Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-363/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, u Rijeci, protiv tuženika AQUAPARK ISTRALANDIA d.o.o. za sport i razonodu, Nova Vas, Ulica Ronki 1, OIB: 32451961067, kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, u Poreču, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj Pr- 3/2022-68 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj Pr-3/2022-68 od 31. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.12.2021. te da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.06.2014. nije prestao (točka I/I izreke ), kao i nalog tuženiku da vrati tužitelja na posao voditelja aquaparka sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 16.06.2014., u roku od 8 dana ( točka I/II izreke ). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.018,16 €, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke je odlučeno da se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka. Točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude, po sadržaju u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu ( točke I. II. i IV. presude ), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), pozivajući se izričito i na postojanje bitne povrede odredaba parničnom postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika na naknadu troškova postupka, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja se protivi navodima žalbe te ju predlaže odbiti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je ispitivanje zakonitosti i pravilnosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. 12. 2021. te zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti takve odluke i utvrđenje da radni odnos nije prestao, kao i nalog tuženiku da ga vrati na poslove voditelja aquaparka.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje upiru žalbeni razlozi tužitelja, budući je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoj i niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu od 16. 6. 2014. na radnom mjestu voditelja Aqua parka,

- da je tuženik 28. 12. 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja činjenično polazi od tvrdnje da je poslodavac u vremenu od 22. 12. 2021. saznao i utvrdio da radnik u duljem periodu sustavno teško krši svoje obveze iz radnog odnosa na način da odaje poslovne tajne te je u poslovno konzultantskom odnosu sa konkurencijom, kao i da dulje vrijeme daje neprimjerene – uvredljive izjave o vlasnicima poslodavca, daje izjave kako se već protupravno – nepripadno imovinski okoristio na štetu poslodavca što kani činiti i u budućnosti, i kojim postupanjima je grubo, teško i drsko povrijedio obveze iz radnog odnosa,

- da je na traženje tužitelja dan nakon donošenja odluke o otkazu, 29. prosinca 2021. održan sastanak između tužitelja i obitelji PB, tadašnjih vlasnika tuženika i da je PB tada pokušao uručiti tužitelju odluku o otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj odbio preuzeti, nakon čega mu je odluka dostavljena poštom 10. siječnja 2022.

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava 5. 1. 2022., koji je potom nakon zaprimanja otkaza poštom ponovio 18. 1. 2022.,

- da je poslodavac odgovorio na zahtjeve za zaštitu prava 25. 1. 2022. neprihvaćanjem iznesenih razloga od strane radnika,

- da je tužitelj u prekluzivnom roku 4. 2. 2022. podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanju na posao voditelja aquaparka,

- da su osnivač - prvotni vlasnik i predsjednik uprave tuženika PB i njegovi sinovi JB i ĆB, članovi uprave, nekoliko godina prije donošenja predmetne odluke o otkazu, bili nezadovoljni ponašanjem tužitelja na radnom mjestu koji se u poslovnim krugovima predstavljao i kao direktor te ključna osoba Aquapark Istralandia, a ne kao voditelj, preko čega je obitelj ĆB prelazila jer je tvrtka dobro poslovala,

- da je sredinom prosinca 2021. (između 15. – **.**.2021.) PB nazvala njemu tada nepoznata ženska osoba koja je željela sastanak s njim kako bi mu prenijela da tužitelj radi njemu i njegovoj obitelji iza leđa na štetu tvrtke Aquapark Istralandia;

- da se PB sastao s tom ženskom osobom idući dan u [obrt] (tada je otišao sa svojom tajnicom jer nije vozio) i da je saznao da se ona zove EB, da je s tužiteljem u intimnom odnosu i da je od njega saznala negativne stvari o tuženiku i obitelji tadašnjih vlasnika, o čemu ih je odlučila obavijestiti,

- da je PB na papir zapisao što mu je EB rekla te je 28. prosinca 2021. došao sa svojim sinovima JB i BB u kuću u kojoj je živjela EB u [adresa], gdje je ona u prisutnosti njih trojice ponovila sve što je napisano u izjavi te potpisom potvrdila da je to ono što je izjavila,

- da iz izjave od 28. 12. 2021. potpisane od strane EB kao davatelja izjave i PB kao primatelja, proizlazi da je EB izjavila da joj se ŠB (tužitelj) u više navrata hvalio i tvrdio joj da dulje vrijeme radi "iza leđa" poslodavcu tako da rezultate rada, financijska izvješća, poslovne inovacije i planove, planove uštede i suvremenog marketinga i nabave , šalje i o tome obavještava konkurenciju i kontakte iz Aquapark Aquacolors u Poreču, da je dulje vrijeme u konzultantskom odnosu s konkurencijom Aquapark Aquacolors u Poreču i da je za to plaćen direktno od vlasnika iz Češke Republike, da mu je bitna kontaktna osoba u Aquapark Aquacolors u Poreču TB, zaposlenik te tvrtke, da sve to radi dulje vrijeme potajno bez znanja poslodavca, da radi na tome da međusobno posvađa vlasnike te da će upropastiti tuženika,

- da je EB pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-380/2023-2 od 2. veljače 2024., oglašena krivom što je 5. prosinca 2022. u parničnom postupku posl. br. Pr-3/2022 dala lažan iskaz, svjesno i neistinito iskazavši suprotno vlastoručno potpisanoj izjavi od 28. prosinca 2021., navodeći da su činjenice u toj izjavi neistinite i da ništa iz te izjave ona nije izjavila OB,

- da je temeljem iskaza svjedoka PB, JB, ĆB, ZB, kao i iskaza samog tužitelja, te materijalnih dokaza u spisu, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u ožujku ili travnju 2021. saznao da obitelj ĆB pregovara s R oko prodaje tuženika - tvrtke Aquapark Istralandia i da je razmišljajući o svojoj poslovnoj budućnosti odlučio, dok je još uvijek bio u radnom odnosu kod tuženika, samoinicijativno i bez znanja tuženika, ponuditi svoju poslovnu suradnju, bilo u vidu direktorske funkcije ili pak pružanja konzultanskih usluga, glavnom tuženikovom konkurentu u djelatnosti kojom se bavi, tvrtci Aquapark Aquacolors d.o.o. Nova Vas,

- da su u poslovnom računalu tužitelja nakon otkaza ugovora o radu pronađeni ugovori o pružanju konzultantskih usluga s konkurencijom iz čega je razvidno da je njima tužitelj odavao saznanja, iskustva, poslovna i tehnička rješenja i unapređenja poslovanja u aquaparku, kao i datoteke o budućem razvoju tuženika i e-mail upućen trećoj konkurenciji u kojem se navode prijedlozi o poslovanju, kojim postupanjem da je tužitelj odavao poslovne tajne tuženika te nudio konzultantske / savjetničke usluge, a iste je nudio i GB iz [adresa] kada je otvarao vodeni park u Srbiji.

8. Polazeći od tako provedenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud detaljnom, razumljivom i dostatnom analizom svih provedenih dokaza kako zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj uvjetovanosti, pronalazi utvrđenim da je tužitelj odavao poslovne tajne i pružao konzultantske usluge konkurentima, davao neprimjerene i uvredljive izjave o vlasnicima poslodavca, da ih želi uništiti i zavaditi im obitelji te da se planirao još okoristiti u budućnosti, pa kako je tuženik ( odnosno tadašnji predsjednik uprave PB i članovi uprave, njegovi sinovi JB i ĆB ), saznao za činjenice na kojima tuženik temelji izvanredni otkaz, sredinom prosinca 2021. (u razdoblju od 15. do 18. prosinca 2021.) kada je PB iz razgovora s EB saznao te činjenice, nakon čega su u poslovnom računalu tužitelja pronađene datoteke s dokumentima koje je tužitelj slao konkurenciji, a 28. prosinca 2021. je dobivena pisana izjava EB kojom su izričito potvrđeni svih razlozi na kojima je utemeljen izvanredni otkaz, odnosno postojanje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa počinjenih na štetu tužitelja koje nastavak radnog odnosa čine nemogućim, to prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao voditelja aquaparka te odlučuje kao pod točkom I. izreke presude.

