Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1104/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja [obrt] – štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 7, OIB: 65988520651, kojega zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik iz Zagreba, II. ovrhovoditelja Veterinarske stanice Vrbovec d.o.o., Vrbovec, Kolodvorska 68, OIB: 43025336094, kojega zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik iz Zagreba, III. ovrhovoditelja Brionka-trgovina d.o.o., Pula, Tršćanska 35, OIB: 60223636506, kojega zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik iz Pule, IV. ovrhovoditeljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Albini, odvjetnik iz Zagreba, V. ovrhovoditelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Željko Albini, odvjetnik iz Zagreba i VI. ovrhovoditeljice MGK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Albini, odvjetnik iz Zagreba, protiv I. ovršenika NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. ovršenice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marta Donkov, odvjetnica iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi I. i II. ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2982/2015-184 od 17. travnja 2025. i rješenja tog suda poslovni broj Ovr- 2982/2015-185 od 17. travnja 2025., dana 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. ovršenika NG iz [adresa]. ovršenice UG iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2982/2015-184 od 17. travnja 2025. u dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke.

II. Uvažava se žalba I. ovršenika NG iz [adresa]. ovršenice UG iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2982/2015-184 od 17. travnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

III. Odbija se žalba I. ovršenika NG iz [adresa]. ovršenice UG iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2982/2015-185 od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-2982/2015-184 od 17. travnja 2025.

1. Prvostupanjskim rješenjem sud je odbacio prijedloge ovršenih za ponavljanje postupka od 7. prosinca 2025 i 18. veljače 2026., kao nedopuštene (točka I. izreke), odbacio je ovršenikov prigovor prava na dom od 18. veljače 2026., kao nedopušten (točka II. izreke), odbio je prijedlog ovršenih od 18. veljače 2026. za ukidanje zaključka o predaji poslovni broj Ovr-2982/2015 od 22. siječnja 2026., kao neosnovan (točka III. izreke), odbio je prijedlog ovršenih od 18. veljače 2026. za ukidanje rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-2982/2015 od 21. svibnja 2025., kao neosnovan (točka IV. izreke) i odbijen prijedlog ovršenih od 18. veljače 2026. za odgodu ovrhe, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žale se I. i II. ovršenici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br .: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) uvezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. nov. br.: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje: OZ) . Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje na način predložen u žalbi ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj je sud ocijenio da je sud prvoga stupnja povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinio samo u odnosu na točku III. pobijanog rješenja (o čemu kasnije), dok pozivanje na tu povredu nije osnovano u odnosu na odlučeno pod točkama I., II., IV. i V. izreke. Također je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ostale povrede iz navedene zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

5. Navedena povreda bila je od utjecaja na zakonitost odluke sadržane pod točkom III. izreke (o čemu kasnije riječi), a neosnovanim je ocijenjeno isticanje žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. ZPP-a u odnosu na ostale točke pobijanog prvostupanjskog rješenja.

6. Sud prvoga stupnja odbacio je kao nedopuštene prijedloge ovršenih za ponavljanje postupka od 7. prosinca 2025 i 18. veljače 2026. uz obrazloženje:

- da ponavljanje postupka u ovršnom postupku nije dopušteno (čl. 12. OZ), osim iznimno, a da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj iznimci, propisanoj iz čl. 54. st. 7. toga Zakona, te da

- ponavljanje nije dopušteno ni u smislu čl. 421. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a jer da ovaj postupak nije pravomoćno dovršen (čl. 68. OZ-a).

7. Navodima žalbe tuženici osporavaju zakonitost ovog dijela pobijanog rješenja navodeći da neovisno što ovršenici formalno traže prijedlog za ponavljanje postupka, da je sud trebao voditi računa o postulatu falsa nominatio non nocet i da su u vezi s tim, u pravu žalitelji kada navode da zbog presude Općinskog suda u Sesvetama, posl.br. P-11/23 od dana 16. siječnja 2025., kojom je ovrha proglašena djelomično nedopuštenom, nije moguće održati na snazi rješenje o dosudi, jer predmetna presuda utječe na iznos kupovnine za koje polaganje je I. ovrhovoditelj oslobođen, a što da Sud nije uzeo u obzir.

