REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7063/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LDN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku, Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja Vinska Pivca, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Svena Plaščara, odvjetnika, dana 29. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici LDN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.071,91 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. lipnja 2019. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos u razdoblju od 22. veljače 2016. do 02. lipnja 2019., kao i dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da tužiteljici LDN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 19.903,69 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
1,47 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
7,32 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
14,75 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
27,32 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
27,02 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
30,21 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
27,35 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
27,04 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
34,65 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
74,43 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
60,27 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
88,33 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
78,20 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
145,18 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
126,14 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
126,66 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
119,33 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
110,03 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
114,26 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
118,78 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
111,38 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
108,53 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
115,67 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
123,92 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
153,22 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
157,54 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
170,84 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
180,50 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
193,57 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
217,11 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
204,08 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,82 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
232,06 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
222,84 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
221,43 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
271,07 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
258,92 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
224,58 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
237,06 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
221,26 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
257,02 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
281,53 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
292,65 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
416,24 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
299,02 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
281,53 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
285,83 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
284,24 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
299,50 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
310,17 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
313,45 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
305,70 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
309,84 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
314,11 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
307,71 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
307,12 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
295,06 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
299,17 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
308,13 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
305,29 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
309,40 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
297,72 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
293,20 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
306,08 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
293,47 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
286,83 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
279,34 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
288,51 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
293,54 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
298,32 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
299,38 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
305,69 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
277,26 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
219,16 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
222,53 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
221,91 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
216,49 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
215,69 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
220,43 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
225,24 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
79,84 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
77,37 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
81,57 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
79,42 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
82,73 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
78,36 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
230,48 EUR od dana 22.02.2016. do isplate
po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici za isplatu iznosa od 3.039,93 HRK zajedno sa zateznim kamatama od 17.02.2026. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da tužiteljici LDN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni trošak od 1.954,59 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 08.08.2007. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 54080/07, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 139.900,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Navodi kako je ugovorena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF. Smatra navedenu odredbu ništetnom, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Navodi kako je tim Ugovorom ugovorena i početna kamatna stopa 4,20% godišnje, koja je tijekom otplate promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Navodi kako se o tim odredbama tužiteljicu nije pravilno informiralo, a nije o istima imala ni mogućnost pregovaranja, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Stoga smatra predmetne ugovorne odredbe ništetnima, a u pogledu ništetnosti poziva se na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je u pogledu ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti vezivanja otplate Poslovni broj P- 4023/2019-51 uz valutu CHF je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj:
Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje presude smatra obvezujućima i u ovome postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku i kojima je ugovorena promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama banka. Stoga smatra kako tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu uz valutu euro za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, kao i preplatu u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti da tuženik nije mijenjao kamatnu stopu po svojim odlukama. Nadalje, navodi kako je s tuženikom zaključila 16.02.2016. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertiran u valutu euro sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), no provedbom konverzije i zaključenjem Dodatka tužiteljica se ni na koji način nije odrekla svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka. Stoga postavlja kondikcijski zahtjev za povrat preplaćenog svaki mjesec iznose anuiteta koji su se zbog povećanja tečaja CHF spram kune povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita, kao i koji su se povećali zbog promjene kamatne stope u skladu s odlukama banke, koji zahtjev specificira podneskom od 10.07.2025. u visini 19.903,69 Eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose od 22.02.2016. do isplate, kao i zahtjev na isplatu zateznih kamata koje su obračunate na više plaćene razlike s osnova promjenljive kamatne stope i promjene tečaja, obračunate do 30. rujna 2015. i to u iznosu od 8.071,91 na koji iznos potražuje zateznu kamatu od 22.02.2016. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu tužbe. Napominje kako je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu 28. siječnja 2016. te je time tužitelj izjednačen s položajem u kojemu bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur te da su prilikom provedbe konverzije uzeti u obzir cjelokupni uplaćeni iznosi. Osporava i tijek zatezne kamate, kao i zahtjev tužitelja na isplatu navodne razlike glavnice. Osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku. U daljnjem tijeku postupka ističe prigovor radi prijeboja potraživanja tužitelja i preplate koju je tuženik isplatio tužiteljici u postupku konverzije kredita.
3. Predmet spora je potraživanje tužiteljice prema tuženiku s obzirom na ništetnost odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 08.08.2007., kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama tuženika te pitanje je li takvo potraživanje zastarjelo, je li tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, ima li tužitelj svojstvo potrošača te je li tužitelj izgubio pravo na povrat plaćenoga po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak s obzirom na sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“).
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 7-18 spisa), dodatak Ugovoru o kreditu sa dokumentacijom (list 19-51, 76-110, 128-136 spisa), izvod iz sudske prakse (list 61-75, 111-114 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 159-178 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 194-195 spisa).
5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.
6. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 08.08.2007., u kojemu je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama banke.
7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. 10. Na okolnost aktivne legitimacije, svojstva potrošača te informiranosti tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, saslušana je tužiteljica, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku, odnosno, tuženik je tijekom postupka od njih odustao.
11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora radila na Novoj tv kao voditelj. Kredit joj je trebao radi kupnje stana, što je i učinila, a htjela je u njoj živjeti s obitelji. Sklopio je dodatak ugovoru o kreditu radi konverzije jer je mjesečni obrok bio previsok, a li nije joj ništa posebno objašnjeno o njezinim učincima, te je istu prihvatila zbog nižeg obroka kredita. U dopuni iskaza navodi da je predmetni ugovor zaključila u poslovnici tuženika na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, a temeljem kojeg joj je odobren kredit u iznosu od cca 139.900,00 CHF za kupnju stana. U cijelosti je otplatila predmetni kredit. U banci joj je ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji. Pročitala je ugovor prije potpisivanja, no nije shvatila sam odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke, a niti je očekivala takav skok anuiteta. Prvotno joj je rata iznosila 3.200,00 kn, a kasnije 6.200,00 kn. Nije mogla pregovarati o pojedinoj odredbi ugovora. Nitko joj nije tumačio pojedine odredbe ugovora kao niti javni bilježnik. To je bio unaprijed pripremljeni ugovor u koji su bili uneseni njezini osobni podaci, iznos kredita, kamatna stopa, rok otplate. Nitko joj nije objasnio niti parametre promjene kamatne stope, kao niti rizike valutne klauzule. Zaprimala je obavijesti o promjeni kamatne stope. Stan korist iisključivo u privatne svrhe. Nije bila vlasnik obrta niti tvrtke.
12. Iskaz tužitelja je prihvaćen, s obzirom da je iskazivao životno i logično, a iskaz je u skladu s ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.
13. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 125/07 i 79/07, dalje: ZZP) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. S obzirom na prihvaćen iskaz tužitelja, iz kojega proizlazi kako su sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena isključivo za uređenje stana u kojemu živi, to sud zaključuje da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača.
14. Također, na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice utvrđeno je da tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su joj pružene informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a nije joj niti ponuđeno sklapanje ugovora koji nije bio vezan uz valutu švicarski franak.
15. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom i na utvrđenje u ovome postupku kako tužiteljica ima svojstvo potrošača te kako nije bio informiran od tuženika u pogledu rizika sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak niti u pogledu metodologije kojom će se mijenjati kamatna stopa određena Ugovorom.
16. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 08.08.2007. utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu, koje se odnose na jednostrano promjenljivu kamatnu stopu i vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, ništetne.
17. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, u skladu s odredbom čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica bi imala pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena, i to kao razliku između iznosa obračunatog po tečaju za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja na dan isplate kredita, kao i razliku onoga što je plaćeno po predmetnom Ugovoru i onoga što bi bilo plaćeno da Ugovor nije sadržavao ništetnu odredbu o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika.
18. Međutim, s obzirom da su stranke 16.02.2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužiteljica izvršila do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužiteljici mogao vratiti. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, a to uključuje i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
19. Pritom se ne može prihvatiti shvaćanje da je eurski kredit trebalo zatvoriti i u većem dijelu od onoga kako je obračunato, s obzirom da je navedeno provedeno u skladu s metodologijom i postupkom propisanim odredbama ZID ZPK, a koji Zakon je prošao ocjenu Poslovni broj P-1438/2025-20 ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio je spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev- 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
20. Međutim, tužiteljica je konačnim zahtjevom od 10.07.2025. zatražila i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
21. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. naveo je kako pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-586/2019- 14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV 33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“
22. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svrhu ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, zauzima shvaćanje da potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
23. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u skladu s odredbom čl. 390. st. 2. ZPP- a, broj Rev 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. u odnosu na pravno pitanje: "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?" dao je odgovor: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."
24. U ovome postupku provedeno je financijsko vještačenje po vještaku dipl.oec. Darku Prpiću, a nalaz i mišljenje od 04.06.2025. prihvaćen je u cijelosti, s obzirom je jasan i razumljiv, u njemu je potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen od suda, a nijedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje niti je ijedna od stranaka imala kakvih drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.
25. Tako je vještak u prihvaćenom nalazu i mišljenju naveo OTP banka d.d. kao kreditor i LD kao korisnik kredita zaključili su dana 08.08.2007. godine Ugovor o kreditu (list 7-14 spisa) broj: (u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos od 139.900,00 CHF, po prodajnom tečaju Banke na dan korištenja. Člankom 5. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 4,20%, promjenjiva. Ugovoreni rok otplate iznosi 240 mjeseci. Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Banke, vrijedećeg na dan plaćanja. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 92.577,86 CHF od čega je otplata glavnice 40.175,85 CHF i kamata 52.402,01 CHF. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 84.127,56 CHF od čega je otplata glavnice 43.299,90 CHF i kamata 40.827,66 CHF. Ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 8.450,30 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 49.022,09 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.506,30 EUR. Sveukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 100.510,75 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 13.340,05 EUR. Ukupno obračunate zatezne kamate iznose 8.071,91 EUR. 6. Konverzija kredita Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR. Primijenjene kamatne stope u simuliranom otplatnom planu kredita u EUR načelno su više od primijenjenih kamatnih stopa po obračunu banke za kredit u CHF (list 22-26 spisa) Prema sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu (list 128 spisa) je utvrđeno da postoji preplata u iznosu od 3.039,93 kuna, odnosno po fiksnom tečaju eura 403,47 EUR. Za vještaka način na koji će se preplata priznata tužitelju prilikom provođenja konverzije uzeti u obzir, odnosno hoće li se preplata utvrđena konverzijom oduzimati od zateznih kamata obračunatih na razlike anuiteta zbog promjene tečaja ili samih razlika anuiteta zbog promjene tečaja, te hoće li se uzimati u obzir i manje plaćene razlike s osnove promjene tečaja ili ne, predstavlja pravno pitanje. Rekapitulacija potraživanja tužitelja umanjena za preplatu iz konverzije. obračunate zatezne kamate iznose 8.071,91 EUR 27.514,79 - više plaćene razlike anuiteta s osnove promjena kamatne stope iznose 6.506,30 EUR - više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 13.397,39 EUR - preplata utvrđena konverzijom iznosi 403,47 EUR. - UKUPNO I predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja te zateznih kamata obračunatih do konverzije na spomenute više plaćene razlike, umanjene za preplatu utvrđenu konverzijom i iznosi 27.572,13 EUR - manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 57,34 EUR - SVEUKUPNO predstavlja iznos UKUPNO I umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznosi 27.514,79 EUR.
26. Nijedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti je predložen kakav drugi dokaz na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.
