Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-533/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika OB, vlasnice obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, Zagreb, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Bilandžić -Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16137/2021-36 od 19. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16137/2021-36 od 19. svibnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom III i IV izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog sud u Zagrebu poslovni broj Pr-16137/2021-36 od 19. svibnja 2026.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka kao neosnovani.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku OB, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, Zagreb, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 45.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 43.600,00 EUR od 4.3.2021. do isplate,

- 1.400,00 EUR od 19.5.2026. do isplate,

sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.400,00 EUR koja teče od 4.3.2021. do 18.5.2026.

III. Nalaže se tuženiku OB, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, Zagreb, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.331,81 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19.5.2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika OB, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, Zagreb, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda."

2. Protiv dosuđujućeg dijela pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom III i IV izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - dalje ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu koju je doživio kao radnik tuženika dana 30. lipnja 2018. godine.

6. Neosnovano tuženik žalbom osporava pobijano rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti. Naime, prema ocjeni ovog suda naknada štete zbog ozljede na radu nije spor koji nastaje u vezi s primjenom ugovora o radu, kojim u konkretnom slučaju stranke u smislu odredbe čl. 70. st. 1. ZPP-a nisu ni ugovorile mjesnu nadležnost suda pa se primjenjuje nadležnost suda prema čl. 52. st. 1. ZPP-a, prema kojoj odredbi je tužitelj imao mogućnost podnošenjem tužbe izabrati mjesnu nadležnost suda i prema mjestu prebivališta tuženika u vrijeme utuženja, kao u konkretnom slučaju, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio o prigovoru mjesne nadležnosti, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod stavkom I.

7. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu tužitelju kao njegovom radniku izvorno se temelji na radno-pravnom statusu tužitelja u vrijeme štetnog događaja i odredbama Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) te Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) jer je odgovornost i obveza poslodavca da organizira, provodi i nadzire provođenje mjera zaštite na radu svog radnika, vodeći pri tom računa o prevenciji rizika za život i zdravlje radnika kao i o sposobnostima radnika koje mogu utjeca ti na zaštitu na radu. Dakle, poslodavac je dužan osigurati izvođenje svakog procesa rada za svog radnika na siguran način.

8. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

9. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema stavku 2. istog čl. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. S tim u svezi valja istaći i pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017.: “Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao propisa obveznog prava.“

11. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134709, 125711, 94/13, 78/15 i 60716 - dalje ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dakle, propisan je kriterij objektivne odgovornosti. Opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Neka djelatnost je opasna djelatnost samo onda kada u njezinom redovnom tijeku, po tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost.

12. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

13. Prvostupanjski sud je ocjenom svih pregledanih i izvedenih dokaza, osobito iskaza tužitelja, zz tuženika i svjedoka A, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, jer su iskazivali jasno, životno logično, međusobno u skladu i u skladu sa dokumentacijom u spisu, utvrdio da je kritičnog dana tuženik dao radni zadatak tužitelju da radi na stroju za obradu drva-cjepaču, za rad na kojem tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način jer se radi o posebnim uvjetima rada, a što je preduvjet za rad na cjepaču, kao i da mu tuženik nije osigurao propisanu zaštitnu opremu , pa kako temeljem čl. 36. st. 1. ZZR-a poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, to tuženik koji je tužitelju dao radni nalog i uputio ga na rad na poslovima sa strojem - pilom i cjepačem, za koji nije bio osposobljen za rad na siguran način na radnom stroju s posebnim uvjetima rada, isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

14. Osim toga, utvrdio je da tuženik nije sukladno čl. 41. st. 3. ZZR-a osigurao tužitelju osobnu zaštitnu opremu u skladu sa pravilima zaštite na radu niti je u skladu sa čl. 44. ZZR-a planirao, pripremio i provodio radne postupke, razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilnima zaštite na radu i drugim propisima.

15. Također, imajući u vidu da je sama zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu potvrdila da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na stroju za obradu drva već da su mu drugi radnici pokazali kako se sa istim radi, njezin argument da nije bilo vremena da ga se osposobi jer je neposredno nakon zapošljavanja završio na bolovanju pa za to nije bilo realnog vremena, sud prvog stupnja otklanja kao neodlučan jer je u takvoj situaciji trebalo pričekati do osposobljavanja i/ili mu dati nalog da obavlja druge radne zadatke osobito jer je tužitelj u trenutku ozljeđivanja imao 18 godina te je bio zaposlen svega 3,5 mjeseca, tijekom kojeg razdoblja je bio i na bolovanju (dakle, izvan radnog procesa) slijedom čega je tuženik kao poslodavac propustio posvetiti dužnu pažnju u osposobljavanju osobe koja se tek zaposlila i koja je tek postala punoljetnom za rad sa strojem sa posebnim uvjetima rada i rad na kojem predstavlja opasnu djelatnost, navedene okolnosti: dob (18 godina), iskustvo (nikakvo) i stručnost (nikakva - instalater grijanja i klimatizacije) tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja te vrijeme provedeno u radnom odnosu (3,5 mjeseca tijekom kojih je bio i na bolovanju), kao i nespornu činjenicu da tuženik nije osposobio tužitelja za rad na radnom stroju pila i cjepač s posebnim uvjetima rada, na kojem je pretrpio tešku ozljedu na radu, zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i sve posljedice koje je tužitelj pretrpio, a i dalje će doživotno trpjeti.

16. Isto tako, posjedovanje Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti i osposobljenosti za rad na siguran način ne dovodi u pitanje prethodno utvrđenje suda i isključivu odgovornost tuženika jer je sud nedvojbenim utvrdio da tužitelj nije stručno osposobljen za rukovanje i upravljanje strojem za obradu drva – cjepačem, a Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti je izdana prije zasnivanja radnog odnosa i eventualnog upoznavanja sa procesima rada. Prema tome, tuženik tužitelja nije niti mogao rasporediti na rad na tom opasnom radnom stroju odnosno tužitelj nije uopće smio raditi ili sudjelovati u radu na tom stroju na bilo koji način.

17. Nadalje, sud je zaključio da nije vezan za Presudu Općinskog suda u Bjelovaru donesenu u kaznenom postupku poslovni broj: K-279/19 kojim je odbijena optužba protiv zz tuženika da bi počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti, jer je sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca sud vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Isto tako, sud je zaključio da nije vezan ni za utvrđenja u postupku P- 579/21 po tužbi HZMO-a radi regresa protiv tuženika pred Općinskim sudom u Bjelovaru u kojem tužitelj nije bio stranka.

18. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

19. Drugačija ocjena izvedenih dokaza i drugačija pravna shvaćanja, koja tuženik navodi u žalbi nisu prihvatljivi, a okolnost da je sud tijekom postupka odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, kao i saslušanja vještaka zaštite na radu koji je svoj nalaz i mišljenje izradio u postupku u kojem tužitelj nije bio stranka (P-579/21), te dopunskim saslušanjem stranaka jer ih je ocijenio kao nepotrebne nije bila od utjecaja na odluku o isključivoj odgovornosti tuženika u predmetnoj pravnoj stvari. To stoga što sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a tuženik ni sada u žalbi ne navodi koje bi to relevantne činjenice sud utvrdio da je izveo navedeno vještačenje, već samo paušalno navodi da ga je sud time onemogućio da dokazuje postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 25. st. 1. ZZR odnosno iz čl. 1067. ZOO. Osim toga u smislu odredbe čl. 292. st. 6. ZPP sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Stoga time što je odustao izvesti očito nepotrebne dokaze nije povrijedio odredbu čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 292. st. 4. ZPP .

20. Stoga, suprotno navodima žalbe nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Naime, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer je sve izvedene dokaze ocijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka time da je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima na osnovi kojih je moguće provjeriti ima li takvo uvjerenje pravu i činjeničnu osnovu, a kraj nesporne činjenice da tužitelj nije bio osposobljen za rad na spornom radnom stroju i da stoga nije smio uopće ništa raditi na njemu, sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je prethodno navedene dokazne prijedloge tuženika odbio kao nepotrebne i neodlučne. Također, medicinsko vještačenje i očitovanje vještaka na prigovore tuženika izvedeni su u skladu s odredbom čl. 259.- 261. ZPP jer se imenovani vještak dr. Tomislav Trajbar očitovao na ročištu dana 11. veljače 2026. i argumentirano otklonio sve iznesene pr igovore tuženika, to nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u svezi čl. 259.-261. ZPP.

