Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-207/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika STUDENAC d.o.o., OIB: 02023029348, Četvrt Ribnjak 17, (kao pravni sljednik iza LA- VOR TRADE d.o.o., OIB: 17617518061, Buzet, Mažinjica 72/2) zastupanog po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-586/2022-10 od 5. travnja 2024., 29. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-586/2022-10 od 5. travnja 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-586/2022-10 od 5. travnja 2024. odbačena je tužba u ovome predmetu.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog „nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka“. U žalbi navodi, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-246/10 od 19. lipnja 2013., da predmet spora u pokrenutoj parnici nije proglašenje ovrhe nedopuštenom, nego utvrđenje zastarjelosti tražbina zbog čega da prvostupanjski sud nepravilno primjenjuje odredbe o prekluzivnom roku za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na ovu parnicu u kojoj predmet spora nije proglašenje ovrhe nedopuštenom. Predlaže žalbu prihvatiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, predložio žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje; ZPP) na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a.
6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja da su zastarjele sve glavnice i kamate tražbina tuženika, koje su osigurane založnim pravima uknjiženima pod Z-1617/10 i Z-39/11, na temelju ugovora o podmirenju obveza i zasnivanju založnog prava od **.**.2010. i **.**.2010., na nekretninama tužitelja kao založnog dužnika, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te radi utvrđenja da tužitelj nije dužan platiti u točki I. navedene tražbine te je jedino dužan trpjeti da se iz vrijednosti nekretnina navedenih u točki I. namiri na zahtjev tuženika glavnica u iznosu 309.634,73 kn sada 41.095,59 eura na koju ne teku kamate, a podneskom od 22. kolovoza 2022. ispravio je tužbu istaknuvši da predmet spora nije proglašenje ovrhe nedopuštenom kako je naznačeno u tužbi, već utvrđenje.
6.1. Nadalje proizlazi da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj Ovr-450/2021 od 1. veljače 2022. bio upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-450/2021 od 21. rujna 2022. nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje; OZ).
7. Ocijenivši da zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za utvrđenjem činjenica, pozivom na odredbu članka 187. stavak 1. ZPP-a sukladno kojoj tužba kojom se traži utvrđenje činjenica nije dopuštena, prvostupanjski sud je predmetnu tužbu odbacio.
8. Obrazlažući pobijano rješenje sud prvog stupnja navodi da je tužitelj pokrenuo parnicu kako je upućen, a tužba zaprimljena kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-74/2022, u kojem je postupku, budući da tužitelj ni tuženik nisu pristupili na pripremno ročište određeno za 3. svibnja 2022., rješenjem poslovni broj P- 74/2022-8 od 3. svibnja 2022. utvrđeno da je tužba povučena pa ističe da rješenjem o utvrđenju povlačenja tužbe predmetna pravna stvar nije pravomoćno presuđena kako to pogrešno da smatra tuženik. Dalje obrazlaže da je tužitelj za pokretanje te parnice (na utvrđenje ovrhe nedopuštenom) imao rok od 15 u kojem slučaju se ne ispituje postojanje pravnog interesa, a da je taj rok prekluzivan što da proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/186/20 od 18. svibnja 2022., kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-386/17-2 od 3. svibnja 2017. i Rev- 477/2021 od 17. listopada 2023., što znači da dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite, a da je predmetnim tužbenim zahtjevom, kako je postavljen, ponovno pozivom na zastaru zahtijeva, ne utvrđenje ovrhe nedopuštenom, nego sada utvrđenje zastare, dakle utvrđenje mogućih pravnih posljedica pravnog odnosa zbog čega da pružanje zatražene zaštite tužitelju, sada izvan roka kojeg je odredio sud, u ovoj parnici, ponovo zbog istog pravnog razloga zastare, prema mišljenju ovog suda, nije dopušteno. Također obrazlaže da u odnosu na utvrđenje da tužitelj nije dužan platiti tražbine (iz točke II. petita), tužitelj nema pravni interes, jer tuženik u ovršnom postupku od tužitelja traži plaćanje, pa da tužitelj ne može osnovano tražiti da sud utvrdi činjenicu „da tužitelj nije dužan platiti“.
9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a tužitelj ga žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
10. Prema odredbi članka 187. stavak 1. tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a ne i da se samo utvrdi postojanje kakve činjenice.
11. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, tužitelj traži utvrđenje činjenice da je nastupila zastara, pa odlučivanje o takvoj tužbi nije dopušteno jer se prema navedenoj odredbi ZPP-a ne može zahtijevati utvrđenje postojanja činjenice, već samo postojanje prava ili pravnog odnosa, te istinitost ili neistinitost kakve isprave.
12. Pritom pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-246/10 od 19. lipnja 2013. nije osnovano jer predmetni postupak s navedenim nije ni činjenično ni pravno usporediv. Naime, dok se u predmetu broj Rev-246/10 radilo o tužbi kojom se traži utvrđenje da je prestao pravni odnos nastao ugovorom, u ovom se postupku traži utvrđenje zastare tražbine koja ne znači prestanak pravnog odnosa, već utječe na pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze, zbog čega se navedena odluka na ovaj slučaj ne može primijeniti.
13. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbacio predmetnu tužbu, čime je pravilno primijenjeno materijalno pravo pa je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a.
U Karlovcu 29. rujna 2026.
Sutkinja
Vinka Vrančić