27. Kako je prethodno obrazloženo da tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.), a vještak je u nalazu i mišljenju koje je u cijelosti prihvaćeno sačinio obračun tih zateznih kamata i naveo kako zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 22.02.2016. iznose 8.071,91 eur, to je za taj dio tužbeni zahtjev prihvaćen u svome kondikcijskom dijelu, dok je za preostali traženi dio kojim potražuje isplatu iznosa od 19.903,69 eur, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos preplate tečajnih razlika teče od 22.02.2016. do isplate, odbijen kao djelomično neosnovan.
28. Na dosuđeni iznos od 8.071,91 eura dosuđena je tužiteljici i zatezna kamata koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 03.06.2019. do isplate, budući da je već tužbom tužiteljica zahtijevala isplatu zatezne kamate na pojedini mjesečni iznos preplate, samo što je u tužbi tu kamatu iskazala s tijekom, a u podnesku kojim specificira zahtjev od 10.07.2025., istu iskazuje obračunato u apsolutnom iznosu. Naime, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Dok glavna obveza, to jest glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom (to proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a).
29. Dakle, kako je prethodno ovom odlukom obrazloženo, glavni dug je prestao s obzirom je cjelokupan iznos koji je tužiteljica uplatila do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur, dok je preostalo potraživanje po osnovi zatezne kamate, koja se osamostalila po prestanku glavnog duga.
30. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO a propisano je kako na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je u ovome postupku zahtjev za njihovu isplatu postavljen u tužbi, to tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 8.071,91 eura u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a teku od podnošenja tužbe 03.06.2019. do isplate, stoga je tužiteljica odbijena sa dijelom procesne kamate na taj iznos od 22.02.2016. do 02.06.2019., slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.
31. Nadalje nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. U odnosu na prigovor tuženika koji se temelji na činjenici da je određene mjesece tužitelj plaćao niže anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega nje primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Dakle plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, nije niti nastala, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
32. Pravna priroda spora jest stjecanje bez osnove s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. ZOO-a u kojem je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema čl. 195. dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Po prosudbi ovoga suda sukladno citiranom čl. 195. ZOO-a nikakva protutražbina tuženika kao vjerovnika niti ne postoji. Prema čl. 1112. st. 1. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Dakle, budući je utvrđeno da je upravo tuženik inicirao ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi nije moguće primijeniti u njegovu korist pravni institut stjecanja bez pravne osnove.
33. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225.
ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
34. Tužiteljici je priznat trošak i to: za sastav tužbe 500,00 EUR, za sastav podneska od 30.09.2019., 20.12.2019., 10.07.2025., 500,00 EUR za svaki podnesak za pristup na ročište 12.12.2019., 07.09.2020., 09.11.2021., 12.02.2025., 19.05.2026., 30.09.2026. 500,00 EUR za svako ročište, te za ročište za objavu presude 100,00 EUR, ukupno 5.100,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 1.275,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od zatraženih 200,00 EUR , i presudu u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26).
35. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda, kao i uspjeh stranaka u sporu prema konačnom zahtjevu iz podneska od 10.07.2025. od 27.975,60 EUR (dok u pogledu prigovora radi prebijanja nisu nastali nikakvi posebni troškovi) i to tužiteljice u iznosu od 64,43%, (u osnovi 100% i visini od 28,85 %-dosuđeni iznos od 8.071,91 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 27.975,60 EUR, pa kad se zbroj navedena dva postotka podijele sa 2 dobije se postotak od 64,43%), a tuženika u omjeru od 35,58 % (visina 71,15 % podijeljena sa 2) pa kad se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 28,85%.
36. Slijedom navedenog tužiteljici je sukladno čl. 154.st. 3. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.954,59 EUR, dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom IV i V.
37. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 29. rujna 2026. do isplate.
U Zagrebu, 29. rujna 2026.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-332,99 EUR
2. pun. tuženika
