1              Poslovni broj: Gž-2307/2023-3

Poslovni broj: Gž-2307/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. D., OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku I. E., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. O. d.d., OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 68 Pn-450/2019-31 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 68 Pn-450/2019-31 od 10. svibnja 2023.

Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 66.228,68 eura/499.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.04.2016. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 15.942,81 eura/120.121,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (10.05.23.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovo raspravljanje i odlučivanje.

 

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj, u odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je isplata osigurnine po sklopljenoj polici osiguranja br. 90007025393, a zbog nastanka štetnog događaja od 17.2.2016.

 

6. U tijeku postupka bila je sporna aktivna legitimacija tužitelja, kao i činjenica da li su se u konkretnom slučaju ostvarili razlozi za isključenje osigurateljne obveze (obveze tuženika na isplatu osigurnine po predmetnoj polici osiguranja).

 

7. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 1. ZPP-a.

 

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje kako slijedi:

- da je uvidom u police osiguranja utvrđeno da su društvo E. M. d.o.o. imali zaključeno više godišnje osiguranje robe u prijevozu koje se obnavljalo svake godine, time da je posljednja polica bila zaključena za razdoblje od 09.04.2015. do 09.04.2016.;

- da je iz elektroničke komunikacije, dostavljene po strankama utvrđeno kako je u studenom 2011. godine započela komunikacija između društva E. M. d.o.o. i djelatnika tuženika, kao i unutarnja komunikacija djelatnika tuženika. Iz poruke upućene djelatnicima tuženika 21.11.2011. godine proizlazi da ovdje tužitelj postavlja upit djelatniku tuženika M. H. iz kojeg upita nedvojbeno proizlazi da je tuženi upoznat da se društvo E. M. d.o.o. bavi otkupom zlata, da se transport zlata vrši kamionima i zrakoplovima putem određene prijevozničke kompanije, da je zemlja odredišta SR Njemačka, kao i da se na pakiranju ne naznačava koja se roba šalje u transport. S obzirom na takve specifikacije zatražena je ponuda osiguranja od strane tuženika i s obzirom na takvu specifikaciju došlo je do unutarnje komunikacije djelatnika tuženika, jer idući dan, 22.11.2011. godine M. H. prosljeđuje poruku drugom djelatniku tuženika, D. K. i traži njegove sugestije na podatke koje je primio;

- da je djelatnik tuženika poslao ponudu za osiguranje i to već 22.11.2011., uvidom u koju je utvrđeno da će predmet osiguranja biti zlato u kombiniranom prijevozu, kopnenom i međunarodnom, međunarodni će biti zračni na relaciji RH-DE, da se predlaže da se osiguraju svi rizici i nastavno su navedene svote osiguranja i premija osiguranja, uz odbitnu franšizu od 1.000,00 kn;

- da iz pregledanih polica, za razdoblje od 2013. pa nadalje proizlazi da se nije radilo o automatskom produžavanju ugovora o osiguranju, odnosno o izdavanju novih polica, kako to npr. biva u višegodišnjem osiguranju stanova fizičkih osoba. Naime, da sadržaj polica ukazuje na to da je između ugovornih stranaka postojao neprekinuti odnos komuniciranja i mijenjanja nekih ugovornih odredbi. Tako da je npr. u polici iz 2013. godine navedeno da je premija iskazana s obzirom na planiranu realizaciju od 10.000.000,00 kn, dok je polica za 2014. godinu u planu realizacije smanjena na 7.000.000,00 kn. Konačno polica koja je vrijedila u razdoblju od 09.04.2015. do 09.04.2016. godine u planu realizacije povećana je na 9.000.000,00 kn. Međutim, posljednja polica nadopunjena je i u dijelu točne naznake adresa za dostavu, tako je naznačena jedna u Njemačkoj, a druga u Španjolskoj. U svakoj od polica naznačeno je da je predmet osiguranja roba u kombiniranom prijevozu i to kao predmet zlato u kombiniranom prijevozu (domaći i međunarodni, kopneni i zračni);

- da je u posljednjoj polici nadopunjena relacija prijevoza pa je uz Njemačku, naznačena i Španjolska. Mijenjane su i svote osiguranja, u posljednjoj je naznačena u iznosu od 500.000,00 kn;