21. Slijedom svega iznesenog, i po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, tuženik kao poslodavac isključivo je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetu koju tužitelj trpi po principu objektivne odgovornosti, a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti u smislu citirane zakonske odredbe niti djelomično jer je nedvojbeno utvrđeno da je sve posljedice predmetnog štetnog događaja mogao izbjeći da je unaprijed osposobio tužitelja za rad na navedenom opasnom radnom stroju na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo.

22. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju 30. lipnja 2018. zadobio teške tjelesne ozljede:

- traumatska amputacija lijevog palca i kažiprsta,

- djelomična amputacija I. i II. zapeščajne kosti lijeve šake,

- prekinuće tetiva ispružača III. i IV. prsta lijeve šake i

- manjak kože na dorzalnoj strani lijeve šake.

Funkcija lijeve šake gotovo je potpuno smanjena, a između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza , s time da je liječenje tužitelja završeno 28.10.2018. Zbog predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke bolove, i to jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 5 tjedana. Trpio je primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, dok je sekundarni strah koji nastaje uslijed brige za ishod liječenja bio jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 tjedna, te slabijeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna. Zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja je zaostala naruženost koja je stalno vidljiva drugim osobama te predstavlja teški stupanj, što je neposrednim opažanjem utvrdio i sud koji je odmah uočio da tužitelju na lijevoj ruci nedostaje palac i kažiprst lijeve ruke. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je jako neugodno zbog navedenog fizičkog nedostatka i da zato stalno drži ruku u džepu. Također mu je neugodno i prilikom propitkivanja što mu se dogodilo i na koji način je izgubio dva prsta lijeve ruke. Nadalje, utvrđeno je da su zbog predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja zaostale trajne posljedice i da mu je umanjena životna aktivnosti, uslijed čega mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 40%. S tim u svezi iz iskaza tužitelja utvrđeno je da zbog zaostalih ograničenja pri hranjenju ne može držati pribor za jelo niti odrezati potrebni komad hrane na tanjuru, ne može normalno vezati cipele, ne može igrati rukomet i sl., a budući da je po zanimanju instalater grijanja i klimatizacije, ove poslove više ne može obavljati niti ostvarivati bolje prihode.

Tužitelju su bili potrebni tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 tjedana po 4 sata dnevno, a koju pomoć mu je pružala majka, koja se brinula i pomagala mu pri obavljanju higijene, kućanskih poslova, pribave namirnica i pripreme hrane te svega drugog što mu je tada bilo potrebno, kako sam tužitelj navodi u iskazu kojem je sud poklonio vjeru .

23. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sud je imao u vidu dob (u trenutku ozljeđivanja imao je 18 godina) i zanimanje tužitelja te činjenicu da će posljedice predmetnog ozljeđivanja trpjeti cijeli životni i radni i vijek s obzirom da je do ozljeđivanja došlo na početku njegovog prvog zaposlenja, kao i da mu je praktički onemogućeno obavljanje poslova za koje je neposredno prije ozljeđivanja završio školovanje. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet fizičkih boli, trajanje i intenzitet straha i umanjenja životne aktivnosti i duševnog integriteta tužitelja od 40% te zaostali stupanj naruženja kao i da je tužitelj operativno zbrinjavan uz brojne neugodnosti tijekom liječenja i rehabilitacije prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 1100 stavka 1. ZOO-a na ime pravične novčane naknade neimovinske štete za duševne boli zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pravilno dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 43.600,00 eur i nenovčanu imovinsku štetu po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.400,00 eur temeljem čl. 1095. ZOO-a (70 dana x 4 sata x 5,00 eur) odnosno utvrdio osnovanom utuženu naknadu u ukupnom iznosu od 45.000,00 eur.

24. Sud je prilikom odluke o visini naknade štete imao u vidu i uzeo u obzir činjenicu da tužitelj prima naknadu za tjelesno oštećenje (Rješenje HZMO-a od 10.7.2019.) u visini od 261,33 kn mjesečno od 1.7.2018., a od 1.1.2019. u iznosu od 303,98 kn mjesečno.

25.Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.

26. Kada se uzme u obzir lokacija, karakter i težina povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju kao i kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade i to duljina trajanja i intenzitet trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha koje je trpio (popratne neugodnosti zbog hitnog bolničkog zbrinjavanja, imobilizacije, operativnih zahvata, mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na previjanja, kontrole i rehabilitaciju, otežano održavanje higijene i dr.), dob tužitelja ( u vrijeme štetnog događaja imao je 18 godina), ovaj sud u okolnostima konkretnog slučaja, zbog pretrpljenih tjelesnih bolova i straha, ukupnog smanjenja životne aktivnosti od 40%, te zaostalog naruženja jakog stupnja zbog kojeg se tužitelj kao mlađa muška osoba sigurno osjeća nelagodno pred drugima, ovaj sud zaključuje da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju opravdava pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 43.600,00 eur, sukladno čl. 1100. ZOO. Na žalbene navode valja odgovoriti da je zakonita i dopuštena kumulacija zahtjeva radnika za isplatu iznosa s osnova osigurane svote temeljem ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja kojim je poslodavac ugovorio osiguranje svojih zaposlenika od posljedica nesretnog slučaja i iznosa s osnova naknade izvanugovorne (neimovinske i imovinske) štete, uslijed pretrpljene povrede na radu , a kako u konkretnom slučaju posljedice predmetnog ozljeđivanja realno opravdavaju višu naknadu od utužene i dosuđene na visinu iste nije utjecala priznata mjesečna naknada za tjelesno oštećenje.

27. Na tako utvrđeni iznos naknade neimovinske štete, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata iz čl. 29. ZOO temeljem čl. 1103. ZOO, kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa kako je pisani zahtjev podnesen 4.3.2021., to je tužitelju pravilno dosuđena zatezna kamata od tada pa do isplate.

28. Imajući u vidu da je cijena sata tuđe pomoći u postupku utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u visini od 5,00 eur, koja je i po ocjeni ovog suda primjerena, to je po osnovi nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoćni i njege za ukupno 280 sati, tužitelju po ovom osnovu pravilno dosuđen iznos od 1.400,00 eur imajući u vidu da je odredbom čl. 1086. ZOO propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka kada je nastala. Stoga, kada se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanja tzv. nenovčane imovinske štete i kada je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezna kamata na utvrđeni iznos štete tužitelju pripada od dana donošenja presude suda prvog stupnja odnosno 19. svibnja 2026.

29. Zbog izloženog, žalbeni navodi koji se u osnovi svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene i obrađene činjenične građe i cjelokupnim rezultatima postupka.

30. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke.

31. Prema čl. 156. st. 1. ZPP stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom, Tijekom postupka tužitelj je radi dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva predložio provođenje vještačenja, a tuženik se na dostavljen nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao i iznio primjedbe u roku od 15 dana određenom rješenjem suda od 21. listopada 2024., koje je uredno zaprimio po punomoćniku 29.11.2024. nego tek nakon više od godinu dana, na ročištu održanom dana 10.12.2025., to su obzirom na stanje u spisu, pretpostavke iz citirane odredbe čl. 156 ZPP u konkretnom slučaju ostvarene pa je pravilno prvostupanjsku sud o trošku pristupa na navedeno ročište odlučio na temelju čl. 156.st.1. ZPP, što tuženik neosnovano pobija žalbom.

32. Budući da se vrijednost predmeta spora računa prema glavnom zahtjevu, a tužitelj je odbijen samo sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na tuđu pomoć od podnošenja pisanog zahtjeva do presuđenja (arg iz čl. 35. ZPP), a odluku o trošku pod stavkom III i IV izreke u preostalom dijelu tuženik određenim žalbenim navodima i ne osporava, a ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka u preostalom dijelu nije dovedena u sumnju, to je odluka o parničnom trošku pod stavkom III I IV izreke pobijane presude pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 156. st.1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP, a ne kako to tuženik pogrešno smatra da je trebala biti donesena primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP pa je stoga temeljem čl. 368.st.1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i u pobijanom dijelu pod stavkom III i IV izreke.

33. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka i to tuženika jer nije uspio s podnesenom žalbom, a tužitelja jer trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić