Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-497/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, UN, izvjestiteljice i članice, MN, članice, u pravnoj stvari tužitelja JN /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Roberto Dujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Građansko-upravni odjel Općinskog državno odvjetništvo u Zadru, radi isplate odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-7/2021 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-7/2021 od 13. lipnja 2025. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.025,00 eura sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe i odgovora na žalbu će odlučiti prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 19.586,04 eura bruto sa zateznim kamatama koje (izuzev u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak ), tekućim na pojedine iznose navedene u istom stavku.

Stavkom II. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.025,00 eura sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate. Zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa na ime parničnog troška je odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] .

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 625,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 19.586,04 eura na ime razlike u plaćama (prava na povećanu plaću) osnovom prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima za vrijeme terenskog rada tužitelja kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaja pomorske policije Zadar (policijskog službenika na moru) u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2020. (izuzev 8 sati odmora) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od činjenice da je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljalo poslove policijskog službenika na moru kao upravitelj stroja na plovilu tipa B kroz dvadeset četiri satnu prisutnost, da je pored osnovnih radnih zadataka prema izdavanim radnim nalozima, obavljao i druge poslove na brodu (nakon završenog radnog vremena od 12 sati, a kad nema dojave, pazio na brod, na održavanje broda - primjerice pomagao mornaru pri čišćenju broda, provjeravao cijevi, funkcionira li cijeli sistem brodskih i pomoćnih motora), da tuženica u odnosu na sate evidentirane u Evidenciji radnog vremena nije tužitelju priznala / obračunavala prekovremene sate rada (1679,50 sat), rada noću (1105,50 sati), subotom (203,50 sati), nedjeljom (256,50 sati) i praznikom / blagdanom (63 sata) i da bruto razlika po osnovi prava na uvećane plaće po istim osnovama za predmetno razdoblje iznosi 19.585,04 eura (23.570,54 eura – 3.984,50 eura koji iznos je tužitelju nesporno isplaćen po osnovi pasivnog dežurstva), pozivom na odredbe članka 7., stavka 1., članak 60. stavka 1., članka 61. stavka 1., članka 90. stavka 1., članka 94. stavka 1. ZR-a[2] , članka 42. ZP-a , članka 44. KU/2013[4] (istovjetno članak 38. KU/2017 i članak 41. KU/2013 (istovjetno članak 35. stavak 1. KU/2017), ciljeve postavljene Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, odlučio kao u izreci, a u odnosu na

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP)

2 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR)

3 Zakon o policiji (Narodne novine, broj: 34/2011., 130/2012., 89/2014., 151/2014., 33/2015., 121/2016., 66/2019., u daljnjem tekstu: ZP)

4 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 104/2013., 150/2013., 153/2013., 71/2016., 123/2016., u daljnjem tekstu: KU/2013)

5 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 112/2017., 12/2018., 2/2019., 119/2019., 66/2020., u daljnjem tekstu: KU/2017)

zatezne kamate u skladu s odredbom članka 92. stavkom 3. ZR-a i člankom 29. stavkom 1., 2., 7 i 8. ZOO-a[6] .

8. U žalbenom stadiju postupka stranke iskazuju oprečna gledišta predmetnog spora, utoliko što u bitnome:

- tuženica tvrdi da su tužitelju za predmetno razdoblje isplaćene plaće za redovan rad, dodaci za rad u smjenama, u turnusu, za rad noću, subotom i blagdanima , dodatak za pasivno dežurstvo, te dodatak za prekovremeni rad za angažiranje izvan redovnog rasporeda rada, prema radnim nalozima i evidencijama, koje je u skladu sa Naputkom o načinu dnevnog raspoređivanja policijski službenika, donesenim na temelju ZP-a, vodio i potpisivao sam tužitelj, i da je suprotno tom materijalnom dokazu odluka pod stavkom I. izreke pogrešno utemeljena na iskazu tužitelja i svjedoka (U, M, J), a nastavno i mišljenju vještaka financijske struke, koji je dan pod pretpostavkom 16 sati rada tužitelja dnevno kroz predmetno razdoblje (24 sata umanjeno za 8 sati), a ne na temelju utvrđenih pravno relevantnih činjenica i materijalnih dokaza,

- a tužitelj u odgovoru na žalbu, priklanjajući se stavu prvostupanjskog suda, da on nije niti tvrdio da je svih 24 sata radio, da se na temelju pravilno izabranih odredbi ZR-a i ciljeva postavljenih Direktivom 2003/88/EZ njegovo vrijeme provedeno u službi nakon redovnog rada koje može trajati 8, 10 ili 12 sati dnevno ima smatrati prekovremenim radom jer za vrijeme terenskog rada nije mogao napuštati plovilo na način da se vrati svom domu (bio je udaljen od društvenog i obiteljskog okruženja, nije se mogao baviti svojim osobnim i društvenim interesima, već je isključivo bio na raspolaganju poslodavcu i zadužen za plovilo i njegovu sigurnost), da se vještakinja Božena Kačanić očitovala na prigovore tuženice i da tuženica nije predlagala novo vještačenje.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke utvrđena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama) i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 259. ZPP -a (nepravilno rukovođenje vještačenjem), a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

10. Pobijani dio prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 355. ZPP-a), nastavno čemu nije moguće ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

11. Naime, ZP-om koji uređuje osnove organizacije policije i specifičnosti radno pravnog položaja službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (članak 1. stavak 1.), a pitanja radno pravnog položaja policijskog službenika koja nisu uređenja tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona, prema propisima o državnim službenicima , općim propisima o radu, odnosno kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima (članak 1. stavak 3.) između ostalog je u dijelu:

6 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 155/2023.)

- prava i dužnosti propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena (članak 33. stavak 2.) i da mu u tom slučaju pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (članak 33. stavak 3.),

- a radnog vremena, da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno (članak 41. stavak 1.) , da se tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati (članak 41. stavak 2.), da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada, koji određuje nadležni rukovoditelj (članak 42. stavak 1.), a koji uključuje rad u smjenama, turnusu, subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugi način (članak 42. stavak 2.), da redovito radno vrijeme policijskog službenika koji obavlja poslove u neprekidnom trajanju može trajati duže od 8 sati u razdoblju 24 sata, ali ne duže od 12 sati (članak 42. stavak 4.) i da o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova ministar donosi naputaka (članak 42. stavak 5. ZP-a).

12. Dovođenjem u vezi navedenih odredbi ZP-a sa odredbama KU o pasivnom dežurstvu (članak 57. stavkom 1. KU/2013 / članak 51. KU/2017) i pravu na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada (članak 44. stavak 1. KU/2013 / članak 38. KU/2017 u vezi s člankom 56. stavkom 7. KU/2013 / člankom 50. stavkom 7. KU/2017) za zaključiti je da vrijeme provedeno na plovilu protekom redovnog radnog vremena prema posebnom rasporedu, koje može trajati najviše 12 sati, predstavlja pasivno dežurstvo (policijski službenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja posla ne smije ili ne može napustiti prijevozno sredstvo u kojem je smješten), i da policijski službenik koji nakon isteka redovnog radnog vremena po nalogu obavlja faktičan rad vezano za službu ima pravo na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada ili slobodne dane, neovisno o ostvarenom pravu na naknadu za pasivno dežurstvo.

13. Iz rezultata dosadašnjeg raspravljanja bi proizlazilo da je za predmetno razdoblje u skladu sa Naputkom o načinu dnevnog raspoređivanja policijskog službenika i vođenju Registra službenih poslova, donesenog na temelju odredbe članka 42. stavka 5. ZP-a za tužitelja utvrđivan poseban raspored rada, da su podaci o ostvarenim satima rada evidentirani u Registru službenih poslova, da je prema tim podacima i obračunima plaća tužitelj ostvarivao ukupan mjesečni fond sati za što su mu isplaćene plaća i sve naknade u skladu sa KU-om, da je tužitelju bilo omogućeno korištenje stanke, dnevnog i tjednog odmora te da je dio mjeseca kad se nalazio van rasporeda koristio slobodne dane.