8. Suprotno navodima žalbe iz podnesaka od 07. prosinca 2025. i 18. veljače 2026. proizlazi da ovršenici izrijekom traže ponavljanje postupka, pozivom na čl. 12 i čl. 19 OZ-a u vezi s čl. 54. st. 7. toga Zakona te na temelju čl. 421. st. 10. ZPP-a i to jer je presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-11/2023 od 16. siječnja 2025. predmetna ovrha temeljem rješenja o ovrsi br.Ovr-826/2022 od 06. listopada 2022. djelomično proglašena nedopuštenom. Time se ne radi o nikakvom pogrešnom označavanju naziva prijedloga koji su tužitelji stavili pa ti navodi ne dovode u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.

8.1. Uz to ni sami ovršeni u tim podnescima, pa čak ni u žalbi, ne obrazlažu i ne konkretiziraju na kakav drugi prijedlog sudske odluke su zapravo mislili, a da sud unatoč tome o istom nije odlučio. Međutim, čak i da su to naveli, isto ne bi bilo od utjecaja na zakonitost odluke u ovom predmetu. To bi, eventualno, bio razlog za stavljanje prijedloga za donošenje dopunske odluke o nekom zahtjevu, a to se žalbom ne traži.

9. Slijedom toga, kako pravilno navodi sud prvoga stupnja, jer u ovršnom postupku ponavljanje postupka načelno nije dopušteno, osim ako se radi o iznimci iz čl. 54. st. 7. OZ-a, a što u ovom slučaju nije slučaj, niti se to tvrdi žalbom, to je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava i uz valjane razloge zakonito odlučio kao pod točkom I. izreke.

10. Nadalje, sud prvoga stupnja odbacio je ovršenikov prigovor prava na dom od

18. veljače 2026. kao nedopušten. Obrazlaže:

- da je zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2024. rečeno da se, taj prigovor može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik tada nije mogao istaknuti, a da ovršenik u ovom slučaju nije ničime dokazao da prigovor prava na dom nije mogao istaknuti ranije,

- da sve i kada bi ovaj prigovor ovršenika bio dopušten, isti ne bi bio osnovan jer da je miješanje u pravo na dom, u ovom predmetu, usmjereno na postizanje legitimnog cilja, budući da predstavlja zaštitu prava I. ovrhovoditelja kao kupca nekretnine koji je svoje pravo vlasništva stekao odlukom suda i koji je kao zemljišnoknjižni vlasnik valjano upisan u zemljišne knjige, dok od dana primitka zaključka o predaji upravo ovršenici onemogućavaju I. ovrhovoditelja u ostvarenju njegovih vlasničkih prava – konkretno – valjanog i na zakonu utemeljenog posjeda nekretnine te je stoga miješanje javne vlasti u pravo na dom opravdano, jer je usmjereno na zaštitu prava vlasništva kupca predmetne nekretnine i to neovisno od toga što se radi o nekretnini-kući u kojoj ovršenici žive sa svojom obitelji – sinom, snahom i maloljetnom unukom.

11. Tu odluku žalitelji osporavaju ističući da sud nije u obzir uzeo da je nekretnina prodana bitno ispod sadašnje tržišne cijene, zbog čega su ovršenici u daleko lošijem položaju od ovrhovoditelja, da je propustio ocijeniti da u nekretnini stanuje i dijete s roditeljima, koji nisu kao dužnici dali ovlaštenje za zasnivanje založnog prava na nekretnini, da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika i da je donošenjem pobijane odluke sud povrijedio načelo razmjernosti.

12. Na te navode žalbe treba reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je prigovor prava na dom (istaknut tek tijekom 2026., postupak traje od 2008.), nedopušten. Naime, žalitelji ga nisu istaknuli u žalbi protiv rješenja o ovrsi , koje je doneseno još 2008., niti su dokazali postojanje opravdanih razloga zbog kojih to tada nisu mogli učiniti. Pritom je od osobite važnosti činjenica da je predmetna nekretnina u međuvremenu dosuđena kupcu da je kupac stekao pravo vlasništva te se kao vlasnik upisao u zemljišne knjige.

13. Pravodobno isticanje ovog prigovora služi upravo tome da se eventualno miješanje u pravo na dom ispita prije nastanka pravnih učinaka prodaje prema trećoj osobi. Suprotno bi dovelo u pitanje pravnu sigurnost kupca koji je vlasništvo stekao u sudskom postupku te bi omogućilo ovršeniku da naknadnim isticanjem prigovora onemogućava ostvarenje već stečenog vlasničkog prava.

14. Zaštita prava vlasništva kupca, koji je vlasništvo stekao na temelju odluke suda i uredno ga upisao u zemljišne knjige, predstavlja legitiman cilj predmetnog miješanja i ima, u okolnostima konkretnog slučaja, prednost pred pravom ovršenih na dom. Činjenica da predmetna nekretnina predstavlja dom žalitelja i njihove obitelji ne može, bez postojanja pravodobno istaknutih i relevantno dokazanih okolnosti, imati za posljedicu trajno uskraćivanje vlasniku ostvarivanja njegova prava na posjed. Osim toga, u konkretnom slučaju ovršenici nisu dužni uzdržavati svoju punoljetnu djecu (sina i snahu), niti su primarni zakonski obveznici uzdržavanja unuka (to su roditelji) pa stoga njihovo stanovanje u kući ne stvara pravni štit protiv ovrhe, niti je u tom smislu bitna činjenica koja bi bila od utjecaja na osnovanost prigovora prava na dom.

15. Slijedom navedenog, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nedopuštenosti predmetnog prigovora, niti postoji osnova za drugačiju odluku u donosu na odlučeno pod točkom II. izreke pobijanog rješenja.

16. Sud prvoga stupnja je odbio prijedlog ovršenika od 18. veljače 2026. za ukidanje zaključka o predaji poslovni broj Ovr-2982/2015 od 22. siječnja 2026., kao neosnovan. Obrazlaže:

- da se radi o zaključku o predaji nekretnine koji je donesen nakon što je rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-2982/2015-158 od 21. svibnja 2025. postalo pravomoćno i

- da su bili stečeni svi uvjeti iz čl. 101. st. 4. OZ-a, što obrazlaže razlozima navedenim pod točkama 23. do 29. svog obrazloženja.

17. Ovaj sud, međutim, ocjenjuje da odluka sud prvoga stupnja nije zakonita.

18. Naime, točkama III. i IV. izreke rješenja, poslovni broj OVR-2982/2015-158 od 21. svibnja 2025. riješeno je:

„III/ Ova nekretnina predat će se I-ovrhovoditelju [obrt] likvidaciji, [adresa], OIB: 65988520651, kao kupcu, kada položi razliku kupovnine u iznosu od 451,26 eura (ranije 3.400,00 kuna), i koja kupovnina se polaže u sudu ili kod javnog bilježnika u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja. Poslovni broj: OVR-2982/2015-158 2

IV/ Ukoliko I-ovrhovoditelj [obrt] - štedno kreditna zadruga u likvidaciji, [adresa], OIB: 65988520651, kao kupac, u ostavljenom roku ne položi kupovninu, sud će dosudu oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju.“

19. Iz stanja spisa ne proizlazi da je protiv te odluke itko podnio žalbu, pa ni I. ovrhovoditelj slijedom čega je to rješenje nesporno steklo svojstvo pravomoćnosti.

20. S obzirom na to, jer sud to rješenje nikada nije, po nečijoj žalbi ili po službenoj dužnosti (da ima to ovlaštenje), izmijenio to prigovor žalitelja u ovom dijelu nije zakonito mogao odbiti na način kako to sud obrazlaže pod točkama 23. do 29. obrazloženja, na temelju čega dolazi do zaključak da su bili stečeni svi uvjeti iz čl. 101. st. 4. OZ-a.

21. Sud, čak i kada je odluka pogrešna, ali je pravomoćna i nije izmijenjena na za to zakonom predviđen i dopušten način, mora istu poštivati i po njoj postupati.

22. Slijedom navedenog se osnovano u ovom dijelu ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, zbog čega se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava te je stoga prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom III. izreke ukinuta na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

23. Nadalje sud prvoga stupnja odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika od 18. veljače 2026. za ukidanje rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-2982/2015 od 21. svibnja 2025.

23.1. Obrazlaže da je u ovom postupku sud, prije donošenja zadnjeg rješenja o dosudi, donio dva rješenje o dosudi (poslovni broj Ovr-2982/15-43 od 2. listopada 2018. i Ovr-2982/15-67 od 30. srpnja 2020.), time da je prije donošenja prvog rješenja o dosudi održana usmena javna dražba 2. listopada 2018., ali da su oba ta rješenja ukinuta u žalbenom postupku i da je stoga doneseno rješenje o dosudi od 21. svibnja 2025., sukladno uputama iz ukidnih odluka i da stoga nije bilo potrebno ponovno održavati usmenu javnu dražbu, odnosno održati ročište, slijedom čega da neodržavanje istog nije osnovan razlog za prihvaćanje prijedloga žalitelja za ukidanje rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-2982/2015 od 21. svibnja 2025.

24. Žalbenim navodima žalitelju u odnosu na tu odluku i takvo obrazloženje ističu da razlozi obrazloženja nisu razumljivi jer da iz ukidnih odluka na koje misli prvostupanjski sud proizlazi da predmet nije vraćen u fazu samo donošenja novog rješenja, već je vraćen na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, što žalitelji tumače da je time ukazano na nedostatke u postupku u odnosu na sve radnje.

25. Točno žalitelj navodi da su odlukama Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-3745/18-2 od 26. studenoga 2018. i Gž Ovr-160/21-2 od 23. veljače 2021. (listovi 303 i 368 spisa) ukinuta prvostupanjska rješenja o dosudi na koja se referira prvostupanjski sud i da je predmet vraćen na ponovni postupak. Međutim, iz obrazloženje istih proizlazi da je predmet vraćen sudu prvoga stupnja radi donošenja odluka s obzirom na nedostatke u obrazloženju u smislu postojanja povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ne radi nedostatka u proceduri koju sud mora provesti prije donošenja tog rješenja, a niti su ovršenici pobijajući ta rješenja isticali nedostatak na koji sada ukazuju.

26. Slijedom toga činjenica da sud prije donošenja sporne odluke nije održao i još jedno ročište nije razlog koji bi doveo u pitanje zakonitost prvostupanjske odluke u ovom dijelu.

27. Konačno prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenika od 18. veljače 2026. za odgodu ovrhe, kao neosnovan. Obrazlaže da šteta koju navode ovršenici – imovinska i emocionalna šteta, ne predstavlja vid štete radi koje bi sud ovrhu odgodio, da nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrp jeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a da kada bi gubitak stambenog prostora bio relevantan vid štete propisan odredbama OZ-a, da bi tada bilo nemoguće provesti ovrhu na nekretninama.

28. Navodima žalbe žalitelj osporava ovaj dio prvostupanjske odluke kao nerazumljiv jer smatra da je zaključak suda o tome da gubitak stambenog prostora nije relevantan vid štete suprotan definiciji štete iz Zakona o obveznim odnosima, uz što su ovršenici ukazali da kao osobe više životne dobi iseljenjem trpe i imovinsku i neimovinsku štetu jer nemaju drugi dom, a narušenog su zdravlja, uz što da su ukazali i na činjenicu da s njima živi maloljetno dijete (5 godina), koje bi pri deložaciji trpjelo stres, a unatoč tome da sud daje prednost zaštiti interesa I. ovrhovoditelja.

29. Na te navode valja odgovoriti da, iako su argumenti žalitelja duboko ljudski i opravdani iz perspektive socijalne osjetljivosti, u ovršnom pravu postoji stroga razlika između općih pojmova štete i posebnih pretpostavki za odgodu ovrhe. Pojam štete u OZ-u naspram pojma štete iz Zakon o obveznim odnosima nije isti. Žalitelji pogrešno miješaju definiciju štete iz tog Zakona, kako imovinske tako i neimovinske s pojmom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz članka 61. OZ-a. Štetom, u ovršnom postupku, se ne može smatra sam gubitak nekretnine ili emocionalni stres, jer su te posljedice prirodne samom institutu ovrhe na nekretnini.

29.1. Stoga je Sud u pravu kada navodi da kada bi gubitak stambenog prostora sam po sebi bio relevantan vid štete u ovršnom smislu da bi tada bilo nemoguće provesti ovrhu na nekretninama. Svrha ovrhe na nekretnini jest njezina prodaja ili ispražnjenje. Ako bi činjenica da ovršenik gubi dom bila dovoljna za odgodu, niti jedna ovrha na nekretnini se nikada ne bi mogla dovršiti, čime bi se u potpunosti onemogućilo pravo vjerovnika (ovrhovoditelja) na naplatu.

29.2. Nadalje viša životna dob, narušeno zdravlje (koje u konkretnom slučaju nije potkrijepljeno dokazima) i stres maloljetnog djeteta sami po sebi, istaknuti kao općenite činjenice, nisu razlozi za odgodu ovrhe, već predstavljaju teške životne okolnosti. Međutim, ovršni postupak je strog i formalan, te primarno štiti pravo vjerovnika da namiri svoju pravomoćno utvrđenu tražbinu pa ovakvi paušalni navodi nisu od utjecaja na osnovanost ovog prijedloga ovršenih.

29.3. Također valja primijetiti da se odgoda ovrhe traži jer da s ovršenima žive sin ovršenika, njegova supruga i maloljetno dijete. Međutim, Zakon u određenim odredbama štiti jedinu nekretninu nužnu za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati . U konkretnom slučaju ovršenici (kako je već i ranije navedeno) nisu dužni uzdržavati svoju punoljetnu djecu (sina i snahu), niti su primarni zakonski obveznici uzdržavanja unuka (to su roditelji). Stoga njihovo stanovanje u kući ne stvara pravni štit protiv ovrhe, niti je u tom smislu bitna činjenica koja bi bila od utjecaja na zahtjev za odgodu ovrhe.

30. Slijedom rečenog je prvostupanjska odluka potvrđena i u ovom dijelu , kao i u odnosu na točke I., II. i IV. izreke, na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-2982/2015-185 od 17. travnja 2025.

31. Tim rješenjem je odbačena žalba ovršenih izjavljena 23. veljače 2026. nakon proteka roka, kao nedopuštena (točka I. izreke) i odbijen je prijedlog ovršenih od 23. veljače 2026. za odgodu ovrhe, kao neosnovan (točka II. izreke).

32. Žalitelji to rješenje pobijanu pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a i predlažu da žalbeni sud preinači prvostupanjsku rješenje u skladu s navodima žalbe ili da ga ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

33. Žalba nije osnovana.

34. Sud prvoga stupnja odbacio je žalbu ovršeni, izjavljenu 23. veljače 2026. nakon proteka roka za žalbu (list 796 do 800 spisa), na ukupno sedam sudskih odluka, kao nedopuštenu, pozivom na propisano čl. 49. st. 1. u vezi s čl.. 46. st. 1. t. 7. i točaka 9 . do 11. OZ-a i čl. 53. st. 3. i st. 4. OZ-a i uz obrazloženje:

- da su ovršenici žalbu nakon proteka roka podnijeli protiv rješenja od 9. veljače 2022., koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu , poslovni broj Gž Ovr- 618/2022 od 12. svibnja 2022., a da takva žalba nedopuštena,

- da su žalbu podnijeli protiv zaključka Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1303/14 od 01. rujna 2014., protiv kojeg se ni žalba niti žalba nakon proteka roka ne mogu podnijeti temeljem čl. 11. st. 5. OZ-a,

- da su po proteku zakonskog roka podnijeli žalbu protiv rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-2982/15 od 21. svibnja 2025., slijedom čega je ista nedopuštena,

- pri čemu da u odnosu na žalbe podnesene nakon proteka roka na rješenja o ovrsi, valja pojasniti da je u ovom predmetu spojeno nekoliko ovršnih postupaka radi provođenja jedinstvenog postupka na nekretnini ovršenika, te da:

1. žalba protiv rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-664/2013 od 22. svibnja 2013. na prijedlog ovrhovoditelja PIK-Vrbovec mesna industrija d.d., nije dopuštena, budući je taj postupak obustavljen rješenjem suda zbog povlačenja prijedloga za ovrhu,

2. da nije dopuštena žalba ovršenika podnesena 23. veljače 2026. nakon proteka roka na rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu , poslovni broj Ovr- 332/2013 od 6. ožujka 2013., doneseno na prijedlog II. ovrhovoditelja, zatim na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-3550/2012 od 21. prosinca 2012. doneseno na prijedlog III. ovrhovoditelja, i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-969/2013 od 01. kolovoza 2013. doneseno na prijedlog prednika IV.-VI. ovrhovoditelja, jer da se razlozi koje ovršenici navode u žalbi nakon proteka roka odnose samo na ovrhu po prijedlogu I. ovrhovoditelja, a pri čemu ne podnošenje takve žalbe u smislu razloga na koje se misli čl. 49. st. 1. OZ-a i

- da nije dopuštena žalba ovršenika podnesena 23. veljače 2026. nakon proteka roka na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrn-823/2008 od 2. srpnja 2008. doneseno na prijedlog I. ovrhovoditelja, jer razlozi koje ovršenici navode u svojoj žalbi kao i u tužbama koje su podnijeli 17. veljače 2026. nisu razlozi koji nisu postojali u vrijeme redovnog roka za žalbu na rješenje o ovrsi.

35. U odnosu na tu odluku žalitelji ističu da je sud, neovisno od činjenice da se prigovori iz žalbe odnose samo na I. ovrhovoditelja, pogrešno postupio kada je žalbu odbacio kao nedopuštenu jer da je zanemario da naknadno pokretanje sudskih postupaka (P-1101/2026 i P-1105/26) predstavlja opravdan razlog za podnošenje žalbe nakon isteka roka.

36. Odredbom sadržanom u čl. 49. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti samo ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Prema čl. 49. st. 3. OZ-a ovršenik je dužan u takvoj žalbi istaknuti sve razloge koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja, dok je izrijekom propisano da će sud odbaciti naknadno podnesenu žalbu koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

37. Iz sadržaja spisa (osobito sadržaja tužbi iz navedenih parničnih predmeta) proizlazi da okolnosti na kojima ovršenici, tek 2026., temelje tvrdnje o razlozima ništetnosti ugovora koji je ovršna isprava u ovom predmetu, nisu nastali nakon donošenja rješenja o ovrsi niti su im u vrijeme redovnog žalbenog roka mogle ostati nepoznate ili bile nepoznate (kao razlog ništetnosti navodi se da su ovršne isprave protivne Zakonu o zadrugama i da tamo tuženik, ovdje I. ovrhovoditelj, nije ishodio suglasnost HNB-a za obavljanje poslova kreditiranja). Slijedom toga, činjenica pokretanje tih parničnih postupaka ne predstavlja razlog zbog kojega ovršenici ranije nisu mogli istaknuti okolnosti na kojima temelje tvrdnju o ništetnosti ovršne isprave. Riječ je o procesnoj radnji koju su ovršenici poduzeli znatno nakon što je istekao rok za redovnu žalbu, dok su činjenice/razloge na kojima temelje tvrdnju o ništetnosti, a to je u smislu citiranih odredbi jedino relevantno, postojale i bile su im poznate već ranije.

38. Drukčije tumačenje čl. 49. OZ-a dovelo bi do neprihvatljivog zaključka, jer bi ovršenicima omogućilo zaobilaženje prekluzivnog roka za podnošenje redovne žalbe, iako su sve činjenice ili razlozi mogli i trebali biti izneseni već u takvoj žalbi.

39. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud pravilno pozivom na te razloga, ali i druge koje navodi i koji se žalbom ne pobijaju, zakonito i uz valjane razloge odlučuje kao pod točkom I. izreke ovog pobijanog prvostupanjskog rješenja.

40. Što se tiče prijedloga ovršenih za odgodu ovrhe od 23. veljače 2026., sud isti odbija kao neosnovan uz obrazloženje da imovinska i emocionalna šteta ne predstavlja vid štete radi koje bi sud ovrhu odgodio, da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a da kada bi gubitak stambenog prostora bio relevantan vid štete propisan odredbama ZOO-a, da bi tada bilo nemoguće provesti ovrhu na nekretninama.

41. Time sud zapravo ostaje kod shvaćanja kakvo je i ranije imao i isto je, bez obzira na navode žalbe, pravilno i zakonito iz razloga o kojima je već prethodno bilo riječi, koji su sadržani pod točkama 28. do 29.3. ovog drugostupanjskog obrazloženja.

42. Slijedom svega navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a) i jer u donošenju ovog pobijanog prvostupanjskog rješenja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. ZPP-a i uvezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja

Jadranka Matić