Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-440/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-226/2024-19 od 1. travnja 2026., dana 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-226/2024- 19 od 1. travnja 2026. u točki II izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 705,22 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

- 23,77 eura od 16. veljače 2019.,

- 8,03 eura od 16. srpnja 2019.,

- 27,35 eura od 16. siječnja 2020.

- 10,87 eura od 16. veljače 2020.

- 36,77 eura od 16. svibnja 2020.

- 103,65 eura od 16. rujna 2020.

- 25,80 eura od 16. listopada 2020.

- 5,73 eura od 16. srpnja 2021.

- 73,30 eura od 16. rujna 2021.

- 22,08 eura od 16. siječnja 2022.

- 25,59 eura od 16. veljače 2022.

- 128,41 eura od 16. srpnja 2022.

- 67,59 eura od 16. kolovoza 2022.

- 17,31 eura od 16. siječnja 2023.

- 6,07 eura od 16. veljače 2023.

- 11,64 eura od 16. travnja 2023.

- 37,53 eura od 16. svibnja 2023

- 64,38eura od 16. kolovoza.2023.

- 9,35 eura od 16. veljače 2024. pa do isplate, i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.375,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. travnja 2026. do isplate kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak postupka tuženoj u iznosu od 1.125,00 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od 29. rujna 2026. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 163,50 eura u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati bruto iznos od 5,05 eura zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenoj u izreci prvostupanjske presude do isplate (točka I izreke) i neto iznos od 705,22 eura zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenoj u izreci prvostupanjske presude do isplate kao i da mu isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 2.375,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II izreke) dok je odbije zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude u točki II izreke žalbu izjavljuje tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP) te predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači odnosno podredno istu ukine u pobijanom dijelu i vrati u tom dijelu predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče sve žalbene navode i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj parnici je tražbina tužitelja s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor za period od listopada 2018. do siječnja 2024.Tužitelj razliku naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu potražuje na osnovi prosječne isplaćene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dok razliku naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosu potražuje na osnovu isplaćenih naknada za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva, koja davanja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“, broj 39/18 i 54/19 u daljnjem tekstu Odluke o naknadi).

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj godišnje odmore u predmetnom razdoblju koristio u više navrata, da je kao djelatna vojna osoba rad za tuženu obavljao i na terenu, i subotama i nedjeljom te u dane blagdana, da isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 u daljnjem tekstu ZSOS) te, s obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis, da isti za isplatu takvih naknada ima utjecaj i na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor koji se može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi, da je odredbom članka 142. ZSOS propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a čl. 60. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu ZR) m inimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora odnosno da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad pa da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Slijedom toga zaključuje da tužitelj u cijelom utuženom vremenskom razdoblju ima pravo na obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora prema prosječno isplaćenoj plaći ostvarenoj u prethodna tri mjeseca, a sve to na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14 i 70/18 u daljnjem tekstu Pravilnik) te Odluke o naknadi dosudio tužitelju tražene iznose razlike plaće za godišnji odmor u bruto iznosima, kao i razliku naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka Zrinka Ručevića.

7. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda ispitana je u okviru dopuštenih žalbenih razloga iz čl. 467. st. 1. ZPP. Stoga žalbeni razlozi koje tužena ističe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP. Nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužena budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je i u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi od tužene potraživao isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor s time da je podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b ZPP te je nakon provedenog vještačenja, a koje je provedeno radi utvrđivanja okolnosti postojanja tražene razlike plaće i njene visine, konačno, sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP, i postavio određeni tužbeni zahtjev potražujući razliku naknade plaće za godišnji odmor pri čemu je precizirao svoje potraživanje na način kako je tužena isplaćivala tužitelju naknadu za rad u bruto iznosima odnosno u neto iznosima. Stoga se žalbeni navodi kojima tužena osporava objektivni identitet konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i onog navedenog u zahtjevu za mirno rješenja spora odnosno u tužbi ukazuju neosnovanim.

10. Pobijajući navedenu odluku tuženica u žalbi u bitnom ističe da je sud prvog stupnja zanemario da je odredbom čl. 92. st. 4. ZR propisano da plaća i naknada plaće, predstavljaju isplate u bruto iznosima, a da se naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za stražarsku službu i naknade za dežurstvo koje su propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službu, isplaćuju u neto iznosima, i nisu oporezive, te ulaze u materijalna prava, pa da se slijedom toga ne mogu uzimati u obzir kod izračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, koji se prosjek uzima u obzir prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sukladno čl. 142. ZSOS.

