko od sela, te se tamo skrivao do kolovoza 1997. kada se vratio kući i nastavio živjeti u sestrinoj kući u [adresa], gdje se i sada nalazi. U svezi navedenog nemam više što za izjaviti

Svjedoci koji su iskazivali pred Višim sudom u Beogradu pred I i II optuženicima i njihovim braniteljima, zamolbenim putem.

8.18. Svjedok EĆ, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu, naveo je kada se to kretalo u to selo Strašnik, on tu nije bio, prvo selo u koje se ulazi, on ima dijete, hemofiliju, bio je godinu dana star, noga ga je u koljenu počela boljeti i on je onda bio u Prijedoru, kod njega u posjeti, kada se ulazilo u Strašnik. I onda kada je ovaj navečer ulaska u Strašnik došao kući, njegova baba, mati i žena kažu, bila policija je kod tebe i rekli su da dođeš sutra da se priključiš, da dođeš u Strašnik. Normalno, sutra ujutro obukao se i došao u Strašnik i nađe njih, E, komandira voda, bio je njegov komandir C i tu došli i ništa. I tu misli da je bilo 1-2 sata popodne, veli kreće Đukijev vod, treba ući u [adresa]. C im je došao i rekao mi moramo ući u [adresa], naš vod, naš je vod određen, moramo ići u [adresa]. Šta ćeš ti sada. Pa tamo je kao bila vojska, da oni vide da li ima tamo vojske, šta li, da moraju ući unutra. Nema tu. I oni su ovaj krenuli, išli su tu niz jednu šumu, pr ije Istočnika jedan put, pa kroz šumu, livada, izlazi se gore na put za [adresa]. I krenuli su i kada su silazili niz šumu, ljudi koji idu prvi ulaze. Ide se jedan za drugim, idu po dva-tri, u grupicama, to je mali uski put, ide se u grupicama, kako se izađe iz šume i trči se gore ovaj, ĐG , misli da je on rođen 1956., i on su izašli najzadnji. Najzadnji su oni izašli odozdo, na taj put, ali oni su svi gore izašli na glavni put, svi su ti ljudi izašli na glavni put i kada su on i ĐG najzadnji izašli, C je bio tu na putu, odozdo oni izlaze i tu ih dočekuje i kaže, „idemo desno, prema putu, prema kućama gore” a sa lijeve strane imaju dvije, tri kuće, sa lijeve strane ti su ljudi koji su prvi ušli.100 metara je taj put od tih kuća. Da li ima 100 metara, dole su ti ljudi, dole su ti i kada su on i ĐG izašli odozdo, C dočekuje i kaže, „idemo desno uza selo“. Kada su oni krenuli tu uza selo, tu nema kuća i oni su išli prema gore i tu ima krivina; od te krivine nastaju kuće i oni su stali do te krivine i dalje nisu išli, u [adresa], ako poznajete tamo taj [adresa]. te krivine, oni su tu stali i vratili su se nazad, oni su se vratili nazad, da uđu. C je, RĐ je išao sa njima, kada je on izašao najzadnji, RĐ, UĆ, ŠĆ ovaj EĆ, moj polubrat, kako se zove ovaj, ĐG taj, RĐ, je li EĆ, ovaj AG isto on je išao iza, iza njih i još ljudi sa njime iza, oni su išli naprijed, oni su išli iza, možda jedno svojih 20-30 metara iza njih. A druga ta grupa što su sa I ijeve strane išli. Na pitanje od te krivine dokle se vraćate odgovara vraćamo se do toga puta gdje se u Strašnik, izlaze u selo Strašnik. Druga grupa je kod kuća lijevo, sada kada se izlazi odozdo, lijevo, a kada se vraćamo desno. Tu je bila grupa ljudi, koji su bili i koji se poslije, pazite, ja, ovaj, iskreno da kažem, ĆĐ, on se sam hvalio da je pobio civile u [adresa]. On civile nije, kada je ulazio odozdo i kada su se vraćali, tu civila nije bilo. Ne, u kući toj dole, jer ta je kuća valjda tu svoje 50, 40 metara sa Iijeve strane. Tu je bilo ljudi njihovih koji su tu ušli, a tu civile on nije, kada su izašli odozdo, oni su se odmah okrenuli i išli desno, oni su odmah, kada su se vraćali odozdo, tu civila ovaj...Toga dana nije vidio civile, pucnjava je bila u selu [adresa]. Na pitanje što je čuo od pucnjave odgovara puška je opalila, više puta jedinačna valjda, znate prošlo je 25 godina. Nije pitao tko je pucao. Na pitanje je li toga dana u [adresa] vidio ĆĐ, navodi on je išao sa nama, on je izašao naprijed gore, oni su prvi išli. Nakon što je izašao nije ga vidio, on je bio odvojen, sa njegove lijeve strane 40-50 metara od tih kuća je bio. Gore JN je bio sa njima, dočekao ih, oni su se vratili, stalno je sa njima bio. Na pitanje tog dana u trenutku kada izlazite iz te šume pa nadalje, do povratka iz sela, sve vrijeme da li vidi JN i NN, odgovara da da. Na pitanje da li može tvrditi da li su oni, ako su već bili u njegovom vidnom polju cijelo vrijeme, u bilo kom trenutku išli ili prilazili tom mjestu gdje se ta druga grupa vojnika nalazila, Iijevo, odnosno desno od njega navodi pazite, V lado je bio sa njima, išao, rekao je na 20 metara iza njih, a sada gdje je u tom momentu, gdje se nalazio bio, ne zna. Na pitanje je li to znači da ga nije vidio cijelo vrijeme navodi da je sve vrijeme on bio tu sa njima, NN, bio je tu sa njima. I kada je on izašao, nije vidio Vladu kada je dolje bio, kada je izašao gore, NN je gore bio i sa njima odmah išao. Kad je bio gore prije pucanja NN je bio tu pored u njegovoj blizini, u trenutku pucanja su JN i NN su ispred sa njima gore, u njegovoj blizini, na 5,10,15 metara. Siguran je da JN nije bio tamo gdje je pucnjava, ni NN, koji je išao iza njih. Kad je spomenuo da je CN ubio civile, navodi da to nije rekao pred njim, nego je to čuo, ljudi pričaju, ne može se sjetiti tko, ljudi pričaju kad je prošlo 5, 10 dana možda, da je CN pobio civile u [adresa]. Na pitanje je li bilo priče zašto ih je ubio navodi da nije niti je on pitao nije se htio miješati. Na pitanje da li zna što je od oružja CN imao toga dana sa sobom navodi da se on ne sjeća, oni su svi tu dužili one papovke puške, to su bile papovke one puške, što on nije isto te papovke ni vidio, ni dužio u vojsci, prvi put je, to su oni dobili te papovke puške. Onda su poslije došle ove automatske. Misli da je CN imao papovku ali se ne sjeća. Na pitanje da li se sjeća, tko je dolje bio sa CN, dakle Iijevo, u blizini mjesta gdje se pucalo, tko se nalazio osim G, navodi tu je bio isto S, bio je SĆ bio je IĆ, Đ", ČĐ, to su svi ljudi koji su sada mrtvi. Od živih je bio HĆ, možda i LG. UĆ se zove GĐ. JĆ on nije sa njima bio, JĆ je bio u šumi tu, on nije, nisu oni izašli i ima isto nekoliko ljudi koji su ostali, oni su ostali tu, nisu došli do [adresa].

8.19. Svjedok RĆ, sin TN, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu, naveo je da je 1991. godine ima 21 godinu, došao je iz vojske iz Kraljeva i onda je morao pod tim okolnostima da stupi tamo gdje je, nažalost. Komandir je bio, misli u to vrijeme, RĐ, koliko se sjećam, to je vod bio, on je bio u njegovom vodu. Misli da je komandir čete bio BĆ, misli da je to bila jedinica TO. Od oružja je imao papovku u početku, a kasnije automatsku pušku. NN je bio vojnik, poznaje ga. Nije s njim u lošim odnosima niti u srodstvu. Svjedok je sudjelovao u akciji u listopadu 1991. u selu [adresa]. Davno je to bilo, ali sjeća se da su kao dobili to neko naređenje da su išli u selo [adresa]. I tad se sjeća, da je išao u neku šumu, nemam pojma. Ne može se sjetiti od koga je dobio naređenje i kako je glasilo. Onda su ušli u to selo, tu se pucalo. Ušli su u nekoj koloni, on je otišao negdje desno, on i IĐ su bili desno, to se sjeća kod neke kuće velike i to je to što se sjeća. Koliko je to trajalo vremenski sat, dva, ne zna. Na pitanje je li za vrijeme dok je bio u selu vidio JN i NN, navodi da je, kasnije ih je vidio. Pošto to je bilo, ne zna koliko je bilo ljudi ali, nije to svako bio na metar, nego su odvojeni malo . Čuo je za vrijeme akcije pucanje, ne može ga opisati, ne zna je li bilo pojedinačno ili rafalno, je li bilo više oružja ili jedno ni tko je pucao. Kasnije je čuo tko je pucao, narod priča ali da je čuo od nekoga osobno ne zna. Čuo je da su neki civili ubijeni, ne zna koliko, nije vidio leševe ni što je sa njima bilo, ne zna tko ih je ubio, čuo je ali ne zna je li tako, čuo je da ih je CN ubio, nije čuo zašto. U trenutku pucnjave nije vidio JN, misli da nije vidio ni NN. Na pitanje u trnutku tr pucnjave je li ih vidio, navodi to se pucalo okolo svuda tako da je to jako teško sad. Na pitanje sjeća li se tko je bio u njegovoj blizini tad navodi da je bio taj IĐ i misli da je tu iza leda već bio RĆ tąj njegov rođak i misli RĆ HĆ da je bio, oko njega, tu negdje blizu njega. U tom trenutku kad je čuo pucnjavu nije znao što se dogodilo, saznao je jer kruže razne priče, ne odmah nego kasnije. On je od tog mjesta bio udaljen 400,500 metara, tu je bila jedna kuća, na kat, sa lijeve strane. Ne može se sjetiti tko bi od pripadnika njegove jedince mogao biti na mjestu događaja. Drugo nema dodati ništa, nego tako je, nije imao izbora nekoga. On je sa 20 godina ni kriv ni dužan morao biti, ili je H ili je DI. Na žalost tako se desilo, e sad on bi volio da se to ništa nije desilo. I sad je na kraju došao ovdje, došao je ovdje i sad ima neke posljedice, neke sad znate kako nekako neugodno mu je da sad, da ne bude nešto. Nema neki svoj mir, nakon 25 godina sad ponovo se vraćaju te neke slike.

