1

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Pr-889/2021-27
 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji S. O., u pravnoj stvari tužitelja ŽBČ, ČK, I. G. K …., OIB: …., zastupanog po punomoćnici L. K., dipl.iur., protiv tuženika B. S., iz Vž, U. K. F. … (ranije Z. u. …), OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD U. & p iz Vž, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana ... o.. 2024. u nazočnosti punomoćnice tuženika, ... s… 2024. objavio je i

p r e s u d i o   j e

I.              Nalaže se tuženiku B. S., OIB: … platiti tužitelju Ž.B.Č. iz Čk, I.G.K …, … ČK, OIB …, iznos od …. EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od … ….2019. godine pa do isplate, a sve u roku od petnaest dana.

II.               Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu iznosa od … EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od …..2019. godine pa do isplate, tužitelj se odbija.

 

III.              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od …. EUR, u roku od petnaest dana.  

 

Obrazloženje

1.              Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, u kojoj se tužbi navodi:

- da tužitelj i tuženik zaključili su dana ….2013. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (dalje Ugovor), te dana ….2013. Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama (dalje Aneks Ugovora), kojim ugovorima su stranke uredile prava i obveze za vrijeme i nakon završetka specijalizacije tuženika;

- da rješenjem o prestanku Ugovora o radu, od dana ….2019., utvrđen je prestanak radnog odnosa tuženika sa danom …..2019. temeljem zahtjeva za otkazom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana ….2019., te da do prestanka radnog odnosa tuženik je kod tužitelja radio kao doktor medicine u Službi kirurških djelatnosti, koji je Rješenjem Ministarstva zdravstva poslan na specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije, te je dana …..2019. postao doktor medicine, specijalist ortopedije i traumatologije;

- da temeljem članka 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama tuženik se obvezao ostati na radu kod tužitelja po položenom specijalističkom ispitu kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje, a da člankom 5. Ugovora određeno je da ukoliko specijalizant prekine radni odnos prije proteka vremena utvrđenog člankom 4., dužan je nadoknaditi tužitelju materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj je obavljao specijalističko usavršavanje i druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje koje je tužitelj imao i to u roku od 30 dana od dana nastanka obveze, sa zateznim kamatama;

- da s obzirom da je tuženik prilikom potpisivanja ugovora bio u potpunosti upoznat sa sadržajem Ugovora i Aneksa ugovora o međusobnim pravima i obavezama, te odredbama važećeg Pravilnika o specijalističkim usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12), te je isti dobrovoljno i sporazumno potpisao gore navedene ugovore, isti je sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima bio dužan ispuniti ugovorom preuzete obveze;

- da je ŽBČ /ovdje tužitelj/ u cijelosti ispunila svoje preuzete obveze iz gore navedenog ugovora, dok tuženik preuzete obveze nije ispunio, a da radi povjerenja u pravni sustav i određenu pravnu sigurnost prilikom potpisivanja ugovora i preuzimanju obaveza iz istog, stranke pristupaju potpisu ugovora u dobroj vjeri i u cilju da svaka ugovorna strana ispuni obvezu preuzetu ugovorom;

- da sukladno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama i Aneksu istog, tuženik je u obvezi tužitelju nadoknaditi materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje koje je tužitelj imao od dana … ...2013. pa do …. .2019., sa zakonskom zateznom kamatom;

- da obveza vraćanja utvrđena je rokom od 30 dana od nastanka obveze, kojim se ima smatrati prestanak radnog odnosa, odnosno od dana … ….2019.;

- da tužitelj je sa osnova Ugovora za tuženika utvrdio troškove plaće od … ….2013. do …. ...2019., troškove polaganja specijalističkog ispita, troškove za mentorstvo, troškove postdiplomskog studija, te je tužitelj umanjio obvezu tuženika za razdoblje odrađeno u matičnoj ustanovi u razdoblju od … ….2013. do … ….2015., te umanjena obveza iznosi ….. kn;

- te da tužitelj se poziva na odluku VSRH broj Revr-…/…-…, presudu OS u D P-../..-.., presudu VSRH broj Revr-…/..-.. iz kojih je jasno da nije upitna obveza tuženika za povrat navedenih sredstava.

1.1.              Slijedom svega navedenog, tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe traži da mu tuženik isplati iznos od ….. kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od … ...2019. pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.              U danom odgovoru na tužbu tuženik, očitujući se na navode iz tužbe, navodi:

- da dana … … 2013. između tužitelja kao poslodavca i tuženika kao radnika, zaključen je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim radom od … mjeseca, a dana ... s. 2013. stranke su zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da navedenim ugovorima tuženik je raspoređen na poslovima doktora medicine (sekundarca) kao kandidat za specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije na Odsjeku ortopedije u jedinici djelatnosti Kirurgije;

- da nadalje, dana … . 2013. stranke su zaključile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, temeljem tada važećih odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 150/08, 12/12), te da odredbom članka 5. predmetnog ugovora između ostalog je propisano "kako se specijalizant u slučaju prekida radnog odnosa prije vremena utvrđenog u članku 4. stavak 1. podstavak 4. obvezuje nadoknaditi Zdravstvenoj ustanovi materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezane za specijalističko usavršavanje koje je Zdravstvena ustanova imala.";

- da s danom … s 2019. stupio je na snagu novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti, te da odredbom članka 188. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: ZZZ) propisano je da ukoliko specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi bez prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 191. ZZZ nastale do otkaza ugovora o radu; a da nastavno na navedeno, odredbom članka 191. stavak 1. ZZZ propisano je kako "troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika rada zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju."; i također, da odredbom članka 260. ZZZ propisano je kako su "zdravstvene ustanove obvezne uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona."; te da obzirom na navedeno, razvidno je kako je zakonodavac pristupio izmjenama odredaba koje uređuju pitanje naknade troškova specijalizacije u slučaju prekida radnog odnosa prije isteka ugovorenog vremena;

- da slijedom prednje navedenog, tuženik je dana … s 2019. uputio dopis tužitelju kojim ga je pozvao na zaključenje Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, da predloženim aneksom radnik, ovdje tuženik, pozvao je tužitelja da uskladi odredbe postojećeg ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana …. l. 2013. (odredbu članka 5.) u pogledu troškova specijalizacije s odredbama važećeg, i gore citiranim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti; da obzirom da se tužitelj nije očitovao na poziv tuženika od dana … v 2019., tuženik je dana … o 2019. uputio tužitelju požurnicu na zaključenje Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama; da kako se tužitelj niti nakon požurnice od dana … o 2019. nije očitovao na dopis tuženika od dana … v 2019., tuženik je dana … l 2019. uputio tužitelju dopis s pozivom na dostavu izračuna troškova specijalizacije sukladno odredbi članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te da predmetnim dopisom tuženik je ponovno pozvao tužitelja da sukladno odredbama članaka 188. stavak 1. i 2., 190. stavak 1. i 2., a u svezi s odredbom članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dostavi točan iznos troškova specijalizacije koji bi tuženik jednokratno uplatio tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave žiro-računa tužitelja i točnog iznosa troškova specijalizacije, a sve sukladno važećim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti; da dana … s 2019., po proteku šest mjeseci od prvog poziva tuženika, tužitelj je dostavio obračun troškova specijalizacije, međutim isti je navedene troškove specificirao suprotno važećim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti; da obzirom na navedeno, tuženik je dana … r 2019. ponovno pozvao tužitelja da sukladno odredbi članka 260. Zakona o zdravstvenoj zaštiti uskladi svoj rad i poslovanje s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti te da sukladno važećim pozitivnim propisima, dostavi točan iznos troškova specijalizacije; da zaključno, tuženik je dana … o 2021. uputio dopis tužitelju u kojem je ukazao na odluku Ustavnog suda broj: U-III-…/.. od … p 2020. u kojoj je između ostalog utvrđeno kako troškovi koji se odnose na bruto plaće predstavljaju novčanu protuvrijednost rada koji je radnik obavljao za zdravstvenu ustanovu, te kako trošak specijalizacije ne bi mogle predstavljati plaće radnika; a da također, tuženik je u predmetnom dopisu ponovno naglasio kako je u cilju mirnog rješenja spora, spreman podmiriti trošak specijalizacije koji je propisan odredbama članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a koji troškovi obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika rada zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju;

- da imajući u vidu sve prednje rečeno, razvidno je kako je tuženik odmah po stupanju na snagu izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti pozvao tužitelja na zaključenje Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, a sve poradi obveze tužitelja na usklađenje svog rada i djelovanja s odredbama novog ZZZ; da štoviše, tuženik je više puta pozvao a sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zašiti dostavi točan izračun (specifikaciju) troškova specijalizacije, a sve kako je propisano odredbama članaka 118. stavak 1. i 2., 190. stavak 1. i 2., a u svezi s odredbom članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a koji troškovi obuhvaćaju troškove kako je prednje navedeno; a da međutim, tužitelj u razdoblju od dvije i pol godine, od prvog dopisa tuženika nije postupio sukladno pozitivnim propisima, odnosno nije pristupio zaključenju Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama; te da iz priloženih dopisa tuženika razvidno je kako je tuženik višekratno pozivao tužitelja da mu dostavi točan iznos troškova specijalizacije.

2.1.              Zaključno tuženik ističe kako je odredbom članka 9. stavak 3. Zakona o radu određeno da ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo; te da drugim riječima, u konkretnom slučaju, odredba članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a kojom se jasno i nedvosmisleno specificiraju troškovi specijalizacije, povoljnija je za radnika od odredbe članka 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama; te da tužitelj je bio dužan skladno odredbama Zakona o radu primijeniti na radnika povoljnije pravo, ali obvezi iz članka 260. Zakona o zdravstvenoj zaštiti uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno, pristupiti zaključenju Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, kao i uskladiti troškove specijalizacije s odredbom članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

2.2.              Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova prouzrokovanih tuženiku.

3.              Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi da nije mogao pristati na tražene uvjete iz dopisa i poziva tuženika na sklapanje Aneksa II. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, s obzirom da su navedeni u suprotnosti s interesima tužitelja i u suprotnosti s već sklopljenim Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama ali i da navedeno traženje tužitelj smatra traženjem za retroaktivnom primjenom zakonskih propisa. Tužitelj naglašava kako je temeljni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen sukladno odredbama ZOO, te je tuženik bio suglasan s potpisom navedenog ugovora i svjestan svih obveza koje po istome preuzima, te nadalje, da Ž.B.Č. je ispunila sve obveze po navedenom Ugovoru, te sada zahtijeva ispunjenje druge ugovorne strane za isto, navodeći da ZOO propisuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Tužitelj navodi da također valja napomenuti da tuženik za vrijeme specijalizacije nije radio kod tužitelja, već je posao obavljao u drugim zdravstvenim ustanovama, pa mu tužitelj ustvari nije plaćao njegov rad. Dalje se navodi da tužitelju nije bilo u interesu da snosi troškove specijalizacije tuženika, a da zauzvrat opet ostane bez liječnika specijalista iz ortopedije i traumatologije, jer da tužitelj je nakon jednostranog prestanka radnog odnosa od strane tuženika ostao bez nužno potrebnog liječnika, pa se nije okoristio sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, već upravo suprotno tužitelj je snosio sveukupne troškove specijalizacije koje su uključivale i isplatu plaće za tuženika za vrijeme kad je isti bio na specijalizaciji izvan matične ustanove i nije radio kod tužitelja, te nadalje, da tužitelj je tuženiku omogućio obavljanje specijalizacije i nakon specijalizacije mu osigurao radno mjesto odgovarajuće stručne spreme, no isto tako odredio obvezu u smislu provođenja određenog broja godina na radu kod tužitelja po završenoj specijalizaciji. Tužitelj ističe da članak 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisuje obvezu kandidata za specijalizaciju, u ovo slučaju tuženika, da u slučaju prekida radnog odnosa prije vremena utvrđenog u čl. 4. stavak 1. podstavak 4. nadoknadi Zdravstvenoj ustanovi (tužitelju) materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj obavlja specijalističko usavršavanje koje je Zdravstvena ustanova imala; te da ovdje se radi o tome da su stranke ugovora slobodno sukladno odredbama ZOO koji propisi polaze od položaja ugovornih strana te uređuju njihove odnose na načelu slobodnog ugovaranja, te savjesnosti, poštenja i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza, odredile uvjete koje su definirale u ugovoru te predvidjele čl. 5. istoga i obvezu naknade materijalnih troškova tužitelju u slučaju prekida radnog odnosa prije utvrđenog vremena, točnije predvidjele su ugovornu kaznu i odredile su njezinu visinu, jer ovdje se upravo i radi o ugovornoj kazni koju su stranke svojevoljno odredile, jer po svojoj definiciji sukladno ZOO-u ugovorna kazna je unaprijed određeni novčani iznos ili materijalna vrijednost koju je jedna ugovorna strana dužna platiti odnosno dati drugoj ako svoju ugovornu nenovčanu obvezu ne ispuni ili zakasni s njezinim ispunjenjem; a da visina tužbenog zahtjeva je utvrđena izračunom Odjela ekonomskih i financijskih poslova ŽBČ, a tužitelj predlaže da se provede financijsko vještačenje po kojem će se utvrditi opravdanost visine tužbenog zahtjeva. U odnosu na stav tuženika da troškovi plaća i naknada plaća ne ulaze u troškove specijalizacije, tužitelj ističe da to nije točno, da naime, Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11 i 54/12) izričito je navedeno što se podrazumijeva troškovi specijalističkog usavršavanja ustanove: "Troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje." Na tvrdnje tuženika da raskid Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ne može biti posljedica obveze povrata plaće i naknade tužitelj, tužitelj navodi da je u trenutku sklapanja istoga zakonodavac na navedeni način predvidio rješavanje iste problematike, a stranka suglasno pristala na ponuđene uvjete; da sloboda ugovaranja temelji se na suglasnosti, savjesnosti, poštenju i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza, te je s obzirom na navedeno tužitelj imao legitimna očekivanja vezana za obvezu izvršavanja ugovornih obveza; te da bez obzira što je zakonodavac kasnije mijenjao svoje stajalište vezano za isto, tužitelj nije bio u obvezi retroaktivno mijenjati odredbe ugovora s obzirom da podzakonski akti nemaju mogućnost retroaktivnog mijenjanja; tužitelj je u trenutku kada je tuženiku ponudio sklapanje Ugovora o međusobnim pravima i obvezama postupao po važećim zakonskim i podzakonskim propisima, a ukoliko se ne bi primjenjivala navedena praksa došla bi u pitanje pravna sigurnost.

4.              Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da se u predmetnom slučaju ne radi o retrogradnoj primjeni Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je stupio na snagu 1.1.2019. i koji na povoljniji način za radnika regulira pitanje povrata troškova specijalizacije, nego se radi o  primjeni zakona važećeg u trenutku prestanka radnog odnosa tuženika kod tužitelja ….2019. kada i dospijeva obveza na povrat troškova. Tuženik navodi da tužitelj nije ostao bez radnika na odjelu ortopedije i traumatologije, te da je i sam tuženik radio na osiguranju zamjenskih doktora. Tuženik nadalje, pozivajući se na priloženo ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja doktora medicine izdanog od strane Ministarstva zdravstva, navodi kako je iz istog vidljivo da se u matičnoj ustanovi, ovdje ŽBČ, ne može odraditi cjelokupna specijalizacija, odnosno svih … mjeseci specijalizacije te da je tuženik stoga, ne svojom željom, već programom specijalističkog usavršavanja koji je propisan pravilnikom bio dužan odrađivati dio specijalizacije i izvan matične ustanove. Također tuženik ističe da je spornim ugovorom o reguliranju međusobnih prava i obveza utvrđeno u stavku 7. da se istim uređuju tuženikova prava iz radnog odnosa, te da se na isti primjenjuju odredbe važećeg Zakona o radu i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pa nije u pravu tužitelj kada ističe da se navedeni ugovor tumači samo po odredbama Zakona o obveznim odnosima, kada su za tuženika kao radnika povoljnije odredbe važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

4.1.              Tuženik također napominje da postoji objavljena i nova sudska praksa u odluci ŽS u ST Gž R-…/.. od ….2021., a koja prihvaća pravno shvaćanje Ustavnog suda da trošak specijalizacije ne predstavljaju plaće specijalizanata.

4.2.              Nadalje, tuženik skreće pozornost da je u ovom postupku svakako prije odlučivanja o samom tužbenom zahtjevu potrebno prethodno riješiti pravno pitanje ništetnosti dijela odredbe čl.5. st.1 Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, zaključenog između tužitelja i tuženika dana ….2013.g. (dalje u tekstu: Ugovor o međusobnim pravima i obvezama), kojom je propisano: „Kandidat za specijalizaciju-specijalizant se obvezuje da u slučaju: prekida specijalizacije, ako ne položi specijalistički ispit u roku; prestanka radnog odnosa zbog povrede radne obveze, prekida radnog odnosa u ustanovi svojom voljom, prekida radnog odnosa prije vremena utvrđenog u članku 4. stavak 1. podstavak 4., nadoknaditi Zdravstvenoj ustanovi materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio u ( u bruto iznosu) …..“, jer o rješenju navedenog prethodnog pravnog pitanja, ništetnosti citiranog dijela odredbe čl.5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od …. kn, a koji iznos obuhvaća osim troškova specijalizacije, koji se odnose na troškove mentora, troškove ispita i troškove bruto plaća tuženika i dodatke na plaću tuženika; da navedena odredba čl.5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, u naprijed citiranom dijelu, kako od početka postupka ističe tuženik je ništetna, jer je protivna Ustavu i to ustavom zagarantiranom pravu tuženika na zaradu te protivna Zakonu o radu prema kojem je poslodavac obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću; da naime, člankom 55. Ustava Republike Hrvatske propisano je da „svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“, dok je člankom 7. Zakona o radu propisano da je „poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.“; da dDakle, iz citiranih odredbi Ustava Republike Hrvatske i Zakona o radu, razvidno je da je plaća novčani iznos kojeg poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad, ona je temelj ostvarenja ustavnog prava na zaradu i naknada je za obavljeni rad, te da slijedom navedenog, neustavno je i nezakonito potraživati naknadu s osnova bruto plaće i s osnova dodataka na plaću (naknada za regres, božićnica, odvojeni život, prijevoz na posao) kao trošak specijalizacije, jer bi to značilo da su specijalizanti za vrijeme specijalizacije radili besplatno pa bi time bilo povrijeđeno njihovo temeljno pravo iz radnog odnosa; a da navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u prethodno u spis dostavljenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-../.. od ….2020. kojom je između ostalog utvrđeno kako troškovi, koji se odnose na bruto plaće predstavljaju novčanu protuvrijednost rada, koji je radnik obavljao za zdravstvenu ustanovu, te kako trošak specijalizacije ne bi mogle predstavljati plaće radnika; da ovakav stav potvrđen je i presudom ORS u ZG broj: Pr-../… od …s 2022., kojom je u identičnom predmetu vođenom između bolnice kao poslodavca i specijalizanta kao radnika, radi isplate troškova specijalizacije sud odbio tužbeni zahtjev radi isplate bruto plaća i dodataka na plaću kao troškova specijalizacije, jer je zauzeo stajalište kako je ništetna odredba Ugovora o specijalizaciji, kojom je ugovoreno da specijalizant mora vratiti bolnici kao trošak specijalizacije bruto plaće i ostala materijalna davanja vezana uz plaću i rad tuženika kod tužitelja, upravo stoga što plaća predstavlja zaradu specijalizanta za obavljeni rad tijekom specijalizacije, utemeljujući takvo svoje stajalište na već spomenutoj odluci Ustavnog suda broj U-III-…/… od ….2020., te da identičan stav o ništetnosti odredbe Ugovora o specijalizaciji kojom je ugovorena obveza povrata bruto plaća kao troškova specijalizacije potvrđen je i presudom ŽS u BJ poslovni broj: Gž R-../.. od … o 2021. koju tuženik također dostavlja u sudski spis. Tuženik pored svega ističe da je citirana odredba čl.5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u dijelu u kojem je propisana obveza povrata bruto plaće specijalizanta ništetna i stoga što je protivna europskom pravu i to konkretno čl. 15. Povelje Europske Unije o temeljnim pravima kojim je propisano: „Svatko ima pravo na rad i na obavljanje slobodno izabranog ili prihvaćenog zanimanja. Svaki građanin Unije može slobodno tražiti zaposlenje, raditi i ostvarivati pravo na poslovni nastan i pružanje usluga u svakoj državi članici. Državljani trećih zemalja kojima je dopušten rad na državnim područjima država članica imaju pravo na radne uvjete jednake onima koje imaju građani Unije“ i čl. 45. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije kojim je propisano: „Sloboda kretanja radnika osigurava se unutar Unije. Ta sloboda kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja.“; da dakle, obveza povrata troškova specijalizacije (konkretno bruto plaća i dodataka na plaću) u slučaju otkaza ugovora o radu predstavlja i ograničenje prava na slobodno kretanje radnika na tržištu rada, kako je utvrđeno naprijed citiranim odredbama te je tako ugovorena odredba ništetna, jer ne postoji legitiman interes zdravstvene ustanove kojim bi se opravdalo određivanje takve kazne, kojom se ograničavaju temeljna prava radnika. Tuženik napominje kako je sud sukladno čl. 327. st.1. Zakona o obveznim odnosima ovlašten po službenoj dužnosti ocjenjivati je li određeni pravni posao, tj. ugovor pravno valjan ili ništetan, ali i razmatrajući sve to kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju, odnosno zauzimanju stava u vezi s njim ovisi meritorna odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva što potvrđuje i sudska praksa zauzeta primjerice u odluci Vrhovnog suda broj: Rev-…/..-.. od ….2009. Tuženik ujedno u vezi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-…/.. od ….2020.g., kojom je zauzet stav kako trošak specijalizacije ne bi mogle predstavljati plaće radnika, želi napomenuti da su, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje u tekstu: UZUSRH) kojom je propisano: „(1) Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.“ (2) Sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.“, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezujuće, a da sSukladno odredbi čl. 132. Ustava Republike Hrvatske, UZUSRH ima pravnu snagu samog Ustava Republike Hrvatske jer se donosi i mijenja u postupku u kojemu se donosi i sam Ustav Republike Hrvatske. UZUSRH kao opći akt koji ima snagu samog Ustava Republike Hrvatske, u hijerarhiji pravne snage općih akata, nalazi se iznad zakona, te da stoga, odredba čl. 31. UZUSRH-a koja predviđa obvezatan učinak odluka Ustavnog suda RH-a ima jaču pravnu snagu od odredbe čl. 12. ZPP-a koja uređuje materiju vezanosti parničnog suda pravomoćnima aktima drugih tijela; da opisan obvezatni karakter i pravna snaga odluka Ustavnog suda RH-a, u smislu odredbe 31. UZUSRH jest preduvjet pružanja djelotvorne pravne zaštite, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. Ustava RH, a da u suprotnome, kada bi se svakom stavu Ustavnog suda RH-a moglo suprotstaviti postojanje pravomoćnih odluka drugačijeg sadržaja ili postojanje drugačijih pravnih stavova zauzetih u pravomoćnim rješidbama, ustavnopravna zaštita bila bi „zaštita na papiru“, bez ikakve snage da popravi pravnu situaciju subjekta čija su prava povrijeđena, te da navedeno proizlazi i iz Odluke Ustavnog suda RH posl. broj: U-III-6122/2021. od 18. svibnja 2022., str. 7. toč. 9., koja se prilaže u spis: „Ustavni sud ponavlja da je načelo pravne sigurnosti, koje je implicitno sadržano u Ustavu, jedno od temeljnih vidova vladavine prava koja spada u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i koja predstavlja temelj za tumačenje prava. To načelo, između ostalog, nalaže sudovima poštivati pravna shvaćanja Ustavnog suda ne samo kako bi se izbjegla pravna nesigurnost koja može umanjiti povjerenje javnosti u pravosudni sustav, a koje povjerenje je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava, već i kako bi se sačuvale temeljne vrednote demokratskog društva koje Ustav štiti, a to su, između ostalog, ljudska prava.“ Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud povodom tuženikovog prigovora riješi prethodno pravno pitanje ništetnosti dijela odredbe čl.5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenog između tužitelja i tuženika …..2013. kojom je propisana obveza povrata svih plaća i naknada koje je tuženik primio u bruto iznosu, te nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog na naknadu troškova prouzrokovanih tuženiku. Tuženik se nadalje poziva na novu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/…/… od … s 2023., kojom je između ostalog utvrđeno da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa nije i ne može predstavljati troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije, tim više što i novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji je stupio na snagu … s 2019., bruto plaće specijalizanata ne propisuje kao trošak specijalizacije. Tuženik dostavlja i najnoviju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rješenje broj: Rev-../..-.. od …r 2023. kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku koji je identičan gornjem predmetu, radi isplate troškova specijalizacije, svoju odluku o troškovima specijalizacije utemeljuje na pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/…/… od …s 2023., da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa nije i ne može predstavljati troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije te da obvezivanje liječnika na vraćanje plaće zarađene tijekom specijalizacije predstavlja kršenja Ustava Republike Hrvatske, slijedom čega je izrijekom utvrđeno da plaće specijalizanata ne mogu biti uračunate u troškove specijalizacije.

4.3.              Stoga tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, posebno kod prigovora ništetnosti dijela odredbe čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenog između stranaka … 2013. Očitujući se na nalaz i mišljenje u ovom postupku imenovanog sudskog vještaka tuženik navodi da nema primjedbi na matematički izračun visine potraživanja, no smatra da je pitanje osnovanosti potraživanja bruto plaća kao troškova specijalizacije od tuženika pravno pitanje na koje će sud dati odgovor uvažavajući propise i recentnu sudsku praksu. Tuženik također smatra da ugovorna kazna kao osnova na koju se poziva tužitelj nije osnovana jer nisu ispunjene pretpostavke sukladno čl. 350 zakona o obveznim odnosima.

5.               Na prednje navode tuženika tužitelj se nije očitovao.

6.               Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od ….2013. (listovi br. ..-.. spisa), I. Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od ….2013. (list br. .. spisa), Rješenje od …l 2013. (listovi br. ..-.. spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od ….2014. (listovi br. …-… spisa), Ugovor o radu od ….2013. (listovi br. ..-.. spisa), Ugovor o radu od ….2013. (listovi br. ..-.. spisa), Rješenje o prestanku Ugovora o radu od ….2019. (list br. … spisa), Izračun troškova za dr. S. B. – specijalizacija od ….2019. (listovi br. ..-.. spisa), Specifikaciju ukupnih primanja za razdoblje od ../... do ../... (list br. .. spisa), Rješenje od ….2014. (list br. .. spisa), Podatke o troškovima specijalizacije (list br. .. spisa), IP obrasce od 2013. do 2019. godine (listovi br. ..-.. spisa), Obračunske liste plaće za razdoblje od …. mjeseca 2013. do zaključno ... mjeseca 2019. (listovi br. ..-.. spisa), po tužitelju priloženu sudsku praksu (listovi br. ..-.. spisa) i Poziv na isplatu dugovanja prema ŽBČ od …..2021. (list br. … spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Poziv na zaključenje Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od … v 2019. s prilogom: punomoći od … v 2019. (listovi br. …-… spisa), Požurnicu – poziv na zaključenje Aneksa II Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od … o 2019. (list br. … spisa), Poziv na dostavu izračuna troškova specijalizacije sukladno odredbi članka 191. Zakona o zdravstvenoj zaštiti od … l 2019. s prilozima (listovi br. …-… spisa), Očitovanje na dopis od dana … s 2019., od … r 2019. (listovi br. …-… spisa), Očitovanje na dopis od dana … v 2021., od … o 2021. (listovi br. …-… spisa) i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-…/.. od … p 2020. (listovi br. …-.. spisa); dokumentaciju priloženu po tužitelju: dopis – redoviti otkaz ugovora o radu od … …2019. (list br. … spisa); dokumentaciju priloženu po tuženiku: Ovlaštenje za provođenje specijalizacije iz abdominalne kirurgije (listovi br. …-… spisa), Ovlaštenje za provođenje specijalizacije iz ortopedije i traumatologije (listovi br. …-.. spisa), Ovlaštenje za provođenje specijalizacije iz opće kirurgije (listovi br. …-… spisa), Program specijalizacije iz ortopedije i traumatologije (listovi br. …-… spisa) i po tuženiku priloženu sudsku praksu (listovi br. …-… spisa; listovi br. ..-… spisa; listovi br. ..-… spisa; listovi br. …-.. spisa).   

6.1.               Nadalje je provedeno saslušanje svjedoka M. L. i J. M., te saslušanje tuženika.

6.2.              Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, financije, računovodstvo i bankarstvo, N. J., mag.oec., iz Centra ČK, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje od ….2023. (listovi br. ..-… spisa).

7.              Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je djelomično osnovanim.

8.              Osnovom navoda stranaka, te provedenih dokaza i to priložene materijalne dokumentacije i iskaza tuženika, sud je utvrdio:

- da je tuženik B. S. kao doktor medicine s ovdje tužiteljem ŽBČ kao zdravstvenom ustanovom dana … 2013. zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa probnim radom od … mj, na poslovima doktora medicine (sekundarac) kao kandidat za specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije na Odsjeku ortopedije u Jedinici djelatnosti kirurgije;

- da je nakon proteka razdoblja probnog rada između tuženika i tužitelja dana … s 2013. zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima doktora medicine (sekundarac) kao kandidat za specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije na Odsjeku ortopedije u Jedinici djelatnosti kirurgije;

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od ... l 2013., a kojim su Ugovorom suglasno uredile međusobna prava i obveze vezane uz specijalističko usavršavanje iz ortopedije i traumatologije za ovdje tuženika kao kandidata za specijalizaciju – specijalizanta iz ortopedije i traumatologije;

- da je Rješenjem Ministarstva zdravlja od … l 2013. tuženiku odobrena specijalizacija iz ortopedije i traumatologije;

- da je I. Aneksom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od … s 2013. utvrđen početak specijalizacije tuženika iz ortopedije i traumatologije s danom … s 2013. u neprekidnom trajanju od … mjeseci, sukladno prednje navedenom Rješenju Ministarstva zdravlja od … l 2013.;

- da je između stranaka dana … l 2014. zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je utvrđeno da će tuženik, kao specijalizant iz ortopedije i traumatologije, kod tužitelja obavljati poslove radnog mjesta doktor medicine u Službi kirurških djelatnosti;

- da je tuženik predmetnu specijalizaciju odradio u razdoblju od … s 2013. do …. s 2019., i to dijelom kod ovdje tužitelja - u ŽBČ kao matičnoj zdravstvenoj ustanovi, a dijelom izvan matične zdravstvene ustanove, i to u specijalističkim bolnicama u ZG: Klicini za ortopediju na Š, Klinici za traumatologiju u D, Kliničkoj bolnici D, Klinici za dječje bolesti K i Zavodu za ortopedska pomagala, te u Specijalnoj bolnici A u K T

- da je po odrađenoj specijalizaciji tuženik dana …s 2019. položio specijalistički ispit iz ortopedije i traumatologije;

- da je tuženik dana …s 2019. tužitelju podnio zahtjev za otkazom ugovora o radu na neodređeno vrijeme, uz poštivanje propisanog otkaznog roka;

- da je tužitelj rješenjem od … l 2019. utvrdio da tuženiku Ugovor o radu zaključen s tužiteljem prestaje sa danom …l 2019.;

- da se tuženik nakon toga kao doktor medicine specijalist ortopedije i traumatologije zaposlio u drugoj zdravstvenoj ustanovi i to u Specijalnoj bolnici A. u K. T.