9. Tužitelj u žalbi osporava prvostupanjsku odluku, sadržajnom analizirajući iskaze saslušanih svjedoka ZB, TB, PB, JB, ĆB, EB, u bitnom smatrajući da su iskazi svjedoka iz obitelji ĆB nelogični, očigledno pristrani i usmjereni na uspjeh tuženika u postupku, u nekim dijelovima međusobno proturječni, a da su iskazi svjedoka ZB i TB u direktnoj koliziji s pozicijom tuženika što sud nije uzeo u obzir. Tužitelj osim toga navodi kako sud u obrazloženju nije naveo koji točno podaci predstavljaju poslovnu tajnu niti što istu u konkretnom slučaju predstavlja, što predstavlja inovaciju i poslovnu strategiju, navodi da ništa od onoga što je tužitelj iznio u prijedlogu razvoja konkurentoj tvrtci Aquacolors nije bilo isključivo tuženikovo obzirom da svi vodeni parkovi funkcioniraju na približno isti način. Ističe kako u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz da je tužitelj davao bilo kakve neprimjerene i uvredljive izjave o obitelji ĆB niti da bi dijelio ulaznice u aqua park i time nanio štetu tuženiku. Tužitelj posebno naglašava iskaz i izjavu svjedokinje EB te smatra da sud, ako je zbog kaznene presude odlučio da neće uzeti u obzir njezin iskaz, nije smio uzeti u obzir niti njezinu pisanu izjavu. Osim toga navodi da se takva izjava prvi puta spominje u podnesku tuženika iz travnja 2022 , pa smatra da to dovodi u pitanje i rok otkazivanja ugovora o radu. Zaključno osporava i odluku o troškovima postupka.

10. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi isti doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je ona donesena.

11. Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116 st. 1 Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Izvanredno otkazivanje ugovora o radu predstavlja oblik najteže sankcije za povrede radnih obveza, pri čemu je u svakom pojedinom slučaju nužno utvrditi da li je riječ o povredi ili činjenici koja težinom ( osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa ili druga osobito važna činjenica uslijed koje nije moguć nastavak radnog odnosa) opravdava odluku u vidu trenutačnog prestanka radnog odnosa. Kako teške povrede radnog odnosa zakonodavac u okviru odredbe čl. 116. st. 1. ZR nije propisao taksativno, to je u postupku poput onog koji je predmetom spora, nužno utvrditi da li je takva odluka donesena u zakonom propisanom roku ( čl. 116. st. 2. ZR ) te da li konkretne okolnosti na temelju kojih je donesena, predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP ), utvrdio osnovanost razloga sadržanih u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koji polaze od utvrđenja da je tužitelj kao zaposlenik tuženika, bio u kontaktu sa poslovnim konkurentima tuženika kojima je davao informacije o poslovanju tuženika i odavao poslovne tajne, da je nudio svoju poslovnu suradnju kao i da je davao neprimjerene i uvredljive izjave o obitelji ĆB, svojim poslodavcima.

14. U tom smislu je temeljem iskaza svjedoka ZB utvđeno da je isti direktor tvrtke sa sjedištem u [adresa], u grupaciji tvrtke koja je vlasnik vodnog parka Aquapark Aquacolors Poreč ( konkurentne tuženiku ), te da mu je tužitelj uputio e-mail i pozvao ga na poslovni sastanak koji se održao u studenom 2021. u Poreču. Svjedok je iskazao da mu je tužitelj putem e-maila u više navrata slao određenu dokumentaciju, da mu je prije sastanka poslao dokument u kojem je iznio viziju razvoja tvrtke Aquapark Aquacolors Poreč, da mu je slao obračunske liste kojim je htio pokazati na koju plaću računa u slučaju suradnje, da mu je poslao i planove o marketinškoj kampanji vezano za prodaju ulaznica u okviru "Black Friday".

15. Takav iskaz jasno i nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da je tužitelj za vrijeme dok je bio zaposlenik tuženika, konkurentskoj tvrtki koja se bavi istom djelatnošću na istom području, poput one u kojoj je bio zaposlen, predlagao suradnju i dostavljao dokumente koji se odnose na poslovanje tuženika.

16. Nakon takvog utvrđenja, nije odlučno niti od utjecaja da li je dostavljena dokumentacija konkurentskoj tvrtki mogla biti od koristi, a što je izjavio svjedok ZB i na koju činjenicu upire tužitelj u žalbi osporavajući iskaz tog svjedoka.

17. Naime, sama činjenica komuniciranja sa konkurentnim tvrtkama i prosljeđivanje istoj dokumentacije koja je nesporno vezana za poslovanje tuženika, predstavlja tešku potvrdu obveza iz radnog odnosa obzirom da ukazuje na postupanje u okviru kojih poslodavac više ne može imati povjerenja u radnika. Pri tome posebno valja cijeniti činjenicu da je tužitelj bio zaposlenom na mjestu voditelja, koje nedvojbeno predstavlja rukovodeće radno mjesto sa visokim stupnjem kako odgovornosti, tako i povjerenjem uprave odnosno vlasnika.

18. U tom smislu su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja sadržani pod točkom II.IV. žalbe ( u okviru kojih propituje što zapravo čini poslovnu tajnu ) te stajalište da prvostupanjski sud nije decidirano naveo koje to informacije predstavljaju poslovnu tajnu tuženika.

19. U odnosu na takav žalbeni navod, drugostupanjski sud ističe da je odredom čl. 17. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. lipnja 2014. ( str. 14 spisa ), temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen na poslovima voditelja Aquaparka kod tuženika kao poslodavca, ugovoreno da:

".. Za potrebe ovog Ugovora poslovnom tajnom smatraju se svi podatci, dokumenti i postupci koji se neposredno ili na bilo koji drugi način odnose na poslovanje Društva, a čije iznošenje bi bilo protivno interesima društva."

20. Polazeći od takve definicije sadržane u samom ugovoru o radu, te utvrđenja prema kojem je tužitelj za vrijeme dok je bio zaposlen kao voditelj tuženika kao tvrtke koja se bavi djelatnošću vodenog parka, kontaktirao tvrtke koje na istom području obavljaju istovjetnu djelatnost, dostavljajući potom podatke koji se odnose i na poslovanje tuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je riječ o grubom kršenju obveza iz radnog odnosa, pri čemu već i takva utvrđenja ( neovisno o ostalim navedenim razlozima poput onih koji upiru na vrijeđanje poslodavaca ) opravdavaju izvanredan otkaz ugovora o radu primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZR na konkretan slučaj.

21. Pri tome valja ukazati da ni sam tužitelj nije osporio činjenicu da je ZB proslijedio mail na engleskom jeziku sa jasnim prijedlogom određenih načina poslovanja ( str. 160-162 spisa) poput oglašavanja kampanje "Black Friday", oglašavanja prodaje ulaznica uz popuste putem Google poslužitelja, stupanja u kontakt sa školama, dječjim kampovima, operaterima, oglašavanja radnim mjesta putem burza rada i fakulteta, pokretanja misije za smanjenje PDV-a, a koji nedvosmisleno predstavljaju podatke koji se odnose na poslovanje društva tuženika.

22. Odredbom čl. 17. Ugovora o radu kojim su stranke regulirale radni odnos, osim opisa radnji koje predstavljaju poslovnu tajnu, propisano je i da se voditelj ( na kojem radnom mjestu je tužitelj bio zaposlen ) obvezuje da za vrijeme trajanja ugovora i nakon njegova prestanka, neće koristiti ili otkriti bilo kojoj osobi informacije, podatke ili postupke koji se smatraju poslovnom tajnom društva.

23. Nesporno utvrđene činjenice u pogledu odlučne činjenice, dokazane tvrdnje da je tužitelj trećim konkurentnim osobama dostavljao podatke koji se odnose na poslovanje društva tuženika, nisu dovedene u sumnju žalbenim navodima kojima tužitelj sadržajno analizira iskaze saslušanih svjedoka ZB, TB, PB, JB, ĆB i EB.

24. Osim iskaza svjedoka ZB, samog tužitelja i materijalne dokumentacije, navedene tvrdnje su potvrđene i putem izjave EB , što je potom i od utjecaja na trenutak konačnog saznanja tuženika za postupke tužitelja u okviru kojih je poslodavac izgubio povjerenje u radnika.

25. Naime, odgovorna osoba i raniji vlasnik tuženika PB je saznanja o radnjama tužitelja stekao putem treće osobe, EB, koja je prvo PB, a potom naknadno i u prisutnosti njegovih sinova JB i ĆB, dala pisanu izjavu kojom je navela da joj je tužitelj u više navrata iznosio kako već dulje vrijeme radi "iza leđa" poslodavcu na način da rezultate rada, financijska izvješća, poslovne inovacije i planove, planove uštede i suvremenog marketinga i nabave , šalje i o tome obavještava konkurenciju, da je dulje vrijeme u konzultantskom odnosu s konkurencijom te da radi na tome da međusobno posvađa vlasnike tvrtke tuženika sa ciljem njihove propasti.

26. EB, saslušana pred prvostupanjskim sudom, nije potvrdila sadržaj izjave koju je osobno potpisala 28. prosinca 2021, nakon čega je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-380/2023-2 od 2. veljače 2024., oglašena krivom što je 5. prosinca 2022. u parničnom postupku posl. br. Pr-3/2022, dala lažan iskaz, svjesno i neistinito iskazavši suprotno vlastoručno potpisanoj izjavi od 28. prosinca 2021., navodeći da su činjenice u toj izjavi neistinite i da ništa iz te izjave ona nije izjavila OB.

27. U takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno nije priklonio vjeru iskazu svjedoka koji je u kaznenom postupku pravomoćno utvrđen kao lažan . Međutim, protivno stajalištu žalitelja, takva okolnost ne isključuje mogućnost prvostupanjskog suda da ocijeni istinitost izjave od 28. 12. 2021. kao materijalnog dokaza, te da u okviru svih okolnosti slučaja, procijeni značenje istoga.

28. U tom smislu prvostupanjski sud je temeljem iskaza svjedoka OB, JB i ĆB, kao neposrednih dokaznih sredstava, utvrdio okolnosti i način na koji je EB kontaktirala bivše vlasnike tuženika te ih obavijestila o postupanju tužitelja i grubom kršenju obveza iz radnog odnosa, nakon čega je i osobno potpisala izjavu ( str. 153 spisa) koja govori u prilog utvrđenju da je ugovor o radu otkazan u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. ZR, slijedom čega suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

29. U svjetlu takvih nespornih utvrđenja niti ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za predmet spora ( čl. 375. st. 1. ZPP ) te pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

30. Slijedom svega iznesenog, kako je prvostupanjski sud pravilno i zakonito utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja ( čl. 135. st. 3. ZR ), jasno i nedvosmisleno utvrdio da je tužitelj kao radnik na poslovima voditelja Aquaparka bez znanja vlasnika i uprave tuženika, kontaktirao konkurentsku tvrtku koja se na istom području bavi istom djelatnošću, te joj putem e -mailova prosljeđivao dokumentaciju vezanu za poslovanje tvrtke tuženika, u takvom postupanju je sadržana osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa koja nastavak radnog odnosa čini nemogućim, i koja kao takva, opravdava donošenje odluke tuženika kao poslodavca primjenom čl. 116. st. 1. ZR u vezi čl. 17. Ugovora o radu, pri čemu izneseni žalbeni razlozi nisu uspjeli dovesti u sumnju takvo utvrđenje .

31. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

32. I odluka o troškovima postupka ( točka. II. i IV izreke pobijane odluke ) je pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP), pri čemu tužitelj samu visinu nije osporavao.

34. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

35. U odnosu na zatraženi trošak odgovora na žalbu tuženika, isti nije dosuđen budući da takav trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP -a), pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić