1

Poslovni broj: Gž-442/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-442/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. J., Z., OIB..., zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz Z., protiv tužene K. Š., K., OIB..., zastupane po punomoćniku T. O., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-352/2021-15 od 24. siječnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-352/2021-15 od 24. siječnja 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice da joj tužiteljica plati trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 231,23 eura (slovima: dvjesto trideset jedan euro i dvadeset tri centa).

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku K. Š., K., OIB... da tužitelju S. J., Z., OIB... isplati iznos od 8.198,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2018. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju S. J., Z., OIB... da tuženiku K. Š., K., OIB..., na ime parničnog troška isplati iznos od 437,99 eur1 / 3.300,00 kn u roku 15 dana."

 

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti uz dosudu parničnog troška, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica ocjenjuje da je žalba tužiteljice neosnovana u cijelosti jer je sud pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu, a potvrdi prvostupanjsku presudu te traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 231,23 eura.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud u povodu žalbe tužiteljice presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postupka isplata kapare kao odustatnine, na koju isplatu se je tuženica obvezala Predugovorom o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul.br. 6316 k.o. C., i to etažne cjeline označene kao E-9, 11. rujna 2018. (dalje: Predugovor). Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno zaključenje Predugovora, kao niti činjenica da se tuženica u odredbi članka 3. Predugovora obvezala da će u roku od 10 dana od dana potpisa Predugovora isplatiti kaparu u iznosu od 8.198,75 eura. Također nije bilo sporno da je sve poslove vezano uz kupoprodaju nekretnine vodio otac tužiteljice D. J., da je nekretninu trebalo procijeniti po E. N. d.o.o., jer je tuženica isplatu kupoprodajne cijene trebala realizirati ostvarenjem APN kredita preko E.&S. bank, čiji je bila klijent.

 

6.1. Na temelju iskaza saslušanog svjedoka D. S., zaposlenika E. N. d.o.o., koje je bilo posrednik prilikom zaključenja Predugovora, sud utvrđuje da su nekretnine u vlasništvu tužiteljice bile oglašene kod tog posrednika te da je tuženica stupila u kontakt s E. N. d.o.o., a oni s prodavateljicom u svrhu razgledavanja nekretnine, na kojem nije bio saslušani svjedok, već samo otac tužiteljice D. J.. Iz iskaza ovog svjedoka također sud utvrđuje da je njemu bilo poznato da se tuženica odlučila za kupnju nekretnina i to putem kredita zbog čega je on sastavio Predugovor, koji je uputio strankama na čitanje i potpis, nakon čega se obraćao tuženici koja mu je objašnjavala da pokušava ishoditi kredit, nakon čega će platiti kaparu i ostatak kupoprodajne cijene, međutim, da je tuženica nakon proteka roka od 45 dana rekla da odustaje od kupoprodaje. Ovaj svjedok potvrdio je da je tužiteljica nakon sklapanja Predugovora trebala dostaviti dokumente te se zbog toga on obraćao njezinom ocu koji ih je dostavljao. Saslušani svjedok D. J. u bitnim elementima potvrdio je navode svjedoka S..

 

6.2. Na temelju iskaza tuženice sud utvrđuje da se tuženica obratila E. N. d.o.o. od kojih je dobila adresu nekretnine i kontakt D. J. s kojim je razgledala nekretninu, time da u prvom pokušaju nije bilo moguće razgledati nekretninu jer se u stan nije moglo ući. Iz njezinog iskaza također proizlazi da je ocu tužiteljice, koji joj je omogućio razgledavanje nekretnine, bilo poznato da tuženica treba ostvariti APN kredit za koji je potrebno izvršiti procjenu nekretnine, međutim, u rokovima za podnošenje zahtjeva za ostvarenje APN kredita, tuženica nije mogla predati svu dokumentaciju iz razloga što je podstanar, koji je živio u stanu kojeg je trebala kupiti, zabranjivao ulazak u stan, pa je u konačnici procjena nekretnine zbog tog razloga izvršena tek 1. listopada 2018., međutim, po tvrdnji tuženice nikada joj nije dostavljena, te je to bio razlog zbog kojeg ona nije platila kaparu ugovorenu Predugovorom.

 

6.3. Na temelju e-mail korespondencije između saslušanih svjedoka J. i S. sud utvrđuje da je svjedok S. još 26. rujna 2018. tražio od svjedoka J. dostavu dokumentacije te da je etažni elaborat dostavljen tek 1. listopada 2018. Prema utvrđenju suda svim sudionicima pregovora bilo je poznato da tuženica planira realizirati kredit preko APN kredita što zahtijeva određenu proceduru te prikupljanje određene dokumentacije i procjenu, pa kako otac tužiteljice, koji je u ime tužiteljice obavljao sve poslove oko kupoprodaje, nije na vrijeme dostavio potrebnu dokumentaciju za procjenu, po ocjeni suda tuženica je opravdano odustala od plaćanja kapare jer više nije imala povjerenja u način komunikacije s predstavnikom E. N. d.o.o., kao posrednikom u zaključenju pravnog posla, obzirom da upravo ta pravna osoba nije obavila posao u roku, za razliku od tuženice koja je na vrijeme zatražila procjenu nekretnina kako bi mogla realizirati kredit. Zaključak je suda prvog stupnja da za neispunjenje obveze iz članka 3. Predugovora nije odgovorna tuženica, iz kojih razloga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

7. Po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje te je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

8. Prema činjeničnim navodima tužbe tužiteljica isplatu traži s osnova kapare kao odustatnine ugovorene Predugovorom.

 

8.1. Odredbom članka 303. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) propisana je definicija kapare na način da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Kapara se daje pri sklapanju ugovora i ona se ne obećava, kapara je realna i akcesorna odredba ugovora i služi za pojačanje ugovora te ugovor ne nastaje dok se ugovorena kapara ne preda drugoj osobi. Svaki konsezualni ugovor sklopljen uz kaparu pretvara se zapravo u realni ugovor. Kako u ovom postupku nije bilo sporno da tuženica nije platila kaparu, po ocjeni ovog suda zbog činjenice što su stranke u pismenom Predugovoru ugovorile obvezu plaćanja kapare, kao znaka da je Predugovor zaključen, zbog činjenice da kapara nije plaćena taj Predugovor nije niti nastao, zbog čega ne postoji obveza tuženice da kaparu plati. S obzirom da ugovor o obvezi plaćanja kapare nije niti nastao, jer kapara nije plaćena, pravno je neodlučno što su stranke ugovorile kaparu kao odustatninu u smislu odredbe članka 307. stavak 1. ZOO-a, jer je to moguće samo u slučaju ako je ugovor (odredba) o kapari nastala, odnosno, ako je kapara stvarno i plaćena tada je moguće razmatrati radi li se ujedno o odustatnini pod uvjetom da su stranke ugovorile da svaka strana može odustati od ugovora. Budući da ugovor o kapari, kao sporedni ugovor (odredba) nije niti nastao kao realni ugovor koji nastaje tek predajom stvari, u konkretnom slučaju novca, neosnovano tužiteljica u ovom predmetu traži isplatu kapare (isto pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi broj Pž-4246/2021).

 

9. Iz obrazloženih razloga pravno su neodlučne žalbene tvrdnje tužiteljice o krivnji za odustanak od ugovora obzirom da Predugovor, koji ispunjava sve uvjete kupoprodajnog ugovora, nije niti nastao obzirom da nije plaćena kapara kao znak da je ugovor sklopljen.

 

10. Slijedom navedenog žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

 

11. Tuženici nije dosuđen zatraženi trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

 

Koprivnica, 9. svibnja 2024.