Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-690/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja, 1. ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. REČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 4912/2026-2, Ovr-2191/2026 od 17. srpnja 2026., 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 4912/2026-2, Ovr- 2191/2026 od 17. srpnja 2026.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„ Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere od 9. srpnja 2026. kao neosnovan. „

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu su podnijeli predlagatelji osiguranja koji su u žalbi naveli da žalbu ulažu protiv rješenja u cijelosti, iz svih žalbenih razloga, a pogotovo jer da sud nije naveo zašto nije primijenio odredbu čl. 344. st. 2. u vezi s čl. 346 Ovršnog zakona, da nije utvrdio činjenično stanje niti dao obrazloženje istoga. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odredi predloženu privremenu mjeru, podredno da ukine pobijano rješenje.

3. U odgovoru na žalbu protivnici osiguranja su naveli da osporavaju žalbu predlagatelja osiguranja u cijelosti te su uz ostale navode istakli kako je predmetni spor već zabilježen u zemljišnim knjigama.

4. Žalba predlagatelja osiguranja je neosnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.

– ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), te članka 21. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a te je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi:

-da su predlagatelji osiguranja 9. srpnja 2026. podnijeli tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja, opterećenja svakog drugog raspolaganja odgovarajućih suvlasničkih i sa njima povezanih posebnih dijelova nekretnine u suvlasništvu protivnika osiguranja, a koje su pobliže opisane u prijedlogu (list 11. spisa) uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi,

- u odnosu na prvi kumulativno propisani uvjet - vjerojatnost postojanja tražbine prema protivniku osiguranja - da je isti ispunjen unatoč činjenici da predlagatelji osiguranja nisu točno označili tražbinu čije osiguranje traže kako je to propisano čl. 341. stavak 2. OZ-a,

- vezano za drugi kumulativno propisani uvjet za određivanje privremene mjere iz čl.346. st.1 točka 1. OZ-a, da taj uvjet nije ispunjen, da predlagatelji postojanje opasnosti ničime ne obrazlažu, niti sudu podastiru dokaze radi utvrđenja tih činjenica, niti predlažu sudu provođenje dokaza u smislu čl. 341. OZ-a radi utvrđenja ovih okolnosti, a kojim bi se dokazima potkrijepili navodi predlagatelja osiguranja o postojanju opasnosti.

8. Prvostupanjski sud zaključuje kako predlagatelji osiguranja nisu dokazali vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari odnosno učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. Predlagatelji osiguranja svojim žalbenim navodima ničim nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

10. Odredbom čl. 340. OZ-a je propisano da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog. Odredbom čl. 346. OZ-a je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina. Odredbom čl. 344. st. 2. OZ-a je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

11. Predlagatelji osiguranja predlažu da sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, odnosno svakog drugog raspolaganja njima, uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi, propisanu odredbom čl. 347. st. 1. toč. 4. OZ-a, a radi osiguranja nenovčane tražbine.

12. Prvostupanjski sud zaključuje u svojem rješenju kako predlagatelji osiguranja nisu točno označili tražbinu čije osiguranje traže, ali da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivnicima osiguranja.

13. Osnovano prvostupanjski sud navodi da predlagatelji osiguranja nisu dokazali vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari odnosno učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da je iz sadržaja prijedloga za osiguranje vidljivo da predlagatelji osiguranja postojanje opasnosti ničime ne obrazlažu, niti sudu predlažu dokaze radi utvrđenja tih činjenica, niti predlaže sudu provođenje dokaza u smislu čl. 341. OZ-a radi utvrđenja ovih okolnosti, a kojim bi se dokazima potkrijepili navodi predlagatelja osiguranja o postojanju opasnosti.

14. Neosnovano se predlagatelji osiguranja pozivaju na čl. 344. st. 2. OZ -a. Naime, nije dovoljno u prijedlogu samo navesti da bi predloženom privremenom mjerom protivnici osiguranja pretrpjeli samo neznatnu štetnu. Čl. 344. st. 2. OZ-a propisuje da predlagatelj osiguranja to mora učiniti vjerojatnim, a što predlagatelji osiguranja u prijedlogu zasigurno nisu učinili, već su samo naveli da tuženima ne može određivanjem mjere ne može nastati nikakva šteta jer da su nekretnine primili besplatno, a mjera ih ne lišava posjeda niti koristi. Osim toga, predlagatelji predlažu da se protivnicima osiguranja zabrani otuđenje, opterećenje i svako drugo raspolaganje nekretninama, pa je neosnovan navod predlagatelja osiguranja da je sadržaj predložene mjere minimalan, te neosnovano u žalbi predlagatelji osiguranja navode da bi protivnici osiguranja i dalje mogli nekretnine davati u zakup ili najam te ubirati plodove.

15. Dakle, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, te nisu učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U prilog tome nisu naveli nikakve konkretne činjenice. Također, nisu učinili niti vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnici osiguranja pretrpjeli samo neznatnu štetu. Zaključno, ukazuje se i na svrhu i cilj privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, ove koju predlažu predlagatelji osiguranja, kako to propisuje odredba čl. 347. st. 4. ZPP-a, te se navodi da u odnosu na njihov tužbeni zahtjev, ta svrha ne bi bila ostvarena.

16. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP -a, žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

17. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka, a u svezi s čl. 154.st. 1. ZPP.

18. Zahtjev protivnika osiguranja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu sud je odbio, budući isti nije bio nužan niti potreban radi vođenja ovog postupka osiguranja privremenom mjerom, a na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Gospiću, 29. rujna 2026.

Sutkinja

Kristina Pavelić