Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1351/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. ovrhovoditelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovrhovoditelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jolanda Velnić, odvjetnica iz Rijeke, protiv ovršenice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milan Samardžić, odvjetnik iz Rijeke, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1149/2026-2 od 14. srpnja 2026., dana 29. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenice AV iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1149/2026-2 od 14. srpnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je kao novi datum pravomoćnosti naveden datum 18. veljače 2026. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Odbija se žalba ovršenice AV iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 1149/2026-2 od 14. srpnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke.
III. Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1149/2026- 2 od 14. srpnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti izdana s danom 27. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Ukida se klauzula pravomoćnosti izdana dana 27. srpnja 2020. u toč. I. rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-469/20020 od 10. srpnja 2020., te se utvrđuje nova klauzula pravomoćnosti na citirano rješenje s danom 18. veljače 2026.
II. Utvrđuje se da je ovrha dovršena u toč. I.rješenja o ovrsi radi iseljenja ovršenika, dok se nastavlja u toč. II radi namirenja parničnog i ovršnog troška na nekretnini ovršenice.“
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica, sadržajno ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži njezinu žalbu, da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U odnosu na odlučeno točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja sud obrazlaže da je odredio dostavu rješenja o ovrsi punomoćniku ovršenice putem sudskog pretinca punomoćnika, jer da pismeno koje je trebalo dostaviti (prijedlog za ovrhu) nije bilo zavedeno u sustavu eSpis, slijedom čega elektronička dostava nije bila moguća, a da je punomoćnik još uvijek imao aktivni pretinac za dostavu, iz kojeg pošiljku nije podigao, slijedom čega je dostava izvršena puten oglasne ploče. Pri tome se sud pozvao na čl. 8. st. 9. Ovršnog zakona (Nar. nov. br.: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) u vezi s čl. 143.a ZPP-a.
5. Prema shvaćanju ovoga suda dostava nije izvršena na zakoniti način.
6. Činjenica da je predmetni prijedlog za ovrhu 13. svibnja 2020. fizički zaprimljen u papirnatom obliku sama po sebi ne znači da sud zbog toga nije bio dužan taj papirnati podnesak evidentirati i unijeti u elektronički spis, niti znači da je kasnija dostava sudskog pismena odvjetnici morala biti obavljena izvan sustava elektroničke komunikacije.
6.1. Odredbom sadržanom u čl. 111.b st. 1. Sudskog poslovnika (Nar. nov. br.: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24., 136/24., 20/26., 84/26.) izrijekom je propisano da se podnesci i pismena nastala u papirnatom obliku tijekom postupka u kojima se spis vodi u elektroničkom obliku, kao i dostavnice i povratnice, skeniraju i u elektroničkom obliku unose u informacijski sustav koji je u primjeni u sudu, nakon čega se papirnati izvornici ulažu u poseban omot i čuvaju u sudskoj pisarnici.
6.2. Prema tome, ako se konkretni spis vodi u elektroničkom obliku, a u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu već je postojala ta obveza (od izmjena Sudskog poslovnika, Nar. nov. br.: 119/18., uvedeno pravilo čl. 111.a st. 1. da se spis vodi u elektroničkom obliku), onda je sud i glede predmetnog prijedloga za ovrhu, koji nije predan elektroničkim putem, trebao postupiti u skladu s čl. 111.b st. 1. Sudskog poslovnika.
7. Nadalje, Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji (Nar. nov. br.: 5/20.) u članku 5. određuje eSpis kao jedinstveni informacijski sustav za upravljanje i rad na sudskim predmetima, dok čl. 6. među obvezne sudionike elektroničke komunikacije izrijekom ubraja odvjetnike. Člankom 13. istoga Pravilnika uređeno je otpremanje elektroničkog sudskog pismena putem sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac vanjskog korisnika. Stoga okolnost da je jedan od ranijih podnesaka u predmetu fizički zaprimljen ne daje sama po sebi pravnu osnovu za zaključak da se kasnija dostava odvjetniku može provesti kao da odvjetnik nije sudionik sustava elektroničke komunikacije.
8. Nadalje, prema članku 133. st. 5. ZPP-a, u tekstu koji je bio na snazi nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama toga Zakona (Nar. nov. br.: 70/19.), pismena se, iznimno od općeg načina dostave, odvjetnicima dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Istodobno je čl. 133.d st. 5. ZPP-a bilo propisano da se, ako sud utvrdi da dostava elektroničkim putem nije moguća, pismeno dostavlja na drugi način i navodi razlog za takvu dostavu.
9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da drugi način dostave nije sam po sebi isključen, ali mora postojati konkretna okolnost zbog koje elektronička dostava nije moguća, a sud je dužan tu okolnost navesti.
9.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je kao razlog za dostavu putem pošte naveo činjenicu da prijedlog za ovrhu nije bio zaveden u sustav eSpis, ali, s obzirom na propisano čl. 111.b st. 1. Sudskog poslovnika to nije razlog na koji se misli odredbom citiranom u prethodnom stavku. Propust suda da zavede pismeno u sustav eSpisa ne može ići na teret ovršenice.
9.2. Osim toga, iz spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud uopće utvrdio konkretnu tehničku ili drugu zapreku zbog čega nije postupljeno u skladu sa Sudskim poslovnikom pa da zbog toga, eventualno, dostava putem elektroničke komunikacije nije bila moguća.
10. Također valja reći da činjenica da je odvjetnik faktično mogao provjeravati stari fizički pretinac i je li mu na taj način dostavljeno neko pismeno, u konkretnom slučaju, također, ne može ići na štetu žaliteljice. Punomoćnik stranke koji je odvjetnik, koji je obveznik elektroničke komunikacije, kao i sud, u spisu koji se vodi u elektroničkom obliku, osnovano očekuje dostavu na taj način, a ne na način koji su se ranije dostavljala pismena te propust u radu suda da omogući takvu komunikaciju ne može ići na štetu stranke.
11. Slijedom toga je odluka suda prvoga stupnja pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđen novi datum pravomoćnosti, ponovno ukinuta na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
12. Odluka o točki III. izreke, u dijelu kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti iskazana s danom 27. srpnja 2020., temelji se na čl. 380. točka 3. ZPP-a.
13. Nadalje, odredba čl. 73. OZ-a uređuje kada se postupak ovrhe smatra dovršenim, a načelno nije zabranjeno provedbu ovrhe izvršiti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi (čl. 44. st. 1. OZ-a). U vezi s tim čl. 256. st. 2. OZ izričito predviđa mogućnost provedbe ovrhe prije pravomoćnosti tog rješenja, ali nakon proteka osam dana od dostave rješenja o ovrsi i prije pravomoćnosti.
13.1. Stoga, jer u ovom predmetu, u žalbenoj fazi postupka, nije sporno da je ovršenica primila rješenje o ovrsi, da je od trenutka kada je primila to rješenje prošlo traženih osma dana te da je faktično provedeno ispražnjenje stana i predaja u posjed ovrhovoditeljima, to je sud pravilnom primjenom prava sadržanog u čl. 73. OZ-a, zakonito odlučiti kao u izreci pod točkom II. pobijanog rješenja.
14. Slijedom toga je prvostupanjsko rješenje u ovom dijelu potvrđeno (čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Zagrebu 29. rujna 2026.
Sutkinja
Jadranka Matić