REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-625/2025-12
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po suci Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja PI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa z.z. ODO u Makarskoj, 2. BI ud. pok. P, 3. ĆI pok. B, 4. AI ud. pok. Ć, 5. ČI ud. PI, 6. ZI pok. LI, 7. FI pok. HI ud. Ć, 8. ŠI po. Ć, 9. ŽI pok. Ć, 10. CI ud. A, 11. ŠI, 12. GI, 13. FI, 14. MI pok. II, 15. II pok. II, 16. HI pok. II, 17. NI pok. II, 18. DI ž. Č, 19. ĐI ž. HI, 20. KI ž. Z, 21. RI ž. L, 22. TI ud. LI, 23. LI pok. LI, 24. UI ž. F, 25. EI ž. B, 26. SI ž. ŠI, 27. JI ž. H, 28. LI (Maria) pok. MI, 29. OI pok. MI, 30. VI, 31. FI ud. ŠI, 32. PO pok. ŠI, 33. BO ud. ŠI, 34. ĆO pok. ŠI, 35. CI ud. OI, 36. AO, 37. OI, 38. ŠI, 39. CI ud. LI, 40. ČO, 41. Š, 42. OI, 43. ŠI, 44. CI ud. LI i 45. ČO, svih ad/2 – ad/45, odsutnih i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, radi utvrđenja i pravne predaje, nakon što je dana 15. rujna 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 29. rujna 2026. god.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćaju se tužiteljevi zahtjevi, koji glase:
"I Utvrđuje se da je tužitelj PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik, za cijelo, nekretnine ukupne površine od 1981 m2, koja se sastoji od: dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1828 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 109 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 44 m2, sve položene u K. O. [katastarska općina], i koja je u nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića, ing. geod., na skici mjerenja od 2. kolovoza 2026.g., M 1:500, označena i omeđena točkama „G-H-I-J-K- G“.
Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.
II Utvrđuje se da je tužitelj PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik, za cijelo, nekretnine ukupne površine od 653 m2, koja se sastoji od: dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 223 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 319 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 97 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 14 m2, sve položene u K. O. [katastarska općina], i koja je u nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića, ing. geod., na skici mjerenja od 2. kolovoza 2026.g., M 1:500, označena i omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-A“.
Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti."
Obrazloženje
1.Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da u prethodnom stopedestogodišnjem razdoblju nad predmetnim nekretninama postoji vlast njegovih prednika, a budući da su njemu/tužitelju, na osnovi nasljeđivanja sad pok. oca ZO i pok. brata LO te na osnovi darovanja koje je u njegovu korist učinila FO, kći njegovog/tužiteljevog strica HO, pripali svi pravni učinci postignuti vršenjem tako duge efektivne vlasti na tim nekretninama, on/tužitelj da je sada isključivi izvanknjižni vlasnik opisanih predmeta spora ove parnice.
1.1.Zahtijevao je da sud deklarira postojanje njegovih prava na opisanim nekretninama i ovlasti ga na upis tih prava u zemljišnu knjigu.
2. Tužena Republika Hrvatska je osporila istinitost spram nje istaknutih tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost tužiteljevog zahtijevanja.
2.1. Navela je ta tužena da tužiteljevi prednici i sam tužitelj nisu mogli dosjedati niti dosjesti na onom dijelu uparničenih nekretnina u kojem te nekretnine tvore kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zato što se radi o nekretninama u funkcijskom statusu puta/eva, a utoliko i o nekretninama iz fonda javnog dobra na kojima nije bilo niti je trenutačno moguće na originarnoj osnovi stjecati stvarna prava.
3. I privremeni zastupnik ostalih tuženika, inače osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, a on bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio pravnu osnovanost tužiteljevih zahtijevanja.
4. U dokaznom postupku pročitana su z.k. Izvadci za uparničene kat.č.zem., pročitana su ovosudna rješenja o nasljeđivanju O-163/99 od 20. svibnja 1999. god. i O-166/03 od 7. svibnja 2003. god., pročitano je Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji O-4713/2015 od 1. listopada 2015. god., pročitan je Ugovor o darovanju javnobilježnički ovjeren u potpisima od 4. studenog 2015. god., pročitan je prijepis posjednovnog lista broj 187 za k. o. [katastarska općina], obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i foto snimci) vještaka Zvonka Babića od 2. kolovoza 2026. god., pročitan je popis posjednika na nekretninama identificiranim po sagledavanom vještaku izložen u netom opisanom vještakovom uratku te su u statusu svjedoka saslušani ŠO "Batak", LI pok. PIR "Koka" i PIR.
5. Pravno su osnovani zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici.
6. Dijelovi kojih kat.č.zem. su ranije i koji sada na promatranom lokalitetu stvarno predstavljaju zemljišta puta, a koja zemljišta na tom lokalitetu su bila i jesu stvarno u privatnom vlasništvu jasno je učinjeno svakome zainteresiranom vidljivim realnim učinima na lokalitetu, a napokon jasno to proizlazi i iz odnosa koji su u prethodnom razdoblju prema onim nekretninama koje prema zemljišnoknjižnom upisu predstavljaju zemljišta puta pokazivali i pokazuju, kako titular tog zemljišta, tako i onaj tko tim zemljištem gospodari.
6.1. Naime, gospodar cestovne površine koja upire u nekretninu opisanu po I (pravna osoba kojoj je država udijelila te gospodarske ovlasti), zasigurno ne bez dopuštenja titulara te nekretnine/države je – ponajprije – realno, čvrstim betonskim zidovima ogradio cestovno zemljište od tužiteljeve nekretnine.
