REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1927/2025-9

[adresa] G 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. GD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. TD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, Korzo 32, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske (OIB: 37836302645), Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Josipa Runjanina 2, radi otklanjanja nedostataka i nepravilnosti na kulturnom dobru, 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0103, URBROJ: 532-02-03-

02/1-25-7 od 27. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/19- 01/0006, URBROJ: 532-05-02-20/10-23-52 od 29. svibnja 2023. naloženo je svim suvlasnicima (tužiteljima i PD) da otklone nedostatke i nepravilnosti u vidu neodobrene obnove krova i pročelja građevine u Opatiji, Nova cesta 49, na k.č . 382 k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Grada Opatije.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/23-02/0103, URBROJ: 532-02-03-02/1-25-7 od 27. kolovoza 2025. u točki I. izreke odbijena kao neosnovana, a u točki II. izreke obustavljen je žalbeni postupak po žalbi PD iz [adresa], obzirom da je PD preminuo, a njegovi nasljednici (1. OD iz [adresa] i 2. ZD, [adresa]) su se izjasnili dopisom od 10. lipnja 2025. da neće preuzeti postupak u ovoj upravnoj stvari.

3. Tužitelji su radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navode, u bitnome, da je prvostupanjsko rješenje doneseno u odnosu na nepostojeću česticu jer da nakon obnove zemljišnih knjiga više ne postoji grč. 382 k. o. [katastarska općina] već isključivo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navode da se radi o zgradi koja se sastoji od pet posebnih dijelova koji su u suvlasništvu tužitelja i PD, a pročelja zgrade, prozori, vrata i krov predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, pa da stoga prvostupanjsko rješenje ne može proizvoditi učinke samo u odnosu na tužitelje već i u odnosu na preostalog suvlasnika PD tj. njegove nasljednike. Smatraju da u odnosu na tužitelje i PD mora biti donesena jedinstvena odluka i da nasljednici pok. PD nisu mogli u ovom postupku odlučivati hoće li preuzeti postupak ili ne, a u slučaju da Sud smatra da se radi o neprenosivoj obvezi tada da je trebalo obustaviti predmetni žalbeni postupak u odnosu na sve suvlasnike predmetne nekretnine jer se radi o jedinstvenoj obvezi. Radi toga smatraju da je osporavano rješenje tuženika nezakonito. Nadalje u tužbi obrazlažu da im se nameće obveza da novi krov od mediteran crijepa zamjene ranije postojećim azbestnim krovom iako je postavljanje takvog krova zakonski zabranjeno, zatim u odnosu na izmjenu prozorskog otvora prve etaže istočnog dijela uličnog pročelja u vrata navode kako je taj zahvat obuhvaćen potvrdom Konzervatorskog odjela u Rijeci od 6. prosinca 2019. prema kojoj izvršena prenamjena na predmetnoj zgradi ne narušava kulturno-povijesnu vrijednost, dok u odnosu na novu fasadnu žbuku i vanjsku stolariju navode da ne postoji nikakvo jače vizualno odstupanje od izvornih boja. Stoga da se izvedenim radovima ne narušava vizualni identitet i cjelovitost kulturnog dobra. Slijedom navedenog, tužitelji u tužbenom zahtjevu predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te su ujedno zatražili naknadu troška ovog spora.

4. Tužitelji su u tužbi zatražili da Sud odredi odgodni učinak tužbe, jer da im se izvršenjem prvostupanjskog rješenja nameću veliki materijalni troškovi koji bi mogli biti bespotrebni, a k tome izvođenjem naloženih građevinskih radova izvjesno je oštećenje građevine koja je svrstana u kulturno dobro.

5. Tuženik se je u odgovoru na tužbu očitovao na tužbene navode tužitelja te je u suštini ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja . Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U tijeku spora održana je rasprava 22. rujna 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenice tužitelja i opunomoćenica tuženika.

7. Na navedenoj raspravi zamjenik opunomoćenice tužitelja je ponovio navode iz tužbe.

8. Opunomoćenica tuženika navela je kako tužitelji pogrešno tumače da tuženik želi da se vrati azbestni krov budući da je iz točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja razvidno da tuženik naređuje da se zatraže korektivni posebni uvjeti te je navela da su tužitelji iste i zatražili nakon čega je presliku istih predala u spis. Navela je kako je iz tih korektivnih posebnih uvjeta razvidno da otvor i nije toliki problem koliko ostali radovi. Navela je još da je prvostupanjsko rješenje konačno, a istim je obvezan PD pa time i njegovi nasljednici.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

10. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03-ispravak, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22, dalje: ZZOKD) propisano je da su vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama tog Zakona.

12. Čl. 62. st. 1. ZZOKD propisano je da se radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području prostornih međa kulturnog dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz čl. 61.b st. 3. tog Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. U st. 2. istog članka propisano je da se kao radnje iz st. 1. tog članka smatraju osobito: građenje i radovi iz čl. 61. b st. 4. tog Zakona, konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu tog Zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro.

13. Čl. 86. st. 1. ZZOKD propisano je da ako inspektor utvrdi da je povrijeđen taj Zakon ili propis donesen na osnovi njega, pisano će utvrditi nedostatke i nepravilnosti i rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje, a rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. St. 2. istog članka propisano je da u obavljanju poslova inspektor ima pravo i obvezu, između ostaloga, narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti i otklanjanje posljedica koje su nastale protuzakonitom radnjom, odnosno propuštanjem.

14. Čl. 91. st. 1. ZZOKD propisano je da žalbe protiv rješenja inspektora rješava Povjerenstvo za žalbe iz čl. 78. st. 4. tog Zakona. U st. 2. istog članka propisano je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

15. Dakle, tužitelji navodima iznijetima u tužbi ne spore da su na predmetnoj zgradi koja se nalazi unutar Urbanističke cjeline Grada Opatije, koja ima svojstvo kulturnog dobra, izveli radove na krovu i pročeljima stambene zgrade opisane u izreci prvostupanjskog rješenja i to bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela iz citiranog čl. 62. ZZOKD. Tužitelji jedno smatraju da se ne radi o radovima kojima je narušeno to nepokretno kulturno dobro.

16. Međutim, suprotno stavu tužitelja, tim radovima prouzročene su promjene na kulturnom dobru, radi čega je trebalo sukladno citiranom čl. 62. ZZOKD ishoditi prethodno odobrenje nadležnog tijela, a nije sporno da tužitelji isto nisu ishodili. Naime, u ovoj upravnoj stvari jedino je relevantno da su tužitelji poduzeli radove na kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela, a to sukladno citiranim zakonskim odredbama kojima se štiti kulturno dobro nije dopušteno, jer svaki i najmanji zahvat koji se poduzima na kulturnom dobru mora biti u skladu s odredbama ZZOKD, odnosno u skladu s kulturno-povijesnim ambijentom prostora.

17. Stoga je pravilno tužiteljima sukladno citiranom čl. 86. ZZOKD naloženo da otklone radove kojima su prouzročili promjene na kulturnom dobru, a bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela.

18. Pri tome nisu od utjecaja navodi tužitelja da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više ne postoji, jer iz tužbenih navoda slijedi da tužitelji znaju da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku nove izmjere dobila novu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . K tome u izreci prvostupanjskog rješenja je pored čestice navedena i adresa zgrade – Opatija, Nova cesta 49. Dakle, jasno je na koju zgradu se odnosi prvostupanjsko rješenje. Stoga navedena promjena u oznaci čestice ne čini prvostupanjsko rješenje nezakonitim.

19. U odnosu na navode tužitelja da se radi o jedinstvenoj obvezi i da stoga tuženik nije mogao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja obustaviti postupak u odnosu na pok. PD zbog činjenice da njegovi nasljednici nisu preuzeli postupak, navodi se sljedeće. Tom točkom obustavljen je žalbeni postupak samo u odnosu na žalbu pok. PD, a ne prvostupanjski upravni postupak koji se je vodio po službenoj dužnosti radi otklanjanja radova koji su izvedeni na kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja nadležnog konzervatorskog odjela i koji je okončan donošenjem prvostupanjskog rješenja. Iz izreke prvostupanjskog rješenja slijedi da je tim rješenjem naložena obveza tužiteljima i PD, a kako je PD umro, to sada njegova obveza iz prvostupanjskog rješenja prelazi na njegove nasljednike. Dakle, tuženik je osporavanim rješenjem obustavio samo drugostupanjski upravni postupak koji se je vodio povodom žalbe PD koju je izjavio protiv prvostupanjskog rješenja, ali ne i cijeli prvostupanjski upravni postupak, što znači da obveza iz prvostupanjskog rješenja ostaje u odnosu na tužitelje i u odnosu na nasljednike sada pok. PD.

20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

22. Nadalje, da bi Sud prema čl. 42. ZUS odredio odgodni učinak tužbe moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti i to: 1.) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, 2.) ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, 3.) da odgoda nije protivna javnom interesu.

23. Sukladno citiranom čl. 91. st. 2. ZZOKD žalba protiv rješenja inspektora ne odgađa izvršenje tog rješenja. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz čl. 42. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 29. rujna 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, Korzo 32

- tuženiku Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2