REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Ovr-621/2026-3

R E P U B L I  K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

i

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Pazinu, po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Helene Radić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d. d., OIB 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, protiv ovršenika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, Držićeva 3, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika da se odgodi ovrha u postupku izvansudske ovrhe koji je pokrenut kod Financijske agencije 19. ožujka 2026. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aleksandre Micelli pod brojem Ovrv- 3059/13 od 18. veljače 2013.

i

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik, u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe pokrenute kod Financijske agencije 19. ožujka 2026. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aleksandre Micelli pod brojem Ovrv-3059/13 od 18. veljače 2013. nedopuštenom zbog zastare tražbine.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio ovome sudu prijedlog radi donošenja rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos zahtijevani od strane ovrhovoditelja putem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli pod brojem Ovrv-3059/13 od 18. veljače 2013.

1. 1. U istom je prijedlogu predložio da sud rješenjem naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu je u bitnome naveo kako smatra da je postupak izravne naplate koji se protiv njega provodi pred Financijskom agencijom nezakonit, budući da se izravna naplata provodi na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi iz 2013 ., odnosno nakon proteka desetogodišnjeg roka, slijedom čega je, prema njegovom stajalištu, nastupila zastara. Nadalje, predmetno rješenje o ovrsi nikada mu nije bilo dostavljeno te nije bio korisnik usluga izvornog ovrhovoditelja - Iskon Internet d. d. Prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava pretrpio bi nenadoknadivu, odnosno u svakom slučaju teško nadoknadivu štetu, s obzirom na to da se ovrha provodi na njegovim novčanim sredstvima koja su mu potrebna za uzdržavanje.

3. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja, međutim, ovrhovoditelj se u ostavljenom roku na prijedlog nije očitovao.

4. Prema čl. 284. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. u nastavku OZ) na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije provedbu ovrhe na novčanim sredstvima. Prema st. 5. istog članka tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe . Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a). U čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a određeno je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

5. Ovrhovoditelj je 19. ožujka 2026. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine po računima ovršenika na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli pod brojem Ovrv-3059/13 od 18. veljače 2013. i to radi naplate 2.043,75 kuna (271,25 eura).

6. Iz sadržaja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim proizlazi da se on podnosi zbog toga što ovršenik smatra da je nastupila zastara potraživanja.

7. Prema čl. 54. st. 1. OZ-a žalba iz čl. 53. OZ-a dostavlja se bez odgode ovrhovoditelju, koji se njoj može očitovati u roku osam dana. Prema čl. 55. st. 1. OZ-a, ako odluka o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Kako odlučivanje o istaknutom prigovoru zastare ovisi o utvrđenju činjenica relevantnih za tijek i eventualni prekid zastare, a navedene činjenice nisu utvrđene na način predviđen čl. 55. st. 2. OZ-a, a ovršenika je na temelju čl. 55. st. 1. OZ-a valjalo uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Zahtjev ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

10. Prema čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.

11. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. OZ-a, a koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti.

12. Budući da je podnesak ovršenika u dijelu kojim ističe zastaru ocijenjen kao žalba nakon proteka roka iz čl. 53. OZ-a, ostvaren je razlog iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a. Međutim, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je konkretizirao u čemu bi se takva šteta sastojala. Naime, u prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik uopće nije naveo konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo postojanje takve štete, već se tek paušalno pozvao na inflaciju i povećane troškove života, navodeći da bi mu prijenos zaplijenjenih sredstava iz tog razloga prouzročio štetu. Takvi općeniti navodi, bez navođenja konkretnih i individualiziranih okolnosti koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nisu dostatni za ispunjenje navedene zakonske pretpostavke.

13. Slijedom navedenog, a kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda prijenosa potrebna da bi se spriječilo nasilje, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Pazinu 29. rujna 2026.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dostave rješenja.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona).

DNA:

1. ovrhovoditelju,

2. ovršeniku p. p.