Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-441/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, DT, izvjestiteljice i članice, HT, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Daniela Jurić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d.
/OIB: 23759810849/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Damir Delišimunović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Delišimunović i Anamarija Puljak iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-67/2025-27 od 20. svibnja 2026., u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 67/2025-27 od 20. svibnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.
II. Prvostupanjski će sud odlučiti o troškovima povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 1. srpnja 2020, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, za vraćanje tužiteljice na rad - radno mjesto Prodajnog suradnika u [obrt] i naknadu parničnog troška (stavak I. izreke), i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge određene odredbom članka 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Tužiteljica predlaže preinaku pobijane presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 200,00 eura.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopušteni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 1. srpnja 2020., i za vraćanje na rad kod tuženika.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbene zahtjeve u bitnome obrazlažući da je tužiteljica od 2019. radila na radnom mjestu Prodajni suradnik u [obrt] – Sektoru Retail prodaje, da je tuženik Odlukom od 17. lipnja 2020. promijenio strukturu radnih mjesta sa stupanjem na snagu 1. srpnja 2020., tako što je ukinuto radno mjesto Prodajni suradnik, a radnike na tom radnom mjestu proglasio viškom (izuzev radnika koji su na dan stupanja promjena zaštićena kategorija radnika sukladno Zakonu o radu), da su na ukinutom radnom mjestu Prodajni suradnik radile dvije zaposlenice – tužiteljica i NT, da je ukidanje radnog mjesta Prodajni suradnik opravdan razlog u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR- a[2] i da tuženik nije imao obvezu uzimanja u obzir socijalnih kriterija kad je radno mjesto ukinuto.
7. Tužiteljica u žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tvrdi da je tuženik s zaposlenicom, BT, koja je radila na istom radnom mjestu (Prodajni suradnik u [obrt]), sklopio 19. lipnja 2020. ugovor o radu za sadržajno obavljanje istih poslova, pod drugim nazivom radnog mjesta, Specijalist operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške, dva dana nakon što je 17. lipnja 2020. donesena odluka o ukidanju radnog mjesta Prodajni suradnik i na taj način izbjegao primjenu socijalnih kriterija iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a na njezinu štetu (po istim kriterijima je ona trebala biti zadržana na radu).
8. Smatra da joj je u donošenju pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično i nepristrano suđenje jer da u presudi, niti tijekom prvostupanjskog postupka nisu navedeni razlozi odbijanja predloženih dokaza na iste sporne okolnosti (saslušanje svjedoka NT, da se naloži tuženiku dostaviti popis radnika zaposlenih u Regionalnom centu Dalmacija Jug s nadnevkom 17. lipanj 2020., radnom mjestu Specijalist prodaje i podrške prije i nakon 19. lipnja 2020. i ugovori o radu za BT), niti odgovoreno na pitanje dopuštenosti poslovno uvjetovanog u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i 3. ZR-a, što tuženik u odgovoru na
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., u daljnjem tekstu: ZPP)
2 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2020., u daljnjem tekstu: ZR)
žalbi osporava, ustrajavanjem na stavu da to što je BT prije stupanja na snagu Odluke o ukidanju radnog mjesta Prodajni savjetnik (1. srpnja 2020.) ponuđen novi ugovor o radu nije utjecalo na zakonitost pobijane Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici jer da je 1. srpnja 2020., kad je ta Odluka donesena ukinuto radno mjesto Prodajni savjetnik i da su svi radnici koji su 1. srpnja 2020. bili zaposleni na tom radnom mjestu, a nisu bili zaštićeni od otkaza, dobili poslovno uvjetovani otkaz.
9. Opravdano tužiteljica pozivom na ustavno i konvencijsko opće jamstvo prava na "pošteno (pravično) suđenje" dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a s kojim korespondira i povreda pravila o odlučivanju iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 338. ZPP-a.
10. Naime, nije dvojbeno da je za sud prema općem jamstvu iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava[3] i članka 6.1. EKZLJP-a zadržano pravo procjene koje dokaze će izvoditi i rezultate kojih izvedenih dokaza će cijeniti relevantnim za meritornu odluku.
11. Međutim, samim tim pravom sud nije lišen dužnosti jasnog i logičnog obrazlaganja zašto i koje dokaze ocjenjuje nepotrebnim (zašto okolnosti na koji su predloženi dokazi nisu od utjecaja na meritornu / konačnu odluku, jesu li odlučne činjenice potpuno i jasno utvrđenje već izvedenim dokazima, zašto predloženi dokazi ne mogu poslužiti utvrđivanju odlučnih činjenica te je li predlaganje dokaza usmjereno na odugovlačenje postupku, u kojem slučaju bi bilo suprotno načelu suđenja u razumnom roku).
12. Prema tome, kako u pobijanoj presudi, niti u postupku koji je prethodio, nisu navedeni razlozi odbijanja navedenih dokaznih prijedloga tužiteljice, to je već iz tog razloga trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a).
13. Nadalje, drugostupanjski je sud suglasan sa izborom materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, ali za sada ne i njegovom primjenom.
13.1. To iz razloga, što o relevantnim tvrdnjama tužiteljice nije prethodilo dokazivanje njihove istinitosti, a na tužiteljici je teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji se od usporednih radnika ima utvrditi viškom nije primijenio sve propisane kriterije (članak 135. stavak 1. ZR-a) i što se o istima ne može odlučiti na temelju sadržaja prvostupanjskog predmeta.
14. Osim toga, iz obrazloženju predmetne Odluke (i Odluke istog nadnevka kojom je otkazan radni odnos NT) proizlazi da je tuženik, neovisno o stavu da nema obvezu kompariranja radnika po socijalnim kriterijima jer je radno mjesto tužiteljice ukinuto, prilikom donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici vodio računa da je u dobi od 47 godina, punih 26 godina radnog staža kod tuženika i uzdržava dvoje djece od kojih je jedno maloljetno.
3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)
4 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.) 15. Stoga, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom (članak 370. ZPP-a), pred drugog suca (članak 371. ZPP-a).
16. U ponovljenom suđenju, imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjski će sud utvrditi radno pravni status zaposlenice BT u vrijeme donošenja odluke o višku radnika (17. lipnja 2020.) i donošenja predmetne Odluke o poslovno uvjetovanom otkaz (1. srpnja 2020.), a za koju tužiteljica tvrdi da je trebala biti usporedni radnik u primjeni socijalnih kriterija kod utvrđivanja viška i donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, nastavno i zavisno dati ocjenu eventualnog utjecaja na radno pravni status tužiteljice u vrijeme donošenja istih odluka te jesu li stvarno poslovi ukinutog radnog mjesta tužiteljice racionalizirani preraspodjelom na duge radnike i koji su to radnici, druge činjenice za koje ocijeni da su bitne za donošenje meritorne odluke, ponovo će odlučiti o predmetu spora i za odluku dati jasne razloge (članak 338. stavak 4. ZPP-a).
17. Budući da dužnost naknade parničnog troška zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, to je ukinuta i odluka o troškovima (članak 154. ZPP-a) i ostavljeno prvostupanjskom sudu odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbe (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
U Zagrebu 29. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
