REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb - Turinina 3

Poslovni broj: Ovr-2157/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Borisu Ljubiću na prijedlog sudske savjetnice Sare Margetić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja INTERCARGO GmbH, Gewerbehofstraße 2, 5071 Wals bei Salzburg, Republika Austrija, OIB: 62160967234, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika OBRT ZA AUTOPRIJEVOZ vl. BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika od 29. lipnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju presude Landesgericht Klagenfurt broj 84 Cg 36/25d od 07.11.2025., kao neosnovan.

II Odbija se prijedlog ovršenika od 29. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 29. lipnja 2026. podnio trgovačkom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, a koja ovršenik ima na računu kod banaka, na račun ovrhovoditelja.

2. Trgovački sud se rješenjem posl.br OVR-EU-1/2026-3 od 3. srpnja 2026. oglasio stvarno nenadležnim i dopisom od 4. rujna 2026. ustupio predmet naslovnom sudu.

3. Ovrhovoditelj je 12.05.2026. podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Landesgericht Klagenfurt broj 84 Cg 36/25d od 07.11.2025.

4. Ovršenik u prijedlogu navodi da se predmetna izravna naplata temelji na stranoj sudskoj odluci i protiv koje je kao protiv europskog platnog naloga pravodobno podnio prigovor kojim je izričito osporio kako osnovu, tako i visinu tražbine. Međutim, da je postupak okončan donošenjem presude zbog ogluhe uslijed nepristupanja ovršenika na zakazano ročište, pri čemu austrijski sud nije meritorno ispitao niti jedan od prigovora koje je ovršenik pravodobno istaknuo protiv europskog platnog naloga te je spor okončan bez meritornog ispitivanja odlučnih činjenica koje su među strankama bile sporne. Također, navodi da smatra da je austrijski sud morao u redovnom kontradiktornom postupku ispitati sve okolnosti, kao i da bi priznanje i izvršenje osnove temeljem koje je zatražena izravna naplata bilo protivno hrvatskom javnom poretku. Nadalje, ovršenik u prijedlogu navodi da će provedbom predmetne ovrhe trpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Navodi da mu zapljena novčanih sredstava čini štetu za uobičajeno poslovanje i podmirivanje tekućih poslovnih obveza. Osim navedenog, smatra da ukoliko se naknadno utvrdi kako je provedena naplata bila neosnovana, povrat prisilno naplaćenih sredstava bio bi za ovršenika znatno otežan jer bi se ostvarivanje njegovih eventualnih prava moralo provoditi prema subjektu koji se nalazi izvan Republike Hrvatske.

5. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika očitovao podneskom od 23. rujna 2026., na način da je osporio sve navode ovršenika. Navodi da je zahtjev za izravnu naplatu predan Financijskoj agenciji temeljen na presudi Zemaljskog suda u Klagenfurtu (Landesgericht Klagenfurt) pod poslovnim brojem 84 Cg 36/25d od 7. studenog 2025. koja je postala pravomoćna i ovršna 30. prosinca 2025. te da je, obzirom na pravomoćnost i ovršnost, predmetna presuda valjana i podobna za izvršenje, zbog čega je i Financijska agencija postupila po zahtjevu za izravnu naplatu. Također, obzirom na navedeno, smatra bespredmetnim i neosnovanim i zahtjev za odgodom. Predložio je prijedlog ovršenika odbiti.

6. Odredbom članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom članka 210. stavak 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi. (čl. 50. i 53.OZ-a)

7. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, u potpunosti ili djelomice, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz pretpostavku iz članka 65. stavak 1. OZ, mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki iz članka 65.st.1.toč.1. – 11. OZ.

8. Odredbom članka 65. st. 7. OZ, propisano je da će se ovrha nastaviti i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog za odgodu odbijen.

9. Sud smatra da se navodi ovršenika ne mogu podvesti pod dopuštene žalbene razloge iz čl. 50.st.1. OZ-a. Naime, čl. 50. OZ-a taksativno navodi razloge poput nepostojanja svojstva ovršne isprave, gubitka djelotvornosti isprave, nedostatka ovlaštenja ovrhovoditelja, neispunjenja uvjeta iz ovršne isprave, naknadnog prestanka tražbine, naknadne odgode/zabrane ispunjenja, zastare i sl., dok ovršenik svojim navodima nije opravdao da je nastupio neki od zakonski propisanih razloga već osporava pravilnost donesene presude Zemaljskog suda u Klagenfurtu (Landesgericht Klagenfurt) pod poslovnim brojem 84 Cg 36/25d od 7. studenog 2025.

Ovdje valja naglasiti prema čl. 39. UREDBA (EU) br. 1215/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) – (dalje u tekstu Uredbe Bruxelles I bis), sudska odluka donesena u državi članici koja je izvršna u toj državi članici izvršna je u drugim državama članicama bez potrebe za potvrdom o izvršnosti. Prema čl. 41., izvršenje se u zamoljenoj državi provodi pod istim uvjetima kao domaća odluka, uz ograničenja iz same Uredbe, dok OZ izričito u čl. 209. st. 1. među ispravama na temelju kojih se može tražiti izravna naplata navodi i europski platni nalog. Dakle, Uredba Bruxelles I bis polazi od načela uzajamnog povjerenja među državama članicama. Dok člankom 39. propisuje izravnu izvršivost. Nadalje, ovršenik se poziva na čl. 45. st. 1. t. (a) Uredbe 1215/2012 i tvrdi da bi priznanje presude (temeljem koje je tražena izravna naplata) bilo protivno javnom poretku jer mu je bilo povrijeđeno pravo obrane obzirom da austrijski nije redovnim kontradiktornim postupku ispitao sve okolnosti već je donio presudu zbog ogluhe. U čl. 45. st. 1. t. (b) Uredbe izričito stoji da se priznanje može odbiti kod odluke donesene u odsutnosti ako tuženiku pismeno kojim se pokreće postupak nije bilo pravodobno i uredno dostavljeno tako da može pripremiti obranu, osim ako nije propustio pokrenuti postupak pobijanja odluke kada je to mogao učiniti. U konkretnom slučaju, ovršenik niti ne tvrdi da mu nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku niti da nije bio obaviješten o postupku, već upravo suprotno – navodi da je pravodobno podnio prigovor protiv europskog platnog naloga, nakon čega je bio uključen u daljnji postupak, ali nije pristupio zakazanom ročištu. Prema tome, stav je suda da sama činjenica da je presuda donesena zbog ogluhe ne može automatski izjednačiti s povredom javnog poretka ili prava na obranu. Osim toga, tvrdnja da austrijski sud nije meritorno ispitao CMR odgovornost zapravo je pokušaj meritornog preispitivanja strane presude, a upravo je to ono što mehanizam Bruxelles I bis nastoji spriječiti. Članak 45. ne daje hrvatskom sudu ovlast da provjerava je li austrijski sud pravilno ocijenio dokaze ili pravilno primijenio CMR.

10. Osim navedenog, sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Visina potraživanja u ovršnom postupku, sama po sebi, ne stvara vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Također, vjerojatnost nastanka štete (teško nadoknadive ili nenadoknadive) nije dokazana samim time što se protiv ovršenika provodi ovrha u postupku izravne naplate. Nadalje, također ovršenikovi navodi o šteti koja bi mu nastala u vidu redovnog poslovanja ili za podmirenje tekućih obveza nisu ničim dokazani. Ovršenik u prijedlogu za odgodu navodi da su stranke više godina u poslovnom odnosu, ali istom dostavljenom dokumentacijom nije učinjeno vjerojatnim da bi ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta za redovno poslovanje i podmirivanje tekućih obveza. Naime, ovršenik o svom redovnom poslovanju i tekućim obvezama ne dostavlja dokaze. Osim navedenog, sama činjenica da je vjerovnik iz druge države članice ne znači da je budući povrat praktično ili pravno nemoguć. Naprotiv, riječ je o subjektu iz druge države članice EU, pa upravo mehanizmi međusobnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka omogućavaju prekogranično ostvarivanje prava.

11. Predmetna tražbina ovrhovoditelja se provodi na temelju valjane ovršne isprave (presude Zemaljskog suda u Klagenfurtu (Landesgericht Klagenfurt) pod poslovnim brojem 84 Cg 36/25d od 7. studenog 2025) u postupku izravne naplate, i ista se treba provesti u razumnom roku.

12. Slijedom navedenog, obzirom da ovršenik u predmetnom prijedlogu nije učinio vjerojatnim postojanje niti jednog od razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. Ovršnog zakona, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valjalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Sud je imajući u vidu odredbe članaka 65. st. 1. OZ, u vezi članka 210. st. 1. i 2. OZ, odbio prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe kao neosnovan i odlučio kao u toč. II izreke.

14. Odbijanjem prijedloga ovršenika za odgodom ovrhe, ovrha će se nastaviti i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen (čl.65.st.7. OZ).

U Zagrebu, 29. rujna 2026.

Sudac:

Boris Ljubić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Ovršeniku po punomoćniku

2. Ovrhovoditelju