11. S obzirom da je tužitelj djelatna vojna osoba na njegov radno pravni status primjenjuje se Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18,125/19 – dalje: ZSOS) kao lex specialis.. Odredbom čl. 142. ZSOS (izmijenjena odredba čl. 64. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH, „Narodne novine“, broj 30/18 – dalje ZID ZSOS/18, koji je stupio na snagu 7. travnja 2018.) propisano je da „djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.“

12. Na temelju ZID ZSOS/18, donesen je i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 70/18) koji je stupio na snagu 9. kolovoza 2018. u kojem je izmijenjen čl. 4. st. 2. Pravilnika („Narodne novine“, broj 54/14) koji je propisivao da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, tako da je sada izmijenjenom odredbom čl. 4. st. 2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

13. U Glavi VII. ZSOS naslovljenoj „Radno vrijeme, odmori i dopusti“ nalaze se odredbe općenito o radnom vremenu (čl. 153. -155.), iz kojih proizlazi da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan; da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar; da se odredbe o radnom vremenu koje se u pravilu utvrđuje od 40 tjedno raspoređeno u pet dana i da kada je radno vrijeme raspodijeljeno ne smije biti dulje od 48 sati tjedno, ne odnose na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl.; da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću za vojnu službu u skladu s čl. 139. ZSOS.

14. U Glavi VI. ZSOS naslovljenoj „Prava iz radnog odnosa“, pod toč. 4. sadržane su odredbe o plaći i dodacima na plaću. Prema odredbi čl. 136. st. 1. i 2. ZSOS plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je čl. 137. st. 1. ZSOS propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenata osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Odredbom čl. 139. ZSOS je propisano da su dodaci na plaću: dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, koji se dijele na dodatka za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, te dodaci za deficitarna zvanja i struke. Navedeni dodaci na plaću regulirani su Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19), koji dodatak se prema odredbi čl. 4. tog Pravilnika utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće.

15. U Glavi VI. ZSOS naslovljenoj „Prava iz radnog odnosa“, sadržane su pod toč . 7. odredbe o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, i to naknade prijevoznih troškova, naknade selidbenih troškova, naknade za službeno putovanje, naknade za posebne oblike rada u službi, te prehrane. U čl. 149.a st. 2. ZSOS propisano je da su posebni oblici rada u službi rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo, te da se naknada za posebne oblike rada ne smatra oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak (st. 7.). Naknade za posebne oblike rada u spornom razdoblju bile su regulirane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“, broj: 39/18 i 54/19), koja je propisivala isplatu tih naknada u neto iznosima.

16. Iz navedenog proizlazi da plaću čini osnovna plaća i dodaci na plaću, dok naknade za rad na terenu, u stražarskoj službi i za dežurstvo predstavljaju naknadu troškova u vezi s obavljanjem službe.

17. Za razliku od dodatka na plaću (dodatak za vojnu službu, za otežane uvjete rada, te za deficitarna zvanja i struke) koji ostvaruju djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost i sastavni je dio plaće koja se isplaćuje u bruto iznosu, naknade za rad u terenskim uvjetima, u stražarskoj službi i za dežurstvo ne isplaćuju se djelatnim vojnim osobama redovito nego isključivo za dane kada su bili na terenu, straži ili dežurstvu, i to u neto iznosima.

18. Naknade za rad na terenu, u stražarskoj službi i za dežurstvo, koje su propisane u neto iznosima i nisu oporezive, predstavljaju naknade troškova u vezi s obavljanjem službe i ne predstavljaju plaću jer nisu dodaci na plaću, tako da se te naknade ne uzimaju u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

19. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz naprijed navedenih zakonskih odredbi kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor obračunatu na osnovi i isplaćenih naknada za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva.

20. Posljedično navedenom valjalo je, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II izreke te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu.

21. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka. Kako je tužitelj uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu valjalo je tuženoj dosuditi troškove postupka u cijelosti temeljem čl. 154. st. 5. ZPP.

22. Tuženici su priznati troškovi zastupanja po općinskom državnom odvjetništvu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa). Tako su tuženici priznati troškovi sastava podneska od 20.5.2024., 5.11.2024., 12.5.2025. i 30.12.2025. svaki po 75 bodova (tbr 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 21.11.2024., 16.7.2025. i 5.2.2026. svaki po 75 boda (tbr 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu za objavu presude 37,5 boda (tbr 9/3 Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 1.125,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja odluke o trošku do isplate.

23. Tuženici je valjalo dosuditi i trošak sastava žalbe od 81,75 bodova (tbr 10/1 Tarife) i što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 163,50 eura.

24. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagreb 29. rujna 2026.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević