Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, zastupanog po punomoćniku Nikoli Kokotu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1397/2023-22 od 18. rujna 2025., dana 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1397/2023-22 od 18. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za travanj 2020. godine bruto iznos od 157,01 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. svibnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime dara za Uskrs u 2020. godini (neto) iznos od 26,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 157,01 EUR–a (točka III. izreke),

- naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. rujna 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I., II. i IV. izreke, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik:

- na ime razlike plaće za travanj 2020. godine isplati bruto iznos od 157,01 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. svibnja 2020. pa do isplate,

- na ime dara za Uskrs u 2020. godini isplati (neto) iznos od 26,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. travnja 2020. pa do isplate,

- naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavnog pravnog savjetnika,

- da je tuženik dužan tužiteljici isplaćivati plaću za obavljeni rad do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je tužiteljica sukladno Kolektivnom ugovoru HŽ PUTNIČKOG PRIJEVOZA d.o.o. (u daljnjem tekstu: KU) imala pravo na uskrsnicu u iznosu od 26,54 EUR–a,

- da je između reprezentativnih sindikata koji djeluju u HŽ PUTNIČKOM PRIJEVOZU d.o.o. i HŽ PUTNIČKOG PRIJEVOZA d.o.o. 14. svibnja 2020. sklopljen I. Dodatak Kolektivnom ugovoru HŽ PUTNIČKOG PRIJEVOZA d.o.o. (u daljnjem tekstu: I. Dodatak KU–u),

- da je odredbama I. Dodatka KU–u ugovoreno, između ostalog:

- da se za 2020. godinu neće isplatiti uskrsnica kako je određeno u čl. 160. KU– a (čl. 5.),

- da radnici koji u razdoblju od 1. travnja do 11. svibnja 2020. nisu radili zbog obustave željezničkog putničkog prijevoza uzrokovanog epidemijom bolesti COVID– 19 imaju pravo na naknadu plaće u visini od 80%, odnosno 85% prosječne plaće koja im je isplaćena u prethodna tri mjeseca (čl. 8.),

- da I. Dodatak KU–u stupa na snagu danom potpisa, dakle 14. svibnja 2020., a da se primjenjuje od 1. travnja 2020. (čl. 13.),

- da tuženik, postupajući sukladno odredbi iz čl. 5. I. Dodatka KU–u, nije isplatio tužiteljici uskrsnicu za 2020. godinu u iznosu 26,54 EUR–a,

- da je tuženik, postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. I. Dodatka KU–u, obračunao te isplatio tužiteljici plaću za travanj 2020. umanjenu za iznos od 157,01 EUR–a.

7.2. Ovdje valja napomenuti da je Uskrs na koji se predmetna uskrsnica odnosi bio 12. travnja 2020.

8. Među strankama je sporno je li tuženik u pogledu isplate uskrsnice tužiteljici za 2020. godinu te prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici za travanj 2020. godine imao pravo primijeniti odredbe iz čl. 5. i čl. 8. I. Dodatka KU–u, u svezi čl. 13. I. Dodatka KU–u.

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. i II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da tuženik nije na zakonit način umanjio primanja tužiteljice u utuženom razdoblju, s obzirom na to da je, iako je I. Dodatak KU–u sklopljen tek 14. svibnja 2020., kao dan primjene I. Dodatka KU–u ugovoren 1. travanj 2020., a što predstavlja nedopuštenu retroaktivnost i zbog čega odredbe istog nije moguće primijeniti na travanj 2020.,

- da, budući da tuženik nije donosio zasebne odluke o eventualnom umanjenju plaće, niti je s tužiteljicom sklopio aneks ugovora o radu kojim bi se reguliralo umanjenje, nije utvrđeno postojanje zakonitog temelja za umanjenje primanja tužiteljice za travanj 2020., već je takvo umanjenje na temelju I. Dodatka KU–u bilo moguće tek od svibnja 2020. pa nadalje,

- da tužiteljici, s obzirom na utvrđenu nedopuštenu retroaktivnost primjene I. Dodatka KU–u, pripada razlika plaće u bruto iznosu od 157,01 EUR–a i dar za Uskrs u 2020. godini, odnosno uskrsnica u (neto) iznosu od 26,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 157,01 EUR–a.

10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju u ovom predmetu, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe I. Dodatka KU–u.

11. Prema tome, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Pri tome valja dodati i da preostali žalbeni navodi tuženika u pogledu epidemiološke situacije i uvjeta pandemije ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu u tome dijelu.

13. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom IV. izreke (pobijane) presude, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu istog, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović