Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P-485/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Pauli Kvesić, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Morana Kovač Stanić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, radi isplate, 29. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 158 -50-4415332 sklopljenog između tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535 sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „NAKNADA/3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 398,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine računajući iste od 27.09.2007. godine pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 353,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2026. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja presude, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21. studenog 2025. tužitelj navodi kako je s tuženikom 24. rujna 2007. u [adresa] sklopila Ugovor o kreditu broj: 158-50-4415332 za kupnju osobnog vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 20.585,11 CHF. Tužitelj je podigao tužbu pred Općinskim sudom u Sisku radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su pravomoćnom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3155/2020 potvrđene kao ništetne, a sukladno i pravnom shvaćanju utvrđenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Navodi da je člankom 3. navedenog ugovora o kreditu propisano je da se tužitelju prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je tužitelju temeljem sporne odredbe doista i naplatio opisanu naknadu i to u iznosu od 3.000,49 kuna dana 26.09.2007. godine. Nadalje u tužbi navodi da je nejasno zašto je naknada određena u visini od 3,30% od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini nepoštenom, te time ništetnom po odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača kao i neodredivom, te time ništetnom po odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima.
Također navod da su nejasni parametri za određivanje visine jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. „Sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita – što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu – govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita:“, kako je navedeno u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž 4018/2022-2. S obzirom na sve gore navedeno; da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, da je sadržana u tipskom ugovoru nametnutom tužitelju kao potrošaču što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, za zaključiti je da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, kao niti oko njenog prihvaćanja, odnosno da bez predmetne sporne naknada ne bi bio u mogućnosti sklopiti Ugovor, dakle bio bi ograničen u ostvarivanju svog prava. Zbog svega navedenog tužitelj traži od suda da prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi ništetnost ugovora u kreditu.
2. Tuženiku je tužba na odgovor dostavljena 8. travnja 2026. te je tuženik uredno pozvan u smislu članka 285. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu; ZPP) na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, uz upozorenja da će u suprotnom biti donesena presuda zbog ogluhe ako nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu. Tuženik nije podnio ovom sudu odgovor na tužbu u roku koji mu je određen.
3. Člankom 331.b. ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, te kako ne postoje okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, valjalo je sukladno odredbi odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
4. Tužitelj je podneskom od 21. studenog 2025. zatražio trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura te iznos PDV-a od 25% na navedeni iznos uz naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu.
5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a stoga tužitelju pripada naknada za rad punomoćnika odvjetnika, i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednosti 25% iznosi 250,00 eura. Također, priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura , sukladno Tar. br. 1. st. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26, dalje u tekstu Uredba) te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 70,00 eura sukladno Tar. br. 2. st. 2. Uredbe. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 353,18 eura sa zateznim kamatama tekućima od 30. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2.
ZOO (točka II. izreke presude).
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao izreci ove presude.
Sisak, 29. rujna 2026.
Sudac
Paula Kvesić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana županijskom sudu. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4. -6., i 8.-11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 2. u svezi sa člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Tužitelju, po punomoćnici Morani Kovač Stanić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, u Sisku
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.
