Kž-122/2024-7

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-122/2024-7

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika I. M., odvjetnika u Z., podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 14. ožujka 2024. br. K-77/2024-10, u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu optuženika, branitelja optuženika I. M., odvjetnika u Z. i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru pod br. K-77/2024-24 od 14. ožujka 2024. optuženi M. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je optuženik temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca nakon čega mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da osam mjeseci izrečene kazne zatvora se neće izvršiti ako optuženi u roku od tri godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja dok će se šest mjeseci izrečene kazne zatvora, izvršiti. Ujedno je optuženiku u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 13. prosinca 2023., pa nadalje.

2. Na temelju članka 40. stavka 2. u vezi članka 42. stavka 1. i 5. KZ/11 optuženom je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od 933,20 eura, što predstavlja 40 osobnih dnevnih iznosa, time da jedan optuženikov osobni dnevni iznos, iznosi 23,33 eura, time da je optuženi sporednu novčanu kaznu dužan platiti u roku od mjesec dana od pravomoćnosti presude. Ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u tom roku, temeljem članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11 sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora u smislu članka 43. stavka 6. KZ/11, s obzirom da optuženik nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 300,00 eura, koji iznos je dužan platiti u roku od godine dana od pravomoćnosti presude, time da je optuženik, temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobođen od dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke  postavljenog mu branitelja.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku I. M. iz Z. i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i optuženiku izrekne blažu kaznu uz primjenu instituta uvjetne osude, bez sporedne novčane kazne. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljan Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na dužno razgledavanje.

7. Sukladno članku 475. stavku 2. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog M. D. i njegova branitelja, odvjetnika I. M. te zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u podnesenoj žalbi u bitnome tvrdi da je izrečena kaznenopravna sankcija, prestroga, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj olakotnim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu i to njegova iskrenog i potpunog priznanja počinjenja djela što je doprinijelo bržem okončanju postupka, a čime je pokazao kritični stav prema svom protupravnom ponašanju. Osim toga, da je prvostupanjski sud trebao veći značaj dati i njegovoj mlađoj životnoj dobi, okolnosti da do sada nije osuđivan, a da je propustio cijeniti okolnost da je želio što prije vratiti kredit podignut za liječenje roditelja, budući da ostvaruje mala primanja.

10. Međutim, protivno takvom viđenju pravilnosti izrečene kazne optuženiku, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne, kako je to i propisano člankom 47. KZ/11, te da je prvostupanjski sud utvrđene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti na strani optuženika, ispravno valorizirao. Tako je pravilno kao olakotnim okolnostima na strani optuženika utvrđeno da je priznao počinjenje djela te izrazio žaljenje i kajanje te namjeru da se ubuduće kloni protupravnog ponašanja, zbog čega je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da nije neophodno izricanje strože kazne od one koje je izrekao za postizanje specijalne prevencije. Također, pravilno prvostupanjski sud uzima i cijeni dob optuženika (rođen …), s jedne strane cijeneći da se radi o mladoj neiskusnoj osobi, a s druge strane, da se ipak nije libio doći u stranu državu, obzirom da je državljanin B., upravo s ciljem počinjenja kaznenog djela. Suviše toga, optuženik da je terećeno kazneno djelo počinio upravo u namjeri protupravnog stjecanja materijalne koristi i to usprkos tomu što je u radnom odnosu i sa redovitim primanjima, cijeneći pri tome da je kao mlada i radno sposobna osoba u mogućnosti ostvarivati i dodatne prihode. Stoga su potpuno neprihvatljivi žalbeni navodi optuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti i okolnost da je isti, počinjenjem kaznenog djela, želio što prije vratiti kredit koji je podignuo za liječenje roditelja. To iz razloga, a kako je to pravilno našao prvostupanjski sud, što je optuženik u mogućnosti ne samo redovnim radom već i dodatnim poslovima, uprihoditi novčana sredstva. Uostalom nikakav motiv ne može biti opravdanje za činjenje kaznenih djela.

11. Pravilno je, osim toga, prvostupanjski sud optuženiku izrekao i kao sporednu kaznu, novčanu kaznu u visini od 40 osobnih dnevnih iznosa uzimajući u obzir da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja. Sa razlozima koje je u tom pravcu iznio prvostupanjski sud da je optuženik mlada, radno sposobna osoba koja je u mogućnosti i raditi i zaraditi te da nema dužnost uzdržavanja drugih osoba, je u svemu suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

12. Prema tome, izrečena kazna optuženiku i to djelomična uvjeta osuda i sporedna novčana kazna su, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerene okolnostima djela i osobi počinitelja, te će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

13. Slijedom svega prednje izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude nije nađeno povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, valjalo je temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 9. svibnja 2024.

                                                                                                                              PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                                              Nives Nikolac,v.r.