6.2. Napokon, prigodom sačinjavanja za takvo što potrebitih elaborata (uradaka koje izrađuju stručnjaci geodetske struke i potvrđuju tijela koja skrbe nad zakonitom podjelom i nad pravilnim označavanjem prostora nastalih na osnovi određenja tih uradaka) država je i u evidencijskom smislu pokazala koje/a zemljište/a tvore cestovno zemljište, a koja zemljišta nemaju takav status. Naime, država je u formiranju posebne katastarske čestice zemlje koja predstavlja javno (ili moguće – s obzirom na vrijeme očitovanja države – opće dobro), izostavljanjem uvrštavanja promatranih dijelova kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cestovno zemljište, jasno pokazala da nad onim zemljištima tih kat.č.zem. koja su ostala izvan "dohvata" elaborata ne postoji njen titularitet.
7. Imajući na umu kazano pod 6 i domećući tome da uparničenu nekretninu opisanu pod I – dakako, ne i u onom dijelu na kojem je gospodar cesta napravio razdjelnicu između ceste i uparničene nekretnine u obliku betonskog zida – opasavaju stari suhozidovi, naprosto mora uslijediti zaključak o predmetu posjedovanja fizičkih osoba zemljišta na predmetnom lokalitetu baš onakav kakav su izložili u postupku saslušani svjedoci, dakle, zaključak da je u vlasti fizičkih osoba, a ne i u vlasti države, kroz iznimno dugo razdoblje cjelokupni prostor zemljišta nekretnine opisane po I.
7.1. Stoga je stajalište o osnovanosti tog dijela tužiteljevog zahtijevanja valjalo učiniti zavisnim od onih rezultata dokazivanja u ovoj parnici koji svjedoče o tome jesu li tužiteljevi prednici (čitati: tužitelj) ostvarili pretpostavke dosjedanja kako na toj nekretnini tako i na nekretnini opisanoj pod II koje trebaju biti ostvarene pri dosjedanju na nekretninama prema fizičkim osobama.
8. Pojednostavljeno kazano, a imajući na umu koje su pretpostavke imale biti ostvarene da bi tužitelj s naslova pukog vršenja efektivne vlasti po prednicima i osobno dosjeo prema fizičkim osobama, na osnovi dokaznih rezultata valjalo je donijeti zaključak o tome je li nad predmetnim nekretninama promatrane vlasti postoje kao kontinuirane, mirne i poštene vlasti kroz razdoblje barem prethodnih dvadeset godina.
9. Još od šezdesetih godina prošlog stoljeća kako je to posvjedočio svjedok ŠO pok. OI "Batak" i potvrdio svjedok LI pok. PIR zv. "Koka", vlast na predmetnoj nekretnini vršili su i vrše samo osobe koje je tužitelj označio njegovim prednicima te od tada njihova vlast, što je s "kraćim" sjećanjem potvrdio svjedok PIR njihova vlast je imala neprekinuti kontinuitet.
9.1. Prema posvjedočenjima tih svjedoka vlasti tužiteljevih prednika i tužiteljeva vlast su kroz svo razdoblje njihovih vršenja vlasti imali karakter mirnih vlasti.
9.2. Napokon, niti oni niti posvjedočenja kojeg drugog dokaznog sredstva ne svjedoče odnosno nisu posvjedočila o okolnostima koje bi upućivale na njihova nepoštenja u vršenju vlasti.
10. Proizlazi dakle, a je kroz dokazni tijek ove parnice utvrđeno da vlast/i na predmetnim nekretninama osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima u vršenju vlasti, vlast/i netom prije opisane kvalitete, postoji/e kroz kudikamo dulje razdoblje nego je dvadesetogodišnje.
11. Imajući na umu prethodno kazano i k tome imajući na umu da je tužitelj one vršitelje vlasti nad predmetnim nekretninama iz početka šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo naslijedio (oca ZO i brata LO – vidjeti rješenje o nasljeđivanju O-163/99 i O-166/03), bilo onaj dio koji je tada pripadao njegovom stricu HO stekao aktom darovanja stričeve kćeri FO (vidjeti rješenje o nasljeđivanju O-4713/2015 Općinskog suda u Rijeci i ugovor o darovanju od 4.11.2015. god.), naposljetku, s obzirom određenja čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV), proizlazi da ukupna vlast koju treba sagledavati kao isključivo tužiteljevu vlast nad predmetnim nekretninama u prethodno opisanoj kvaliteti postoji kroz razdoblje – rekli smo – kudikamo dulje nego dvadesetogodišnje razdoblje.
12. Utoliko je, imajući na umu činjenične i pravne zaključke sažeto iznijeto pod 11 ove odluke, naposljetku naprosto morao uslijediti zaključak da na predmetnim nekretninama, stečena u skladu s određenjima st. 3 ZV, postoje tužiteljeva izvanknjižno stečena vlasnička prava.
12.1. Stoga je postojanje tih prava i valjalo deklarirati kao pod I i II izreke.
13. Kazati je da onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjiga (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
13.1. Tužitelj je, makar je posjede na predmetnim nekretninama stekao na derivativnim osnovama, vlasništva tih nekretnina/vlasništva prema tuženicima - u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima/ stekao na originarnim osnovama.
13.2. Stoga i njegovi kondemnatorni zahtjevi postavljeni u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
14.Dakle, tužiteljeva i deklaratorna i kondemnatorna zahtijevanja postavljena u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
14.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 29. rujna 2026. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.