Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-393/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu, Bednjanska 8, protiv tuženika Financijska agencija, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, zastupanog po punomoćniku Domagoju Valenčaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Trgovec&Valenčak d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu [broj] od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu [broj] od 13. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu [broj], [broj] od dana 21. veljače 2022. kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme [broj], [broj] od 1. lipnja 2020. na radnom mjestu viši specijalist za procese i kvalitetu usluge u poslovnoj mreži u organizacijskoj jedinici Sektor poslovne mreže, Uprava, Financijska agencija te Odluka [broj], [broj] od dana 28. travnja 2022. godine kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja te da je slijedom toga tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto koje mu pripada sukladno važećem ugovoru o radu te mu zadržati sva prava po osnovi radnog odnosa (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 650,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. veljače 2022., te zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. lipnja 2020. na radnom mjestu viši specijalist za procese i kvalitetu usluge u poslovnoj mreži u organizacijskoj jedinici Sektor poslovne mreže, Uprava, Financijska agencija ,

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 21. veljače 2022. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je zbog organizacijskih promjena radno mjesto tužitelja ukinuto,

- da je odukom o otkazu tužitelju ponuđeno sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto djelatnik poslovnice – specijalist u organizacijskoj jedinici Poslovnica 14 (Sesvete), Regionalni centar Zagreb, Sektor poslovne mreže , Uprava, Financijska agencija,

- da je tužitelj odbio tuženikovu ponudu za sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu,

- da se prije donošenja odluke o otkazu tuženik savjetovao sa radničkim vijećem,

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 14. travnja 2022.,

- da je tuženik Odlukom od 28. travnja 2022 odbio tužiteljev zahtjev za zaštitom prava,

- da novo radno mjesto višeg specijalista za razvoj, implementaciju i organizaciju poslovnih procesa obuhvaća iste poslove, zahtijeva istu stručnu spremu i uvjete kao i radno mjesto djelatnika za procese i kvalitetu usluge u poslovnoj mreži,

- da su radnici koji su radili sa tužiteljem na radnom mjestu viši specijalist za procese i kvalitetu usluge u sektoru poslovne mreže i to HF, ĆF i OF od tuženika dobili ponudu za obavljanje poslova radnog mjesta viši specijalist za razvoj, implementaciju koja radna mjesta obavljaju identične poslove kao i poslove koje je na starom radnom mjestu obavljao tužitelj,

- da tuženik nije dokazao da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova koje je prije otkazivanja obavljao tužitelj.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da tuženik na kojemu je teret dokaza nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, te uz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

8. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu ističući u žalbi da je sud prvog stupnja istu temeljio na presudi posl. broj Pr-653/2022 od 10. siječnja 2025. koja nije postala pravomoćna. Međutim, predmetni žalbeni navodi tuženika nemaju utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, točno je da sud prvog stupnja nije mogao presudu temeljiti na utvrđenjima iz presude posl. broj Pr-653/2022 od 10. siječnja 2025. jer ista nije postala pravomoćna. Međutim, sud prvog stupnja pobijanu presudu nije temeljio isključivo na osnovi utvrđenja iz predmetne presude, što je sud prvog stupnja i jasno naveo u pobijanoj presudi (točka 11. obrazloženja), već je istu temeljio i na utvrđenju da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Stoga predmetni žalbeni navodi tuženika ne mogu imati utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja utvrdio da poslovi koje je tužitelj obavljao na starom radnom mjestu djelatnika za procese i kvalitetu usluge u poslovnoj mreži u bitnome identični poslovima višeg specijalista za razvoj, implementaciju i organizaciju poslovnih procesa u novoformiranom Sektoru operacija. Naime, u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako pisane, tako i personalne dokaze, te je pravilno utvrdio da se radi o radnim mjestima s identičnim poslovima za koje utvrđenje je sud prvog stupnja dao jasne, logične i razumljive razloge koje tuženik svojim žalbenim navodima kojima preocjenjuje izvedene dokaze nije uspio dovesti u sumnju. Pritom sud prvog stupnja pravilno uočava i utvrđuje da je radnicima HF, UF i OF koji su radili u istome odjelu u kojem je radio tužitelj, za razliku od tužitelja, ponuđeno obavljanje poslova upravo na radnom mjestu za koje tuženik tvrdi prema opisu poslova ne odgovara poslovima tužiteljevog radnog mjesta na kojem su bili i zaposleni predmetni radnici.

10. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja trebao odrediti prekid postupka do okončanja postupka koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod posl. borjem P - 653/2022. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da je otkaz nedopušten iz razloga što tuženik nije dokazao da je postojao opravdani razlog za otkaz. U takvim okolnostima konkretnog slučaja nije bilo potrebno prekidati postupak tako da niti predmetni žalbeni navodi tuženika ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad prihvatio . Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

12. Tuženik u žalbi ističe i da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime sadržajno tvrdi da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj