Broj: Ppž-4000/2022

                                                                 -1-

 

 

                             

 

 

                                    U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                           P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama od 7. ožujka 2022., poslovni broj: PpP-1348/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

             

 

I       U povodu žalbe okr. M. P., a po službenoj dužnosti,  preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama IV., V., VI. i VII., te se izriče:

 

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. M. P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

    ODBIJA SE OPTUŽBA

 

IV. da bi dana 11. prosinca 2020. u 00,15 sati na cesti u Umagu, upravljao osobnim automobilom reg. oznaka xxxx, a za vrijeme vožnje noću, nije imao upaljena svjetla na vozilu,

 

-   pa da bi time počinio prekršaj iz članka 101. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

 

V. za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas na način kako to propisuje proizvođač sigurnosnog pojasa, 

 

           - pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka.1 i 8. istog Zakona,

 

 

           VI. prilikom vršenja radnje skretanja, nije jasno i pravodobno dao znak pomoću pokazivača smjera, kojim bi obavijestio druge sudionike u prometu o svojoj namjeri kretanja,

 

-          pa da bi time počinio prekršaj iz članka 44. stavka 1. i 4. istog Zakona,

 

 

          VII. kao vozač koji u prometu na cesti upravlja vozilom nije imao kod sebe važeću prometnu dozvolu,

 

-          pa da bi time počinio prekršaj iz članka 242. stavka 3. i 5. istog Zakona.

 

II                    Uslijed odluke u točki I izreke ove presude, i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, pravnoj   oznaci djela u točki III. i kazni za to djelo, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u točki III. izreke označava prekršajem iz članka 282. stavka 1. i 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. M. P. se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset  eura), dok se za djela u točkama I. i II. izreke prihvaćaju kazne utvrđene od strane prvostupanjskog suda u iznosu od 1.592,67 EUR (tisućupetstodevedesetdva eura i šezdesetsedam centi) i 703,43 EUR (sedamstotri eura i četrdesetri centa), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.616,10 EUR (tritisućešestošesnaest eura i destcenti), u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja dana 11. prosinca 2020. kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) novčane kazne, pa je okrivljeniku preostalo za platiti ‬3.576,28 EUR (tritisućepetstosedamdesetšest eura i dvadesetosam centi), koju kaznu je dužan platiti u roku devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

III               U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. M. P. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

IV                Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. M. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4., članka 32. stavka 1. i 4., članka 289. stavka 1. i 9., članka 101. stavka 1. i 4., članka 163. stavka 1. i 8., članka 44. stavka 1. i 4. i članka 242. stavka 3. i 5.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu na temelju citiranih propisa utvrđene kazne u iznosima od 12.000,00 kuna, 5.300,00 kuna, 10.000,00 kuna, 500,00 kuna, 1.000,00 kuna, 300,00 kuna i 300,00 kuna, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 29.400,00 kuna

 

1.1.    U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja kao 300,00 kuna novčane kazne.

 

1.2.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 8 mjeseci.

 

1.3.  Istom odlukom okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja I. M., odvjetnika u U., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela u točkama V. i VII. izreke pobijane presude te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

             

3.              Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djela u točkama IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz članka 101. stavka 1. i 4., članka 163. stavka 1. i 8., članka 44. stavka 1. i 4. i članka 242. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

4.1.              Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 11. prosinca 2020.

 

4.2.              Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu (po starom zakonu do 5.000,00 kuna).

             

4.3.              Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisanih kazni za djela u točkama IV., V., VI. i VII.  očigledno je da se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

 

4.4.              Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine. 

 

4.5.              Zbog navedenih razloga, u odnosu na djela u točkama IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za ta djela, a žalba okrivljenika u tom dijelu postala je bespredmetna.

             

5.              Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za prekršaje u točkama I. i II. prihvatio po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne, a za djelo u točki III. je preinačio pravnu oznaku djela i utvrdio kaznu na  temelju blažeg zakona.

 

5.1.    Naime, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržavaju pravni kontinuitet, s time da su zbog konverzije novčane valute propisane nešto blaže novčane kazne. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa u odnosu na djelo u točkama I. i II. izreke pobijane presude, jer je kazna za prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama već pravilno odmjerena, primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja pa novi Zakon ne može dovesti do povoljnije sankcije za okrivljenika, dok je u odnosu na djelo u točki III. primijenio novi Zakon, budući da dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika, jer je novim zakonom propisana minimalna novčana kazna u manjem iznosu od ranijeg zakona, prema kojem je prvostupanjski sud odmjerio najniži iznos kazne za taj prekršaj.  

 

6.      Žalitelj neosnovano ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da mu nije omogućena pomoć branitelja, budući da iz stanja predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno upozorio okrivljenika na pravo na branitelja na prvom ispitivanju 11. prosinca 2020., na koje upozorenje se okrivljenik izrijekom očitovao da  će se braniti sam, a kada je naknadno tijekom dokaznog postupka angažirao branitelja, nakon predaje potpisane punomoći u predmet spisa, branitelj je uredno pozivan na rasprave, međutim pozivima se nije odazivao, s time da je isprika za 4. ožujka 2022. kada je proveden dokazni postupak zaprimljena u sudu nakon održane rasprave, odnosno tek 7. ožujka 2022.. Na taj mu je način omogućeno da se brani u postupku uz nazočnost izabranog branitelja. Prvostupanjski sud nije u obvezi odgoditi glavnu raspravu kada su okrivljenik i njegov branitelj uredno pozvani na glavnu raspravu (članak 168. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona) i to bez valjane isprike i prijedloga za odgodu, u vrijeme održavanja rasprave. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnje žalitelja, okrivljeniku je omogućeno  iznošenje obrane sukladno odredbama zakona, pa je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, kako i da iznese sve činjenice i dokaze koji im idu u korist, koje pravo je i iskoristio. Budući je prvostupanjski sud raspolagao drugim relevantnim dokazima za pravilno utvrđenje stanja stvari, to je  pravilno održao raspravu 4. ožujka 2022. bez nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja, jer su bili ostvareni zakonom propisani uvjeti za održavanje iste. Stoga, po ocjeni ovog suda nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika kako to ističe žalitelj.

 

7.              Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja počinjenih u stjecaju, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pa tako i već u dovoljnoj mjeri cijenjenog primjerenog ponašanja okrivljenika u postupku pred sudom, na koje ponovno upire u ovoj žalbi. Suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve poznate okolnosti na strani okrivljenika, za djela u točkama I. i II. odmjerio kaznu unutar raspona posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora, dok je za djelo u točki III. odmjerio kaznu u minimalno propisanom iznosu, koju mjeru kazne je po služenoj dužnosti, primjenom blažeg zakona utvrdio i ovaj sud. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena novčana kazna primjerena i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno za djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.                

 

9.      Suprotno tvrdnje žalitelja odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 8 mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenih prekršaja u stjecaju koji predstavljaju drsko kršenje prometne discipline i potpuno ignoriranje prometnih propisa ovaj sud smatra pravilom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Vremensko trajanje zaštitne mjere određeno je unutar zakonom propisanog trajanja od mjesec dana do dvije godine, razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja takvih prekršaja te ustrajnosti koju pokazuje u kršenju prometne discipline. Stoga je ocjena i ovog suda da je zaštitna mjera izrečena u razmjeru s težinom počinjenih prekršaja, opasnosti okrivljenika i prekršaja koji se s obzirom na dosadašnje protupravno postupanje u prometu mogu od njega očekivati, u smislu odredbe članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni (i ničim potkrijepljeni) navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za odlazak na posao ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

         

10.    Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke  3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                U Zagrebu 9. svibnja 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.