- da su izmjene po godišnjim policama popraćene  prethodnim elektroničkim porukama. Tako da je npr. tužitelj obavijestio 08.12.2014. djelatnika tuženika, da se poslovanje prebacilo na sestrinsku firmu u Španjolskoj, dostavljen je podatak o krajnjem odredištu i podatak o primatelju, a koji podaci odgovaraju naznačenom u polici izdanoj 09.04.2015.godine, gdje se u odnosu na adresu dostave u Španjolskoj točno navode podaci iz poruke od 08.12.2014. godine. Nadalje, neposredno pred izdavanje nove police, 07.04.2015. godine tužitelj obavještava djelatnika tuženika da se na novu policu stave dvije adrese, jedna u Njemačkoj, druga u Španjolskoj;

- da su iz iskaza saslušanih svjedoka, djelatnika tuženika M. H. i D. K. u bitnome potvrđene činjenice koje su utvrđene i uvidom u police, jer svjedoci navode da je drugoj strani rečeno da mora dostavljati promjene vezane uz adresu slanja robe, uz pitanje tko je prijevoznik, odnosno sve one promjene koje bi mogle utjecati na rizik osiguranja;

- da ovako provedenim dokazom sud utvrđuje da je bio zaključen ugovor o osiguranju robe u prijevozu, da je tuženik znao da se osigurava zlato koje se prevozi i unutar zemlje i prekogranično, jer osim što je tu oznaku robe naznačio na svakoj od polica ta mu je činjenica bila poznata već iz prve poruke u kojoj se druga strana raspituje o uvjetima osiguranja prijevoza zlata jer se bavi otkupom zlata i lom zlata transportira izvan zemlje.

 

9. Nadalje, temeljem iznesenog sud utvrđuje da je prilikom prijevoza zlata isto predano prijevozniku na prijevoz 17.2.2016. i da je isti nestao i to na način da je, po tvrdnji tužitelja, nestalo 3,116 g loma zlata. Iz daljnje dokumentacije da je utvrđno kako je paket preuzet 17.2.2016. i da je prema svojem putnom listu prešao u R. Sloveniju, odnosno iz R. Slovenije u R. Njemačku i da je već idućeg dana došao na odredište u Španjolsku i to u 22,24 sata i da je sljedećeg dana ujutro, 19.02.2016. primatelj odbio preuzeti pošiljku, jer je paket dostavljen bez robe unutra.

 

10. Iz iskaza preslušanih svjedoka, odnosno analizirajući opće uvjete tuženika sud zaključuje da se tuženik ne može pozivati na one odredbe koje se odnose na nepravilno plasiranje robe, jer da je iz iskaza saslušanih osoba utvrđeno da se u konkretnom slučaju tj. lom zlata pakirao vrlo pažljivo, u nekoliko plastičnih i kartonskih vrećica, od kojih je svaka bila dodatno osigurana selotejpom.

 

11. Prema stavu prvostupanjskog suda tuženik se ne može osloboditi obveze niti iz razloga što na popratnoj dokumentaciji nije bilo naznačeno da se šalje zlato, već je bilo naznačeno kako se dostavljaju metalni uzorci.

 

12. Navedeno prije svega iz razloga jer da je utvrđeno kako je u nestalom paketu bilo zlata tj. lom zlata, a drugo iz razloga što je takav način označavanja robe koja se šalje bio dogovoren između ugovaratelja prilikom zaključenja prve police i da tuženik nije dokazao da je takav ugovor kasnije mijenjan.

 

13. Nadalje, cijeneći iskaz svjedoka N. V., poslovnog partnera tužitelja i suvlasnikom za 1/2 dijela društva E. M. d.o.o. kao i uvidom u police osiguranja sud zaključuje da je bilo općepoznato da se društvo E. M. d.o.o. bavi otkupom zlata, da se zlato daje u prijevoz i da se upravo radi toga predlaže zaključenja ugovora o osiguranju.

 

14. Tuženik da je u svakom trenutku bio upoznat s činjenicom tko je prijevoznik zlata da je mogao s obzirom na tu činjenicu odbiti obnovu ugovora ili raskinuti već zaključene ugovore, što nije učinio, pa da je prihvatio rizik predmetnog transporta.