8.20. Svjedok RĆ, sin JN, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da zna JN I NN iz sela, sa njima je bio u teritorijalnoj obrani, komandir mu je bio JN, zvani C, bio je u listopadu 1991. u akciji u selu [adresa]. Ušli su u selo prije podne, naređenje za akciju je izdala JNA, C je išao s njima, on je bio komandir i on je samo rekao da sa civilima nemaju posla. Međutim našli su njih četvoricu i to ih je ubio taj CN. On to nije vidio ni čuo, oni su otišli dalje u akciju a on je ostao s njima. Zna da ih je on ubio jer je on ostao sa njima, a čula se rafalna puška kako puca. Ostao je sam, sa tim ljudima koje je ubio, to su ljudi iz tog sela. Svjedok je bio daleko od njih sviju 10-15 metara. Vidio ih je, četvero ljudi, nije vidio leševe, ne zna što je s njima dalje bilo . Siguran je da nikoga drugog od vojnika nije bilo. Od oružja je imao automatsku pušku. Siguran je da je bio rafal. Pored svjedoka su tada bili svi oni, bio je ovaj NN, ne zna, JN taj JN, njegov brat HĆ. Otišli su oni bili od njih kad se čuo taj rafal, 200 metara možda. OĆ je došao k njima i rekao da ih je ubio. Na pitanje kad je čuo rafal je li vidio MĆ, navodi da se nije uopće obazirao, čuo je samo rafal. Na pitanje je li ga vidio kad puca, navodi nisam ja to uopće gledao. C mu je rekao mani se ljudi idemo dalje. Veli šuti ti, ti nemaš s tim posla. To je sve. Ne zna tko su bili ubijeni ljudi ni što je s njima OĆ pričao.

8.21. Svjedok ĐG, sin L, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da zna JN I NN, rođeni su u istom selu , bio je s njima 1991. u oružanim formacijama, to je bio treći vod, teritorijalna obrana, sad ne zna kako se to zvalo. Banski Grabovac valjda pripadali su pod JNA. Komandir voda je bio ovaj gospodin JN, a komandir čete misli da je onda bio BĆ. Misli da je bio treći vod a ne drugi. Bio je u selu [adresa] tada, naredba je došla od vojske da se treba ići u to selo, da se vidi da li tamo ima te oružane formacije hrvatske, MUP i zbor narodne. Njima je naredbu prenosio njihov komandir voda, C, a tko je njemu ne zna. To je bilo usmeno, ide se tamo u to selo i to je to. Da se prođe kroz selo, ako ima neka oružana hrvatska formacija da se to radi. Nisu se spominjali civili. Pa to se znalo da se civili ne diraju, ali oni nisu ni očekivali da će tamo biti civila. Pa, pa to je selo gdje su bili smješteni u tom drugom selu što se zvalo Strašnik, ono je, nema put ovaj, da bi se moglo ići vozilima, tenkovima, morali su ići pješice, išli su kroz neku šumu koliko se sjeća, kroz neku livadu i pješice u ušli bočno u to selo. Pa išli su u koloni, jedan za drugim, kao obično kako idu. Pa neki su se, oni su se kretali, onda kad su ušli, ušli su u selo bočno. Počeli su se kretati desno prema tom dijelu sela, ne zna da li je to zaseok, šta je to ne zna. A neki su se zadržali tu, ono kako su ulazili, nisu oni baš bili neka formacija tako disciplinirana da su tako išli. Sjeća se, to je bio neki poljski put, oni su tu izašli i tu se već počelo, tu ih se skupilo dosta i tu je već nastao problem tu su bili ti civili. Nitko nije pucao na njih, ali tu su bili civili. Vidjeli su civile, morali su ih vidjeti kad su bili lijevo od njih. Možda 20,30 metara udaljeni. Vidio ih je troje. Misli dvije žene i jedan muškarac. Nije vidio kasnije da bi se pojavio netko još od civila. Civilima je prišao taj CN, on se s njima nešto raspravljao. Nije čuo ništa, jer pošto je to bilo ono galamilo se, netko je negdje i pucao i tako. Zašto su se oni raspravljali ne zna, da li su se oni poznavali, isto ne zna. Uglavnom on je bio najbliže njima. Oni su svi bili dalje od njega, a on je baš bio blizu njih. Samo je on stajao pred njima . Zbog proteka vremena ne sjeća se je li netko još stajao bliže od njega, vjerojatno je. Na pitanje kako zna da se raspravljao, a da nije prijateljski razgovarao ako nije čuo, navodi po pokretima, ruku ovo ono. Poslije toga je bila nesreća, odjednom je on počeo pucati. Vidio ga je da puca, svi su gledali. Samo je on u tom trenutku pucao. Bio je rafal. U trenutku kad on puca, JN i NN su između, tu su oni svi su tu u videokrugu. NN je bio ispred njega možda 5 metara, prema CN i civilima, bio je bliži nego svjedok, a JN je misli da je on bio desno, al dobro al opet griješim, da je bio isto možda malo neki metar dalje, ali je bio malo desno od njih. Obojica su bili bliže nego on civilima. Prije nego je čuo pucanje nije čuo JN da je nešto rekao niti da se obraća CN. Na pitanje, ako ste vidjeli to, a oni su bili bliže ovoj grupi civila i ovome CN, da li to znači da su oni vidjeli isto što i vi, navodi da su morali vidjeti. Na pitanje zašto onda to drugačije opisuju navodi da je svatko to doživio na svoj način, a i vrijeme je prošlo, ne zna. Vidio je da su civili pali, ne zna što je bilo s tijelima oni su odmah nakon toga krenuli desno, prošli su kroz dio toga sela i vratili se nazad. Nisu se čak vratili ni s tim istim putem. Pa tu je bio komandir on je s njim nešto tamo raspravljao, šta je on sa njim radio, a oni su bili obična vojska šta su oni tu mogli. Oni MĆ nisu pitali zašto je on to i kako je on to, zbog čega je to odlučio, to im nije bilo jasno. Pa komandir ga je pitao, ali šta sad. Znate kako je to, oni nisu bili vojna formacija neka prava, oni su se skupili iz sela, najprije su držali kao te seoske straže posle jednom kažu ajde idete. Pa mnogi koji su bili tu su već pokojni, nažalost. Jer to su bili i neki stariji ljudi, neki su bili bolesni i mnogi su pomrli. Pričalo se da je taj CN bio je tesar po zanimanju, radio je krovove, i navodno su oni njega prepoznali nešto su mu vikali. Dug vjerojatno nije, jedino ako je neka osveta stara, a to može biti samo. Na pitanje je li se spominjala 1941., navodi da to može biti samo iz tog rata, da je to htio reći, spominje se to, nije siguran, misli da su njegovi djed tko li, ne zna, ubijeni 1941. Na pitanje je li imao kakvu zapovjednu odgovornost, navodi da je bio običan vojnik, nije bio na čelu neke desetine ili nečeg unutar tog voda. Na pitanje da li se sjeća je li JĆ bio u selu [adresa] u to vrijeme, navodi da misli da on nije bio, on je bio bolničar i misli da nije izašao s njima. Krenuo je, ali nije došao.

8.22. Svjedok HĆ, sin JN, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da je bio u selu Sibiću 1991., tamo je bio kao ratnik, kao borac, išli su u tzv.napad, „čišćenje“, ne zna. Naredba je došla od njihove komande, od, šta on zna, odmah su tada došli ovi KI i oni su ih pokretali. Tko su ti oficiri, ne zna ni on šta su. Poznato mu je da su ubijeni neki civili. Oni kada su upali u [adresa], ti su civili već bili, tu u prvo dvorište gdje su upali, tu su i bili i ubio ih je CN. Dodaje da on nije bio daleko, svojih desetak, petnaest metara od mjesta događaja i taman JN je komandirao pokret, da ostave ljude i to. Samo što su krenuli OĆ je sasuo rafal i ubio ih je. JN nije dao naredbu da ih se ubije. Prvo su bili u selu Strašnik. Iz Strašnika su došli preko livada i šuma, upali tu u selo i eto. Na pitanje što znači „upali“, navodi išli su pješke, kako su išli, kako je tko i jedan za drugim, nije to baš bilo formacije, pa da se mora ići u koloni, ratno je stanje, svatko je gledao svoju glavu, nije gledao..Od oružja su nosili pušku, „papovke“, automatske, tko je šta imao, uglavnom papovku. Sa njim je bio i NN u teritorijalnoj obrani, Bio je u grupi koja se kretala i ulazila u [adresa], bio je sa njima, ali ništa čovjek nije napravio, nije pucao, garantira životom, da nije pucao na ljude. Na pitanje koliko je NN bio udaljen od mjesta gdje se desio taj događaj, navodi svi su oni bili na ulici, u pokretu. Sada, tko je gdje bio, kako, misli, deset, petnaest, dvadeset metara, koliko je tko bio, jer kada se počelo pucati, ne gleda se koliko je metara jedan od drugog. Kada su ulazili u selo nije se pucalo, oni su ušli, to su bili civili, vojske nije bilo. Na pitanje jesu li civili sami prišli CN ili ih je on pozvao, navodi da nije, oni su bili u dvorištu tu gdje su i ubijeni, oni su ljudi izišli i JN je komandirao, „ljudi, okrećite se”. Oni taman su krenuli, kolona niza [adresa], on ih je sasuo rafalima i ubio ih je. Prvo je JN reagirao na to, „što si ih pobio, što ti je to trebalo?” To su IG riječi bile, a kada su pošli, on ih je savjetovao, „nemojte ubijati civile, ne ulazite u kuće bez potrebe prijeke”. Na pitanje što znači „čišćenje“, navodi to je bilo čišćenje, u slučaju da je bilo tu vojske, naoružane vojske, da ih otjeraju dalje, ne zna, tako je valjda trebalo biti, da ih istjeraju iz sela i to je, ništa drugo. Ušli su kako je rekao, iz sela [adresa] u [adresa], preko, na uglu, izašli su na ulicu i tu gdje su ubijeni ti ljudi, tu na ulici, odmah, svi su bili na ulici, nitko nije ulazio u dvorišta, nikuda. E sada, uglavnom OĆ je imao tąj plan, kada je vidio civile, ostao je zadnji. Oni su svi već krenuli niza [adresa] u pravcu gora, e tako. Na pitanje je li netko bio sa CN još pored tih civila ili je on bio sam navodi sam ih je ubio . Na pitanje koliko je on bio udaljen od prvog vojnika koji je bio, koji je krenuo u pravcu dalje niz selo navodi 15,20,30 metara, svi su oni polako kretali u pokret , opet kaže sada metri nisu bili toliko važni. Na pitanje koliko je udaljen NN, a koliko JN od CN, navodi 50, možda 100 metara. Na pitanje je li netko osim JN reagirao na tu pucnjavu navodi svi su oni njemu rekli, „ OĆ, što si to učinio?" veli, „to je moj problem i ničiji više”. E, eto, vidite, njegov problem, sada mi svi što moramo tu svjedočiti.

8.23. Svjedok HĆ, sin L, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da on nije bio u selu Sibić 1991., on je bio u drugoj grupi koja je zaostala, nosila mine i bestrzajni top. Zaostali su između sela [adresa] i [adresa]. O događajima iz mjesta [adresa] mu je poznato da se pričalao da je te ljude koje vi tražite ubio CN. On nema neposrednih saznanja. U grupi koja je zaostala, a grupa je bilo, puno sada, u njoj je na primjer bio, ŽĐ, zvani „ ŽI, pravo ime mu je ZI, TN, VG. Na pitanje zbog čega su zaostali navodi bilo je loše kišno vrijeme, a kod njih je to malo valovit teren, ima tu i potočića i brda i šume, a nosili su te mine, pa i nije bilo ni potrebe. Smatra to je jedno malo selo, smatrali su da možda i nema potrebe da ide puno i da nose te mine, teško im je bilo nositi, pa su zaostali, pa čuli šta će biti dalje, kako će biti dalje, dalje naredbe. Na pitanje osim njih pripadnika teritorijalne obrane je li bio još netko sa njima navodi bili su iz Šapca, vojska, rezervisti, aktivne vojske šta li je bilo sve točno ne zna. Dodao je na kraju da zna da jedino njegov komandir voda tadašnji nije ništa kriv, zato što nije mogao da spriječi dotičnog CN, da je on bio inače, imao je svoje „ja”, svoje principe i da je bio pored njega veći general, nije ga mogao spriječiti, jer takav je bio čovjek, imao je, „drčan“ je bio i nije mogao niša učiniti, po njemu. On ga zna od ranije je kod njih on, misli međusobno se svi oni poznaju.

8.24. Svjedok LG, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da je 1991. bio pripadnik teritorijalne obrane, komandir voda je bio C, JN. 1991. je bila akcija u selu [adresa], to se išlo u to selo, ali ovaj, ušlo se u kasnim popodnevnim satima i narod je ono valjda izbježao, lijevo, desno, tako . Nije bila naredba nikakva za pucanje. Bio je kad su ušli u selo, uhvaćena su četiri civila, koji su izašli, a što je bilo sa tim civilima poslije, oni su otišli malo dalje, a jedan je tamo ostao sa njima, CN. Taj čovjek je tamo radio sa njima, on to nije, on je radio u firmi. Vidio je da je on pucao u te civile, bio je udaljen 30-ak metara. Nitko nije bio u blizini njega, on je bio sam. Vlade je bio malo dalje isto, on nema veze sa tim ubojstvom civila. U grupi koja je bila sa nama je bio i AĆ i II, nije bio nitko više. Na pitanje gdje je bio JN kada je CN pucao u civile, navodi JN nije bio tu, niti je naredio pucanje, ubijanje civila. Na pitanje kako zna da nije naredio navodi pa nije naredio da se ubijaju civili. Na pitanje je li bilo neke reakcije kada su ubijeni ti civili, da li su se vratili tu, da li je bilo neke svađe, prepirke, je li nešto reagirao tąj JN, navodi da nije bilo nikakve prepirke, išlo se dalje, naprijed. Na daljnje pitanje navodi da poznaje ZĆ, od ranije, od tih vremena, znao ga je 1991. kada se to desilo, ne sjeća se gdje je on tada bio. Bio je ZĆ u toj akciji, nije bio blizu njega. Dodaje da je bio u tom vodu, ali ga nije vidio tu u toj akciji. Zna tko je EĆ, nije ni njega vidio u toj akciji. Na pitanje je li čuo pucanje u tom selu, navodi samo kada je bilo pucanje, kada su ti ljudi ubijeni. Rafal se čuo, on je bio 20,30 metara dalje od toga što je pucao rafal. Nije se okrenuo prema zvuku rafala, gluh je 60%, nije se okrenuo, radile su bile mašine jake i onda su mu otišli bubnjići.

8.25. Svjedok CI, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je da je poznavao sada pokojnog CN. Na pitanje je li bio u Sibiću 1991., navodi da je bio u [adresa], to je bio početak listopada 1991.. Vojska je granatirala to selo i onda su oni išli kao navodno u „čišćenje” toga , takozvano „čišćenje", išli su gore prema selu jednom livadom i prije svega toga, JN im je rekao da se ne ulazi u kuće i da se ne diraju civili. I grupa jedna je izašla na cesti gore, a jedna je grupa je ostala dolje, jer su trebali neku municiju, neke bestrzajce da se vuku, nose, tako nešto. Ali su oni ostali dolje, nisu ni izašli gore, a oni koji su izašli gore, JN im je rekao prije izlaska „Nemojte dirati kuće, nemojte dirati civile” i izišli su gore. Kada su izišli na cestu, taj pokojni OĆ, on je radio te krovove po tim selima i neki ljudi iz sela njihovog, bližega, kontaktirali su i bili su kao međaši. Oni su njih poznali i tu su izašla četiri civila, dvije žene i dva muškarca. I OĆ je počeo neku priču sa njima. I JN je rekao, „hajmo, nemojte s njima, nemate vi sa njima, sa civilima šta pričati, idemo dalje". I tako je i bilo. Ta grupa koja je izašla, krenuli su dalje, dvadeset, trideset metara, koliko je to otprilike da se može izmjeriti. Odjednom se čuo rafal. Okrenuo se i vidio je MĆ da drži automatsku pušku i da puca po tim civilima. Na pitanje je li JN dao bilo kada, bilo kakvu naredbu da se ubiju ti civili, navodi da nije on dao nikakvu naredbu, jer on je i rekao da se civili ne smiju dirati, koliko je on razumio, da je to već rekao. NN je bio u toj jedinici, da, u tom vodu sa njima i on je bio, išao sa njima, ali nije bio, bio je kada su oni, kada je JN rekao da idu dalje, da nemaju šta sa civilima pričati. Oni su krenuli dalje naprijed, cestom, kao u selo. I NN je bio medu njima, među tom grupom. A OĆ je ostao sam sa tim civilima . NN je bio otprilike isto dvadeset-trideset metara, kao oni drugi koji su napustili to mjesto, kada je C rekao „Hajmo dalje, nemate šta sa njima razgovarati i pričati”. Na pitanje tko je još bio prisutna u toj grupi s njima navodi bilo ih je, ali mnogi su i mrtvi već, bio je II, on je umro, AĆ, on je umro, onda bio je ovaj ĆI, bio je EĆ, bio je ĐG. Da li je bio još tko, ne može se sjetiti. Na pitanje kada je rekao da je JN rekao da idu u čišćenje tog sela nakon granatiranja od strane vojske, što znači to čišćenje navodi da nije JN rekao da idu u čišćenje, iz komande JNA, koji su to selo granatirali, oni su rekli kao da se ide to, podrazumijeva se „čišćenje” da vide da li ima vojske tu još, u tome selu. Na pitanje koliko je ta grupa ljudi u kojoj se nalazio bila udaljena od civila i CN koji je bio s njima, navodi 20,30 metara. Nisu svi bili u jednoj grupi, kada su krenuli, kako je tko išao. JN je krenuo naprijed kao prvi. On je od njih bio udaljen pedesetak metara. Na pitanje je li tko sprječavao CN, govorio nemoj, pusti navodi da nisu mogli, nitko nije mogao ništa njemu reći da on ne puca na te ljude, kada su oni otišli, krenuli, jer, kaže, on je ostao da raspravlja sa njima. Šta je raspravljao, to nije čuo. Misli, ne zna da li je tko drugi šta čuo šta je on pričao sa tako da nema pojma stvarno šta su oni radili. Ali kada je, kada je vidio, kada se okrenuo i vidio da on puca na njih i JN se odmah vratio, isto je išao sa njim nešto, oni su tamo, mi smo krenuli dalje, on se vratio i sa njima je nešto raspravljao. Zašto, šta, ne zna. Nije čuo jer je bio dalje.

8.26. Svjedok ŽĆ, u svom iskazu koji je iznijela pred Višim sudom u Beogradu navela je da joj je CN brat, zna tko su JN i NN. Navela je da se njezin brat razbolio i tada ga je obilazila i kada je jednom k njemu došla, rekao joj je: „ ŽĆ, znaš šta ću ti reći?” rekoh: „Što?'“, „Ti znaš da je policija k meni dolazila, tražila moj broj telefona i da li ja tu stanujem. Ono što se desilo u [adresa], ja sam one ljude ubio, nitko mi nije naredio. Ja sam sa njima ranije imao neke rasprave”, pošto je on kod njih majstorio. On joj je tako rekao, bilo joj je teško. On joj je rođeni brat. Rekao joj je to kada je bio bolestan, valjda je vidio da mu nema spasa. Pričao joj je o događaju u [adresa] i prije nego se razbolio. Nije uopće spominjao NN. Nije spominjao bilo koga da bi bio sa njim. Na pitanje je li rekao da je sam to napravio, navodi da je rekao „ja sam to napravio, ja sam s njima imao svađu, kada su to majstorili, jesu li isplatili, nisu.“ Svađu je imao sa tim ljudima, koje je ubio, tako je rekao.

8.27. Svjedok HG, u svom iskazu koji je iznio pred Višim sudom u Beogradu naveo je u selu [adresa] je bio jednom u životu. Nezgodno je jako bilo, jako nezgodno, ovaj, puca se sa sviju strana. Moli I da ne pogine, razumijete, pucnjava, tako da nije baš tu ovaj, bio ljubitelj loga. On je mobiliziran u sedmom mjesecu od strane Vojske Jugoslavije i pošlo je iz [adresa], pošto mu je supruga bila u [adresa], pa je prišao tamo radi supruge i radi djeteta, hajde reko, idem tamo i kod tih svojih rođaka, prijatelja, reko hajde, pa ću ja ići sa njima tamo, tamo mi je i supruga, a kuća mi je na prvoj liniji, na Slatini, to gospoda možda i zna, koja je u [adresa], pa je došao u [adresa], a inače živio je u [adresa], pa je došao u [adresa] radi supruge i radi djeteta i radi roditelja, pa je onda krenuo sa njima tamo u ta sela. Tamo nikada nije bio do toga rata, a u ratu tome je bio sanitetska služba, bolničar. Imao je svog vozača u kasarni, OI i tu se oni, kad je [adresa] oslobođena, on je otišao za [adresa]. Išao je jedan dan bez puške, nisu imali pušaka i drugi dan su mu nabavili pušku i on će ići s njima. To je bio vod SG, BI BĆ četa, sa njima je išao. Komandir mu je bio JN. Kad su išli u [adresa], tu se puškalo, znaš, kada ide tu masa ljudi, puca se, to ne zna se ni tko puca, ne zna se ništa, razumiješ, ide se. Kada su ušli gore u to selo da idu povrh ovaj na dnu sela, da izađu, od Vukića, tamo najprije u Strašnik, u Strašniku su tu noćali i onda su krenuli drugi dan za [adresa]. Došlo je naređenje od komande da se ide za [adresa], da se ide osloboditi taj teritorij, da se to tamo pregleda. I oni su krenuli tamo. I naprijed je išao CN, ovaj PI, onda TI, onda ne može se sviju sjetiti, ovaj, uglavnom, FI i on je negdje bio, kako su ulazili u selo, na razmaku od pet-šest metara, deset, ovi su već izašli gore ti koje je nabrojao i on je tu izašao i vidi njih samo sa grupom civila tu, troje četvero, bilo je i muškaraca i žena, ne zna točno, on je krenuo desno a oni su ostali tu pričajući. Na pitanje kakvi su to bili razgovori, je li vidio, navodi da nije, on je okrenuo desno, niza selo. Međutim, tu je i JN, ovaj, komandir i on se vratio nazad, jedni su otišli već niz selo, ovaj i JN se vrati, vraća nazad i viče na njih, „prekidaj priču, idemo napr ijed, prekidąj priču, idemo naprijed. On je isto produžio sa JN, pucanj se čuo. Odmah je pretpostavio. Rafalna paljba se čula, pretpostavio je da su ti civili pobijeni i jesu pobijeni. On je bio okrenut i kada je vidio šta se dešava, okrenuo se, vidio je rafal gdje je pucano, vidio je gdje se ĆI okrenuo i po njima pucao. CN. Civili su pali, nije vidio da tko stoji, nije vidio da bi netko drugi još pucao. ĆI je imao automatsku pušku. Svjedok je bio udaljen možda 50,100 metara. C se vratio nazad i viče, „hajde” C je već bio otišao i vratio se i viče na njih, „prekidajte priču, idemo napred”. U trenutku pucanja C je bio isto tu, odmah, nedaleko, on je to isto vidio. Možda 20 metara udaljen od njega, svjedok je bio bliže CN. I NN je isto bio blizu njega, nije bio tamo gdje se pucalo. Na pitanje tko je točno bio pored ĆI ovoga što puca, tko je sa njim u grupi, navodi da je bio jedan čovjek iz [adresa], bio je jedan, taj je navodno htio da ih zaštiti da ih ne pobije, bio je jedan iz [adresa], ĆĆ, vikao je, „nemoj RI, kao vikao je, poslije je čuo priču. Još je bio SĆ , misli da mu je pravo ime ZĐ, zovu ga SĆ, ne zna mu ime oca , misli da je 1954. godište išao je s njim u školu. Isto je bio UĆ, AI, JG, nitko od njih nije živ. Na pitanje je li bio tko, a da je danas živ, a da je bio kraj ovoga koji je pucao, odgovara živ je NN, NN koji je to vidio sve. Na pitanje koji NN, odgovara NN. On je vidio sve, on je bio kraj svjedoka, vidio je da je ove pobio, a ovi su svi maltene pomrli. Na pitanje je li NN bio pored njega kada je pucao, navodi da nije, da je bio dalje od njega. Na pitanje je li čuo osobno šta je CN rekao tim civilima, navodi da je RI poznavao te ljude, nije čuo ša je rekao. Svjedok se nije vratio do mjesta gdje su ležali civili, ne zna što je s njima dalje bilo. Neko je pričao da je on tu radio kao, da je pilao građu po tom selu, taj MI i onda su oni tu pilali, pravili krovove. Ne zna, to ne može tvrditi, kada ne zna ništa od toga. Da su oni, ZĐ taj, on je VI, tąj SĆ, oni su UI, tako da su oni poznavali te ljude, zato su valjda i stali sa njima pričąti jer su ih poznavali. Na pitanje je li nakon toga pričao s RI i je li mu rekao zašto je to učinio navodi da je pričao te da ne zna ni on zašto je to napravio, zato je i umro prije vremena. Razgovarali jesu, ali nikada to nisu spominjali. Ne zna je li procesuiran ili kažnjen na bilo koji način zbog toga. Na pitanje, kada ovaj puca, gdje su bili HĆ i LG, jesu li bili negdje u blizini, navodi oni su bili, kako su izlazili, odozdo i oni su negdje bili u blizini, to je bilo prije 25 godina, nemoguće je to sve u glavi imati, ali uglavnom, svi su oni tu bili, to su maltene svi vidjeli. Ako hoće da kažu pravu istinu kao on, da ih je RI pobio, tu nema dileme. Razgovarao je sa ŠI i on je to pričao i pred sinom i pred njim, njegov sin živi u [adresa], živio je tamo. Misli da mu je ime OĐ, po imenu T.

9. Sud je ocijenio kao vjerodostojne izvedene materijalne dokaze u spisu, jer tijekom postupka nisu dovedeni u sumnju te stranke na iste nisu imale primjedbe.

9.1. Obrana I optuženog JN je samo djelomično cijenjena vjerodostojnom i to u dijelu u kojem je iskazivao da mu je nadimak C, da je bio komandir drugog voda čete [adresa], da je NN bio pod njegovom komandom, da je CN bio pod njegovom komandom, komandir čete bio je BĆ. Prihvaćen je dio obrane da su žrtve ubijene od kojih je jedan preživio te da su žrtve ostavili u selu i krenuli dalje. U ostalom dijelu obrana nije prihvaćena kao vjerodostojna jer je nelogična, neživotna, suprotna ostalim izvedenim dokazima koje je sud prihvatio, slijedom čega je u neprihvaćenom dijelu cijenjena usmjerenom otklanjanju od II optuženika i sebe kaznene odgovornosti. Navodi obrane I optuženika da je govorio da se civile ne dira, da se ostave da žive, da se krene dalje, da je samoinicijativno pucao CN, da nije zapovjedio da se civilu ubiju, da se pretresu kuće, da se dovedu civili te da kuće u selu nisu dirane, kao i da II optuženik i on nisu bili blizu CN, već više metara udaljeni, sud nije prihvatio kao vjerodostojne, jer su ovi navodi pobijeni iskazima svjedoka žrtvi, iskazom svjedoka ZĆ u dijelu koji je sud prihvatio, te iskazima svjedoka navedenim pod točkama 12.1.3. -12.1.8. te 12.2.1.-12.2.10. obrazloženja. Također, navodi obrane I optuženika da mu je: „ CN, prije njegove smrti, dok je I optuženik bio kod nekog svog rođaka u Mihaljevcu, tu blizu njega je RI bio, čuo je da je on došao, došao je tamo i pozvao ga, kaže ajde kao da vidi gdje on živi ovo, ono. A zvao ga je samo da bi mu nešto rekao. Izašao je vani i kaže ovako, C za ono što je bilo ti to meni nisi naredio, zapamti dobro da ti to meni nisi naredio“, sud je ocijenio nevjerodostojnim, kao i iskaz svjedoka EI, sestre CN, koja je navela da joj je CN rekao:„Ono što se desilo u [adresa], ja sam one ljude ubio, nitko mi nije naredio. Ja sam sa njima ranije imao neke rasprave.“ Prvenstveno jer su ovi navodi neživotni i nelogični, da bi CN I optuženiku govorio i upozoravao ga da upamti nešto što I optuženik navodi da nije učinio, te isto navodio sestri da I optuženik to nije učinio, osim što su nelogični i neživotni, u suprotnosti su sa iskazima svjedoka žrtvi, koji suglasno iskazuju da je pokojna žrtva ĆN rekao da je čuo jednu osobu koja govori „Što čekaš, pucaj!“, dakle izdaje naredbu, a što je jedino I optuženik po svojoj funkciji u vodu mogao izdati, a što potvrđuje i svjedok ZĆ u iskazu u dijelu koji je sud prihvatio kao vjerodostojan, a koji iskazi sa iskazima svjedoka navedenim pod točkama 12.1.4.-12.1.7. obrazloženja presude, iz kojih je utvrđeno da je upravo I optuženik bio naredbodavac svih postupanja oružanih pobunjenih osoba u tom događaju u mjestu [adresa], čine cjelinu i nadopunjavaju se. Isto tako, nisu istiniti navodi I optuženika da kuće u selu nisu dirane te da nije bilo uništavanja sela, jer iz iskaza žrtve ĐN proizlazi da su tom prilikom namjerno palili kuće i gospodarske objekte u selu, te su tako su prolazeći kroz selo zapalili štalu ĆN, kuću ĆG, kao kuću i štalu OG, dok iz iskaza žrtve NĆ proizlazi da su vojnici prolazeći kroz [adresa] pucali na sve strane i to zapaljivim mecima. Navodi obrane I optuženika o inkriminiranom događaju u potpunosti su suprotni iskazima svjedoka žrtvi ĐN i NĆ, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, a što je biti argumentirano u daljnjem slijedu obrazloženja. U odnosu na navode I optuženika kojima spominje kapetana JNA K, isti su ocijenjeni također kao neosnovani, jer nitko od svjedoka za kapetana tog imena nije čuo, dok je nesporna činjenica da je akcija „Kupa“ predstavljala napad JNA i srpskih paravojnih snaga na hrvatska sela Glinskog područja.

9.2. Obranu II optuženika NN, sud je prihvatio djelomično kao vjerodostojnu i to u dijelu koji je sukladan nesporno utvrđenim činjenicama, materijalnim dokazima, te iskazima svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Pa je tako kao vjerodostojna prihvaćena obrana II optuženika u dijelu gdje navodi da je član teritorijalne obrane Banski Grabovac od 1991., četa Luščani, da je komandir JN, bio je drugi vod, oko trideset ljudi ih je bilo u tom vodu, imali su naoružanje poluautomatsko, automatsko, da se nalazio u selu [adresa] inkriminiranog događaja, da su ubijeni civili, da su ih ostavili nakon što su ubijeni i krenuli dalje, da su u [adresa] išli po naređenju da se vidi ima li vojske i da li imaju nešto, i da je navodno bila neka priča da ima tamo neki dom i da je tu bilo neko naoružanje. Ostali dio obrane II optuženika nije prihvaćen kao vjerodostojan već usmjeren otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe i I optuženika, jer je u suprotnosti sa od suda prihvaćenim personalnim dokazima i to iskazima svjedoka žrtvi, svjedoka ZĆ u dijelu koji je prihvaćen iz prethodnog postupka, te suprotan iskazima svjedoka navedenim pod točkom 12. -12.2.9. obrazloženja.

9.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka/žrtve ĐN i NĆ kao vjerodostojne, jer su međusobno sukladni, a obojica su iskazivali po svojim saznanjima koje su crpili od preživjele žrtve GI, a NĆ i od civila koji su bili u selu inkriminiranog događaja, ali su se skrivali, ZG, CG i IG, koji su danas pokojni. Na iskaze svjedoka žrtvi nije bilo primjedbi, dok sa iskazima ostalih svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne čine jedinstvenu cjelinu, nadopunjavaju se.

9.4. Iskaz svjedoka ZĆ, sud je kao vjerodostojan prihvatio u dijelu koji je iznio pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, u prethodnom postupku, dok je ponovljeni iskaz iznesen pred Višim sudom u Beogradu u prisutnosti I i II optuženika , te njihovih branitelja, ocijenjen nevjerodostojnim, neuvjerljivim, usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od I i II optuženika.

9.4.1. Naime, iskaz svjedoka ZĆ koji je dao pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, a koji je ocijenjen kao vjerodostojan, sud ocjenjuje jasnim, određenim, detaljnim, okolnosnim na način da bi isti mogla navesti samo osoba koja je bila na mjestu događaja. Iskaz je suglasan iskazima svjedoka oštećenika/žrtvi koji suglasno iskazuju da je jedna osoba naredila da se ubiju civili i koja je bila prisutna te rekla „Što čekaš, pucaj!“, dok sam I optuženik kao komandir je davao sve zapovijedi za poduzimanje radnji i usmjeravanje aktivnosti, a što iskazuju svi svjedoci, pa stoga jedina osoba koja je mogla izreći ovu rečenicu je upravo I optuženik JN, a što je svojim iskazom upravo potvrdio svjedok ZĆ. Također, njegov iskaz je suglasan sa iskazom svjedoka KĆ, koji iskazuje da mu je OĐ, koji je pokušao spriječiti ubojstva civila naveo da je ubojstva počinio NN, a što potvrđuje i svjedok ŠN, sin MĐ, kome je pričao otac OĐ da su civile ubili CN i NN, da ih je on pokušao spasiti, pri čemu i svjedok HG, u dijelu iskaza koji je prihvaćen, potvrđuje da je OĐ pokušao spasiti civile. Također, svjedok ŠĐ u svom iskazu navodi da je čuo MĆ i NN, kako pričaju da su ubili ove civile, koje je tada čuo i JN te im rekao da o tome ne smiju nikome pričati. Dakle i iskaz ovoga svjedoka potvrđuje istinitim iskaz svjedoka ZĆ. Dakle, iskaz svjedoka ZĆ, iznesen pred državnim odvjetnikom je potvrđen i sukladan iskazima prethodno navedenih svjedoka, iz kojeg razloga je prihvaćen kao vjerodostojan, a koju ocjenu ne dovodi u pitanje iskaz koji je svjedok iznio pred Višim sudom u Beogradu u prisutnosti I i II optuženika iz razloga kako slijedi.

9.4.2. Iskaz svjedoka ZĆ, koji je dao pred Višim sudom u Beogradu u prisutnosti I i II optuženika, ovaj sud ocjenjuje usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornost od I i II optuženika. Navodi svjedoka ZĆ na pitanje zašto iskazuje različito, sud nisu uvjerili da pred Višim sudom u Beogradu govori istinu, jer navodi da nije tako iskazivao kako piše na zapisniku, bez ikakvih logičnih, jasnih i detaljnijih argumenata, implicirajući da je zapisnik krivotvoren, a potom navodeći da je slušao sve što se unosilo u zapisnik, pritom navodeći da ga je ispitivala „sutkinja“, dok je ispitivanje vodio tada zamjenik ŽDO, Jurica Ilić, pa navodeći da nije čuo da se diktira ono što je zapisano, sve ukazuje da konfuzne navode, koji nisu kompatibilni i uvjerljivi, a sasvim je životan i logičan zaključak da bez njegovog iskazivanja taj zapisnik nitko ne bi mogao sastaviti jer sadrži činjenice i okolnosti koje je samo očevidac mogao navesti, a taj iskaz sukladan je ostalim iskazima svjedoka koje je sud prihvatio, osobito sa iskazima svjedoka žrtvi, svjedoka ŠN i TN, pa je iskaz pred Višim sudom u Beogradu usmjeren isključivo otklanjanu kaznene odgovornosti I i II optuženika, kao posljedice iskazivanja u njihovoj prisutnosti. Sud nije smatrao da je potrebno ponovo ispitati svjedoka na okolnost promjene iskaza, a to stoga što je svjedoku ZĆ već predočen iskaz i upitan je za razlog odstupanja od svog iskaza, ispitivanju svjedoka bili su prisutni branitelji, dakle svjedok je ispitan na dokaznom ročištu, te je uz suglasnost stranaka njegov iskaz pročitan na prethodnoj raspravi, dok je i isti postao nedostupan sudu zbog prekida međunarodne pravne pomoći u predmetima ratnih zločina sa Republikom Srbijom, a sud je njegov iskaz ocijenio kako je prethodno navedeno.

9.5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka KĆ koji je svoja saznanja crpio od OĐ, koji je bio prisutan inkriminiranom događaju, te mu je rekao da su civile ubili neki pripadnici Teritorijalne obrane iz [adresa], imenovao je NN kao počinitelja, dok je za CN kao počinitelja čuo od općenitih priča. Ostao je kod svog iskaza i na raspravi. Iskazivao je jasno, okolnosno, sukladno ostalim prihvaćenim iskazima svjedoka. Na iskaz nije bilo primjedbi.

9.6. Sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka ČĆ, UN, EN, DĆ, HN, GN, sina D, GN sina RN, JĆ, jer su iskazivali o svojim saznanjima, koja nisu bila neposredna, detaljno i okolnosno, na njihove iskaze nije bilo primjedbi.

9.7. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ŠN, koji je svoja saznanja crpio od pokojnog oca OĐ, koji je bio očevidac događaja, te koji je kao počinitelje naveo CN i NN , u svom iskazu koji je iznosio u više navrata bio je dosljedan. Na iskaz nije bilo primjedbi

9.8. U odnosu na iskaz svjedoka SN, isti je u prethodnom postupku pred državnim odvjetnikom izjavio da nema nikakvih neposrednih saznanja jer nije bio pripadnik TO, već da je tek po mobilizaciji 1993, od nekih rođaka čuo da je civile ubio CN. Iskazujući na raspravi naveo je da je njemu rođak II optuženi NN i da mu je on rekao da je civile ubio CN, kad su se vraćali sa položaja i to na upit samog svjedoka. Sud je stoga iskaz svjedoka cijenio pristranim, usmjerenim otklanjanju odgovornosti od II optuženika, jer nije životno logično da prilikom prvog davanja iskaza, kad je sjećanje sigurno bolje, paušalno navodi da je od nekih rođaka čuo o ubojstvu civila, da bi protekom vremena po ponovljenom iskazivanju imenovao II optuženika kao izvor informacija, sjećajući se samog razgovora u kojem je o tome saznao i mjesta gdje su bili kad su o tome razgovarali. Stoga je stav suda da je iskaz na raspravi naknadna konstrukcija, u korist rođaka II optuženika.

9.9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka TN, koji je detaljan, okolnosan, opširan, dosljedan, koji je potvrđen na raspravi, a u kojem je svjedok naveo da je čuo od pripadnika svog voda i to od CN i NN kako govore da su ubili civile, na što im je I optuženik rekao da o tome ne smiju nikome pričati te da to zadrže za sebe. Sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru iskazu svjedoka, koji je suglasan iskazu ŠN, ZĆ i svjedoka žrtava.

9.10. Sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka LĆ, koji je u raspravi pročitan jer je svjedok preminuo, jer je iskazivao po svojim saznanjima koja je crpio po pričanjima sumještana, jer je u to vrijeme živio u [adresa], da je javna tajna bila da su civile u [adresa] zarobili i potom ubili CN i NN, koji su bili u vodu kojim je zapovijedao RĐ. Također je naveo da je čuo da je OĐ, kojeg su zvali „ T“, koji je bio u tom vodu, pokušao spriječiti ubojstva ali nije uspio. Ovaj iskaz je sukladan ostalim iskazima svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne te podupire njihove iskaze.

9.11. Iskaz zaštićenog svjedoka, pseudonima „Svjedok 1“, ovaj sud je samo djelomično prihvatio i to u dijelovima u kojima je suglasan iskazima svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, u ostalim dijelovima iskaz je ocijenjen kao nevjerodostojan te usmjeren otklanjanju kaznene odgovornosti od I i II optuženika. Prihvaćen je dio iskaza u kojem je svjedok navodio da je vidio kada je iz jedne kuće istjerao na dvorište RĆ muškarca srednjih godina koji se nalazio u kupatilu u toj kući te da je vidio da su ispred te iste kuće dovedene dvije ženske osobe, ne zna gdje su one pronađene, a svo troje su bili civili koji su pronađeni u selu te su svi troje zajedno stajali na tom dvorištu a oko njih su stajali pripadnici njihovog voda, svi naoružani. Ovaj dio iskaza u odnosu na postupanje i položaj i naoružanost pripadnika voda, prihvaćen je kao vjerodostojan (osim broja civila, s obzirom da je nesporno da ih je bilo pet) jer je sukladan iskazima svjedoka žrtvi, kao i dio iskaza gdje je iskazivao da se sjeća da je tijekom njihovog kretanja, nakon događaja opisanog u dvorištu, kada su ubijeni civili, ispaljena jedna „zolja“ na seoski dom. Međutim, navodi svjedoka da nitko nije dao zapovijed, da nije bilo zapovijedi da se pretresaju kuće u selu, da nije bilo zapovjedi što je trebalo činiti već da su samo prolazili kroz selo, kao i navod da nisu pretresali kuće, da bi potom navodio da su iz kuća izvođeni civili „pronađeni“ u selu, predstavlja kontradiktornost ovog dijela iskaza, a koji ukazuje na otklanjanje kaznene odgovornosti od I optuženika, s obzirom je u tom dijelu suprotan i iskazu svjedoka SI, ali i obrane II optuženika koji je navodio da se u [adresa] išlo i kako bi se tražilo oružje koje da se nalazi u nekom od domova. Također, ovaj dio iskaza koji nije prihvaćen, je u suprotnosti sa iskazima svjedoka navedenih pod točkom 12.1.4.-12.1.5. iz kojih je utvrđeno da je I optuženik davao zapovjedi i usmjeravao pripadnike svog voda toga događaja. Također ostali navodi da je I optuženik otišao s njim i drugim članovima voda naprijed prije inkriminiranog događaja ubojstva civila, a on da nije čuo da bi I optuženik bilo kome dao zapovijed, sud je ocijenio nevjerodostojnim jer je u suprotnosti sa svim iskazima svjedoka i svjedoka žrtvi, a koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, pa je sud i ovaj dio iskaza ocijenio usmjerenim otklanjanu kaznene odgovornosti od I i II optuženika. Postavlja se pitanje zašto je svjedok dobio status zaštićenog svjedoka, s obzirom da svojim iskazom ne samo da ne tereti I i II optuženike, već je njegov iskaz dijelom kontradiktoran, a što upućuje na konstruiranje iskaza, pa je ocjena suda da je i sam status zaštićenog svjedoka bio u funkciji da se iskaz svjedoka ocijeni vjerodostojnim, međutim sud ga je ocijenio usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od I i II optuženika u dijelu koji nije prihvaćen kao vjerodostojan.

9.12. Ocjenjujući iskaze svjedoka koji su iskazivali pred Višim sudom u Beogradu, EĆ, PN sina TN, PN sina JN, ĐG, sin L, HĆ sina JN, HĆ sina L, ĐI PN, EĆ VN, HG, sud je prihvatio njihove iskaze u dijelu u kojem su iskazivali kojem su vodu pripadali, o poziciji I optuženika kako komandira, da je bila „akcija“ u selu [adresa], te da su ubijeni civili, dakle u odnosu na iste okolnosti u odnosu na koje su prihvaćene i obrane I i II optuženika, a koje okolnosti predstavljaju nesporno utvrđene činjenice, pri čemu je iskaz svjedoka HG prihvaćen i u dijelu u kojem je navodio da je inkriminiranog događaja bio prisutan OĐ koji je htio zaštiti civile, jer je navedeno utvrđeno i iz iskaza njegovog sina, svjedoka ŠN. U ostalim dijelovima sud je iskaze svjedoka obrane ocijenio nevjerodostojnima, usmjerenima otklanjanju kaznene odgovornosti I i II optuženika Naime, ovi svjedoci svoj iskaz iznose u prisutnosti I i II optuženika i njihovih branitelja te je stav suda da se radi o konstruiranim iskazima, koji su rezultat iskazivanja pred optuženicima te utjecaja osobito I optuženika, iz čije obrane je jasno vidljivo da zna koji svjedoci kada iskazuju, te su upravo ti svjedoci iskazivali identično obrani I optuženika, na način da su izjavljivali, od toga da I optuženik nije davao nikakve zapovijedi do iskaza da je izričito davao zapovijedi da se civili ne ubijaju, da se kuće ne diraju, da se ide samo dalje kroz selo, da se nalazio udaljen više desetaka metara od inkriminiranog mjesta događaja, kao i I optuženi ĐI, te da je CN samoinicijat ivno nepredvidivo reagirao iz osobne osvete i ubio civile, međutim ovakvi iskazi su u suprotnosti sa svim iskazima koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, iskazima svjedoka žrtvi, materijalnim dokazima utvrđenje štete na objektima sela [adresa], i ostalim materijalnim dokazima, a koji su svi međusobno suglasni, uz nesporne činjenice da se radilo o akciji „Kupa“ unutar koje je i bio napad na selo [adresa], išlo se u „čišćenje“, pri čemu i II optuženik u svojoj obrani navodi da se tražilo oružje koje se navodno nalazi u jednoj od kuća.

9.13. Iskaz svjedokinje obrane ŽĆ sud nije prihvatio kao vjerodostojan, smatra da je isti također usmjeren otklanjanju kaznene odgovornosti I i II optuženika, s obzirom na obranu I optuženika u kojoj navodi da mu je osobno CN jednom prilikom rekao da upamti da mu on to nije naredio, pa sada u bolesti CN svojoj sestri također navodi da mu nitko nije naredio. Kako sud ne vjeruje da bi CN I optuženiku govorio da upamti nešto što po navodima I optuženika nije niti napravio, ova konstrukcija je teško razumljiva i neživotna i nelogična, već predstavlja po stavu suda ličnost I optuženika i njegovu svijest i namjeru manipulacije i konstrukcije otklanjanja od sebe kaznene odgovornosti, u kojem svijetlu sud ocjenjuje i iskaz svjedokinje HI nevjerodostojnim.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su I optuženi JN i II optuženi NN, počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH, na način kako im je to stavljeno na teret, opisan u izreci presude.

11. U postupku nije učinjeno spornim da se inkriminirani događaj desio točno neutvrđenog dana početkom mjeseca listopada 1991. g., a svakako prije 8. listopada 1991.g., da je to bilo tokom napada JNA i TO te srpskih paravojnih formacija na hrvatska sela Glinskog područja u sklopu vojne akcije ,,Kupa“, a za vrijeme trajanja oružanog sukoba hrvatske vojske i JNA i TO te srpskih paravojnih formacija na području Republike Hrvatske. Svjedoci/žrtve NĆ i ĐN u svojim iskazima suglasno navode da se inkriminirani događaj desio 3. listopada 1991. , dok svjedok EN navodi da je akcija „Kupa“ započela 3. listopada 1991.

11.1. Također nije bilo sporno da je I optuženi JN bio komandir voda, čete Luščani, Odreda TO Banski Grabovac, imajući time stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad svim pripadnicima navedene jedinice, kao što i nije bilo sporno da je II optuženi NN bio pripadnik navedene jedinice.

11.2. Nesporno je također bilo da su I i II optuženici i pripadnici njihovoga voda, čete Luščani, Odreda TO Banski Grabovac ušli u selo [adresa].

11.3. Isto tako je nesporno, da su inkriminiranog događaja usmrćeni civili KG, TĆ, ŽN i FĆ, dok je ĆN slučajno preživio. Navedeno potvrđuju suglasni iskazi svjedoka/žrtava NĆ i ĐN kao i materijalni dokazi, zapisnik o provedenoj ekshumaciji Županijskog suda u Sisku od 29. ožujka 1996. kao i fotodokumentacija, koji potvrđuju da su tijekom ekshumacije pronađena mrtva tijela dviju muških i jedne ženske osobe, a iz Zapisnika o vanjskom pregledu i identifikaciji utvrđeno je da se radi o posmrtnim ostacima KG, JZ i NZ, dok se FĆ vodi kao nestala osoba na popisu nestalih osoba Uprave za zatočene i nestale osobe, s datumom nestanka 03. listopada 1991.

11.4. Naposljetku, nije sporno niti da se inkriminirani događaj zbio za vrijeme trajanja nemeđunarodnog oružanog sukoba, obzirom se radi o početku listopada 1991. , a svakako prije 8. listopada 1991.g. Naime, nakon održanog referenduma 19. svibnja 1991., donijeta je Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine (NN 31/91), kojim se Republika Hrvatska proglasila suverenom i samostalnom državom. Nakon toga je Republika Hrvatska pokrenula postupak razduživanja od drugih republika i od SFRJ. Sabor RH je dana 08. listopada 1991. godine donio Odluku (NN 53/91) kojom se, od tog dana, raskidaju državno pravne veze na temelju kojih se, zajedno s ostalim republikama i pokrajinama, tvorila dotadašnja SFRJ, pa slijedom navedenog proizlazi da Republika Hrvatska ima međunarodnopravnu osobnost od dana 08. listopada 1991. godine, kada je proglašena potpuna samostalnost Republike Hrvatske, radi čega se oružani sukob koji se odvijao na teritoriju Republike Hrvatske nakon 08.listopada 1991., u smislu primjene odredbe međunarodnog prava, smatra međunarodnim oružanim sukobom, a do tog datuma radi se o nemeđunarodnom oružanom sukobu.

12. Sporno je tijekom ovog postupka bilo jesu li pripadnici voda I i II optuženika, čete Luščani, Odreda TO Banski Grabovac, nakon što su ušli u selo A po zapovijedi I okr. pretražili kuće i druge objekte u selu u kojima su zatekli i na jednom mjestu okupili civile DN, KN, ŽN, ZN i IN, je li potom I optuženik zapovjedio II optuženiku i pokojnom CN da se imenovani civili moraju ubiti i jesu li nakon toga II optuženi i pokojni CN iz svog osobnog naoružanja pucali u imenovane civile.

12.1. Prva sporna okolnost jesu li pripadnici voda nakon što su ušli u selo [adresa] po zapovijedi I optuženika pretražili kuće i druge objekte u selu u kojima su zatekli i na jednom mjestu okupili civile DN, KN, ŽN, ZN i IN,

**.**.2012. U postupku je nesporno utvrđeno da je I optuženik JN bio komandir drugog voda čete [adresa] te da je time imao stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad svim pripadnicima navedene jedinice.

12.1.2. Iako I optuženik u svojoj obrani spori da bi zapovjedio da se pretraže kuće i drugi objekti u selu, već navodi da su išli u selo da vide ima li vojske , iz obrane II optuženog NN utvrđeno je da su dobili naređenje da idu u to selo, da vide da li ima tu vojska hrvatska, da im je naređeno da traže vojsku i oružje koje se navodno nalazi u nekom domu.

12.1.3. Iz iskaza svjedoka ZĆ, utvrđeno je da je bio pripadnik drugog voda čete Lušćani, kojom je zapovijedao I optuženi JN, te da su od komandira voda, JN dobili zapovijed da idu u „čišćenje“ mjesta [adresa]. U selo je prvi ušao JN te im je zapovjedio da pretresu kuće u selu, a sjeća se kako je nakon toga jedan stariji čovjek iz staje u kojoj se nalazio pobjegao u kuću iz koje ga je izveo RĆ. Osim tog starijeg čovjeka iz jedne obližnje kuće izvedeni su još jedna starija muška osoba i jedna starija ženska osoba. S ovim civilima koji su pronađeni u selu po zapovijedi JN ostali su RĆ, CN, AG i EĆ.

12.1.4. Svjedok TN u svom iskazu je naveo da je do njih došao JN njihov zapovjednik voda te im rekao da je njihov vod određen za čišćenje terena [adresa]. Također, svjedok ČZ u svom iskazu navodi da je zapovijed I optuženika bila da se ide u „čišćenje“ u selo [adresa], a dan prije je da je bio napad na mjesto Stražnik. Navedeno, u svom iskazu spominje i svjedok ČĆ, da je sudjelovao u napadu na Stražnik. Svjedok UN navodi da je sudjelovao u akciji u kojoj su zauzeli selo Strašnik, a idući dan se išlo u [adresa]. Svjedok EN navodi da je sudjelovao u akciji „Kupa“ unutar koje se išlo na mjesto [adresa] i [adresa], te da se išlo u „čišćenje“. Svjedok GN, sin RN, navodi da je njegov vod sudjelovao u vojnoj akciji i da su zauzeli Strašnik, dok je drugi vod išao u napad na [adresa]. Svjedok JĆ također navodi da je zapovjednik JN došao do njih i rekao da se ide u napad u selo [adresa] te da su imali zapovijed, koju je dao JN, prije ulaska u selo da njih par puca iz svog oružja u zrak. Navodi da se JN nije pozivao na nikoga nego je on sam dao tu zapovijed. Navodi da je čuo pojedinačnu pucnjavu ali i rafalnu te da je to trajalo cijelo vrijeme dok se nisu spojili nakon par sati u selu Strašnik. Te da je se najmanje sat vremena prije nego su išli u selo [adresa] po tom selu tuklo minobacačima. Bila su naređenja njima vojnicima da ono što vide i čuju ne pričaju čak niti doma svojoj obitelji. Iskaz svjedoka JĆ u suglasju je i sa iskazom svjedoka TN koji je naveo da je I optuženi JN, II optuženom NN, CN, koji su govorili da su ubili civile i svjedoku, koji je to čuo, rekao kako o tome ne smiju nigdje pričati i da to zadrže za sebe.

12.1.5. Svjedok obrane EĆ navodi da je zapovjednik JN dok su išli prema [adresa] usmjeravao kuda da se ide „idemo desno prema kućama gore“. Svjedok HĆ, sin JN, navodi da su kad su „upali u [adresa], tu bili civili“ …“tu u prvo dvorište u koje su upali“. Svjedok LG navodi da su „uhvaćena četiri civila“. Svjedok HG navodi da se išlo u [adresa] da se oslobodi teritorij.

12.1.6. Iz iskaza zaštićenog svjedoka „1“ utvrđeno je da je vidio je kada je iz jedne kuće istjerao na dvorište RĆ muškarca srednjih godina koji se nalazio u kupatilu u toj kući. Također je vidio da su ispred te iste kuće dovedene dvije ženske osobe, ne zna gdje su one pronađene, a svo troje su bili civili koji su pronađeni u selu te su svi troje zajedno stajali na tom dvorištu a oko njih su stajali pripadnici njihovog voda, svi naoružani.

12.1.7. Dakle iz iskaza svih navedenih svjedoka, utvrđeno je i potvrđeno prvenstveno nesporno utvrđena činjenica da je I optuženik JN bio komandir te da je izdavao sve naredbe oružanim osobama kod ulaska u selo [adresa]. Nesporna je činjenica da je ulazak u selo [adresa] bio dio akcije „Kupa“, u kojoj su oružane pobunjene osobe ušle u selo nakon što je prije toga selo napadano minobacačima. U selo se išlo u „čišćenje“, a po navodima II optuženog NN i da se traži oružje po kućama dok svjedok ZĆ navodi da je I optuženi JN dao zapovijed da se da pretresu kuće u selu. Svi svjedoci navode da se pucalo cijelo vrijeme. Iz iskaza svih svjedoka jasnim proizlazi da je I optuženi JN jedini bio zadužen za izdavanje zapovjedi na terenu, kao i što je naredio da se puca u zrak, slijedom čega se upadalo u dvorišta, pucalo pri ulasku u selo, te dovodilo civile i okupilo ih na jednom mjestu, kako iskazuju prethodno navedeni svjedoci. Također, sve ove navode svjedoka o postupanjima oružanih osoba, potvrđuju suglasni iskazi svjedoka žrtvi kako slijedi.

12.1.8. Iz suglasnog iskaza oštećenika/žrtvi ĐN i NĆ, utvrđeno je da je selo bilo granatirano, prije nego su u njega ušle uniformirane i naoružane osobe, pripadnici TO njih najmanje 10, koji su skupili sve preostale civile u selu i počeli ih maltretirati. Vojnici su prolazeći kroz selo pucali na sve strane, a što su svjedoku NĆ pričali ZG, RG i IG , civili koji su inkriminiranog događaja bili u selu te su se skrivali u svojim kućama na dnu sela, a koje je pokojna žrtva ĆN sreo u selu kad se vratio iz šume gdje je pobjegao . Navode da je pokojna žrtva ĆN, pričao svjedoku ĐN da je vraćajući se kući primijetio kako nepoznate osobe u uniformama JNA, odnosno TO, kroz selo vode oca svjedoka KG i susjede KN i ŽN, dok je jedan od njih izvodio iz kuće suprugu ĆN, ZN. Četiri ili pet pripadnika JNA, odnosno TO, su sve njih skupili u dvorištu ispred kuće ĆN. Svjedok NĆ navodi da mu je otac pričao da su naoružane osobe tobože pronašle „fišekliju sa municijom“ te da su ih radi toga maltretirali govoreći da „više nije 1941.“ Dakle iz iskaza svjedoka žrtvi proizlazi da su oružane osobe pobunjeničke vojske ulazile u kuće i dovodile civile i okupili ih na jednom mjestu, što je sukladno prethodno navedenim iskazima svjedoka te navodima obrane II optuženog NN.

12.1.9. Stoga je po stavu suda iz prethodno navedenih dokaza utvrđeno da su pripadnici voda nakon što su ušli u selo [adresa] po zapovijedi I optuženika pretražili kuće i druge objekte u selu u kojima su zatekli i na jednom mjestu okupili civile DN, KN, ŽN, ZN i IN.

12.2. Druga sporna okolnost bila je je li potom I optuženik zapovjedio II optuženiku i pokojnom CN da se imenovani civili moraju ubiti i jesu li nakon toga II optuženi i pokojni CN iz svog osobnog naoružanja pucali u imenovane civile.

12.2.1. Iz iskaza svjedoka žrtve NĆ utvrđeno je da iz pričanja svog oca zna i potpuno je siguran da su se svi pripadnici jedinice koja je ušla u selo nalazili okupljeni u blizini oko civila, koji su potom ubijeni. Naveo je da su ovi vojnici skupili sve preostale civile u selu i počeli ih maltretirati, a radilo se konkretno o ocu i majci, susjedima ŽN i KN i drugom susjedu DN. Ovi vojnici su tobože pronašli nekakvu fišekliju s municijom u blizini njihove kuće te su ih zbog toga posebno maltretirali i govorili kako „to više nije 1941. godina". Nakon toga ovi vojnici su se okupili nasuprot gore navedenim civilima koji su bili na cesti ispred njihove kuće. Otac je ranije dugi niz godina radio u Njemačkoj i zato nije poznavao ljude iz okolnih sela, a kako se inače radilo o jedinici TO iz [adresa], to ih on nije mogao prepoznati, jer oni s tim ljudima nisu imali nekih posebnih kontakata. Otac mu je također rekao kako su dvojica pripadnika te jedinice bili posebno agresivni. Sjeća se kako je jedan od njih koji je očigledno bio nadređeni ostalima u jednom trenutku povikao „Šta čekaš? Pucaj!”', a nakon čega su se začuli rafali. Pokojni otac je u tom trenutku najvjerojatnije od straha pao na tlo, dok su ostali civili tom prilikom ubijeni. Sjeća se kako mu je pričao da je ležao na tlu i čuo kako ovi ostali jauču i krkljaju. Poslije ovoga otac je ostalo ležati na tlu sve dok nije pala noć, a nakon toga se sklonio u obližnju šumu gdje je i prenoćio. Suglasno je iskazivao i svjedok ĐN.

12.2.2. Iz iskaza svjedoka ZĆ utvrđeno je da su s ovim civilima koji su pronađeni u selu po zapovijedi JN ostali su CĐ, CN, AG i EĆ, a u jednom trenutku je svjedok čuo kako je JN ovoj četvorici zapovjedio da se ovi zarobljeni civili moraju ubiti. Nakon toga JN je ostatak voda u kojem se nalazio i svjedok poveo prema sredini sela te im je zapovjedio da pretraže kuće koje se tamo nalaze. Dok su se kretali prema tim kućama, on je iza sebe s mjesta gdje su ostali ovi zarobljeni civili čuo rafalnu pucnjavu i bilo mu je jasno kako su ovi starci ubijeni, ali se nije usudio okretati da vidi isto jer ga je bilo strah. Dolaskom do jednog velikog zavoja u sredini sela [adresa] gdje ponovno počinju kuće JN je zapovjedio ŠĆ da na staju i seoski dom ispali po jednu zolju što je ovaj i učinio. Prilikom pretrage kuća u ovom dijelu sela nisu pronašli niti jednog civila.

12.2.3. Svjedok ŠĐ u svom iskazu, koji je potvrdio na raspravi, naveo da je čuo CN i NN kako govore o tome da su ubili ove starce govoreći pri tome da su tako osvetili neku svoju rodbinu koja je stradala u II. svjetskom ratu. Tom prilikom je te razgovore čuo i JN, zapovjednik njihovog voda te im rekao kako o tome ne smiju nigdje pričati i da to zadrže za sebe.

12.2.4. Svjedok ŠN, sin MĐ, u svom iskazu naveo je da je točno kako je njegov pokojni otac OĐ bio prisutan ubojstvu civila u selu [adresa] i da je pritom, na način kako je to i naveo svjedok HG, pokušavao spasiti te civile, a on mu je pričao kako su te civile ubili pokojni CN i AG. Otac se zvao VĐ i da je imao nadimak „ T.

12.2.5. Svjedok KĆ, u svom iskazu koji je potvrdio i na raspravi, naveo je da je o tim događajima dosta slušao od pokojnog OĐ, zvanoga „ T, a koji je živio u [adresa]. Imenovani je bio pripadnik jedinice koja je početkom mjeseca listopada 1991. sudjelovala u vojnim akcijama na području mjesta [adresa] i [adresa] te je zajedno s drugim pripadnicima svoje jedinice bio u selu [adresa]. OĐ mu je u vezi toga rekao kako su tom prilikom neki pripadnici Teritorijalne obrane iz Luščana ubili nekoliko civila koji su ostali u selu [adresa], a po njegovim pričama radilo se o tri do pet osoba. Imenovani mu je također rekao kako je navedene civile ubio pripadnik Teritorijalne obrane Lušćani pod imenom NN, pozivajući se na nekakvu osvetu za događaje još iz II svjetskog rata. Osim toga je čuo kako je i pokojni CN sudjelovao u ovom događaju odnosno da je i on pucao na ove civile i da se zbog toga nije smio vratiti u Republiku Hrvatsku. Ove podatke u odnosu na CN je čuo u sklopu nekih općenitih priča i sada se ne može sjetiti točno od kojih osoba.

12.2.6. Svjedok LĆ, iskazu koji je pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka, koji je preminuo, naveo je da je živio je u to vrijeme u [adresa] i javna tajna je bila i pričalo se u to vrijeme po selu kako su neke civile u [adresa] prilikom napada na to mjesto zarobili i potom ubili CN i NN, a isti su bili u vodu kojim je zapovijedao RĐ, koji je bio komandir „bacačlija”. Zna da su ljudi u selu bili zgroženi time, ali u to vrijeme se nije smjelo o tome pričati, jer su obični ljudi mogli nastradati ako se nisu slagali sa tom politikom. Također je nešto u to vrijeme načuo kako je OĐ kojeg su zvali T i koji je bio u tom vodu, toga dana pokušao spriječiti da se ubiju ti civili, ali to nije uspio.

12.2.7. Iz iskaza žrtve NĆ utvrđeno je da je osim ovih razgovora s pokojnim ocem, inače čuo razne priče o tome kako su ubijeni ovi civili u [adresa], a u svim tim pričama su se kao počinitelji opet spominjali CN i AG. Kao razlog se također navodila vojna oprema pronađena u selu, ali i nekakva osveta za događaje u 2. svjetskom ratu.

12.2.8. Svjedok GN, sin RN, u svom iskazu naveo je da o samim događajima u selu [adresa] nema neposrednih saznanja, ali se nakon ove vojne akcije medu pripadnicima njihove jedinice pričalo da su u [adresa] ubijeni neki starci, odnosno neki civili i da su to uradili pokojni CN i AG.

12.2.9. Stoga je sud iz ovih dokaza utvrdio da je I optuženik zapovjedio II optuženiku i pokojnom CN da se imenovani civili moraju ubiti nakon čega su II optuženik i pokojni CN iz svog osobnog naoružanja pucali u imenovane civile, usmrtivši na taj način DN, KN, ŽN i ZN, dok je ĆN slučajno preživio. Pri tome se radi o konfrontiranim iskazima svjedoka žrtve NĆ i ĐN, koji svoja saznanja crpe od preživjele žrtve ĆN, konfrontiranog iskaza svjedoka TN koji je osobno čuo CN i AG kad su govorili da su ubili civile, a I optuženik JN im je rekao da nikome o tome ne govore, konfrontiranog svjedoka ŠI, koji svoja saznanja crpi od oca MĐ, koji je bio prisutan događaju i pokušao spriječiti ubijanje civila, a koji mu je rekao da su civile ubili CN i NN, a svjedoci KĆ i HG, potvrđuju da je OĐ bio prisutan inkirminiranom događaju. Svjedoci GN i žrtva LZ, koji su također konfrontirani, kao svjedoci po čuvenju u odnosu na počinitelje, svoja saznanja crpe od mještana [adresa], odnosno od pripadnika svoje jedinice, te time podupiru prethodne iskaze, kao i svjedok LĆ, čiji je iskaz pročitan uz suglasnost stranaka jer je preminuo.

