Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-117/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., OIB: 27759560625, Avenija V. Holjevca 10, Zagreb, protiv ovršenika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-19 od 24. veljače 2026. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-23 od 14. travnja 2026., 29. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-19 od 24. veljače 2026. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-23 od 14. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pu Ovr- 6124/2015-19 od 24. veljače 2026. ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-23 od 14. travnja 2026. odlučeno je:
„I. Odbacuje se žalba ovršenika od 22. veljače 2026.
II. Odbacuje se prijedlog ovršenika za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.“
2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje; OZ). U žalbi navodi da iz pobijanog rješenja nije jasno koji je sudac donio odluku obzirom da u se u uvodnom dijelu rješenja navodi ime ĐP, a rješenje da je potpisano od strane sutkinje Jasne Dumbović zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a. Ističe da obrazloženje suda u kojem govori da se u konkretnom slučaju radi o prigovoru na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave promašeno jer da je podnio žalbu izvan roka na rješenje o ovrsi koje je donio sud, a ne javni bilježnik, kao i da se, suprotno utvrđenju suda, radi o ovrsi na temelju ovršne, a ne vjerodostojne isprave. Nadalje ističe da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje navoda žalbe, niti odluke o prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pobijanog rješenja o ovrsi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP-a, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 19. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a na koju ukazuje žalitelj, kao niti uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Uvodno se ističe da je sud prvog stupnja nakon zaprimanja predmetne žalbe ovršenika rješenjem poslovni broj Ovr-6124/2015-13 od 14. travnja 2026. ispravio nenamjernu pogrešku u pisanju pobijanog rješenja pozivom na odredbu članka 342. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a.
6. Obrazlažući pobijano rješenje sud prvog stupnja navodi da iako ovršenik navodi da izjavljuje žalbu zbog svih žalbenih razloga, on to zbiljski ne čini jer da ne nudi činjenice, dokaze ili tvrdnje koje bi išle u prilog tim žalbenim razlozima, pa da niti ne ističe sve žalbene razloge, već samo one koje zaista istaknuo i obrazložio u podnesku, zbog čega pozivom na odredbu članka 50. stavak 3. OZ-a žalbu ovršenika odbacuje zaključujući da nisu ispunjeni uvjeti koji bi doveli do drugačijeg rješenja, odnosno eventualnog upućivanja ovršenika u parnicu, budući da za to trebaju biti ispunjeni posebni uvjeti, poglavito navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, već na temelju vjerodostojne isprave.
6.1. Sud prvog stupnja, sukladno žalbenim navodima ovršenika, pogrešno smatra da u ovoj pravnoj stvari ovrha nije određena na temelju ovršne isprave, obzirom da isto ne proizlazi iz stanja spisa.
6.2. Naime, iz stanja spisa odnosno sadržaja prijedloga i rješenja o ovrsi od 14. siječnja 2026. (list 97 prvostupanjskog spisa) proizlazi da je ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Markovića poslovni broj Ovrv-1070/08 od 16. prosinca 2008., koje je postalo pravomoćno i ovršno 21. svibnja 2009., a koje predstavlja ovršnu ispravu. Kod toga se napominje da predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti nije ukinuta budući da takav prijedlog prvostupanjskom sudu nikada niti nije bio podnesen, niti je takva klauzula, suprotno navođenju prvostupanjskog suda, ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-941/10 od 6. svibnja 2010., već je tim drugostupanjskim rješenjem ukinuto rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovrv-254/09 od 2. prosinca 2009. kojim je prigovor ovršenika od 17. lipnja 2009. odbačen kao nepravovremen. Stoga je podnesenu žalbu nakon proteka roka, o kojoj je odlučeno u točki I. izreke pobijanog rješenja, valjalo razmatrati u smislu odredaba članka 49. OZ - a.
6.3. Odredbom članka 49. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (stavak 1.). Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka (stavak 2.) Ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja. Sud će odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi. (stavak 3.) Podnošenje žalbe iz stavka 1. ovoga članka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (stavak 4.)
6.4. Međutim, s obzirom na to da ovršenik u žalbi nije učinio vjerojatnim postojanje opravdanih razloga zbog kojih razloge navedene u žalbi nakon proteka roka nije mogao istaknuti u roku za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, već iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da se žalba temelji na okolnostima koje su ovršeniku bile poznate odnosno koje je mogao istaknuti već u roku za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, to nisu ispunjene pretpostavke iz članka 49. stavak 1. OZ-a pa je iz tog razloga žalbu nakon proteka roka valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 49. stavak 3. OZ-a.
7. Nadalje, imajući u vidu da je uz predmetnu žalbu nakon proteka roka od 22. veljače 2026. ovršenik podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi u trenutku dok još drugostupanjski sud nije odlučio o žalbi na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pu Ovr-6124/2015-15 od 4. veljače 2026. o odbačaju žalbe ovršenika od 30. siječnja 2026. protiv rješenja o ovrsi, pravilno je prvostupanjski sud u točki II. izreke pobijanog rješenja takav prijedlog odbacio zaključivši da je isti preuranjen.
8. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Karlovcu 29. rujna 2026.
Sutkinja
Vinka Vrančić
