Poslovni broj: P-502/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja MA LE NO j.d.o.o. Matulji, Dalmatinskih brigada 36, OIB: 89052751772, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU Teo Ranić i Ivo Matić iz Rijeke, Užarska 17, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju Zoran Vukić i dr. odvjetnici iz OD Vukić & partneri iz Rijeke, Nikole Tesle 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Benića, odvjetnika iz Rijeke i zamjenika punomoćnika tuženika NP, odvjetničkog vježbenika, a objavljene dana 29. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.130,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. listopada 2025. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO -a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 495,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO- a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, tužbom od 3. srpnja 2026. godine, zatražio isplatu iznosa od 1.130,08 EUR zajedno sa sporednim potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata na ime prava na naknadu imovinske štete nastale na vozilu u tužiteljevom vlasništvu Dacia Sandero III comfort reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije]. Naveo je da je tuženik kao osiguratelj učinio nespornom osnovanost zahtjeva za nadoknadom nastale imovinske štete i da je u dva navrata 31. listopada 2025. i 5. studenoga 2025. godine isplatio ukupno po pol ici kasko osiguranja važećoj za predmetno vozilo iznos od 2.004,66 EUR. Troškovi potrebni za popravak odnosno zamjenu dijelova u vezi štetnog događaja od 21. listopada 2025. godine da su iznosili 3.134,74 EUR po računu br. 254-01-1 od 29. listopada 2025. godine. Po tužiteljevom prigovoru u izvansudskom postupku, tuženik da je odbio isplatiti razliku navodeći da račun za popravak mora biti u skladu s izvidom štete i da nije moguće potraživati PDV. Predložio je provođenje uvida u isprave dostavljene uz tužbu, saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i vještačenje po vještaku procjeniteljske struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i činjenicu da je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja automobilskog kaska br. 004145313589 s valjanošću osiguranja od 25. rujna 2025. godine do 25. rujna 2026. godine. Učinio je nespornom činjenicu nastanaka štetnog događaja od 21. listopada 2025. godine na naznačenom vozilu (udar vozila u srnu). Naveo je da je povodom štetnog događaja izvršen osnovni i naknadni izvid procjene štete i da je utvrđeno da su na vozilu bila evidentirana ranija oštećenja na prednjem braniku i hladnjaku koja da su bila priznata od strane Uniqa osiguranja, a koja da nisu bila popravljanja/zamijenjena. Zbog toga da je tuženik na temelju osnovnog izvida br. L641335125 od 22. listopada 2025. godine izvršio isplatu nespornog iznosa štete u iznosu od 1.550,00 EUR, a na temelju naknadnog izvida štete broj L641335225 od 29. listopada 2025. godine da je izvršena isplata razlike štete u iznosu od 454,66 EUR odnosno ukupno 2.004,66 EUR. U vezi dostavljenog računa servisa Auto Andrea – team d.o.o. br. 254-01-1 od 29. listopada 2025. godine koji glasi na iznos od 3.134,74 EUR (s PDV-om) tuženik da nije priznao plastičnu masku jer da nije odobrena izvidom u iznosu od 63,59 EUR, radne sate (razmjerna naknada za trošak rada) u iznosu od 843,75 EUR te iznos PDV-a u visini od 222,74 EUR smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu tog iznosa zbog prava na odbitak pretporeza. Predložio je uvid u isprave dostavljene uz odgovor na tužbu kao i provođenje prometnog i financijskog vještačenje.

3. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 3. rujna 2026. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva i navoda da je u sudskoj praksi zauzeto stajalište o priznavanju iznosa PDV-a zbog obveze potpunog naknađivanja štete. Osporio je osnovanost tuženikovog prigovora i nepriznavanja radnih sati navodeći da je tužitelj ovlašten po vlastitom izboru odabrati servisera kod kojeg želi popraviti svoje vozilo i otkloniti štetne posljedice. Tuženik je ustrajao kod osporavanja satnice od 80 EUR po satu. Istaknuo je da u vezi iznosa od 63,59 EUR nije jasno naznačeno na koji dio se naknada radnih sati odnosi. Precizirao je da dokazni prijedlog za provođenjem prometno-tehničkog vještačenja predlaže radi dokazivanja osnovanosti prigovora da su previsoko obračunati radni sati servisera. Odustao je od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka ZP na okolnost dokazivanja činjenice da je u štetnom događaju došlo do oštećenja plastične maske, a sve u vezi tuženikovog osporavanja predmetne stavke.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nesporna je okolnost da je u vrijeme štetnog događaja (21. listopada 2025. godine) tužitelj, u svojstvu ugovaratelja osiguranja i osiguranika, imao sklopljen s tuženikom, kao osigurateljem, ugovor o osiguranju automobilskog kaska po polici broj [broj police] (str. spisa 26-27) za vozilo marke Dacia Sandero [registarska oznaka].

7. Nesporna je okolnost da je po predmetnoj polici osiguranja, tuženik u vezi naznačenog štetnog događaja isplatio dana 31. listopada 2025. godine iznos od 1.550,00 EUR (str. spisa 52), a dana 5. studenoga 2025. godine iznos od 454,66 EUR (str. spisa 53).

8. Sporna je okolnost je li tuženik dužan isplatiti preostalu razliku s osnova radnih sati u iznosu od 843,75 EUR, razliku s osnova PDV-a u iznosu od 222,74 EUR te popravak plastične maske u iznosu od 63,59 EUR.

9. Zahtjev s osnova preostale razlike u visini radnih sati od 843,75 EUR ocijenjen je pravno osnovanim iz razloga što je uvidom u račun za popravak predmetnog vozila društva AUTO ANDREA TEAM d.o.o. br. 254-01-1 (str. spisa 54) utvrđeno da se radi o popravku u vezi predmetnog štetnog događaja, a kako to proizlazi iz datuma izdavanja računa od 29. listopada 2025. godine imajući u vidu nesporan datum nastanka štetnog događaja od 21. listopada 2025. godine. Stoga je račun prihvaćen kao vjerodostojna isprava koja odražava cijene stanja na tržištu za specificirani rad koji je tuženik dužan priznati u obradi štete, a koji je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Navedeno osobito iz razloga što tuženik u prilog osporavanja visine radnih sati, u pogledu iste vrste popravaka, nije dostavio odgovarajuće pisane isprave kojima bi potkrijepio svoje navode pa je takav prigovor dodatno ocijenjen neutemeljenim. Osim toga ističe se da tužitelj ima pravo slobodno odabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo pa s obzirom da je tržište korektiv cijena koje ne prate odgovarajuću kvalitetu usluge popravka, ovaj sud nema razloga posumnjati da bi se radilo o previsoko obračunatim radnim satima popravka.

10. Zahtjev za popravkom plastične maske u iznosu od 63,59 EUR također je ocijenjen osnovanim iz razloga što je iz tuženikove isprave na str. spisa 48 (oznaka štete broj 14-AK-41335-2025, str. spisa 48) u vezi izvida od 29. listopada 2025. godine utvrđeno da je odobren popravak na prednjem braniku u vezi predmetnog štetnog događaja i unatoč okolnosti što je branik prethodno bio oštećen u prijašnjem štetnom događaju i u vezi kojeg je bila odobrena zamjena po šteti koju je odobrilo društvo Uniqa osiguranje. Stoga su tuženikovi prigovori i osporavanje priznanja popravka plastične maske koja je prema fotografijama na str. spisa 44-45 bila obuhvaćena udarom vozila u divljač, neutemeljeni budući da se radi o popravku koji je u izravnoj vezi s mjestom nastanka oštećenja iz predmetnog štetnog događaja. Uz to se ističe da propust tuženikovih djelatnika cjelovito opisati opseg nastalih oštećenja prilikom izvida štete, ne može pasti na teret tužitelja kao oštećene osobe.

11. Osporavanje odgovarajućeg dijela PDV-a od 222,74 EUR, sud je također ocijenio neutemeljenim. Naime, iz tuženikovog razloga osporavanja i činjenice nadoknade preostalog iznosa PDV-a u visini od 406,21 EUR po računu br. 254-01-1 (str. spisa 54), proizlazi da se radi o proturječnim razlozima osporavanja osobito imajući u vidu da je preostalu razliku PDV-a tuženik priznao isplatiti tužitelju po predmetnoj polici zbog čega nema valjanog razloga za odbijanje isplate i za preostalu razliku.

12. Slijedom iznijetog, tuženik je u obvezi isplatiti utuženu razliku u vezi osiguranog slučaja pozivom na odredbu čl. 943. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26) zbog čega je valjalo ocijeniti pravno osnovanim tužbeni zahtjev te primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) odlučiti kao u točki I izreke.

13. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na činjenici da je tužitelj stekao pravo na isplatu zateznih kamata trenutkom plaćanja računa za popravak na str. spisa 54 odnosno od 30. listopada 2025. godine zbog čega je valjalo i u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, ocijeniti osnovanim i taj dio tužbenog zahtjeva.

14. S obzirom da su sve činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđene u postupku, sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim saslušanje svjedoka ZP, zastupnika po zakonu tužitelja kao i procjeniteljskim i prometno-tehničkim vještačenjem osobito vodeći računa o ekonomičnosti postupka. Naime, bitne činjenice u pogledu uzročno-posljedične veze i visine štete sud je utvrdio iz dostavljenih pisanih isprava, dok je tuženikov dokazni prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost dokazivanja previsoko obračunatih radnih sati ocijenio nepotrebnim i zbog činjenice što je preostalu razliku radnih sati po ostalim stavkama tuženik priznao u izvansudskom postupku.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju su zbog uspjeha u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 150,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 3. rujna 2026. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 75,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 40,00 EUR i presudu 80,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 29. rujna 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).