Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr- 171/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupan po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-830/2026-2 od 11.svibnja 2026., 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, potvrđuje se točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-830/2026-2 od 11. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„ I. Nalaže se ovršeniku ŽJ naknaditi ovrhovoditelju HEP -PLIN d.o.o. trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 € (četrdesetšest eura i osamdesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotih poena, sve do isplate u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 € (šezdesetdva eura i pedeset centi) kao neosnovan. „

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu je podnio ovršenik u kojoj je naveo da je u potpunosti platio svoj dug iz ovrhe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je naveo da je žalba ovršenika neosnovana.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.

– ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), te članka 21. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a te je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi:

- da je podneskom od 14. travnja 2026., ovrhovoditelj zatražio naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 109,38 €,

- da je ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, temeljem rješenja o ovrsi izdanog od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, pod poslovnim brojem Ovrv-21049/2025 od 28. studenog 2025., podnošenjem zahtjeva za naplatu pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova djelomično osnovan te je ovrhovoditelju dosudio nastali trošak postupka izvansudske ovrhe u sveukupnom iznosu od 37,50 €, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 9,38 €, što ukupno čini iznos od 46,88 €.

9. U svojoj žalbi ovršenik nije posebno osporio visinu dosuđenog troška postupka izvansudske ovrhe, a u odnosu na navod ovršenika da je u potpunosti platio svoj dug i da se radi o dugu koji nije njegov, ističe se kako to ne proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, a o zatraženom trošku izvansudske ovrhe, prvostupanjski sud je pravilno odlučio svojim rješenjem. Stoga je sud žalbu ovršenika odbio kao neosnovnu, budući ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti su počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Ističe se i kako ovršenik nije naveo u kojem dijelu pobija rješenje prvostupanjskog suda, pa je ovaj sud žalbu razmatrao samo u odnosu na točku I. izreke rješenja, odnosu u dijelu u kojem ovršenik nije uspio, a na temelju odredbe čl. 365.st. 1. ZPP-a.

11. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP -a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Gospiću, 29. rujna 2026.

Sutkinja

Kristina Pavelić