9.               Kako je ranije izneseno parnične su stranke međusobna prava i obveze vezane uz specijalističko usavršavanje tuženika iz ortopedije i traumatologije, suglasno uredile Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od …l 2013. – dalje u tekstu: Ugovor.

9.1.               Prema odredbama članka 3. Ugovora ovdje tužitelj kao zdravstvena ustanova obvezao se tuženiku kao kandidatu za specijalizaciju – specijalizantu omogućiti provođenje teoretske i praktične izobrazbe predviđene programom specijalizacije, obračunavati i isplaćivati plaću sukladno odredbama pozitivnih propisa, podmiriti troškove posljediplomskog studija u opsegu predviđenom programom specijalizacije, snositi troškove polaganja specijalističkog ispita, te po položenom specijalističkom ispitu s tuženikom sklopiti Ugovor o radu za poslove liječnika specijaliste ortopedije i traumatologije.              

9.2.                Odredbama članka 4. Ugovora tuženik se kao kandidat za specijalizaciju – specijalizant obvezao provoditi specijalizaciju osobno, savjesno i stručno, bez neopravdanih prekida, sukladno odredbama Pravilnika i programu specijalizacije, obavljati plan i program specijalizacije na doličan način i disciplinirano, u skladu s obvezama koje su za radnika zdravstvene ustanove propisane Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorima i Pravilnikom o radu, nakon specijalističkog usavršavanja položiti specijalistički ispit u roku predviđenom Pravilnikom, te nakon polaganja specijalističkog ispita raditi u zdravstvenoj ustanovi, znači kod ovdje tužitelja ŽBČ, kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje.

9.3.              Nadalje, odredbama članka 5. Ugovora ovdje tuženik obvezao se da će u slučaju: prekida specijalizacije; ako ne položi specijalistički ispit u roku; prestanka radnog odnosa zbog povrede radne obveze; prekida radnog odnosa u zdravstvenoj ustanovi svojom voljom; te prekida radnog odnosa prije vremena utvrđenog u članku 4. stavak 1. podstavak 4., nadoknaditi zdravstvenoj ustanovi (ovdje tužitelju) materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje koje je zdravstvena ustanova imala, a navedene se troškove tuženik obvezao naknaditi u roku od 30 dana od nastanka obveze, i to sa zateznim kamatama.

10.              Predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od … l 2013. sklopljen je u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08 do 12/12) te članka 11. i 12. tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, donesenim od strane nadležnog ministra zdravstva ("Narodne novine" br. 100/11, 133/11, 54/12; dalje: Pravilnik), a kojim je propisano da zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama (st. 1.); da pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije (st. 2.); da u ugovoru iz stavka 1. ovoga članka mora se ugovoriti iznos naknade štete sukladno članku 12. stavku 1. ovoga Pravilnika koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, razmjerno izvršenoj obvezi rada, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka (st. 3.); da ugovorom iz stavka 1. ovoga članka mora se ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije položenog specijalističkog ispita obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka (st. 5.); da ako doktor medicine nakon položenog specijalističkog ispita, a prije isteka ugovorene obveze rada otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka snosi doktor medicine ili zdravstvena ustanova u kojoj je zasnovao radni odnos (st. 6.). 

11.                Odredbe članka 11. Pravilnika kasnije su mijenjane Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16; dalje Pravilnik/16) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 6/17; dalje Pravilnik/17).

12.              Nedvojbeno da je nakon navedenih izmjena Pravilnika nije došlo do izmjene predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od … l 2013. zaključenog između stranaka, a niti je obveza u tom smislu bila propisana, budući je Pravilnikom/16 u članku 18. bilo propisano da zdravstvene su ustanove obvezne na zahtjev specijaliste ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva, dok ovdje tuženik u to vrijeme nije imao status specijaliste već status specijalizanta.

12.1.              Nadalje, obzirom da se ne radi o zakonskim propisima već podzakonskim propisima isti ne predstavljaju kogentne pravne norme koja bi retrogradno obvezivale sudionike ranije sklopljenih ugovora o međusobnim pravima i obvezama za specijalističko usavršavanje. Tako i prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe naknadno donesenog Pravilnika ne mogu stupiti na mjesto ugovornih odredbi ranije sklopljenog Ugovora (Revr-…/…-.. od … s 2018.).

13.              Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-…/.. i dr. od …s 2017. ("Narodne novine" broj 89/17) ukinuti su članci 11., 11.a i 12. navedenog Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11), sa svim izmjenama i dopunama istog, odnosno Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17), te su odredbe tih članaka Pravilnika prestale važiti dana … s 2018.

13.1.              Međutim, valja istaknuti činjenicu da su navedenom Odlukom Ustavnog suda članci 11., 11.a i 12. Pravilnika ukinuti zbog formalno pravnih razloga tj. iz razloga što je Ustavni sud zaključio da je nadležni ministar prekoračio svoja ovlaštenja, jer odredbama članka 139. i 140. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08-70/16) nije izrijekom dana ovlast nadležnom ministru da pravilnikom propiše obvezu sklapanja ugovora o međusobnim pravima  obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, obveze te druge zdravstvene ustanove odnosno obveze specijalizanta da naknadi troškove specijalizacije i slučaju otkazivanja radnog odnosa, te da ministar utvrdi troškove specijalizacije, dok se navedenom Odlukom Ustavnog suda uopće nije odlučivalo o valjanosti odredbi o obvezi rada i naknadi štete u sadržajnom smislu tj. o njihovoj eventualnoj materijalnoj nezakonitosti ili neustavnosti, a niti pak o usklađenosti takvog propisa s pravnim poretkom Europske unije.

14.              U svakom slučaju, ukidanjem članaka 11., 11.a i 12. Pravilnika nisu ukinuti niti prestali važiti sklopljeni ugovori o međusobnim pravima i obvezama o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, pa tako niti predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 13. lipnja 2013. zaključen između stranaka.

15.              Predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od … l 2013. predstavlja zasebni pravni posao u odnosu na između stranaka zaključen Ugovor o radu, i to ugovor obvezno pravne naravi.

16.              Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, te odredbom članka 342. st. 1. ZOO-a propisano da vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

17.              Nesporno je da je tužitelj prema tuženiku ispunio sve svoje obveze preuzete predmetnim Ugovorom, a da je tuženik svoje obveze prema tužitelju ispunio samo djelomično, odnosno da tuženik nije ispunio obvezu rada kod tužitelja nakon položenog specijalističkog ispita kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje, budući je specijalističko usavršavanje trajalo pet godina, a nakon završetka kojeg specijalističkog usavršavanja tuženik uopće nije radio kod tužitelja kao doktor medicine, specijalist ortopedije i traumatologije.

18.              Stoga sukladno ugovornoj odredbi članka 5. Ugovora tužitelj traži da mu tuženik naknadi sve troškove predmetne specijalizacije, a koji troškovi specijalizacije uz materijalne troškove specijalizacije i troškove mentorstva obuhvaćaju i troškove tuženiku isplaćenih plaća (u bruto iznosu).

19.               Tuženik ne spori obvezu naknade materijalnih troškova specijalizacije i troškova mentorstva, dok spori obvezu naknade isplaćenih mu bruto plaća i naknada smatrajući odredbu članka 5. Ugovora u dijelu u kojem su u troškovima specijalizacije koje se tuženik obvezao naknaditi tužitelju obuhvaćeni i troškovi bruto plaća i naknada plaća, ništetnom.

20.              Prema danom Nalazu i mišljenju sudskog vještaka troškovi koje je sukladno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama tužitelj imao s osnova specijalističkog usavršavanja tuženika su:

- materijalni troškovi specijalizacije u ukupnom iznosu od … kuna / … EUR (prema fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 kn);

- plaće i naknade (u bruto iznosu) i ostali troškovi u ukupnom iznosu od … kuna, umanjeno za odrađeni period (od ….2013. do ….2015.) u iznosu od … kuna i umanjeno za refundaciju dežurstva u iznosu od … kuna, znači u ukupnom iznosu od … kuna / … EUR;

- troškovi mentorstva u ukupnom iznosu od … kuna / … EUR,

sveukupno … kuna / … EUR.

21.              Prema pravnom stajalištu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-…/..-… od … s 2016. liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju.

22.               Prednje izneseno stajalište zadržano je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-X-…/..-.. od … t 2019., kojom je Vrhovni sud preinačio presude ŽS u ZG poslovni broj Gž-…/..-.. od … s 2017. i OGS u ZG poslovni broj P-…/..-.. od ... k 2015., te presudio u korist zdravstvene ustanove. 

23.               Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-…/.. od … p 2020. („Narodne novine“ broj 114/21) ukinuta je prednje navedena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-X-…/…-… od … t 2019., no pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je specijalizant dužan zdravstvenoj ustanovi sukladno sklopljenom ugovoru dužan naknaditi troškove specijalizacije koji obuhvaćaju i troškove plaće ovom Odlukom Ustavnog suda nije doveden u pitanje.

23.1.               Naime, Ustavni je sud u ovoj svojoj Odluci nepobitno utvrdio da navedena presuda Vrhovnog suda ne upućuje na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda, već je Ustavni sud navedenu presudu Vrhovnog suda ukinuo utvrdivši da je istom podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno pravo na zaradu zajamčeno člankom 55. stavkom 1. u svezi s člankom 3. Ustava, a iz razloga što u konkretnom slučaju Vrhovni sud nije uzeo u obzir sve činjenice i pravne elemente mjerodavne za donošenje odluke odnosno jer ta osporena presuda Vrhovnog suda nije obuhvatila sve važne aspekte razmatranog slučaja koji bi mogli utjecati na njegovu konačnu odluku, a jedan od tih bitnih elemenata je činjenica da je u konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva kao specijalizant tijekom specijalizacije sa zdravstvenom ustanovom imao zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme, a zdravstvena mu ustanova nakon položenog specijalističkog ispita nije ponudila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto liječnika specijaliste.

24.               Nedvojbeno je da je člankom 55. st. 1. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo na zaradu na temelju radu, te da je prema odredbi članka 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZOR) plaća primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad.

25.              Nadalje, nedvojbeno je, kako to ističe tuženik, da je u konkretnom slučaju tužitelj tuženiku plaću isplaćivao temeljem između stranaka sklopljenog Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto doktora medicine kandidata za specijalizaciju/specijalizanta iz ortopedije i urologije, a ne temeljem predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 13. lipnja 2013.

26.               Nesporno je da je tužitelj i tijekom trajanja specijalizacije tuženiku isplaćivao plaću, iako tuženik specijalizaciju nije u cijelosti odrađivao kod tužitelja, od strane kojeg je upućen na specijalizaciju, već i u drugim zdravstvenim ustanovama. Nije sporno da je tuženik i tijekom specijalizacije, pa tako i tijekom specijalizacije izvan matične zdravstvene ustanove, obavljao rad i ostvario pravo na plaću. Također je nesporno da je tuženik specijalizaciju u drugim zdravstvenim ustanovama obavljao uz suglasnost tužitelja kao poslodavca, budući je nedvojbeno utvrđeno da specijalističko usavršavanje iz ortopedije i traumatologije tuženik nije mogao u cijelosti odrađivati kod tužitelja.

27.               Međutim, ne smije se zanemariti očekivanje tužitelja, koji je tuženiku omogućio i financirao navedeno specijalističko usavršavanje iz ortopedije i traumatologije, sa posve dopuštenim, legitimnim i nadasve moralnim ciljem kako bi po završetku te specijalizacije tužitelj kao zdravstvena ustanova imao zaposlenog doktora medicine specijaliste ortopeda i traumatologa i time osigurao ostvarivanje zdravstvene zaštite građana na svom području.

28.               Stoga je radi ostvarenja prednje navedenog cilja, a u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, predmetnim Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od … l 2013. u članku 4. istog utvrđena obveza tuženika da po završetku specijalizacije ostane raditi kod tužitelja najmanje toliko vremena koliko je trajala specijalizacija, a za povredu te obveze u daljnjem članku 5. Ugovora ugovorena svojevrsna ugovorna kazna u vidu obveze tuženika na povrat tužitelju svih troškova koje je tužitelj kao matična zdravstvena ustanova imao tijekom specijalističkog usavršavanja tuženika, a ugovaranje koje je novčane obveze tuženika trebalo imati odvraćajući učinak na tuženika da ne prekida rad kod tužitelja prije isteka ugovorenog vremena obveze rada nakon specijalizacije, već da tu preuzetu obvezu rada ispuni kako je ugovoreno.

29.              Iako je, kako je ranije izloženo, tužitelj očekivao da će po završenom specijalističkom usavršavanju tuženika dobiti liječnika specijalistu iz ortopedije i traumatologije, provedeni dokazi ne potvrđuju navode tužitelja da uslijed toga što je tuženik po završenoj specijalizaciji prekinuo radni odnos kod tužitelja, tužitelj ne bi imao liječnika specijalistu iz ortopedije i traumatologije.

29.1.              Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka M. L. i J. M. proizlazi da su u to vrijeme kod tužitelja radila dva specijalista ortopeda, dr. L. i dr. S., te da su određene poslove s polja ortopedije kod tužitelja obavljali liječnici specijalisti kirurzi. Nadalje, navedeni su svjedoci opovrgnuli tvrdnju tužitelja da bi oni došli raditi kod tužitelja na mjesto tuženika odnosno zbog toga što je tuženik otišao od tužitelja, budući je iz iskaza ovih svjedoka razvidno da su isti, koji su ranije bili zaposleni u OB VŽ, prešli raditi kod tužitelja u v 2020., i to prvenstveno iz razloga što su sa tužiteljem ispregovarali bolje uvjete rada, odnosno osnivanje novog posebnog Odjela za ortopediju, te su navedeni svjedoci M. L. i J.M., kao specijalisti ortopedije i traumatologije zajedno sa svojim kolegama iz OB VŽ dr. A. M., dr. B. L. i dr. D. G., kod tužitelja – u ŽBČ, došli kao tim. 

30.              Nedvojbena je činjenica da je tužitelj s tuženikom već prilikom zapošljavanja sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktora medicine, slijedom čega je tuženiku osiguran radni odnos kod tužitelja na neodređeno vrijeme, a predmetnim Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od …l 2013. tuženiku od strane tužitelja omogućeno specijalističko usavršavanje iz područja ortopedije i traumatologije i po završetku te specijalizacije osigurano mu radno mjesto kod tužitelja sukladno stečenoj specijalizaciji, a uz koja je prava tuženik istim Ugovorom preuzeo i određene obveze, pa tako i obvezu rada nakon specijalizacije, te obvezu povrata troškova specijalizacije u slučaju neispunjenja odnosno nepotpunog ispunjenja te obveze.

31.              Međutim, dana 31. listopada 2018. donesen je novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18; dalje u tekstu: ZOZZ/18), koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2019.,  a kojim je u člancima 186. do. 191. uređeno pravno područje međusobnih prava i obveza zdravstvenih radnika na specijalističkom usavršavanju i zdravstvene ustanove kao poslodavca, pa tako i pitanje obveza zdravstvenog radnika specijaliste koji prije isteka ugovorene obveze rada nakon specijalističkog usavršavanja otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi koja ga je uputila na specijalizaciju, te je s tim u svezi odredbom članka 191. ZOZZ/18 izričito definirano što se smatra troškovima specijalizacije, a prema kojoj odredbi troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika rada zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju.

31.1.              Nadalje, u članku 260. tog novog ZOZZ/18 propisano je da zdravstvene ustanove obvezne su uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

32.              Nesporno je da je ovdje tuženik nakon donošenja novog ZOZZ/18, koji je kako je prednje navedeno stupio na snagu 1. siječnja 2019., u više navrata, i to kako  tijekom trajanja specijalističkog usavršavanja, te i nakon završetka istog, pisanim putem pozivao tužitelja na sklapanje II Aneksa predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 13. lipnja 2013. u smislu usklađenja odredbe članka 5. istog s odredbama članka 191. ZOZZ/18, a na što tužitelj nije pristao, te da je tuženik od tužitelja zatražio izračun troškova specijalizacije u skladu s tom odredbom članka 191 ZOZZ/18, a na što se tužitelj oglušio, već je tuženiku poslao zahtjev za podmirenje troškova specijalizacije sa uključenim troškovima plaća, u iznosu koji sada od tuženika potražuje i u ovom postupku. Shodno iznesenom, nedvojbeno je tužitelj svoj rad i poslovanje nije uskladio s odredbama članka 191. ZOZZ/18 u propisanom roku iz članka 260. ZOZZ/18.

33.              Stoga je odredba članka 5. predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 13. lipnja 2013. u dijelu u kojem troškovi specijalizacije koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju obuhvaćaju i troškove tuženiku tijekom njegovog specijalističkog usavršavanja isplaćenih mu bruto plaća, protivna kogentnoj pravnoj normi iz članka 191. ZOZZ/18, te time ništetna sukladno odredbi članka 322. ZOO-a.

34.               Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je Odluci poslovni broj U-III/2045/2022 od 11. srpnja 2023. zauzeo pravno stajalište da troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije strogo su odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije, no ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje bolnica (kao poslodavac) ima vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između bolnice i specijalizanta (kao zaposlenika) i reguliran odvojenim pravnim poslom – sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

34.1               Nadalje, na prednje navedeno pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske poziva se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj revizijskoj odluci – Rješenju poslovni broj Rev 539/2022-3 od 5. rujna 2023.  

35.              Osnovnom svega iznesenoga sud je utvrdio da je tuženik na ime ispunjenja obveze povrata troškova specijalizacije tužitelju dužan isplatiti sveukupno … EUR (…. kn), a koji iznos se odnosi na materijalne troškove specijalizacije u ukupnom iznosu od … EUR (… kn) i troškove mentorstva u ukupnom iznosu od … EUR (… kn), sa traženim zakonskim zateznim kamatama, a u roku za ispunjene tražbine propisanom odredbom članka 328. st. 2. ZPP-a, odnosno paricijskom roku od petnaest dana.

36.              Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog utuženog iznosa od … EUR (… kn), utvrđen je neosnovanim

37.               Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke.

38.              O  naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

38.1.              Uspjeh tužitelja u ovom sporu iznosi 4,40 %, a uspjeh tuženika 95,60 %, te shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tuženiku pripada pravo na naknadu 91,20 % troškova ovog postupka. 

38.2.              Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od ….2021. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2021. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2022. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2022. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od ...2022. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od ...2023. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od ...2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištu od ...2024. u iznosu od 1.362,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 9.584,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 2.396,00 EUR, sveukupno 11.980,00 EUR, te je

38.3.              Shodno prednje iznesenom, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od … EUR (… EUR X 91,20 %).

Čakovec, 9. svibnja 2024.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj

2. tuženik po punomoćniku