- 1 -              III Kr-43/2024-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-43/2024-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog L. B., zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2022., broj K-50/2020-69, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023., broj I Kž-329/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog L. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023., broj I Kž-329/2022-10 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, kao prvostupanjskog suda, od 9. ožujka 2022., broj K-50/2020-69, L. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11. (točka 1. izreke), za koje mu je, primjenom čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora od dvije godine, i zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, nepružanjem pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11. (točka 2. Izreke), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci.  Primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., L. B. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i četiri mjeseca.

 

1.1. Presudom i rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, od 23. studenoga 2023., broj I Kž-329/2022-10, pod točkom I. izreke, djelomično je prihvaćena žalba L. B., ukinut je dio prvostupanjske presude u odnosu na kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11. opisano pod točkom 1. izreke i odluku o troškovima kaznenog postupka, te je u tom dijelu predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to djelo postala bespredmetna. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena je, pod točkom II. izreke, pobijana presuda u odluci o kazni, te je L. B., za kazneno djelo iz č. 123. st. 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, dok je pod točkom III. izreke, u ostalom dijelu žalba L. B. odbijena kao neosnovana, te je u ostalom pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude, pravovremeno je podnio osuđeni L. B., putem branitelja R. K., odvjetnika iz Z. Zahtjev je podnesen iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP), čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP-a te čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 1. i 4. ZKP-a. U zahtjevu se predlaže „... da Vrhovni sud Republike Hrvatske drugostupanjsku presudu ukine i vrati tome sudu na ponovno odlučivanje, uz uputu o dužnosti obavještavanja obrane o sjednici vijeća povodom žalbe te drugim učinjenim povredama na štetu prava na obranu...“, te da, u smislu čl. 518. st. 5. ZKP-a odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP-a, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, čiji odgovor je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.

 

5. Podnositelj u zahtjevu, specificirajući povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a, tvrdi da je drugostupanjski sud „... iz nepoznatih razloga i bez obavještavanja obrane koja je to u žalbi zatražila, sjednicu žalbenog vijeća ponovno održao 23. studenog 2023. godine, bez prisutnosti okrivljenika i njegova branitelja i bez obavijesti o njenom održavanju, te donio pobijanu presudu kojom je, djelomičnim prihvaćanjem obje podnesene žalbe, ukinuta presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 227 KZ/11. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem; a pod točkom II, djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja, preinačena pobijana presuda u dijelu odluke o kazni te je okrivljenik za kazneno djelo iz čl. 123 st. 2 KZ/11 osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci ....“. Zbog toga smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu, odnosno da je u drugostupanjskom postupku povrijeđena odredba čl. 475. st. 2. ZKP-a, što je utjecalo na presudu.

 

5.1. Podnositelj, u tom dijelu zahtjeva, nije u pravu. Naime, osuđenik i njegov branitelj su, sukladno njihovom zahtjevu na temelju čl. 475. st. 1. ZKP-a, bili uredno izviješteni o održavanju javnog dijela sjednice drugostupanjskog vijeća (19. listopada 2023.). Branitelj osuđenika je toj sjednici i nazočio, kada je mogao izložiti svoje stavove iz žalbe i potrebna obavještenja u svezi žalbenih navoda. Nakon što je održan dio sjednice na kojem mogu biti nazočne stranke, vijeće je nastavilo s vijećanjem i glasovanjem u dijelu sjednice na kojem ne mogu biti nazočne stranke. Taj nejavan dio sjednice održan je 19. listopada i 23. studenoga 2023. Takvo postupanje nije protivno zakonskim odredbama, nije protivno odredbama Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) niti je protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija).

 

5.2. Nema dvojbe da je na sjednici drugostupanjskog vijeća obrana imala mogućnost iznošenja svojih stavova i žalbenih navoda, a to što se vijeće u nejavnom dijelu sjednice sastalo još jednom, ne znači da je postupilo suprotno čl. 475. st. 2. ZKP-a.

 

5.3. Stoga, protivno navodima u zahtjevu, nije povrijeđeno pravo na obranu niti su time što se vijeće, u nejavnom dijelu sjednice, sastalo dva puta bile povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

6. Drugačija je situacija u odnosu na ostale navode u zahtjevu, koje osuđenik pogrešno označava kao povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP-a te povredu čl. 469. toč 1. i 4. ZKP-a, dok sadržajno opisuje povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 484. st. 2. ZKP-a, koja povreda je imala utjecaj na presudu.

 

6.1. U pravu je podnositelj kada tvrdi kako se, u konkretnoj situaciji, nije mogla samo djelomično ukinuti prvostupanjska presuda bez štete za pravilno suđenje, jer je drugostupanjski sud, kako se to ističe u zahtjevu, „... u uvjetima dok ne postoji osuđujuća presuda ... pristupio nedopustivom kombiniranju svoje dvije odluke ...“.

 

6.2. Drugostupanjski je sud, djelomičnim prihvaćanjem osuđenikove žalbe, ukinuo prvostupanjsku presudu samo u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11. (opisano pod točkom 1. izreke presude prvostupanjskog suda), uz napomenu da je prvostupanjski sud „... iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženik postupajući suprotno članku 38. stavak 1. ZOSPC u svom ponašanju kritične zgode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. na način kako mu je stavljeno na teret optužnicom ...“.

 

6.3. Usprkos tome, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11. (opisano pod točkom 2. izreke presude prvostupanjskog suda), premda se radi o uzročno posljedično povezanom događaju sa kaznenim djelom iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11., uslijed čega se prvostupanjska presuda nije mogla ukinuti samo djelomično, bez štete za pravilno suđenje. Naime, prema odluci drugostupanjskog suda su i činjenični supstrat i opstojnost kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu (opisanog pod točkom 1.) ostali neutvrđeni, ali suprotno proizlazi iz činjeničnog supstrata kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. KZ/11. (opisanog pod točkom 2.), koji glasi: „... nakon što je uzrokovao prometnu nesreću opisanu pod točkom 1., a pješakinja V. Š. ostala ležati na kolniku, nije joj pružio pomoć premda je to bio u mogućnost bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi, već je napustio mjesto nesreće ...“.

 

6.4. U pravu je, stoga, podnositelj kada osporava odluku drugostupanjskog suda koji je na taj način „... u suštini proglasio podnositelja ovog izvanrednog pravnog lijeka krivim za radnju koja, u uvjetima dok ne postoji osuđujuća presuda za djelo iz čl. 227. KZ/11., nema sve potrebne elemente kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. KZ/11. ...“.

 

6.5. Kako, za sada, nije utvrđeno tko je i kako uzrokovao konkretnu prometnu nesreću u cestovnom prometu, jer je prvostupanjska presuda za to kazneno djelo ukinuta, drugi se dio prvostupanjske presude u odnosu na kazneno djelo nepružanja pomoći osobi u opasnosti koju je sam prouzročio („... nakon što je uzrokovao prometnu nesreću opisanu pod točkom 1. ...“), nije mogao izdvojiti bez štete za pravilno suđenje. Stoga je, u konkretnoj situaciji u drugostupanjskom postupku, samo djelomičnim ukidanjem prvostupanjske presude došlo do povrede odredbe čl. 484. st. 2. ZKP-a.

 

7. Zbog svega navedenog, trebalo je prihvaćanjem osuđenikovog zahtjeva, ukinuti drugostupanjsku presudu u odnosu na djelo iz čl. 123. st. 2. KZ/11., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu, koji će prilikom ponovnog odlučivanja voditi računa o svemu navedenom.

 

8. Premda je u zahtjevu osuđenik zatražio postupanje u skladu s odredbom čl. 518. st. 5. ZKP-a, ovaj sud, neovisno o osnovanosti zahtjeva, nije odgodio izvršenje pravomoćne presude. Ovo stoga jer je, u skladu s rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2024. broj IK I-155/2024-2 (IK I-24/2024.), prihvaćena osuđenikova molba za odgodu izvršenja kazne zatvora te mu je nastupanje na izvršenje kazne zatvora odgođeno do 31. svibnja 2024.

 

9. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 519. u vezi s čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 9. svibnja 2024.