Broj: 25. Pp-1183/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljena pravna osoba ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. za održavanje, obnovu i popravak zrakoplova te II. okrivljena odgovorna osoba NP, zbog prekršaja iz čl.228.st.1.t.27. i t.28. i st.2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, broj: KLASA: 116-01/21- 01/1350 URBROJ: 443-02-05-10-25-11, od 08.07.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 24.09.2026.g., u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, a u nazočnosti braniteljice I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, te objave presude dana 29.09.2026.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.1. i t.2. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
I. okrivljena pravna osoba: ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. za održavanje, obnovu i popravak zrakoplova, OIB: 34378227174, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno osuđivana,
i II. okrivljena odgovorna osoba: NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1963.g. u mjestu Orahovica, sin N i Đ, s prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno osuđivan,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
1) da je na temelju prijave radničkog vijeća I. okrivljene pravne osobe, zaprimljene u Državnom inspektoratu dana 16.04.2025.g., izjave koju je na okolnost postupanja okrivljenih u skladu s odredbama čl.149. i 150. Zakona o radu dala predsjednica radničkog vijeća ĐP na zapisnik dana 07.05.2025.g. te inspekcijskog nadzora obavljenog dana 02.07.2025.g u prostoru okrivljenih u [adresa], utvrđeno da nisu radničko vijeće tijekom 2025.g, najmanje svaka tri mjeseca, obavijestili o pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika što su bili dužni učiniti u [adresa], najkasnije dana 31.03.2025.g. i 30.06.2025.g.,
2) da se nisu s radničkim vijećem savjetovali prije donošenja odluke o premještanju radnika UP donesene dana 25.02.2025.g., što su bili dužni učiniti u [adresa], najkasnije dana 24.02.2025.g.,
odnosno da bi okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo
1) iz čl.149. Zakona o radu, kažnjivo po čl.228.st.1.t.27. i st.2. istog Zakona, 2) iz čl.150. Zakona o radu, kažnjivo po čl.228.st.1.t.28. i st.2. istog Zakona.
II/
Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
I/
1.
Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu dana 14.07.2025.g., Optužni prijedlog protiv imenovane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2.
U zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe, predanoj Sudu od strane braniteljice I. i II. okrivljenih, navedeno je uz ostalo kako okrivljenici prije svega ističu da iz sadržaja optužnog prijedloga ne proizlazi da bi počinili prekršaje koji ime se stavljaju na teret jer na to ne upućuju dokazi priloženi i predloženi od strane ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, u kojem smislu se ovdje Okrivljenici trebaju osloboditi optužbe sukladno odredbi čl.182.st.1.toč.3. Prekršajnog zakona ( NN br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, dalje u tekstu: PZ). Nadalje, u odnosu na optužbu Ad B), Okrivljenici ističu iz činjeničnog opisa prekršaja koji je Okrivljenicima stavljen na teret, nije vidljivo da bi se isti uopće mogao podvesti pod materijalnu odredbu čl.150.ZOR-a. U odnosu na točku optužbe prema kojoj se Okrivljenicima stavlja na teret da ne bi tijekom 2025.g., svaka 3 mjeseca, obavijestili radničko vijeće o pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika, a što su bili dužni učiniti najkasnije dana 31.03.2025.g. i 30.06.2025.g., Okrivljenici se očituju kako slijedi. Naime, sukladno odredbi čl.149. ZOR-a, poslodavac je dužan najmanje svaka 3 mjeseca obavijestiti radničko vijeće o: stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada; očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovu utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika; kretanju i promjenama u plaćama; opsegu i razlozima uvođenja prekovremenog rada; broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti (broj radnika zaposlenih na određeno vrijeme, na izdvojenom mjestu rada, na daljinu, putem agencije za privremeno zapošljavanje, koji su privremeno ustupljeni u s njim povezano društvo, odnosno koji su kod njega privremeno ustupljeni iz s njim povezanog društva, broju noćnih radnika), strukturi zaposlenosti po spolu te o razvoju i politici zapošljavanja; broju i vrsti radnika koji su prije početka rada kod drugog poslodavca obavijestili matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem; zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada; rezultatima provedenih inspekcijskih nadzora u području rada i zaštite na radu; drugim pitanjima osobito važim za gospodarski i socijalni položaj radnika. Nadalje, o gore navedenim pitanjima poslodavac je dužan obavijestiti radničko vijeće u vrijeme u sadržaju i na način koji omogućuju članovima radničkog vijeća da izvrše procjenu mogućeg utjecaja te da se pripreme za savjetovanje s poslodavcem. Prije ulaženja u sam meritum da li su se u konkretnom slučaju uopće ostvarila obilježja prekršaja iz čl.228.st.1 .podstavak 27. i st.2. ZOR-a, a koji sankcionira gore navedenu obvezu iz čl.149. ZOR-a, Okrivljenici ističu da ZOR ne propisuje na koji se način poslodavac mora obratiti radničkom vijeću. Poslodavac mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Ti se podaci ne moraju dostaviti pisanim putem, već na način koji omogućuje radničkom vijeću da izvrše procjenu utjecaja te se pripreme za eventualno daljnje savjetovanje s poslodavcem. Obveza pisanog obraćanja radnikom vijeću, u odnosu na članak 149. ZOR-a ne postoji, a takvo je stajalište prihvaćeno i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci posl.br. Revr1745/2011 od 2013.g. nedvojbeno istaknuo da cit.: ''…prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženik je kao poslodavac ispunio svoju obvezu savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Prema odredbi čl.145. st. 1. i 3. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Podaci o namjeravanoj odluci radničkom vijeću moraju biti dostavljeni potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući dati primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Cilj je navedene odredbe ZR da se radničkom vijeću omogući da nakon upoznavanja s razlozima odluke poslodavca koja se odnosi na položaj radnika, izrazi svoje stajalište o namjeravanoj odluci, kako bi poslodavac pri konačnom odlučivanju o pravu radnika imao na umu stajalište tog vijeća. ... iz sadržaja navedenih odredaba slijedi da zakonom nije propisan obavezni pisani oblik obraćanja poslodavca radničkom vijeću, odnosno sindikalnom povjereniku. U ovom slučaju tuženik je dokazao da je svoju namjeru otkaza tužiteljevog ugovora priopćio usmeno sindikalnoj povjerenici kojoj je iznio i razloge na kojom temelji namjeravani otkaz ugovora o radu. Time je, u okolnostima kada kod poslodavca nije ustrojeno radničko vijeće, udovoljeno propisanoj obvezi poslodavca iz čl. 154.st. 1. i 3. ZIR.” (Dokaz: - preslika presude VSRH Revr-1745/2011, Prilog 1).
Dakle, polazeći od ne samo gramatičkog i logičnog tumačenja odredbe čl. 149. ZOR- a već i teleološkoga, ne postoji obveza pisanog obavještavanja radničkog vijeća o važnim pitanijima, već obveza obavještavanja na način da radničko vijeće o tim pitanjima bude pravovremeno obavješteno na način da može djelovati i praktično ispuniti svrhu svog postojanja. Nije intencija zakonodavca bila da poslodavcu nametne još više administrativnog i formalnog posla na način da mora imati pisane dokaze o suradnji s radničkim vijećem, već da praktično omogući tom radničkom vijeću da bude upoznato sa stanjem kod poslodavca i da izrazi svoje mišljenje/dade suglasnost ili ju uskrati, ovisno o tematici. Posebice nije smisao te odredbe da ista bude sredstvo i cilj radničkom vijeću da zlorabi svoja procesna prava kako bi se protiv poslodavca vodili bespredmetni inspekcijski prekršajni postupci, a koju činjenicu potom radničko vijeće koristi na način da upire u možebitno nezakonito djelovanje uprave poslodavca s krajnjim ciljem smjene uprave poslodavca. Naime, u konkretnom predmetu treba imati na umu da je l. Okrivljenik dioničko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske, gdje je utjecaj radničkog vijeka i sindikata velik i gdje navedena tijela vrlo često, što aktivno, što pasivno, sudjeluju u „rušenju" uprava l. Okrivljenika, kada god ta ista uprava u poslovanje unosi „red". Javni je podatak o učestalosti izmjena uprava l. Okrivljenika i također javni je podatak koliko je sindikat i radničko vijeće istupalo u javnost, pozivalo inspekcije i pokretalo inspekcijske postupke. (Dokaz: - saslušanje NPT, Voditeljice pravnih poslova i Ljudskih resursa kod l. Okrivljenika saslušanje II. Okrivljenika kao odgovorne osobe kod I. Okrivljenika). U tijeku inspekcijskog nadzora povodom kojeg se i vodi ovaj prekršajni postupak, Okrivljenici su ovlaštenom tužitelju, odnosno Inspektoratu, dostavili dokaze koji nesporno dokazuju da je radničko vijeće uredno obavještavano o svim pitanjima iz čl.149. ZOR-a, no ostaje nejasno zašto je Inspektorat, imajući takvu dokumentaciju na raspolaganju, zaključio da je počinjen prekršaj i u konačnici donio Optužni prijedlog povodom kojeg se predmetni prekršajni postupak i vodi. Okrivljenici neće ulaziti u pobude, motive i eventualna „moranja" nadležnog inspektora, no svakako, budući je nadležan inspektor dao do znanja da on „ionako ide u penziju", Okrivljenici predlažu da se na sve okolnosti inspekcijskog postupka , u svojstvu svjedoka, ne ovlaštenog tužitelja, sasluša i Viši inspektor rada, AP. (Dokaz: -saslušanje AP, dipl.iur.) Konkretno, Okrivljenici su u tijeku inspekcijskog nadzora dostavili u spis, između ostalog, niz ne samo zapisnika sa sastanaka na kojima se raspravljalo o pitanjima iz čl.149.ZOR-a i šire, a na koje sastanke su pozivani i u konačnici i sudjelovali, ne samo članovi radničkog vijeća već i predsjednik sindikata, već i niz e-mailova upućenih radničkom vijeću u vezi stanja kod poslodavca i općenito poslovanja. Tako je poslodavac u okviru inspekcijskog nadzora dostavio, a kao dokaz dostavlja i u okviru ovog prekršajnog predmeta: e-mail od dana 08.05.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, kojim joj se u prilogu dostavljaju kompletni financijski izvještaji za razdoblje siječanj, ožujak 2025. godine kao i preliminarni financijski izvještaj za 2024.g. (Prilog 2), e-mail od dana 20.12.2024.g. upućen, između ostaloga, predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, kojim joj se u prilogu dostavlja Plan poslovanja za 2025.g. (Prilog 3), e-mail od dana 10.06.2025.g. upućen, između ostalog, predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, kojim joj se u prilogu dostavlja zapisnik sa sjednice Revizorskog odbora l. Okrivljenika (Prilog 4), e-mail oda dana 24.05.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, kojim joj se u prilogu dostavlja Revizijsko izvješće u vezi procesa obračuna plaća kod l. Okrivljenika (Prilog 5), e-mail od dana 05.06.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, o namjeri raspisivanja internih oglasa za zapošljavanje te razlozima za isto, odnosno o organizaciji rada i očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti (Prilog 6), e-mail od dana 27.03.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, o unutarnjim pitanjima organizacije rada i očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti (Prilog 7), e- mail od dana 05.06.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, o unutarnjim pitanjima organizacije rada i očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti (Prilog 8), e-mail od dana 05.06.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, o unutarnjim pitanjima organizacije rada i očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti (Prilog 9), presliku zapisnika sa sastanka održanog dana 20.01.2025.g. na kojem su sudjelovali gđa. ĐP, predsjednica radničkog vijeća, kao i gosp. IP, član radničkog vijeća (Prilog 10), presliku zapisnika sa sastanka održanog dana 27.01.2025.g. na kojem su sudjelovali gđa. ĐP, predsjednica radničkog vijeća, kao i gosp. IP, član radničkog vijeća (Prilog 11), presliku zapisnika sa sastanka održanog dana 03.02.2025.g. na kojem su sudjelovali gđa. ĐP, predsjednica radničkog vijeća, kao i gosp. IP, član radničkog vijeća (Prilog 12), e-mail od dana 21.08.2025.g. upućen predsjednici radničkog vijeća, gđi. ĐP, kojim joj se u prilogu dostavlja Financijski izvještaj za razdoblje siječanj-lipanj 2025.g. (Prilog 13), presliku zapisnika s redovitih glavnih skupština I. Okrivljenika, na kojima je redovito sudjelovala gđa. ĐP (Prilog 14). Iz gore navedenih dokaza i dostavljene dokumentacije, odnosno iz njihove ukupnosti, jasno proizlazi da je radničko vijeće itekako obavješteno i upućeno u sve sfere rada l. Okrivljenika. Ne samo da Okrivljenici redovito obavještavaju članove radničkog vijeća o svemu što se događa u radu i poslovanju l. Okrivljenika, već isti sudjeluju na svim sastancima na kojima se raspravlja o svim pitanjima rada, ne samo onima iz öl.149.ZOR-a. Primjerice, iz ovdje dostavljenog Prilog br.3., odnosno Plana poslovanja za 2025.g. koji je dostavljen radničkom vijeću 20.12.2024.g., jasno proizlazi pod točkom 1.3. da je radničko vijeće obavješteno, između ostalog, o ukupnom broju radnika, zaposlenim radnicima po sektorima, strukturi radnika prema spolu, strukturi radnika prema stručnoj spremi, prema dobi, potom o planu zapošljavanja po organizacijskim jedinicama i slično. Nadalje, iz dostavljenih financijskih izvješća u okviru Priloga 2, radničko vijeće dobiva kompletan uvid u gospodarska pitanja i poslovanje l. Okrivljenika, od razrade prihoda i rashoda, uključujući stavke i obveze prema radnicima. Kroz redovne sastanke na mjesečnim bazama (Prilozi 10-12), radničko vijeće dobiva uvid i priliku raspravljati o poslovnim planovima i procesima, odnosno stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada, potom očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovu utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika, no unatoč svemu tome, radničko vijeće, odnosno njihovi članovi, ne koriste sve te prilike da bi eventualno zatražili dodatne obavijesti ili pojašnjenja za koja smatraju da poslodavac možda nije dao, već pozivaju inspekciju i pritom tvrde da o ničemu nisu obavješteni.
U ovom kontekstu, Okrivljenici skreću pažnju Naslovnom sudu da je sam l. Okrivljenik pozivao radničko vijeće, upravo iz ovog sastava koji je i inicirao inspekcijski postupak, na postupanje bona fide te nužnost pravovremene i korektne komunikacije, podsjećajući radničko vijeće na njihova temeljna prava i ovlaštenja i pozivajući njihove članove da ne zloupotrebljavaju uloge koje imaju u okviru radničkog vijeća na štetu poslovnih procesa i svakodnevnog rada. (Dokaz: - Dopis Od dana 27.05.2025.g. upućen gđi. ĐP kao predsjednici radničkog vijeća, Prilog 15). Nadalje, Okrivljenici ističu da su okolnosti predmetnog slučaja vrlo slični postupku koji se vodio pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, posl.br. Pp G-109/2019, u okviru kojeg je donesena presuda gdje je zauzet sljedeći stav:
„..opreza radi ističe se da čl.149. st.1. t.5. Zakona o radu ne propisi na koji se način poslodavac mora obratiti radničkom vijeću. Poslodavac mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Ti podaci se ne moraju dostaviti pisanim putem.
Okrivljenik ističe i to da je njegov pravni prednik bio ustrojen kao dioničko društvo čiji je nadzorni odbor imao pet članova, i to četiri člana izabrana od strane dioničara, a jedan član imenovan od strane radničkog vijeća iz reda radnika. Nadzorni odbor je, u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, bio upoznat s godišnjim izvješćem o stanju društva, financijskim izviješćima i revizijama financijskih izvješća. Sastavni dio tih izviješća bili su financijski pokazatelji koji su obuhvaćali sva pitanja koja su važna za gospodarski i socijalni položaj radnika (ukupan prihod ukupan rashod, dobit ili gubitak društva potencijalni rizici u poslovanju, smjernice razvoja u budućem razdoblju, broj radnika u odnosu na proteklu godinu i dr.). Osim godišnjih financijskih izvješća nadzorni odbor je na dnevnom redu imao i tromjesečna financijska izvješća. Kako su svi ti materijali dostavljani i članu nadzornog odbora iz reda radnika to je samim time poslodavac ispunio sve svoje obveze vezano uz obvezu obavješćivanja radničkog vijeća o pitanijima koja su važna za gospodarski i socijalni položaj radnika.. Ostaje nejasno zašto je Inspektorat rada imajući takvu dokumentaciju na raspolaganju zaključio da je počinjen prekršaj koji se odnosi na nepoštivanje obveze savjetovanja prije donošenja odluke. Isto tako se napominje da je na okolnost prenošenja ugovora na novog poslodavca održan niz sastanaka sa sindikalnim predstavnicima i radničkim vijećem i da se na tim sastancima prije podnošenja prijave informiralo radnike o svim pitanjima vezanim uz statusnu promjenu koja se planirala. (Dokaz: - preslika presude posl.br. Pp G-109/2019, Prilog 15).
Iz gore dostavljene dokumentacije, kao i mnogo opširnije dokumentacije dostavljene ovdje Ovlaštenom tužitelju, odnosno Inspektoratu u okviru prethodnog inspekcijskog nadzora, proizlazi da je radničko vijeće uredno obavještavano o svim pitanijima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika. Štoviše, Okrivljenici su radničko vijeće obavještavali o svim tim pitanjima u realnom vremenu, ne očekujući formalno protek intervala od 3 mjeseca. Iz ukupnosti svih dostavljenih dokumenata, proizlazi da je radničko vijeće informirano i obavješteno o mnogo širim temama u vezi poslovanja l. Okrivljenika no što to nalaže čl.149. ZOR-a. Radničko vijeće dužno je u ostvarivanju svojih ovlasti surađivati s poslodavcem u dobroj vjeri (bona fide), uz međusobno poštovanje prava, obveza i legitimnih interesa obiju strana, radi zaštite i unapređenja prava radnika te učinkovitog funkcioniranja radnog odnosa. Načelo suradnje u dobroj vjeri između poslodavca i radničkog vijeća proizlazi iz temeljnih načela radnog prava, osobito načela lojalnosti ugovornih strana i socijalnog dijaloga. Radničko vijeće, iako predstavlja interese radnika, dužno je djelovati konstruktivno te surađivati s poslodavcem u svrhu pravilne primjene zakona i unapređenja radnih odnosa. Takva suradnja mora biti vodena načelom dobre vjere, što podrazumijeva iskrenost, transparentnost i odsutnost zlouporabe prava. Upravo pokretanje inspekcijskog nadzora od strane radničkog vijeća koje je rezultiralo i ovim prekršajnim postupkom, pokazuje da radničko vijeće zapravo postupa vrlo maliciozno prema poslodavcu, nastojeći kroz ovakve postupke izvršiti pritisak na upravu l. Okrivljenika. Naime, ako je radničko vijeće smatralo da o nekom pitanju nije obavješteno ili je trebalo dodatna obrazloženja i pojašnjenja u vezi neke teme, moglo je uputiti zahtjev poslodavcu ili zatražiti te podatke na bilo kojem od mnogobrojnih sastanaka na kojem sudjeluju, no suprotno tome i suprotno gore opisanim načelima, radničko vijeće pokreće inspekcijski nadzor tvrdeći da ih poslodavac o ničemu ne obavještava. U odnosu na točku optužbe prema kojoj se Okrivljenicima stavlja na teret da se nisu savjetovali s radničkim vijećem prije odluke o premještaju radnika UP donesene dana 25.02.2025.g., a što da bi bili dužni učiniti najkasnije dana 24.02.2025.g., čime da bi počinili prekršaj iz čl. 150. ZOR-a, Okrivljenici se očituju kako slijedi. Prije ulaženja u sam meritum da li su se u konkretnom slučaju uopće ostvarila obilježja prekršaja iz čl.228.st.1 .podstavak 28. i st.2. ZOR-a, a koji sankcionira gore navedenu obvezu iz čl.150. ZOR-a, Okrivljenici ističu da radnik UP nije „premješten” na temelju bilo kakve odluke koja bi podlijegala obvezi iz čl.150 ZOR-a, već je l. Okrivljenik sa spomenutim radnikom potpisao novi ugovor o radu za obavljanije poslova drugog radnog mjesta. Dakle, u konkretnom slučaju ne samo da iz optužnoga prijedloga ne proizlazi da bi Okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, već iz činjeničnog opisa prekršaja koji je Okrivljenicima stavljen na teret, nije vidljivo da bi se isti mogli podvesti pod materijalnu odredbu čl.150.ZOR-a. Naime, za primjenu odredbe čI.150.ZOR-a, potrebna je jednostrana odluka poslodavca, odnosno citirajući doslovno ZOR, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Poslodavac je s radnikom UP, dana 01.03.2025.g. sklopio novi Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Voditelj unutarnje revizije u organizacijskoj jedinici Unutarnja revizija. Sklapanjem navedenog ugovora o radu, stavljen je izvan snage raniji ugovor o radu po kojem je taj isti radnik obavljao poslove radnog mjesta Viši stručni suradnika za kontroling. (Dokaz: - preslika Ugovora o radu od dana 01.03.2025.g.,Prilog 16). Iz gore navedenog, proizlazi da osnova za „premještaj” navedenog radnika nije nikakva odluka poslodavca u smislu čI.150.ZOR- a, već dvostrano obvezni ugovor o radu, sklopljen s radnikom kao drugom ugovornom stranom. Koliko je ova situacija apsurdna i paradoksalna, zapravo govori činjenica da su poslodavac i radnik UP sporni „premještaj" zapravo dogovorili sporazumno, nakon što je radnik UP upoznao Okrivljenike sa svojom obiteljskom situacijom u kojim okolnostima da bi mu više odgovaralo da obavlja poslove novog radnog mjesta, a budući se kod poslodavca upravo za to radno mjesto pokazala potreba za popunjavanjem, kao i da radnik UP zadovoljava uvjete za isto, sklopljen je novi ugovor o radu, na obostrano zadovoljstvo i poslodavca i radnika. Nadalje, Okrivljenici su, znajući da, radi „mira u kući'' moraju obavijestiti radničko vijeće oko svega, dana 25.02.2025.g. dostavili radničkom vijeću obavijest da od ožujka radnik UP prelazi, tj. raspoređuje se na radno mjesto Voditelj unutarnje revizije, ne sluteći pritom da će to isto radničko vijeće brže bolje i brzopleto zaključiti da se radi o jednostranom premještaju na temelju jednostrane odluke pa da će zbog toga pokrenuti inspekcijski nadzor. Radničko vijeće po zaprimanju navedene obavijesti, umjesto da zatraži dodatne informacije i podatke od poslodavca, a što je upravo pravo radničkog vijeća i nekakav normalni tijek komunikacije između bilo kojeg radničkog vijeća i poslodavca, pokreće inspekcijski nadzor potpuno pogrešno pretpostavljajući da se radi o premještaju na temelju jednostrane odluke. (Dokaz: - Obavijest od dana 25.02.2025.g., Prilog 17). Upravo je ovakvo postupanje najbolji dokaz da radničko vijeće, u donosu sa Okrivljenicima, postupa suprotno svim načelima dobre i poštene suradnje. Da je radničko vijeće zatražilo dodatne podatke, Okrivljenici bi pojasnili da se u konkretnom slučaju radi o dogovoru i da je s radnikom sklopljen novi ugovor o radu. Opreza radi, ističe se da je predmetna i gore spomenuta obavijest radničkom vijeću u vezi radnika UP zapravo dokaz dobre volje i poštovanja Okrivljenika prema radničkom vijeću, kako bi o svemu bili na vrijeme i u realno vrijeme obavješteni. Ta bi obavijest eventualno potpadala pod obvezu iz čl. 149. ZOR-a, nikako ne pod obvezu iz čl.150. ZOR-a. Dakle, u konkretnom slučaju, Obavijest od dana 25.02.2025.g. nije nikakva odluka u kojem smislu da bi se Okrivljenici najkasnije do dana 24.02.2025.g. trebali savjetovati s radničkim vijećem, već je ta obavijest izraz i dokaz po kojem Okrivljenici o svemu obavještavaju radničko vijeće, čak i kada se na temelju novih ugovora o radu mijenjaju radna mjesta. Slijedom svega navedenog, Okrivljenici optužbu Ad B) smatraju bespredmetnom i potpuno promašenom. Opreza radi, Okrivljenici u spis dostavljaju nekolicinu primjera koji dokazuju da Okrivljenici u kontinuitetu, bez prestanka, o svemu obavještavaju radničko vijeće, neovisno o zakonskim intervalima iz čl. 149. ZOR-a. (Dokaz: - obavijest od dana 23.05.2025. upućena gđi. ĐP kao predsjednici radničkog vijeća (Prilog 18), obavijest od dana 22.05.2025. upućena gđi. ĐP kao predsjednici radničkog vijeća, Prilog 19, zapisnika sa sastanka od dana 14.05.2024. na kojem se u pristupnosti članova radničkog vijeća raspravljalo o plaćama, Prilog 20, Zapisnika sa sastanka od dana 08.02.2024. na kojem se u pristupnosti članova radničkog vijeća raspravljalo o kolektivnom ugovoru,
sistematizaciji te općenito ugovorima o radu i radno pravnim aspektima (Prilog 21) Dodatno se napominje da je sva ova dokumentacija dostavljena i ovlaštenom tužitelju, tj. inspektoratu, a što i proizlazi iz Nalaza, tj. Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, gdje je pobrojana sva materijalna dokumentacija dostavljena u okviru inspekcijskog nadzora. (Dokaz: - uvid u dokumentaciju iz inspekcijskog nadzora, priklop spisa). Dodatno se napominje da su Okrivljenici, radi omogućavanja kompletnog uvida u konkretnu situaciju, Ovlaštenom tužitelju u okviru inspekcijskog nadzora dostavili i niz materijalne dokumentacije koja datira iz ranijih godina, kako bi se vidio kontinuitet poštivanja svih odredba u vezi obavještavanja i savjetovanja/usuglašavanja sa radničkim vijećem od strane Okrivljenika. Okrivljenici neće ponovno dostavljati tu dokumentaciju kako ne bi opterećivali predmetni prekršajni spis, no opreza radi, dostavljaju nekolicinu relevantnih i recentnih primjera kojima se dokazuje da su upravo Okrivljenici ti koji u kontinuitetu, bona fide, izvršavaju sve svoje obveze prema radničkom vijeću:
Dokaz: - e-mail korespondencija iz Iipnja 2025. kojom se traži mišljenje vijeća na jednostran; premještaj radnika (Prilog 22), e-mail korespondencija iz srpnja 2025. kojom se traži mišljenje vijeća na plan zapošljavanja (Prilog 23), postupak savjetovanja radi Upute o stimulacijama iz prosinca 2024.g. (Prilog 24). Slijedom svega iznesenog, Okrivljenici predlažu da Naslovni sud donese presudu kojom će Okrivljenike osloboditi Od optužbe sukladno odredbi čl.182. PZ-a, odnosno kojom će odbiti optužbu sukladno odredbi čl.181. PZ-a, odnosno da provede postupak na način da izvede sve predložene dokaze, sasluša svjedoke s ciljem utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja te donese presudu kojom nas oslobađa optužbe koja nam se stavlja na teret, odnosno, presudu kojom se odbija optužba u odnosu na nas, odnosno podredno, da nas oslobodi Od kazne u cijelosti.
