P-35/2025-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Arturu Fišbahu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Banke d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, uz javnu objavu 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim a dijelovi odredbe čl. 3 i čl. 4 Ugovora o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2 007 od 20. travnja 2007. sklopljenoga između tužiteljice AS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i tuženika Addiko Banke d. d. OIB 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 , koji je potvrđen po javnom bilježniku u Osijeku, Lidiji Perić 24. travnja 2007. Ov 11554/07 u dijelu kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijelovi ugovornih odredbi o ugovornoj kamati.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Banci d. d., OIB 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, isplatiti tužiteljici AS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s naslova više plaćene rate kredita iznos od 3.732,77 EUR s a pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

na iznos od 8,56 € od 2.11.2008.

na iznos od 5,95 € od 2.1.2009.

na iznos od 3,50 € od 2. 2 .2009.

na iznos od 10,62 €od 2.3.2009.

na iznos od 6,73 € od 2.4.2009.

na iznos od 7,25 € od 2.5.2009.

na iznos od 3,98 € od 2.6.2009.

na iznos od 2,33 € od 2.7.2009.

na iznos od 2,66 € od 2.8.2009.

na iznos od 4,59 € od 2.9.2009.

na iznos od 4,33 € od 2.10.2009.

na iznos od 2,83 € od 2.11.2009.

na iznos od 5,88 € od 2.12.2009.

na iznos od 7,57 € od 2.1.2010.

na iznos od 9,99 € od 2.2.2010.

na iznos od 11,35 € od 2.3.2010.

na iznos od 13,53 € od 2.4.2010.

na iznos od 13,28 € od 2.5.2010.

na iznos od 14,76 € od 2.6.2010.

na iznos od 26,40 € od 2.7.2010.

na iznos od 23,48 € od 2.8.2010.

na iznos od 32,93 € od 2.9.2010.

na iznos od 28,74 € od 2.10.2010.

na iznos od 24,64 € od 2.11.2010.

na iznos od 36,57 € od 2.12.2010.

na iznos od 43,65 € od 2.1.2011.

na iznos od 38,78 € od 2.2.2011.

na iznos od 41,11 € od 2.3.2011.

na iznos od 36,22 € od 2.4.2011.

na iznos od 37,94 € od 2.5.2011.

na iznos od 49,81 € od 2.6.2011.

na iznos od 52,13 € od 2.7.2011.

na iznos od 65,31 € od 2.8.2011.

na iznos od 60,56 € od 2.9.2011.

na iznos od 53,52 € od 2.10.2011.

na iznos od 53,93 € od 2.11.2011.

na iznos od 53,54 € od 2.12.2011.

na iznos od 56,07 € od 2.1.2012.

na iznos od 59,23 € od 2.2.2012.

na iznos od 60,05 € od 2.3.2012.

na iznos od 57,66 € od 2.4.2012.

na iznos od 60,05 € od 2.5.2012.

na iznos od 59,80 € od 2.6.2012.

na iznos od 58,99 € od 2.7.2012.

na iznos od 58,93 € od 2.8.2012.

na iznos od 57,92 € od 2.9.2012.

na iznos od 56,25 € od 2.10.2012.

na iznos od 58,63 € od 2.11.2012.

na iznos od 59,95 € od 2.12.2012.

na iznos od 59,43 € od 2.1.2013.

na iznos od 55,84 € od 2.2.2013.

na iznos od 59,32 € od 2.3.2013.

na iznos od 59,25 € od 2.4.2013.

na iznos od 58,48 € od 2.5.2013.

na iznos od 54,96 € od 2.6.2013.

na iznos od 53,22 € od 2.7.2013.

na iznos od 54,98 € od 2.8.2013.

na iznos od 56,42 € od 2.9.2013.

na iznos od 60,08 € od 2.10.2013.

na iznos od 58,17 € od 2.11.2013.

na iznos od 59,35 € od 2.12.2013.

na iznos od 59,93 € od 2.1.2014.

na iznos od 59,77 € od 2.2.2014.

na iznos od 61,05 € od 2.3.2014.

na iznos od 60,39 € od 2.4.2014.

na iznos od 59,12 € od 2.5.2014.

na iznos od 58,54 € od 2.6.2014.

na iznos od 58,79 €od 2.7.2014.

na iznos od 60,40 €od 2.8.2014.

na iznos od 62,04 €od 2.9.2014.

na iznos od 61,41 €od 2.10.2014.

na iznos od 61,91 €od 2.11.2014.

na iznos od 61,90 €od 2.12.2014.

na iznos od 61,88 €od 2.1.2015.

na iznos od 99,33 €od 2.2.2015.

na iznos od 88,98 €od 2.3.2015.

na iznos od 93,18 €od 2.4.2015.

na iznos od 94,61 €od 2.5.2015.

na iznos od 91,03 €od 2.6.2015.

na iznos od 92,90 €od 2.7.2015.

na iznos od 86,32 €od 2.8.2015.

na iznos od 82,32 €od 2.9.2015.

to do 31. prosinca 2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Banci d. d., OIB 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 isplatiti tužiteljici AS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom u 20. travnja 2007. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007. kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,40 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljicom 20. travnja 2007. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi te saslušao tužiteljicu AS.

3.1. Tužiteljica AS u svom iskazu 25. travnja 2024. navodi da je 2007. sklopila konkretni ugovor. Otišla je u banku budući joj je trebao namjenski kredit za adaptaciju kuće, a kada je otišla u banku došla do jedne ženske osobe djelatnice koja je tamo radila i rekla joj da joj treba novac i pitala ju što joj ona predlaže. Djelatnica joj je rekla da je u tom trenutku švicarski franak najstabilnija valuta te da joj to predlaže. Ona joj je rekla da se radi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Nije joj objašnjavala promjene tečaja, a ne sjeća se da li joj je objašnjavala kako promjena tečaja utječe na ratu kredita. Rekla joj je kolika je kamata i to joj je u tom momentu odgovaralo jer je bila najpovoljnija. Nije joj objašnjavala što znači promjenjiva kamatna stopa, a ne zna da li bi joj objasnila kako promjena kamatne stope utječe na ratu kredita. Ne zna da li je mogla pregovarati o bitnim sastojcima ugovora. Nekretnina koju je adaptirala ovim kreditom je njezina kuća u kojoj stanuje. Uz zahtjev za kredit trebao joj je i jedan jamac te je otišla u firmu u kojoj je bila zaposlena, ovjerila sve što je bilo potrebno, a to je napravio i jamac, time se vratila u banku i to predala. Drugi dan su joj rekli da dođe potpisati ugovor. Ugovor je prije potpisivanja površno pročitala smatrajući da je ugovor onakav kako su se dogovorili. U vrijeme sklapanja ugovora bila je zaposlena u Matičnom uredu u Osijeku kao matičar. U svom iskazu 15. lipnja 2026. dodaje da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti obrta. Kuću koju je adaptirala od kredita nikada nije iznajmljivala niti je u njoj obavljala bilo kakvu djelatnost. Nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu rata kredita je ostala otprilike ista. Početna rata kredita bila je 945,00 eura, a najviše je narasla na 1.500,00 kuna. Da je znala da će rata kredita toliko narasti nikada ne bi podizala ovakav kredit. Ne sjeća jesu li joj u banci rekli da se rata kredita može mijenjati zbog promjene tečaja i kamate. U banci joj nisu objasnili razliku između promjenjive i fiksne kamatne stope već su joj rekli da je kredit u CHF valuti najpovoljniji budući je valuta najstabilnija i kamata joj je u to vrijeme odgovarala.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u potpunosti.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Bernarde Hunjadi od 17. svibnja 2024. proizlazi da je razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope banke (do konverzije) iznosi 979,41 euro, razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta do promjene tečaja CHF od strane banke (do konverzije) iznosi 3.807,83 eura, a uzimajući u obzir tzv. negativne tečajne razlike, razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF od strane banke (do konverzije) iznosi ukupno 3.732,77 eura.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama inicijalnog tečaja na dan isplate kredita dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 237,40 CHF.

13. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 237,40 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

14. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

15. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

16. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP - a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. Iznos od 583,01 eura koji tužitelj potražuje od tuženika predstavlja razliku u kunama između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 4,40%.

20. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos 583,01 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111.

ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

21. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

22. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Tuženik je istakao prigovor da je predmetni ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek a koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, te da to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana nezakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka a među kojima nije Slavonska banka d.d. Osijek

23.1. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. za Hypo Alpe Adria Bank d.d. utvrđeno je da je tome društvu pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa]. Tuženik je univerzalni pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek budući je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. a koja banka, a koja banka je Odlukom skupštine društva od 14. lipnja 2016. godine a kojom su izmijenjene odredbe statuta društva od 23. prosinca 2015. izmijenjen je statut u dijelu tvrtke/naziva društva tako da se Hypo Alpe Adria Bank d.d. sada zove Addiko bank d.d. Zagreb. Univerzalno pravno sljedništvo znači da pravni slijednik preuzima sva prava i sve obveze prednika pa se slijedom toga ranije citirane odluke o ništetnosti odnose i na pravne poslove pravnog prednika-Slavonske banke d.d. Osijek.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, zastupanje na ročištima 14. ožujka 2024., 25. travnja 2024., 15. lipnja 2026., 8. srpnja 2026. i 23. rujna 2026. u visini 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava žalbe 16. prosinca 2022. i 20. studenoga 2024. u visini 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 21. siječnja 2025. u visini 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka 11. listopada 2023., 30. listopada 2023. i 29. travnja 2024., u visini 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 29. rujna 2026. u visini 50 bodova odnosno 100,00 eura, sukladno

Tbr. 9. t. 3. Tarife,

što čini iznos od 2.000,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 500,00 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu 2.500,00 eura.

25.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu 500,00 eura te trošak sudske pristojbe na žalbe od 16. prosinca 2022. i 20. studenoga 2024. u iznosu 46,00 eura sukladno Tbr. 3. st. 2. Tarife sudskih pristojbi.

25.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 3.046,00 eura.

25.3. Ovaj sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za izviješće stranci po presudi budući da isti trošak nije nužan za vođenje postupka.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 29. rujna 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika