Broj: Ppž-3224/2022

                                                                 -1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                     P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. R., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk od 15. veljače 2022., broj: Pp-895/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.

 

          p r e s u d i o   j e

 

 

I               U povodu žalbe okr. J. R. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci te presude označava djelom prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. J. R. izriče se novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne,  smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II       Odbija se žalba okr. J. R. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                        Obrazloženje

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk okr. J. R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

1.1.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po branitelju Lj. D., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.

 

5.              Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, povredom prava na obranu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona, kao i očitovanje o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijana presuda u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, nakon dvije dostave poziva vraćene s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, na adresi navedenoj u optužnom aktu (R., Z. K. xx) te činjenice da je okrivljeniku uz optužni akt uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva smatra se  uredno obavljenom, a iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za ročište 8. veljače 2022. istaknut na oglasnu ploču 20. siječnja 2022., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na to ročište i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Na tom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Zbog navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

 

5.              Suprotno tvrdnje žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.1.    Pogrešno ističe žalitelj da je prvo odbio testiranje, a kasnije da se ipak želio testirati, budući da iz rezultata provedenog postupka, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 27. lipnja 2021. jasno proizlazi da je odbio testiranje, kao i stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, a takav je zapisnik bez primjedbi potpisao. Budući da se smatra uredno pozvanim na raspravu kada je izveden taj dokaz, to je imao mogućnost  prigovarati tom dokazu i predlagati druge dokaze u postupku, a sud nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, pa je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim donio na zakonu osnovanu odluku. 

                  

5.2.    Budući da žalitelj ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

      

6.              Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, kaznu izrekao u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora, a takvu mjeru kazne je po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona izrekao i ovaj sud, smatrajući je u svemu pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Stoga je mišljenje i ovog suda da nema uvjeta za blaže kažnjavanje, primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, jer nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti žalitelj takve okolnosti navodi i dokumentira u žalbi.

  

7.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.                         

 

8.               Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3  mjeseca, ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine), u manjoj mjeri iznad minimalno propisanog vremena trajanja, koje vrijeme je razmjerno značaju prekršaja i osobinama ličnosti okrivljenika, razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

 

9.               Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 9. svibnja 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.