12.2.10. Također, iskaz svjedoka ZĆ povezan sa iskazima oštećenika da je jedna osoba naredila da se puca u civile uz iskaze svih prihvaćenih svjedoka iz kojih je utvrđeno da je I optuženik bio i po funkciji ali i u stvarnosti jedini koji je izdavao naredbe te nitko drugi osim njega nije mogao narediti drugima da pucaju u civile jasnim nedvojbeno utvrđuje da je upravo on zapovijedio DZ i KZ da ubiju civile rekavši „Šta čekaš, pucaj!“, što su ovi i učinili te ubili civile, od kojih je preživio ŽZ.

13. Dakle, na temelju prethodno izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su upravo I optuženi JN, II optuženi NN, zajedno sa sada pok.CN, počinili inkriminirano im kazneno djelo upravo na način opisan u izreci ove presude.

14. Budući da je djelo počinjeno prije 8. listopada 1991., kada je Republika Hrvatska stekla svoju punu samostalnost kao međunarodni subjekt, optuženicima je ispravno stavljeno na teret kršenje međunarodnog prava i to članka 3. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te članka 4. stavak 1. i stavka 2. točka a) Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II od 8. lipnja 1977.) 14.1.Člankom 3. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. propisano je da u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i koji izbije na području jedne od visokih stranaka ugovornica, svaka stranka sukoba dužna je primjenjivati barem ove odredbe prema osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, u svakoj će se prilici postupati čovječno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja utemeljenoga na rasi, boji kože, vjeroispovijedi ili uvjerenju, spolu, rođenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju.U tu su svrhu prema gore navedenim osobama zabranjeni i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mućenja, povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci;

14.2. Člankom 4. stavak 1. i stavak 2. točka a) Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II od 8. lipnja 1977.) propisano je da sve osobe koje izravno ne sudjeluju ili su prestale sudjelovati u neprijateljstvima, bez obzira na to je li njihova sloboda ograničena ili nije, imaju pravo na poštovanje svoje ličnosti, svoje časti, svojih uvjerenja i svojih vjerskih obreda. U svakoj će se prilici s njima postupati čovječno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja. Zabranjeno je narediti da ne smije biti preživjelih. Ne dirajući prethodne opće odredbe, prema osobama navedenima u stavku 1. zabranjeni su i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, nasilje protiv života, zdravlja i fizičkog ili mentalnog blagostanja osoba, osobito ubojstvo te okrutni postupci, kao što su mučenje, sakaćenje ili bilo koji oblik tjelesne kazne.

14.3. I i II optuženici bili su pripadnici „TO Banski Grabovac“ te je nesumnjivo svakom prosječnom čovjeku, bez obzira na stupanj obrazovanja, društveni status, porijeklo, sve i da mu nisu poznata pravila međunarodnog ratnog prava odnosno nemeđunarodnih sukoba, kojim se štite civilne osobe od bilo kakvih ataka na život i tjelesni integritet, poznato da uporaba represivnih metoda te u konačnici i ubojstva nedužnih osoba nije dozvoljeno i da su takvi akti, bez obzira u kojim okolnostima su počinjeni, zakonom zabranjeni, jer to predstavlja civilizacijski standard, pa je to i svak i od optuženika nedvojbeno znao.

14.4. Isto tako optuženici su bili svjesni da su žrtve bile civilne osobe koje ni na koji način nisu sudjelovali u oružanom sukobu. Navedeno proizlazi kako iz obrana optuženika, a tako i iz iskaza svih svjedoka.

14.5. Dakle, II optuženi NN je sa pok CN djelovao zajednički u radnji izvršenja, nakon što im je I optuženi JN naredio da ubiju civile, zajedno su u iste ispalili rafalne hitce iz vojničkih pušaka nanijevši im mnogostruke ozljede po tijelu i glavi od kojih ozljeda su ovi na mjestu usmrćeni, dok je samo ĆN preživio, a što sve proizlazi iz prethodno navedenih od suda prihvaćenih dokaza. Člankom 20. OKZRH, suizvršilaštvo je definirano kao zajedničko krivično djelo počinjeno od strane više osoba sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način. Time je dokazano da su I i II optuženici sa pok. CN, djelovali kao suizvršitelji i to I optuženi kao posredni počinitelj, naredbodavac, a II optuženi neposredni počinitelj zajedno sa pok. CN.

14.6. Sukladno članku 11. OKZRH, krivično je djelo počinjeno s umišljajem kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo izvršenje. Dakle, kako je navedeno, optuženici su bili svjesni da su njihovi opisani postupci prema civilima zabranjeni, da su kršili pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, ali su to htjeli počiniti, jer su u tom cilju da civilne žrtve ubiju, poduzimali sve da to i ostvare, pa su kazneno djelo počinili sa umišljajem.

14.7. Tijekom postupka uračunljivost oba optuženika nije dovedena u sumnju niti ju je itko osporavao te nije utvrđeno da optuženici nisu mogli shvatiti značenje svojega djela ili nisu mogli upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostaloga duševnog razvoja neuračunljivosti.

14.8. Prema tome, u ponašanju oba optuženika se ostvaruju objektivni i subjektivni elementi krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz članka 120. stavak 1. OKZRH, koji su počinili s umišljajem, te ih je sud proglasio krivima.

15.U odnosu na ovo kazneno djelo, kao najblaži zakon, ukazuje se OKZRH koji je za to djelo imao zapriječenu kaznu zatvora najmanje pet godina ili kaznu zatvora od dvadeset godina.

15.1. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je prije preuzimanja tog zakona kao zakona Republike Hrvatske na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije („Narodne novine“ br. 53/91, stupio na snagu 8. listopada 1991.) za ta kaznena djela predviđao mogućnost izricanja smrtne kazne, pa je OKZRH u odnosu na navedeno kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za počinitelje blaži, jer je za to kazneno djelo imao zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od pet do dvadeset godina zatvora.

15.2.Nadalje, Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97) u članku 158. propisivao je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, za koje je bila propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Sukladno članku 53. stavak 2. KZ/97. dugotrajni zatvor je bio propisan u trajanju od dvadeset do četrdeset godina, pa ovaj zakon nije blaži za optuženike

15.3. Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) takvo postupanje sada podvodi pod odredbe članka 91. stavak 1. KZ/11. i propisuje kaznu zatvora od najmanje pet godina ili kaznu dugotrajnog zatvora, što znači mogućnost osude na četrdeset godina dugotrajnog zatvora, pa ovaj zakon za radnje kojima se ostva ruje učin kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nije blaži u odnosu na OKZRH.

16.Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio opća pravila propisana u članku 37. OKZRH, razmatrajući kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući na umu svrhu kažnjavanja i uzimljući u obzir sve okolnosti što utječu da kazna bude manja ili veća (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito: stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost ugrožavanja ili povrede zaštićenoga dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, te okolnosti koje se odnose na ličnost oba počinitelja (prijašnji počiniteljev život, njihove osobne prilike i njihovo držanje nakon počinjenoga krivičnog djela te druge okolnosti što se odnose na počiniteljevu ličnost) koje je sud ocjenjivao ograničeno, samo temeljem obrana optuženika iznesenih zamolbenim putem, jer se obojici optuženika sudilo u odsutnosti pa nije imao mogućnost postavljanja pitanja.

16.1. Optuženicima je olakotnim cijenjeno da su prije počinjenja ovog djela bili kazneno neosuđivane osobe. II optuženom NN olakotnim je cijenjeno i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi.

16.2.Optuženicima je kao otegotno cijenjena težina počinjenog kaznenog djela, prije svega sa aspekta društvene neprihvatljivosti njihovih postupaka prema nezaštićenoj kategoriji civilnog stanovništva u oružanom sukobu, zatim način počinjenja sa najnižim pobudama iz kojih je djelo počinjeno, kao odmazda nedužnom hrvatskom civilnom stanovništvu od strane srpskih paravojnih snaga čiji su pripadnici bili optuženici , pri čemu je ubijeno 4 civila, a ĆN slučajem je preživio, dok su civili prije likvidacije maltretirani po iskazima oštećenika. Ubijanje nedužnih civila u oružanim sukobima, oduzimanje života predstavlja najveći stupanj ugrožavanja i povrede tog zaštićenog dobra. Uloge i doprinosi svakog optuženika ponaosob u ostvarenju djela su jednaki, u okviru posrednog, I optuženika, i neposrednog, II optuženika, počiniteljstva koje čini jednu cjelinu.

16.3. Optuženici su kazneno djelo počinili sa najvišim stupnjem krivnje, umišljajem, svjesni svojih postupaka, svjesni sa se radi o civilnim osobama, koje nisu sudjelovale u oružanom sukobu, svjesni da su njihovi postupci i radnje zabranjene, protivne pravilima međunarodnog ratnog prava i tekovinama civiliziranog društva, usprkos čemu su htjeli i počinili ovo kazneno djelo.

16.4.Slijedom navedenog, I optuženi JN i II optuženi NN, su na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 20 godina svaki.

16.5.Izrečenim kaznama ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 31. OKZRH i to: sprečavanje počinitelja da počini krivična djela i njegov preodgoj, odgojni utjecaj na druge da ne čine krivična djela i jačanje morala društva i utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana kao i opća svrha kažnjavanja i to suzbijanje društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrožavaju društvene vrijednosti zaštićene kaznenim zakonodavstvom.

17. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak. 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), I optuženom JN i II optuženom NN, naloženo je da podmire troškove kaznenog postupka i to na ime paušalne svote u visini 500,00 eura svaki, koji iznos je utvrđen uzimajući u obzir trajanje i složenost predmeta, kao i snositi putne troškove svjedoka i troškova prijevoda sudskog tumača u jednakim dijelovima, koji u ukupnosti iznose 411,57 eura, dakle svaki 205,78 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Dakle, svaki od okrivljenika dužan je platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 705,78 eura.

17.1. Putni troškovi svjedoka u istražnoj fazi postupka iznose 116,53 eura (list 379 spisa) te u fazi rasprave iznose 164,98 eura ( list 574, 575, 644 spisa), dok troškovi prijevoda sudskog tumača iznose 74,32 eura ( list 620 spisa) te 55,74 eura ( list 651 spisa). Dakle sve ukupno iznosi 411,57 eura.

17.2. Na temelju članka 145. stavak 4. ZKP/08., I optuženi JN i II optuženi NN su dužni naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, u postupku broj K-rz-2/2017 i to I optuženi JN u visini 14.025,00 kn /1.861,43 eura (list 561 spisa) te 1.678,94 eura (list 689 spisa), dakle ukupno 3.540,37 eura, branitelja odvjetnika Miroslava Vlašića, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja u ovom postupku, a koji će biti isplaćen iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Bujas

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. ŽDO u Zagrebu

2. Branitelj I optuženika, odvjetnik Miroslav Vlašić-ekomunikacija

3. Braniteljica II optuženika, odvjetnik Zoran Vujasin- eKomunikacija

4. Oštećenici-nakon pravomoćnosti

5. U spis