1               Kž-142/2024-4

     Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Kž-142/2024-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11., dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženog S. M., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 1. veljače 2024. posl. br. K-456/2009-245, u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog S. M. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 1. veljače 2024. posl. br. K-456/2009-245 proglašen je krivim opt. S. M. zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 te je na temelju čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine.

1.1. Na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 opt. S. M. u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2016. do 22. kolovoza 2016.

1.2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. S. M. obvezan je s osnove postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj županiji, vlasnici O. š. N., iznos od 22.300,00 kuna / 2.937,25 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. S. M. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice M. O. iz N., koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni, na način da se optuženik strože kazni, opt. S. M. po braniteljici M. O., odvjetnici iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te opt. S. M. osobno, iz istih žalbenih razloga kao i njegova braniteljica. S obzirom na podudarnost navoda žalbi koje je podnio optuženik osobno i po braniteljici, obje žalbe su razmatrane kao jedna jedinstvena žalba optuženika.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. S. M., po braniteljici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi citira zakonsku odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ali ničim ne konkretizira, pače uopće ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, dakle radi se o posve paušalnom navodu optuženika, koji kao takav nije niti mogao biti prihvaćen.

7. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane, ukazujući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, jer da braniteljica optuženika nije imala prije rasprave dovoljno vremena detaljno razgledati spis i potom se konzultirati s optuženikom o strategiji obrane. Naime, optužnica protiv optuženika podignuta je davne 2009. godine, prvostupanjski sud je tijekom vođenja postupka u razdoblju od gotovo 15 godina zakazao preko 50 ročišta rasprave, optuženik je cijelo vrijeme imao branitelje (koje je sam izabrao), od tih mnogobrojnih zakazanih rasprava veći broj nije održan upravo zbog krivnje optuženika koji nije prijavljivao sudu promjene adresa svog boravišta (iako je to bio dužan) pa je sud bio primoran preko policije provjeravati u više navrata stvarnu adresu njegovog boravišta, u više navrata izdavani su i nalozi za prisilno dovođenje optuženika na raspravu, protiv optuženika je određen i istražni zatvor radi osiguranja njegove nazočnosti na raspravi, jer je utvrđeno da izbjegava dolazak na raspravu i time odugovlači kazneni postupak. Nakon što je protiv optuženika ukinut istražni zatvor (2016.) i pušten na slobodu, nastavio je s istim ponašanjem, pa je protiv optuženika izdan i Europski uhidbeni nalog temeljem kojeg je uhićen u S. N. i predan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a nakon što je pušten na slobodu, ponovno nije bio dostupan jer je otišao u inozemstvo na nepoznatu adresu boravišta, bez da je o tome obavijestio sud, potom 2023. opunomoćuje drugog branitelja, T. R., odvjetnika iz V., koji ne pristupa na zakazana ročišta rasprave iako je uredno pozivan, bez opravdanja izostanka (nije jasno zbog čega ga prvostupanjski sud nije novčano kaznio temeljem čl. 403. ZKP/08), što je sve ukazivalo da obrana ide za tim da nastupi zastara kaznenog progona u ovom predmetu (3. veljače 2024.), pa je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je optuženiku temeljem čl. 66. st. 1. toč. 4. ZKP/08 postavio braniteljicu po službenoj dužnosti M. O., odvjetnicu iz N.. Nadalje, iz zapisnika s rasprave od 1. veljače 2024. (list 400-404 spisa) proizlazi da je suglasnošću stranaka pročitan iskaz svjedoka M. P. koji je izvanraspravno ispitan 15. prosinca 2023. i G. R. izvanraspravno ispitan 26. siječnja 2012., suglasnošću stranaka pročitani su iskazi svih ostalih svjedoka (iako nije trebala suglasnost za njihovo čitanje jer su ispitani pred istim raspravnim sucem, uz to i u prisutnosti stranaka – čl. 431. st. 1. toč. 7. i 8. ZKP/08), stranke nisu imale nikakvih primjedbi na izvedene dokaze niti prijedloga za dopunu kaznenog postupka izvođenjem drugih dokaza, a glede strategije obrane optuženika, isti je na navedenom ročištu rasprave porekao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, a navod optuženika na toj raspravi da nije mogao kvalitetno pripremiti obranu jer nema uvjeta u zatvorskoj sobi u kojoj ih je ukupno osam, nije prihvatljiv, jer kao što je naprijed već navedeno protiv optuženika se vodi kazneni postupak skoro 15 godina i optuženik je bio nazočan na više rasprava, uvijek u nazočnosti svojih izabranih branitelja.

8. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen, odnosno da je sudio sudac pojedinac, umjesto vijeća od jednog suca i dva suca porotnika, a da on nije dao potrebnu suglasnost da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, čime optuženik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Naime, optuženik se tereti za kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1.  u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, pa kako je u čl. 19.b st. 2. ZKP/08 propisano da za kaznena djela za koja je propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudi sudac općinskog suda kao sudac pojedinac, sasvim je jasno da nije počinjenja ni naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Nadalje, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, jer da je nastupila zastara kaznenog progona (čl. 469. toč. 3. ZKP/08). Naime, optuženik se tereti za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, koje da bi bilo počinjeno 3./4. veljače 2009. Sasvim je jasno da zastara kaznenog progona u predmetnom slučaju nije nastupila do 1. siječnja 2013., kada je stupio na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine 125/11., 144/12.), koji u odredbi čl. 86. ''Primjena rokova zastare'' propisuje da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijeni rok zastare primijenit će se zastarni rokovi novog zakona, a taj novi Zakon (KZ/11) u čl. 81. st. 1. alin. 3.  propisuje da kazneni progon za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine zastarijeva protekom 15 godina. Dakle, u predmetnom slučaju to bi bilo 3. veljače 2024. Kako je prvostupanjski sud svoju presudu donio i objavio dana 1. veljače 2024., jasno je da je ista donesena prije nastupa zastare kaznenog progona, a budući je u čl. 81. st. 2. KZ/11 propisano da ako prije nastupa rokova zastare (u predmetnom slučaju je to bilo 3. veljače 2024., tada je nastupala zastara) donesena prvostupanjska presuda, a u predmetnom slučaju se to dogodilo jer je prvostupanjska presuda donesena 1. veljače 2024., dakle prije nastupa zastare kaznenog progona, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine, odnosno u predmetnom slučaju nastupa 3. veljače 2026.

10. Nije u pravu optuženik ni kada pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je nelogično da je sam u svom automobilu prevezao toliku količinu monitora i kablova (po dvanaest), a vezano za njegovo priznanje u policiji (u nazočnosti odvjetnika), ističe da je bio pod prisilom kao bivši ovisnik, u apstinencijskoj krizi i da se taj njegov iskaz, obrana, ne može uzeti relevantan te da se sudi njegovoj (kriminalnoj) prošlosti, bez dokaza u predmetnom slučaju.

10.1. No, protivno takvim žalbenim navodima optuženika, ocjena je ovog suda da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o svim relevantnim činjenicama na temelju svih izvedenih dokaza, personalnih i materijalnih te ocjene obrane optuženika, da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužbom državnog odvjetništva i za koje je proglašen krivim, teškom krađom iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97, budući su se u ponašanju optuženika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela. Za svoja utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud dao je u svemu dostatne i uvjerljive razloge (toč. 21. – 29. obrazloženja prvostupanjske presude) koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se radi nepotrebnog ponavljanja optuženik na iste i upućuje.

11. Nije osnovana žalba optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine preblagom, obzirom na optuženikovu višestruku osuđivanost od 2000. pa nadalje na području R. H. i S. N., pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine, dok optuženik smatra da je izrečena mu kazna zatvora prestroga. Međutim, protivno takvom viđenju pravilnosti izrečene kazne optuženiku, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne, pa je obzirom na stupanj krivnje optuženika, pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim i samu ličnost optuženika, prvostupanjski sud izrekao mu primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kojom kaznom će se i po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda počinitelja i utjecati na njega da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane izrečena kazna optuženiku od jedne godine dana zatvora omogućit će mu, nakon izdržane kazne, ponovno uključivanje u društvo.

12. Slijedom svega izloženog te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odbijene su žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 9. svibnja 2024.

                                                                                                                                     PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                                              Nives Nikolac