14. Tijekom postupka nije kompromitirana činjenica da su dani u tjednu, uključujući subote i nedjelje, kad je policijski službenik uključen u raspored rada, ulaze u redovan rad policijskog službenika, da je policijski službenik kojem je izdan nalog dužan na kraju rada na poleđini naloga podnijeti pisano izvješće o obavljenom policijskim poslovima i primijenjenim ovlastima, a neposredni rukovoditelj na kraju radnog vremena preuzeti i pregledati radne naloge s podnesenim izvješćima i prilozima te ih potpisati i dostaviti rukovoditelju ustrojstvene jedinice.

15. Nije kompromitirana niti činjenica da je rukovoditelj ustrojstvene jedinice taj koji policijskom službeniku izdaje pisani nalog za prekovremeni rad i u kojim situacijama - iznimno iz osobito opravdanih razloga, kad je potrebno nastaviti s obavljanjem službenih zadataka nakon isteka predviđenog radnog vremena ili započeti rad kad to nije predviđeno Posebnim rasporedom rada.

16. Prema tome, na tužitelju je dokazati i objasniti sudu, što je on kroz predmetno razdoblje nakon isteka predviđenog redovnog radnog vremena konkretno (stvarno) radio u obavljanju službenih zadataka i po čijim nalozima, zašto sati prekovremenog rada kako ih opisuje u predmetnom postupku nisu po njemu koji je vodio evidenciju sati rada na terenu (i/ili nekom drugome), navedeni u izvješćima, je li mu pod pretpostavkom da je stvarno radio prekovremeno uskraćeno pravo na slobodne dane te je li prigovarao dokazima o redovnom i prekovremenom radu ili na bilo koji način prigovarao obračunima plaća kroz predmetno razdoblje.

17. Iskazi tužitelja i svjedoka (U, J i M) na što opravdano ukazuje tuženica u vjerodostojnom i smislenom obavještavanju suda o odlučnim činjenicama, nisu osnova za zaključak da nije bilo razlike između rada za vrijeme takozvanog redovnog radnog vremena i nakon toga jer da su "djelatnici" nakon izvršenih naloga bili dužni obavljati zadatke koji se odnose na održavanje plovila, sigurnost plovidbe, pružanje pomoći građanima i sl., niti su životni i logični, kako je navedeno pod točkom 24. obrazloženja pobijane presude.

17.1. To iz razloga što pravo na povećanju plaću po osnovi prekovremenog rada (noću, subotom, nedjeljom i blagdanima) za vrijeme terenskog rada podrazumijeva konkretan (faktični) rad u obavljanju službenih zadataka, nakon isteka previđenog radnog vremena ili započeti rad kad to nije predviđeno Posebnim rasporedom rada, za koji je izdan pisan nalog, a za koji nisu ostvareni slobodni dani, a ne to što su tužitelj i navedeni svjedoci nakon završenog redovnog radnog vremena od 12 sati, kad nema dojava pazili na brod i održavanje broda, tako što bi "primjerice" pomagali mornaru u čišćenju broda, provjeravali cijevi, sistem funkcioniranja brodskih i pomoćnih motora .

18. Neodrživi su i razlozi otklanjanja iskaza svjedoka (H, D, Č) samo zato što se nisu nalazili na plovilu i što su suprotni iskazima svjedoka U, J i M, budući da se radi o zaposlenicima [obrt], koji su po sadržaju obavljanja poslova svojih radnih mjesta bili upućeni u način i organizaciju rada tužitelja.

19. U pravu je tuženica i kada tvrdi da se financijsko-knjigovodstveno vještačenje temelji na pretpostavkama, a ne materijalnim dokazima i činjenica koje je sud trebao utvrditi, i da kao takvo nije moglo biti osnova za odluku o visini potraživanja, a što je odraz pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda u određivanju izvođenja tog dokaza, a nastavno i danog nalaza na temelju pretpostavki.

20. Stoga je, uz činjenicu da i dužnost naknade parničnog troška zavisi od odluke o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. ZPP-a) ukinuta prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1., članak 370. ZPP-a).

21. Prvostupanjski će sud, imajući u vidu naprijed navedeno, u ponovljenom suđenju učinkovito ispitati podneske, argumente i dokaze koje su stranke predložile, dati procjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku, ponovo će odlučiti o predmetu spora i odluku obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

22. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti i o zahtjev ima stranaka za naknadu troška povodom predmetne žalbe (članak 166. stavak 3. ZPP -a /stavak II. izreke rješenja/).

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović