Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-81/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja SPAR Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupanog po punomoćnici Mihaeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1451/2023-55 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1451/2023-55 od 9. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I i III izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2019., kojom je tuženik SPAR Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.12.2016., tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13.12.2016. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sa danom 27. svibnja 2019.
III. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju 4 ugovorene mjesečne bruto plaće, odnosno iznos od 4.937,29 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ovog zahtjeva 9. lipnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."
II Odbija se u protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
" Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja PŠ kod tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., s danom 16. travnja 2019."
III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 1.865,59 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude pod stavkom I i III izreke žali se tužitelj-protutuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude potpuni su i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a kako u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, nije osnovan taj žalbeni razlog.
5. Također, neosnovano se navodima žalbe ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a i u vezi s tim povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, kao što žalitelj neosnovano pobija i pravilnost primjene materijalnog prava.
6. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 13.12.2016. tužitelj se obvezao obavljati poslove Voditelja odjela mesa, a u opseg poslova radnika spadaju posebice: izrada narudžbi, stalna kontrola temperature hlađenja, kontrola i pridržavanje standardna kvalitete, te kontrola trajanja robe, organizacija rada odjela, odgovornost za obavljanje poslova u odjelu u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika o zaštiti na radu koje se odnose na upotrebu osobnih zaštitnih sredstava i rada na siguran način. Člankom 4. toč. 3. Ugovora o radu tužitelj se obvezao da u vezi s radnim odnosom kod poslodavca primati darove bilo koje vrste (novac, robu i sl.), ili druge koristi, a radnik je dužan bez odgode obavijestiti poslodavca o nuđenju poklona ili drugih povlastica s time da povreda bilo koje od ovih odredbi predstavlja razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu.
6.1. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. travnja 2019. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu od 13.12.2016. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa utemeljena je na Revizijskom izvješću Interne kontrole o nepravilnostima u radu voditelja mesnice u filijali 8714-[adresa] od 01.04.2019. do 02.04.2019. kojim je utvrđeno da je tužitelj kao Voditelj odjela mesa uočen kako dana 25.03.2019. oko 9,17 sati unutar filijale, netom ispred vrata prijema 3. zaprima robu od strane direktnog dobavljača P. Tada je u svrhu zaprimanja robe preuzeo jedan odojak i jedno janje, što je navedenog dana i zaduženo na stanju zalihe filijale. Zaduženje je razvidno iz tablice filijale 8714 tuženika gdje je upisana šifra narudžbe, šifra artikla i naziv robe, zaprimljena količina, te podaci o težini robe. Osim navedenog, u predmetnim kolicima u kojima je tužitelj privremeno skladištio isporuku su uočene dvije vrećice nepoznatog sadržaja za koje je tužitelj izjavio zaštitaru Z da se radi o flamu i loju i da je roba plaćena te da šef zna za to. Nakon što je tužitelj preuzeo kolica robe, dokumentaciju ovjerio i vratio je dobavljaču, obavijestio je zaštitara da ide po ključeve svojeg osobnog vozila, a prema opisu zaštitara, novijeg vozila marke Audi, crne boje u koje je netom nakon preuzimanja isporuke, iz predmetnih kolica izuzeo dvije vreće te iznio kroz vrata prijema 3 u svoje osobno vozilo, koje je zatim ponovno preparkirao. Nadalje proizlazi da iako je tužitelj izjavio da šef zna da je sadržaj vreća plaćen, uvidom u kretanja artikla flama utvrđeno je da prodaje tog artikla nije bilo, a također i da artikl nema ulaza od dobavljača. Stoga se u Izvješću utvrđuje da postoji opravdana sumnja da je direktni dobavljač ili vozač robu isporučio u privatne svrhe u dogovoru s tužiteljem, a osim ranije iznesenog, utvrđeno da drugi artikl za koji postoji opravdana sumnja da je dijelom sadržaj vreća i loj koji tuženik nema u asortimanu, a da se predmetni sastojci (flam i loj), koriste u proizvodnji ćevapčića i pljeskavica. Stoga Izvješće tereti tužitelja da je u uredovno radno vrijeme preuzeo privatnu pošiljku, pretpostavljeno za privatnu proizvodnju ćevapčića ili pljeskavica ili jednostavno da istu distribuira preprodavajući je dalje, ali i da je u radno vrijeme robu odvezao u svoje vozilo kroz prijem robe, što nije dozvoljeno.
6.2. Iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je poslodavac od odjela Interne revizije zaprimio izvješće o provedenoj reviziji zbog nepravilnosti u radu tužitelja dana 2. travnja 2019., a sve navedeno ukazuje da je radnik robu koja nije u asortimanu odnosno zadužena na lager filijale osobno uvezao u filijalu tuženika, uzimajući istu od vozača direktno te netom nakon toga istu pretovario u svoje osobno vozilo, o čemu svjedoči i izjava zaštitara. Isto tako, razvidno je da je radnik u uredovno radno vrijeme preuzimao privatnu pošiljku, a pretpostavlja se za privatnu proizvodnju čevapčića ili pljeskavica ili jednostavno istu distribuira preprodavajući je dalje, kojim postupanjem je radnik zloupotrijebio svoj položaj i povrijedio odredbe Pravilnika o radu poslodavca iz čl. 54.st.1.t.7.čime je u velikoj mjeri ugrozio interese poslodavca te je ujedno narušio odnos povjerenja, koji je nužan za normalno odvijanje poslovnog procesa, a ujedno je izložio poslodavca potencijalnom nastanku štete zbog nepridržavanja radnih tehnika i propisa, te moguće ugroze zdravlja potrošača, koje postupanje nije prihvatljivo za poslodavca, čime je povrijedio odredbe Pravilnika o radu čl. 52. st. 1. toč. 1. i 8.
7. Nije sporno da je, sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a, poslodavac odluku o izvanrednom otkazu dužan donijeti u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a u ovom slučaju, i prema shvaćanju ovoga suda, tuženik uvjerljivo dokazuje da je za osobito važnu činjenicu (osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa) na kojoj temelji otkaz, saznao zaprimanjem Revizijskog izvješća Interne kontrole o nepravilnostima u radu voditelja mesnice u filijali 8714-[adresa] dana 2. travnja 2019., što odluku čini pravovremenom.
8. Ovom je sudu, kao i sudu prvoga stupnja, uvjerljivo da poslodavac snimke kretanje robe sigurno ne kontrolira svakodnevno, u kojem dijelu tužitelj žalbenim navodima nije argumentirano osporio zaključak prvostupanjskog suda jer je poslodavcu, nakon što sazna za neko sumnjivo ponašanje radnika vezano uz kretanje robe, potrebno razumno vrijeme da utvrdi što se doista dogodilo s tom robom i tko je od radnika u tome sudjelovao, a u konkretnom slučaju poslodavac je u razumnom roku od 25. ožujka 2019. do zaprimanja navedenog Izvješća unutar sedam dana utvrđivao što se događalo s predmetnim neregistriranim pošiljkama mesa. Ovo osobito jer tužitelj nije ni osporavao da bi za provjeru i utvrđivanje svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja vezano uz predmetnu snimku trebalo manje vremena od tjedan dana.
8.1. Slijedom rečenog ovaj sud, pravilnim ocjenjuje utvrđenje suda prvoga stupnja da je tuženik u dovoljnoj mjeri dokazao da je za osobito tešku povredu koja se tužitelju stavlja na teret konačno saznao 2. travnja 2019., a ne kako to neosnovano i pogrešno u žalbi upire tužitelj navodima da je poslodavac za navedenu povredu saznao na dan same povrede 25. ožujka 2019. što pobijanu odluku čini pravovremeno donesenom u smislu čl. 116. st. 2. ZR-a.
9. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza zaključio da je interna revizija utvrdila nepravilnosti i manipulaciju robom koja je postojala kroz dulje vrijeme. Sama okolnost da je tužitelj sporne dvije vreće odnio u svoj osobni automobil dana 25.3.2019, što je zabilježeno video nadzorom, a s obzirom na kontinuitet u nedopuštenom postupanju kroz dulje vrijeme, koje se otkrilo provedenom internom revizijom, nije okolnost koja otklanja odgovornost tužitelja koji se člankom 4. toč. 3. Ugovora o radu obvezao da u pogledu radnog odnosa kod tuženika neće primati darove bilo koje vrste (novac, robu i sl.), ili druge koristi, te da je dužan bez odgode obavijestiti tuženika o nuđenju poklona ili drugih povlastica, a da povreda navedenog predstavlja razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Tužitelj je zaprimanjem robe koja nije artikl kojeg tuženik drži u svom asortimanu, istu zaprimao bez dostavnice ili otpremnice od dobavljača koja je bila izvan nabave tuženika, bez stavljanja štambilja s upisanom temperaturom mesa i potpisom da je meso u redu na tu dostavnicu. Sama ugroza za poslovanje tuženika kao i za sigurno plasiranje robe na tržište, bez opasnosti za ugrožavanja zdravlja kupaca, predstavlja, sama za sebe, osobitu okolnost jer se takva roba uopće nije smjela unositi u prostore tuženika, a u konkretnom slučaju, prema Revizijskom izvješću isporuka robe, janjetine, odojka i predmetnih vreća odvijala se u prostoru unutar filijale, ispred vrata Prijema 3, čime je tužitelj postupao protivno dokumentu Radnoj tehnici, kojom je striktno propisana njegova obveza postupanja kod prijema robe, kao voditelja mesnice jer namirnice moraju biti higijenski ispravne, a način priređivanja i raspodjele takav da spriječi širenje zaraznih bolesti.
10. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski je sud pravilno zaključio da opisano postupanje radnika predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da je logično i životno da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, kao radnika, da će isti ubuduće u ispunjavanju svojih radnih obveza postupati savjesno i u interesu tuženika, kao poslodavca, a ovakav način postupanja objektivno nije prihvatljiv, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. Prema stavu ovog suda, od tužitelja, kao voditelja odjela mesa, očekuje se visok stupanj pažnje i odgovornosti pri obavljanju posla svog radnog mjesta, pri čemu je morao prije svega štititi interese i imovinu poslodavca, a što je tužitelj konkretnim postupanjem koje mu se stavlja na teret pobijanom odlukom propustio učiniti.
12. Na žalbene navode valja odgovoriti da to što ni u ZR niti u internom aktu tuženika kao poslodavca ne piše da je radnik dužan preispitivati upute nadređenog radnika, ne može imati za posljedicu da savjestan i pouzdan radnik nije dužan preispitati upute kada one odstupaju od očekivanog i zakonitog postupanja. Naime, radnik je dužan u svom radu postupati savjesno i u interesu poslodavca, pa u situaciji i kada nadređeni radnik tužitelju da uputu da obavlja poslove suprotno svim pravilima i protokolima tuženika koji nisu predmet prodaje i poslovanja tuženika, tužitelj je bio dužan takav nalog odbiti, a što je tužitelj propustio učiniti, to je očito da utvrđena manipulacija flamom i lojem jednog od dobavljača rađena zbog osobne koristi koja predstavlja protupravno postupanje tužitelja koje ne može biti opravdano izvršavanjem naloga bilo koje nadređene mu osobe odnosno uz njihovo znanje i suglasnost.
13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, kao poslodavac, dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj postupao svjesno i s namjerom znajući da time postupa na nedopušten način i ne može se s uspjehom pozivati na eventualne nedopuštene naloge ili odobrenja drugih zaposlenika i njemu nadređenih osoba, budući po istima sukladno obvezama iz ugovora o radu nije smio postupati jer je kao voditelj mesnice bio odgovoran svom poslodavcu, kako u odnosu na zaprimanje robe koja nije u asortimanu tuženika mimo sustava naručivanja tako i u odnosu na rizik i opasnost koju takva roba može izazvati za potrošače plasiranjem na tržište, a ne zloupotrebljavati svoje radno mjesto za osobnu korist.
14. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštena i donesena u skladu s odredbom čl. 116. st.1. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14.,127/17.,98/19, dalje ZR), jer utvrđene činjenice jasno i nedvosmisleno ukazuju na počinjenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, a radi kojih i zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, logično je da je tuženik zbog utvrđenog nedopuštenog postupanja tužitelja u potpunosti izgubio povjerenje u njega kao radnika, kako to potvrđuje i zz tuženika ZŠ, osobito jer se radi o voditelju mesnice, koji se nedopuštenom radnjom nije pridržavao preuzetih obveza iz ugovora o radu i propisanih radnih tehnika.
15. Upravo zbog utvrđenih povreda obveza iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj, i po ocjeni ovog suda postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a, a tuženik je unatoč tome, na sastanku 3. travnja 2019. (list 23 spisa) tužitelja kao radnika suočio s učinjenim povredama i dao mu je mogućnost da izloži svoju obranu i da se tužitelj kao radnik o tim povredama detaljno i izjasnio.
16. Stoga ovaj sud ocjenjuje (jer i prema shvaćanju ovoga suda povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, i to bez obzira na to koliko je dugo tužitelj radio kod tuženika i kakav je radnik do ove situacije bio) da je u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, izvan svake sumnje dokazano da je tužitelj počinio povrede koje mu se pobijanom odluko o otkazu stavljaju na teret, to je sud prvog stupanja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude pod stavkom I.
17. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.
18. Zbog toga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod stavkom temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 29. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