 

15. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje, a suprotno prigovorima tuženika, da u ugovoru o ustupu tražbine zaključenog između tužitelja i društva E. M. d.o.o., o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten, nema elemenata ništetnosti.

 

16. Naime, ugovor je zaključen dana 08.07.2016. godine i istim je društvo E. M. d.o.o. ustupilo tužitelju prava po polici osiguranja, odnosno po osiguranom slučaju koji se desio 17.02.2016. godine i koji je predmet ovoga spora. Iz pribavljene dokumentacije FINA-e proizlazi da je društvo E. M. d.o.o. u blokadu došlo tek sa 02.01.2017. godine, da do tada nije imao problema sa ispunjavanjem svojih obveza. Nadalje, postupak vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-1409/17, a koji je po skraćenom stečajnom postupku rezultirao brisanjem društvo E. M. d.o.o. iz sudskog registra dana 11.06.2018. godine je okolnost koja je nastala nakon što je nastupio osigurani slučaj. Dakle, sve su se nepovoljne okolnost po društvo E. M. d.o.o. desile nakon zaključenja ugovora od 08.07.2016. godine.

 

17. Zbog toga da je tuženik ovlašten crpiti prava i obveze po zaključenom ugovoru o osiguranju, polici, umjesto ranijeg ugovaratelja društvo E. M. d.o.o.

 

18. Među strankama nije bilo sporno da je na dan nestanka paketa vrijednost preko 3 kg zlata iznosila više od 500.000,00 kn.

 

19. S obzirom na ugovorenu svotu osiguranja i franšizu od 1.000,00 kn tužitelju je dosuđen iznos od 500.000,00 kn, umanjen za franšizu od 1.000,00 kn, odnosno 66.228,68 eura sa kamatom od 01.04.2016. godine, jer je s tim danom tuženik otklonio svoju obvezu po polici.

 

20. Odluku o kamati sud je utemeljio na odredbi članka 29. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO).

 

21. Odluku o troškovima postupka je pak utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

22. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud te se žalitelj u cijelosti upućuje na navode pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja izveo je sve ponuđene dokaze te iste valjalo cijenio kako mu to nalaže odredba članka 8. ZPP-a te je osnovano zaključio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju zatraženi iznos.

 

23. Posebno je u odnosu na žalbu tuženika odgovoriti kako se njegova žalba svodi na dva bitna prigovora – aktivnu legitimaciju tužitelja te na po njemu (ne)egzistentnost razloga za isključenje osigurateljne obveze. Naime, tijekom dokaznog postupka navedeni prigovori su otklonjeni jer je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženik kao osiguratelj bio upoznat s činjenicom da je predmet osiguranja upravo transport zlata, bio je suviše upoznat s načinom prijevoza robe, odnosno zlata i to na način da se ista prevozi tako da se na istoj ne ističe deklaracija zlata, upravo jer bi takvom radnjom možebitno bio povećan rizik nastanka, odnosno krađe robe te o prijevozniku koji je izvršavao prijevoz robe te je sa istim uvjetima, tijekom višegodišnje suradnje, tuženik bio suglasan te niti u jednom trenutku tuženik nije tražio da bi mijenjao način prijevoza robe odnosno zlata.

 

24. Nadalje, i po stavu ovog žalbenog suda, iz činjeničnog supstrata nedvojbenim proizlazi kako je tijekom poslovne suradnje prednika tužitelja i tuženika (koja je trajala 5 godina) postojala uobičajena poslovna komunikacija, koja je obuhvaćala i obavještavanje o adresama na koje se roba (zlato) prevozi, o prijevoznicima te o svim drugim okolnostima bitnim za predmetnog osiguranje prijevoza robe.

 

25. Konačno, u odnosu na žalbene navode, odgovoriti je da se tuženik tek nakon nastanka osiguranog slučaja pozvao na primjenu Općih uvjeta i istaknuo prigovor ostvarenih razloga za isključenje iz osiguranja, iako je prethodnih 5 godina zaključena polica osiguranja za prijevoz robe (zlata) te je kroz cijelo vrijeme bio upoznat sa svim okolnostima zbog kojih tek po nastanku osiguranog slučaja ističe da su nastupili razlozi za isključenje osigurateljne obveze.

 

26. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

27. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka.

 

28. Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 9. svibnja 2024.