3.
U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju NPT koja je u svom iskazu iznijela da je ona voditeljica pravnih poslova u okrivljenoj pravnoj osobi i poznate su joj sve okolnosti u svezi podnesenog optužnog prijedloga protiv pravne i odgovorne osobe. Sjeća se da je početkom 2025. godine viši inspektor rada AP najavio inspekcijski nadzor u pravnoj osobi, a pritom je priopćio da će taj nadzor obaviti povodom predstavki Radničkog vijeća. Kada je nakon nekog vremena inspektor pristupio radi obavljanja inspekcijskog nadzora rekao je da je bilo više predstavki od strane Radničkog vijeća. Nakon obavljenog nadzora prikupljala se sva radno pravna dokumentacija vezana uz predstavke te je ta dokumentacija bila slana putem e-maila Državnom inspektoratu, imenovanom inspektoru na nadležno postupanje. Sjeća se da samo inspektoru uz redovnu radno pravnu dokumentaciju dostavili i raznorazne bilješke sa sastanka odnosno zapisnike, izvješća, odluke odnosno dokumentaciju i korespondenciju između poslodavca i Radničkog vijeća. Naknadno, krajem godine, inspektor je obavijestio da će doći u ZTC i donijeti dokumentaciju vezanu uz podnošenje optužnog prijedloga. Inspektor je tako i učinio te je sva dokumentacija preuzeta u prostorijama pravne osobe. Tom prilikom inspektor je izjavio kako on smatra da prekršaji zapravo nisu počinjeni ali da mora pokrenuti prekršajni postupak, sukladno naputcima svojih nadređenih. Ističem kako je poslovna praksa poslodavca ZTC-a da na sve kolegije koji se zapravo često održavaju poziva predstavnike Radničkog vijeća, u pravilu predsjednika te taj predstavnik ima uvid u sve odluke koje su donošene, a od važnosti su za gospodarski i socijalni položaj radnika. Predsjednik Radničkog vijeća je u ZTC-u ujedno i član nadzornog odbora te se istomu dostavljaju redovno financijska izvješća, poslovni planovi, razvojni planovi, planovi poslovanja vezani za održavanje zrakoplova koji dolaze iz Ministarstva obrane, dakle ima znatno šire informacije od onih koje zahtjeva Zakon o radu. Ističe kako radnik UP nije premješten na drugo radno mjesto, a bez da je poslodavac savjetovao Radničko vijeće, kako se to stavlja na teret poslodavcu jer je sa imenovanim radnikom sklopljen ugovor za novo radno mjesto, a Radničko vijeće je o tome informirano samo u sklopu polovne politike obzirom da o svim planovima zapošljavanja obavještavamo Radničko vijeće. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje braniteljice da li je radničko vijeće prije ove prijave zatražilo dostavljanje ikakve obavijesti svjedokinja je odgovorila kako Radničko vijeće nikada nije tražilo dodatne informacije od poslodavca. Odgovorila je kako je viši inspektor, nakon komunikacije s poslodavcem, odustao od drugih prijava koje su bile sadržane u predstavkama povodom kojih je vršio inspekcijski nadzor. Odgovorila je kako nakon ovog optužnog prijedloga i dalje nastavljaju komunikaciju sa Radničkim vijećem na isti način kao i prije ovog optužnog prijedloga i nakon optužnog prijedloga Radničko vijeće nije od poslodavca zatražilo nikakve dodatne informacije ili dokumentacije. Odgovorila je kako smatra da Radničko vijeće više brine o svojim pravima nego o pravima radnika, postupaju po uputama jednog dijela uprave da diskreditiraju drugi dio uprave odnosno radi se u unutarnjim sukobima između uprave i društva.
4.
Sudac je ispitao i svjedoka OP, višeg inspektora rada, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je povodom predstavke predsjednice radničkog vijeća i sindikalnog povjerenika u ZTC-u obavio inspekcijski nadzor, početkom srpnja 2025. Prilikom tog nadzora utvrdio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba postupali suprotnog Zakonu o radu. Od strane predsjednice radničkog vijeća saznao je da poslodavci nisu svaka 3 mjeseca obavještavali radničko vijeće o pitanjima od osobite važnosti za gospodarsko socijalni položaj radnika, a također da se nisu savjetovali s Radničkim vijećem prije donošenja odluke o premještanju jednog radnika. Zbog toga je o utvrđenim činjenicama sastavio zapisnik temeljem kojeg je sastavljen optužni prijedlog.
Nakon što sam upoznat s pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, a obzirom na njezinu opsežnost predlaže sudu da odredi primjereni rok kako bi mogao tu obranu proučiti i očitovati se o istoj. To je sve što ima za iskazati.
5.
Nakon što je imenovani svjedok proučio pisanu obranu I. i II. okrivljenih predložio je Sudu da u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispita predsjednicu radničkog vijeća ĐP na okolnosti počinjenja terećenog prekršaja. Braniteljica I. i II. okrivljenih istaknula je kako se protivi izvođenju predloženog dokaza i smatra da Sud može donijeti valjanu odluku i bez tog dokaza, ali ako Sud odluči provesti taj dokaz tada predlaže da se dodatno po potrebi sasluša NP, predsjednik uprave okrivljene pravne osobe.
6.
Sudac je ispitao svjedokinju ĐP koja je u svom iskazu iznijela da je ona predsjednica Radničkog vijeća ZTC-a, koji ima zajedno s njom tri člana. Radničko vijeće je komuniciralo sa predstavnikom poslodavca o svim pitanjima vezanim za materijalna prava radnika, njihovim premještajima i slično. Ona, kao predsjednica radničkog vijeća, je ujedno bila i član nadzornog odbora, a kasnije i predsjednica nadzornog odbora. Primijetili su, nakon nekog vremena, da se ne primjenjuju isti kriteriji za sve radnike – npr. premještaj radnika više razine i radnika dolje u pogonima, odnosno konkretno za radnika UP dobili su samo obavijest, nije se tražilo njihovo mišljenje dok za tadašnje pomoćnog radnika po struci bravara, na više traženja nje kao šefa odjela održavanja objekata infrastrukture, poslodavac nije dozvolio premještaj tj. radniku koji je imao stručnu spremu nije dopušteno da obavlja poslove ispražnjenog radnog mjesta, sukladno njegovoj stručnoj spremi. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznata s pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe svjedokinja je istaknula kako je usmena komunikacija bila jako oskudna. Istaknula je kako oni, članovi radničkog vijeća, nisu pravne struke, pa je bilo logično kada su posumnjali u ispravnost postupanja poslodavca obratili su se Državnom inspektoratu. Još jednom je istaknula da Radničko vijeće nije izvještavano na vrijeme o financijskom stanju i materijalnim pravima radnika te da radničko vijeće nije dobilo nijedan prijedlog aneks ugovora koji su radnici dobivali, a što se tiče direktno prava radnika. Na pitanje braniteljice I. okrivljene pravne i II. okrivljene odgovorne osobe, svjedokinja je odgovorila kako joj je 2. prosinca 2025. istekao mandat te više nije predsjednica Radničkog vijeća. Odgovorila je kako su im putem e-mailova koji su navedeni u pisanoj obrani okrivljenih dostavljeni financijski izvještaji no misli da im nisu svi stizali. Svjedokinje je potvrdila da je radničko vijeće zaprimalo: Financijski izvještaj, planovi poslovanja, zapisnici sa sjednica revizorskog odbora, revizijska izvješća u vez procesa obračuna plaća, namjera raspisivanja internih oglasa za zapošljavanje, unutarnja pitanja organizacije rada i očekivana razdoblja poslovne aktivnosti. Svjedokinja ne osporava da je prisustvovala uredno na sjednicama nadzornog odbora, kolegijima uprave na koje je bila pozivana. Na pitanje braniteljice da li je, kada je shvatila da uprava ne komunicira na vrijeme, tražila dodatno očitovanje, svjedokinja je odgovorila kako nisu tražili dodatno očitovanje od poslodavca.
Braniteljica je istaknula kako poslodavac nije trebao tražiti suglasnosti niti se savjetovati prethodno budući da se u konkretnoj situaciju u odnosu na gospodina UP uopće ne radi o institutu premještaja u smislu Zakona o radu već je gospodin UP potpisao novi ugovor u radu, a radničko vijeće je o toj činjenici obaviješteno putem obavijesti, u cilju obavještavanja radničkog vijeća o gospodarskoj i socijalnom statusu radnika.
Na pitanje braniteljice da li se način obavještavanja radničkog vijeća razlikovao sada od ranijeg načina komunikacije, odnosno da li su dobivali izvještaje e-malom ili drugačije svjedokinja je odgovorila kako se formalan način suradnje nije promijenio, odnosno i u vrijeme kada je ona bila predsjednica Radničkog vijeća i ranije, komunikacija je bila putem e-maila, dakle formalan način suradnje uvijek je bio isti. Na pitanje braniteljice svjedokinja je odgovorila kako sa Radničkim vijećem nije bilo puno sastanka, ona je bila pozivana više informativno.
Nakon što je izvršila uvid u bilješku sa sastanka održanog 14.05.2024, svjedokinja može potvrditi da je ona na tom sastanku bila prisutna, a kako je i navedeno u samoj bilješci.
Na pitanje braniteljice svjedokinja je odgovorila kako je njoj sporan način kako oni tretiraju radnike te odgovara kako nisu imali sve informacije, u trenutku kada je bio inspektor nisu imali kvartalno financijsko izvješće, ona nije bila pozivana na sve sastanke.
Konstatira se da je inspektor prvi inspekcijski nadzor obavio 07. svibnja 2025. što je vidljivo iz zapisnika u sudskom spisu. Svjedokinja je istaknula kako je kvartalno izvješće dostavljeno tek 8. svibnja 2025., dakle nakon inspekcijskog nadzora. Braniteljica I. i II. okrivljenik je istaknula kako to izvješće nije moglo biti dostavljeno kada prethodno nije bilo sastavljeno, a odmah po sastavljanju je dostavljeno Radničkom vijeću.
Svjedokinja je priopćila sudu kako ne spori da je radničko vrijeme primalo obavijesti od strane poslodavca, a o pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika ali sporno je to što na sve radnike nisu bili primjenjivani isti kriteriji.
Na pitanje braniteljice I. i II. okrivljenika da li je svjedokinja, u odnosu na optužbu pod točkom b, odnosno u odnosu na premještaj radnika UP tražila poslodavca dodatno očitovanje, svjedokinja je odgovorila da nisu tražili dodatno očitovanje jer se očitovalo radničko vijeće da nije suglasno sa premještajem radnika UP. Na pitanje braniteljice da li je svjedokinja u zavadi sa gospodinom NP odnosno u kakvim je svjedokinja odnosima s njim bila u vrijeme terećenih prekršaja svjedokinja je odgovorila kako nisu imali problem u komunikaciji ali je bilo nekih žešćih rasprava i napetosti radi razlikama u stavovima.
7.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Dopis Zrakoplovno-tehničkog centra d.d., Radničkog vijeća od 16. travnja 2025. upućen Državnom inspektoratu i zaprimljen kod Državnog inspektorata 16. travnja 2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen od strane Državnog inspektorata 7. svibnja 2025., KLASA: 116-
01/21-01/1380, URBROJ: 443-02-05-10-25-2, obavijest Zrakoplovno-tehničkog centra d.d. KLASA: 030-01/25-01/05, URBROJ: ZTC-PLJP-01-25-9 od 25. veljače 2025. upućen Radničkom vijeću, n/r predsjednika ĐP, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen od strane Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, 2. srpnja 2025., KLASA: 116-01/21-01/1380, URBROJ: 443-02-05-10-25-2, obavijest počiniteljima prekršaja izdana od strane Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa KLASA: 116-01/21-01/1350, URBROJ: 443-02-05-10-25-11 od 2. srpnja 2025., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku ZRAKOPLOVNO- TEHNIČKI CENTAR d.d. za održavanje, obnovu i popravak zrakoplova od 1. srpnja 2025. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. za održavanje, obnovu i popravak zrakoplova i NP Vidović od 7. studenog 2025.
8.
U završnom govoru braniteljica I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe iskazala je kako u odnosu na prekršaj pod točkom 1., da poslodavac nije obavještavao radničko vijeće svaka 3 mjeseca ističe da navedeno ne proizlazi iz materijalne dokumentacije, sasvim suprotno iz sve dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je radničko vijeće obavještavano na razne načine kako usmeno, kroz radne kolegije, sjednice nadzornih odbora i razne sastanke, tako i najčešće putem e-mailova u kojima su radničkom vijeću dostavljana redovito sva financijska izvješća, sva revizorska izvješća, planovi poslovanja za svaku kalendarsku godinu, izvješća u vezi obračuna plaća, namjere raspisivanja oglasa za zapošljavanje te organizacije rada i razvoj poslovnih aktivnosti. Nadalje, iz iskaza svih svjedoka, uključujući i predsjednice radničkog vijeća uopće n e proizlazi da radničko vijeće nije obavještavano već radničko vijeće tj. gospođa ĐP stavlja na teret poslodavcu da ne tretira jednako radnike. Ističe da se radi o subjektivnom mišljenju gospođe ĐP o tome što bi trebao biti jednaki kriterij te da se uopće ne radi o ispunjenju bića prekršajnih djela koja su optužnim prijedlogom stavljena na teret. Nadalje, u okviru pisane obrane dostavljena je relevantna sudska praksa koja je jasno potvrdila da ne postoji obaveza pisanog obavještavanja radničkog vijeća o važnim pitanjima, već prema slovu Zakona o radu postoji obaveza postoji obaveza obavještavanja radničkog vijeća na način da radničko vijeće bude obaviješteno kako bi moglo djelovati i praktično ispuniti svrhu svog postojanja. Iz Zakona o radu ne proizlazi administrativna obaveza pisanog obavještavanja radničkog vijeća iako je u konkretnom slučaju poslodavac to u pravilu i radio. Iz iskaza svjedokinje NPT proizlazi da je dugogodišnja praksa bila upravo takva da se radničko vijeće obavještavalo putem sjednica, kolegija, e- mailova i da to radničko vijeće nikada nije dovodilo u pitanje, a što nije osporila ni gospođa ĐP. U odnosu na optužbu pod brojem 2., ponovno se napominje da u konkretnom slučaju se uopće ne radi o premještaju za kojeg bi u smislu Zakona o radu postojala obaveza prethodne suglasnosti radničkog vijeća već je u konkretnom slučaju s radnikom UP, na njegov prijedlog, potpisan novi ugovor u radu, a radničko vijeće je čak i u tome pisanim putem obaviješteno. Iz iskaza gospođe ĐP proizlazi da je radničko vijeće nezadovoljno jer nije dalo svoju suglasnost na taj isti premještaj pa da je zbog toga pozvalo inspektorat međutim njihova suglasnost nikada nije bila niti potrebna te u konkretnom slučaju nije ispunjeni biće prekršajnog djela iz čl.150. Zakona o radu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog uvjerljivog poricanja krivnje za počinjenje terećenih prekršaja, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da okrivljena pravna osoba ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d., kao i okrivljena odgovorna osoba NP, predmetne zgode nisu postupili suprotno odredbama iz čl.149. i čl.150. Zakona o radu, na načine opisane u izreci presude, pa stoga okrivljena pravna osoba i njezina odgovorna osoba nisu počinili prekršaje kažnjive po čl.228.st.1.t.27. i t.28. i st.2. istog Zakona, koji im se Optužnim prijedlogom stavljaju na teret, obzirom da primarno djela za koja se I. i II. okrivljeni optužuju po propisu nisu prekršaji, a supsidijarno ne postoji njihova odgovornost ni krivnja, pa ih stoga treba osloboditi od optužbe.
2.
Sudac je cijenio zajedničku pisanu obranu I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a kojima I. i II. okrivljeni izričito poriču počinjenje prekršaja koji su im stavljeni na teret i osporavaju prekršajnu odgovornost, te je njihovu obranu prihvatio jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, životna i uvjerljiva, a u cijelosti je bila potvrđena i temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, pa je sudac sa sigurnošću i nesporno utvrdio da I. i II. okrivljeni nisu počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom.
Sudac je osobito cijenio iznesenu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe u dijelu gdje ističu da ZOR ne propisuje na koji se način poslodavac mora obratiti radničkom vijeću, pa nastavljaju kako poslodavac mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, ali se ti podaci ne moraju dostaviti pisanim putem, već na način koji omogućuje radničkom vijeću da izvrše procjenu utjecaja te se pripreme za eventualno daljnje savjetovanje s poslodavcem, a konačno dodaju kako ne postoji obveza pisanog obavještavanja radničkog vijeća o važnim pitanjima.
Cijenio je obranu I. i II. okrivljenih i u dijelu gdje navode kako su okrivljenici ovlaštenom tužitelju dostavili dokaze koji nesporno dokazuju da je radničko vijeće uredno obavještavano o svim pitanjima iz čl.149. ZOR-a, odnosno konkretno dostavili su ne samo niz zapisnika sa sastanaka na kojima se raspravljalo o pitanjima iz čl. 149. ZOR- a i šire, a na koje sastanke su pozivani i u konačnici i sudjelovali, ne samo članovi radničkog vijeća već i predsjednik sindikata, te nastavljaju da su dostavili i niz e- mailova upućenih radničkom vijeću u vezi stanja kod poslodavca i općenito poslovanja, pa zaključuju kako iz navedenih dokaza i dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je radničko vijeće itekako obaviješteno i upućeno u sve sfere rada I. okrivljenika, jer ne samo da okrivljeni redovito obavještavaju članove radničkog vijeća o svemu što se događa u radu i poslovanju I. okrivljenika, već isti sudjeluju na svim sastancima na kojima se raspravlja o svim pitanjima rada, ne samo onima iz čl.149. ZOR-a. Cijenio je obranu I. i II. okrivljenih i u dijelu gdje zaključuju da su I. i II. okrivljeni obavještavali radničko vijeće o svim tim pitanjima u realnom vremenu, ne čekajući formalno protek intervala od 3 mjeseca.
Sudac je osobito cijenio iznesenu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe u dijelu gdje ističu da radnik UP nije „premješten“ na temelju bilo kakve odluke koja bi podlijegala obvezi iz čl.150. ZOR-a, već je I. okrivljenik sa spomenutim radnikom potpisao novi ugovor o radu za obavljanje poslova drugog radnog mjesta, pa već iz činjeničnog opisa prekršaja koji je okrivljenima stavljen na teret, nije vidljivo da bi se isti mogli podvesti pod materijalnu odredbu čl.150. ZOR-a, za koju je potrebna jednostrana odluka poslodavca.
Cijenio je obranu I. i II. okrivljenih i u dijelu gdje navode da je poslodavac s radnikom RP dana 01.03.2025.g. sklopio novi Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Voditelj unutarnje revizije u organizacijskoj jedinici Unutarnja revizija, pa je stavljen izvan snage raniji ugovor o radu po kojem je taj isti radnik obavljao poslove radnog mjesta Viši stručni suradnik za kontroling, slijedom čega proizlazi da osnova za „premještaj“ navedenog radnika nije nikakva odluka poslodavca u smislu čl.150. ZOR-a, već dvostrano obvezni ugovor o radu sklopljen s radnikom kao drugom ugovornom stranom, pa su poslodavac i imenovani radnik sporni „premještaj“ zapravo dogovorili sporazumno.
Cijenio je obranu I. i II. okrivljenih i u dijelu gdje zaključuju da su dana 25.02.2025.g. dostavili radničkom vijeću obavijest da od ožujka radnik RP prelazi, tj. raspoređuje se na radno mjesto Voditelj unutarnje revizije, a da radničko vijeće po zaprimanju navedene obavijesti, umjesto da zatraži dodatne informacije i podatke od poslodavca, pokreće inspekcijski nadzor potpuno pogrešno pretpostavljajući da se radi o premještaju na temelju jednostrane odluke.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedokinje NPT pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, jer smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da ustvari nije osobno ni pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka iako je zaposlenica okrivljene pravne osobe, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju neposrednih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.
Sudac je osobito cijenio iskaz ispitane svjedokinje u dijelu gdje ističe kako je poslovna praksa poslodavca ZTC-a da na sve kolegije koji se zapravo često održavaju poziva predstavnike Radničkog vijeća, u pravilu predsjednika, te taj predstavnik ima uvid u sve odluke koje su donošene, a od važnosti su za gospodarski i socijalni položaj radnika.
Cijenio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje iznosi kako je predsjednik Radničkog vijeća u ZTC-u ujedno i član Nadzornog odbora te se istomu dostavljaju redovno financijska izvješća, poslovni planovi, razvojni planovi, planovi poslovanja vezani za održavanje zrakoplova koji dolaze iz Ministarstva obrane, dakle ima znatno šire informacije od onih koje zahtjeva Zakon o radu.
Cijenio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje ističe kako radnik UP nije premješten na drugo radno mjesto, a bez da je poslodavac savjetovao Radničko vijeće, jer je sa imenovanim radnikom sklopljen ugovor za novo radno mjesto, a Radničko vijeće je o tome informirano samo u sklopu poslovne politike obzirom da o svim planovima zapošljavanja obavještavaju Radničko vijeće.
Sudac je posebno cijenio iskaz imenovane svjedokinje u dijelu gdje odgovara kako Radničko vijeće nikada nije tražilo dodatne informacije od poslodavca te da nakon optužnog prijedloga i dalje nastavljaju komunikaciju s Radničkim vijećem na isti način kao i prije optužnog prijedloga, a Radničko vijeće i nakon optužnog prijedloga nije zatražilo nikakve dodatne informacije ili dokumentaciju.
4.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka OP, višeg inspektora rada, u dijelu gdje iznosi kako je prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora od strane predsjednice Radničkog vijeća saznao da poslodavci nisu svaka 3 mjeseca obavještavali Radničko vijeće o pitanjima od osobite važnosti za gospodarsko socijalni položaj radnika, a također da se nisu savjetovali s Radničkim vijećem prije donošenja odluke o premještanju jednog radnika.
Sudac je osobito imao u vidu iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje je, nakon što je proučio pisanu obranu I. i II. okrivljenih, predložio Sudu da u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispita predsjednicu Radničkog vijeća ĐP na okolnosti počinjenja terećenog prekršaja.
Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio kratko i jasno, razumljivo i objektivno, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka iako je zaposlenik ovlaštenog tužitelja koji je prijavio I. i II. okrivljene za počinjenje terećenih prekršaja, ali je zaključio i da svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja nije iznosio na temelju neposrednih zapažanja ili izravnim uvidom u materijalnu dokaznu dokumentaciju, već samo na temelju neizravnih saznanja i indirektnih informacija koje mu je priopćila predsjednica Radničkog vijeća.
Nakon što je imenovani svjedok komentirao zajedničku pisanu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe, sudac je potvrdio svoje uvjerenje o nepristranosti i objektivnosti iskazivanja istog svjedoka, ali se također snažno učvrstio u sigurnosti kako je pisano iznesena obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe, u dijelu gdje se poriče počinjenje prekršaja i njihova krivnja, vjerodostojna, osnovana i opravdana. Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka, s jedne strane, snažno jača uvjerljivost iznesene obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zatim s druge strane, bitno slabi sumnju u opravdanost njihovih iznesenih obrambenih navoda i razloga, te konačno s treće strane, kao glavno, osnovano učvršćuje uvjerenje suca o stvarnom nepostojanju bića prekršaja u prijavljenom i terećenom postupanju I. i II. okrivljenih kao poslodavca te podredno i o nepostojanju njihove prekršajne odgovornosti i krivnje za prekršaje za koje se optužuju.
Sudac smatra kako temeljem iskaza ispitanog svjedoka, povezujući njegov iskaz s ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, nikako ne može donijeti odluku da bi I. i II. okrivljeni stvarno počinili prekršaje koji su im stavljeni na teret. 5.
Sudac je nakon procijene iskaza svjedokinje ĐP, bivše predsjednice Radničkog vijeća ZTC-a, stekao uvjerenje da je njezin iskaz životan i realan, pa i uvjerljiv, ali djelomično nejasan, nerazumljiv i neodređen te sadržajno proturječan. Stoga je iskaz imenovane svjedokinje ipak uzeo s oprezom, odnosno sumnjom, jer smatra da je ista kao neposredna sudionica inkriminiranih odnosa i događaja, zbog svog statusa predstavnika radnika prema poslodavcu, odnosno promicatelja radničkih prava i interesa te njihove zaštite, snažno osobno i pristrano zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka.
Sudac je posebno cijenio iskaz ove svjedokinje u dijelu gdje iznosi da je Radničko vijeće komuniciralo sa predstavnikom poslodavca o svim pitanjima vezanim za materijalna prava radnika, njihovim premještajima i slično, kao i u dijelu gdje ističe kako članovi Radničkog vijeća nisu pravne struke, pa kada su posumnjali u ispravnost postupanja poslodavca obratili su se Državnom inspektoratu.
Sudac je osobito imao u vidu iskaz imenovane svjedokinje u dijelu gdje odgovora kako su putem e-mailova dostavljeni financijski izvještaji, zatim potvrđuje da je Radničko vijeće zaprimalo konkretnu radno-pravnu dokumentaciju, potom ne osporava da je prisustvovala uredno na sjednicama Nadzornog odbora, Kolegijima uprave na koje je bila pozivana te konačno odgovara da kada je shvatila kako uprava ne komunicira na vrijeme nisu tražili dodatno očitovanje od poslodavca. Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje i u dijelu gdje odgovara kako se formalan način suradnje nije promijenio i uvijek je bio isti, kao i u dijelu gdje ne spori da je Radničko vijeće primalo obavijesti od strane poslodavca o pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika, ali je sporno to što na sve radnike nisu bili primjenjivani isti kriteriji.
Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je imenovana svjedokinja, zbog već navedenih odnosa i okolnosti, svoj iskaz iznijela pristrano, protiv I. i II. okrivljenih, pa da je promišljeno potvrđivala okolnosti koje okrivljenima idu na štetu, a prešućivala moguće okolnosti koje istima idu u korist, s namjerom kako bi razložno i svrhovito I. i II. okrivljene opisala kao poslodavce koji ne postupaju po propisima već ih krše, pa da bi na taj način potvrdila njihovo protuzakonito ponašanje, a sve u cilju kako bi opravdala i potvrdila podnesenu prijavu Državnom inspektoratu, odnosno da bi I. i II. okrivljene prikazala kao počinitelje prekršaja za koje su optuženi.
6.
Sudac je uvidom u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslodavca ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. utvrdio da je sastavljen dana 07.05.2025.g., da da je predmet nadzora bio primjena propisa iz radnih odnosa, da je nadzor obavio viši inspektor rada AP te da je nazočna bila radnica i predsjednica Radničkog vijeća ĐP.
Sudac je utvrdio da je u nalazu zapisnika navedeno više pitanja inspektora te odgovora koje je iznijela nazočna radnica i predsjednica Radničkog vijeća, a sve odgovore vlastoručno je potpisala.
Sudac je utvrdio da su se pitanja i odgovori odnosili na ne/postupanje poslodavca u skladu s odredbama čl.149., čl.150. i čl.151. Zakona o radu.
7.
Sudac je uvidom u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslodavca ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. utvrdio da je sastavljen dana 02.07.2025.g. u poslovnim prostorijama poslodavca ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d., da je predmet nadzora bio primjena propisa iz radnih odnosa i zapošljavanja, da je nadzor obavio inspektor rada AP te da je kao stranka bila prisutna punomoćnica poslodavca NPT, koja je na uvid i u preslici dala određenu radno pravnu dokumentaciju.
Sudac je utvrdio da je u nalazu zapisnika, uz ostalo, navedeno da je uvidom u Kolektivni ugovor od 15.04.2024.g. utvrđeno da su ZRAKOPLOVNO TEHNIČKI CENTAR d.d. kao poslodavac i Samostalni sindikat djelatnika u zrakoplovstvu njime uredili prava i obveze potpisnika te uredili razna druga pitanja, postupke i mjere od važnosti za radnike zaposlene kod poslodavca.
Sudac je utvrdio da je punomoćnica poslodavca na okolnost postupanja poslodavca u skladu s odredbama čl.149. i 150. Zakona o radu predočila pojedinačno točno navedenu materijalnu dokumentaciju, odnosno dopis, zapisnike i bilješke. Sudac je utvrdio da se na posebne upite inspektora rada predstavnica poslodavca očitovala na način da je izjavila kako poslodavac nije Radničkom vijeću dostavio dodatne obavijesti budući je na tjednim kolegijima predsjednica Radničkog vijeća redovito obavještena o svim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika te da je poslodavac o odluci o premještaju radnika UP na drugo radno mjesto obavijestio predsjednicu Radničkog vijeća, a da savjetovanje u smislu zakonskim odredaba nije bilo obavezno budući se u konkretnom slučaju ne radi o zapošljavanju radnika.
8.
Sudac je uvidom u materijalnu dokaznu dokumentaciju, koja je dostavljena u sudski spis uz zajedničku pisanu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe, utvrdio da je dostavljeno više e-maila koji su upućeni predsjednici Radničkog vijeća ĐP i to dana 20.12.2024.g., 27.3.2025.g., 08. i 24. 05.2025.g., 05. i 10. 06.2025.g. te 21.08.2025.g., zatim više zapisnika sa održanih sastanaka na kojima je sudjelovala predsjednica Radničkog vijeća ĐP i to dana 20. i 27. 01.2025.g. i 03.02.2025.g. te zapisnika s redovitih glavnih skupština I. okrivljene pravne osobe na kojima je redovito sudjelovala gđa. ĐP., kao i obavijesti upućenih gđi. ĐP kao predsjednici Radničkog vijeća i to dana 22. i 23. 05.2025.g.
9.
Tijekom provedene glavne rasprave sudac je dana 07.11.2025.g. za ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKI CENTAR d.d. za održavanje, obnovu i popravak zrakoplova, kao i za NP, pribavio Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u iste utvrdio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba do tada bili pravomoćno prekršajno osuđivani.
10.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
11.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovom oslobađanju od optužbe.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka. Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa zajedničkom pisanom obranom I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je primarno sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da okrivljena pravna i odgovorna osoba, svojim postupanjima i/ili propustima za koje su optuženi, na načine opisane u izreci presude, uistinu nisu ostvarili bića terećenih prekršaja, to jest, da djela za koje se I. i II. okrivljeni terete nisu prekršaji, pa ih valja osloboditi od optužbe.
Pritom je sudac također supsidijarno zaključio kako I. i II. okrivljeni nisu prekršajno odgovorni, to jest, da je u konkretnim slučajevima njihova krivnja u potpunosti isključena na temelju stvarne zablude.
2.
Zakon o radu u čl.149. propisuje, uz ostalo, da je poslodavac dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
Zakon o radu u čl.150. propisuje, uz ostalo, da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.
Isti Zakon u čl.228. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 4110,00 do 7960,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac pravna osoba, odnosno novčanom kaznom od 530,00 do 790,00 eura odgovorna osoba pravne osobe, ako ne obavijesti radničko vijeće o pitanjima o kojima ga je dužan obavijestiti na način propisan tim Zakonom, odnosno ako se s radničkim vijećem ne savjetuje o pitanjima o kojima je dužan savjetovati se na način propisan istim Zakonom.
3.
Okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba su u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu, u odnosu na činjenične navode iz optužnog prijedloga, negirali svoju prekršajnu odgovornost i ustrajno poricali krivnju za prekršaje za koje se optužuju, pravdajući takav stav okolnostima koje su uvjerljivo i životno prezentirali u svojoj obrani, a za koje su Sudu dostavili valjane i vjerodostojne dokaze. Ispitana svjedokinja NPT, zaposlenica okrivljenog poslodavca, uvjerljivo je potvrdila obranu I. i II. okrivljenih, te je vjerodostojno opisala činjenične elemente temeljem kojih se opravdano može prihvatiti njihova iznesena obrana, to jest, kardinalno se može donijeti osnovana oslobađajuća presuda zbog nepostojanja bića prekršaja, odnosno iznijela je stvarne faktore koji sekundarno snažno argumentiraju, pravdaju i potkrepljuju postojanje okolnosti koje isključuju krivnju I. i II. okrivljenih.
Ispitani svjedok AP, inspektor ovlaštenog tužitelja, ima samo posredna saznanja i indirektne informacije o postupanju I. i II. okrivljenih, odnosno on nije neposredno opažao okolnosti, činjenice i dokaze temeljem kojih bi mogao izravno potvrditi ne/osnovanost optužbe za terećene prekršaje.
Ispitana svjedokinja ĐP, zaposlenica okrivljenog poslodavca i bivša predsjednica Radničkog vijeća, osobno je i pristrano zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka, a njezin iskaz je djelomično nejasan, nerazumljiv i neodređen te sadržajno proturječan, zbog čega ga sudac u konačnici nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan.
4.
Nakon provedenog dokaznog postupka sudac je uvjeren kako je nesporno i evidentno da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba prvenstveno nisu ispunili biće prekršaja koji su im stavljeni na teret Optužnim prijedlogom, jer djela za koje se I. i II. okrivljeni terete po propisu nisu prekršaji, odnosno sudac smatra kako sekundarno ima okolnosti koje isključuju njihovu krivnju.
5.
Za navedeno uvjerenje i stav sudac nalazi uporište u više osnova, argumenata i/ili činjenica.
Prvo, sudac smatra da je na temelju izvedenih materijalnih dokaza nesporno utvrdio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba kao poslodavac uredno obavještavao Radničko vijeće o svim pitanjima iz čl.149. ZOR-a, putem e-mailova, sastanaka i obavijesti podrobno navedenih u točki II/ 7. u obrazloženju ove presude. Drugo, sudac je utvrdio da Zakon o radu propisuje da je poslodavac dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika, ali ne propisuje način komunikacije poslodavca s Radničkim vijećem, pa se stoga opravdano može se zaključiti kako ne postoji zakonska obveza pisanog obavještavanja radničkog vijeća o važnim pitanjima. Treće, sudac je utvrdio da Zakon o radu propisuje obvezu poslodavca prema Radničkom vijeću kao kolektivnom tijelu, ali u pravnom prometu kolektivna tijela prema javnosti i trećim osobama, npr. poslodavcu obvezno istupaju putem svojih legitimno izabranih čelnika, to jest predstavnika.
Predsjednica vijeća je službena osoba te je uz ostalo ovlaštena za primanje pismena, pa se eventualni propust u unutarnjoj komunikaciji unutar samog Radničkog vijeća (između predsjednice i ostalih članova) ne može staviti na teret poslodavcu niti može aktivirati njegovu prekršajnu odgovornost.
Četvrto, sudac je utvrdio da je optuženi poslodavac, unutar propisanog roka od tri mjeseca, putem već spomenutih e-mailova, sastanaka i obavijesti, sve relevantne informacije i podatke pravodobno dostavljao predsjednici Radničkog vijeća, pa smatra kako se takvo postupanje pravno mora smatrati urednom dostavom i obavještavanjem samog Radničkog vijeća.
Slijedom navedenog proizlazi da prvo djelo koje se stavlja na teret I. i II. okrivljenima nije prekršaj i treba donijeti oslobađajuću odluku.
Peto, sudac je utvrdio da je okrivljeni poslodavac s imenovanim radnikom dana 01.03.2025.g. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova novog radnog mjesta, kojim su stavljeni van snage raniji ugovori o radu zajedno s aneksima i/ili dodacima, a po kojima je isti radnik obavljao poslove prethodnog radnog mjesta.
Šesto, sudac je zaključio da okrivljeni poslodavac nije jednostranom odlukom premjestio imenovanog radnika, već je s tim radnikom kao drugom ugovornom stranom sklopio dvostrano obvezni ugovor o radu, pa proizlazi da su poslodavac i imenovani radnik sporni premještaj zapravo dogovorili sporazumno, zbog čega se ne radi o odluci poslodavca u smislu čl.150. ZOR-a.
Sedmo, sudac je mišljenja kako sklapanje ugovora o radu s pojedinim radnikom za novo radno mjesto ne predstavlja autonomnu i iznenadnu „odluku važnu za položaj radnika“ o kojoj bi se moralo provoditi zasebno, naknadno savjetovanje, koje se sukladno zakonu provodi u ranoj fazi, odnosno primjerice prilikom donošenja Pravilnika o radu, sistematizacije radnih mjesta ili donošenja odluke o potrebi zapošljavanja, a budući se osnovano može smatrati da se okrivljeni poslodavac o tim strateškim pitanjima uredno savjetovao s Radničkim vijećem, sudac smatra da samo fizičko sklapanje pojedinačnog ugovora o radu predstavlja isključivo provedbeni akt prethodno odobrenog plana, pa stoga u samom činu potpisivanja ugovora nema nikakvog proceduralnog propusta.
Osmo, sudac smatra da sklapanje ugovora s jednim radnikom za novo radno mjesto, objektivno nije osobito važno i nije pravno utjecalo, niti je stvarno moglo utjecati, na gospodarski i socijalni položaj ostalih radnika u I. okrivljenoj pravnoj osobi kao poslodavcu, pa stoga ta odluka poslodavca nije uopće bila odluka o kojoj se poslodavac prema Zakonu o radu trebao savjetovati s Radničkim vijećem ili ga obavještavati o istoj.
Slijedom navedenog proizlazi da i drugo djelo koje se stavlja na teret I. i II. okrivljenima nije prekršaj i treba donijeti oslobađajuću odluku.
6.
Temeljem prethodno izloženog, sudac smatra da je okrivljeni poslodavac svoje obveze obavještavanja i savjetovanja izvršio sukladno odredbama Zakona o radu, pa stoga u radnjama i/ili propustima okrivljene pravne i odgovorne osobe potpuno nedostaje element protupravnosti.
Slijedom navedenog, budući nema povrede zakonskih normi, ne postoji niti biće prekršaja, pa stoga I. i II. okrivljene treba osloboditi od optužbe.
7.
Podredno, sudac je uvjeren kako postoje i okolnosti koje isključuju krivnju I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe.
Naime, kada bi dostava informacija isključivo predsjednici Radničkog vijeća predstavljala formalni propust u proceduri, sudac smatra da je u konkretnom slučaju isključena krivnja I. i II. okrivljenih na temelju stvarne zablude.
Sudac je temeljem svih izvedenih dokaza zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba postupali u dobroj vjeri (bona fide), jer su potaknuti evidentno dugotrajnom i uobičajenom poslovnom praksom komunikacije s Radničkim vijećem preko njegove predsjednice, a putem e-maila kao nepromijenjenog formalnog načina suradnje, opravdano vjerovali da takvim transparentnim obavještavanjem čelne osobe vijeća u cijelosti ispunjavaju smisao i svrhu zakonske norme.
Stoga kod I. i II. okrivljenih nije postojala nikakva namjera prikrivanja podataka niti nehaj prema radničkim pravima i pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika, zbog čega je krivnja kao nužan element prekršajne odgovornosti u cijelosti odsutna.
8.
Slijedom svega navedenog sudac je, nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog sukladnog poricanja počinjenja terećenih prekršaja, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, donio odluku kao u izreci presude. Sudac je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, zbog toga što temeljem već navedenih i opisanih činjenica i argumenata proizlazi, primarno, da djela za koja se optužuju po propisu nisu prekršaji, dok supsidijarno nema prekršajne odgovornosti jer postoje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju, oslobodio od optužbe za prekršaje opisane u izreci presude, a u smislu čl.182.st.1.t.1. i t.2. Prekršajnog zakona.
9.
Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Velika Gorica, 29. rujna 2026.
Sudac
Damir Tepeš
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
Dostaviti:
1. okrivljena pravna i odgovorna osoba
2. braniteljica
3. ovlašteni tužitelj
4. pismohrana
