Poslovni broj Pr-93/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 31. kolovoza 2026. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika, 29. rujna 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. listopada 2025. godine kojom Odlukom je otkazan Ugovor o radu zaključen između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca izvanredno otkazan nezakonita slijedom čega se tuženiku nalaže vratiti tužiteljicu na ranije radno mjesto na kojem je radila prije donošenja ove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 625,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u zatraženom iznosu od 625,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužiteljica SĆ (dalje: tužitelj) 28. studenog 2025. sudu podnosi tužbu protiv tuženika OTP banka d.d. Split (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu duži vremenski period i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika 2020. godine. Dana 23. listopada 2025. tuženik da je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je Odlukom tužiteljici otkazan ugovor o radu, a koju je Odluku tužiteljica zaprimila 27. listopada 2025. Iz Odluke o izvanrednom otkazu da proizlazi da se tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu, ne navodeći koji Ugovor i ne navodeći koje bi to okolnosti, kao teška povreda, dovele do takve odluke. Nadalje, iz obrazloženja pobijane Odluke da slijedi da je razlog otkazivanja presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. kojom je, po mišljenju tuženika, utvrđeno da je prestanak radnog odnosa iz 2017. godine zakonit. Uvažavajući pravno shvaćanje tuženika u pogledu zakonitosti ranijeg prestanka Ugovora o radu između tužiteljice i tuženika, iako se sa presudom Županijskog suda u Osijeku tužiteljica uopće ne slaže međutim istu mora poštivati, Ugovor o radu koji je bio predmet tog postupka da nema nikakve veze sa zaključenim ugovorom o radu iz 2020. godine temeljem kojeg je tužiteljica do odnošenja pobijane Odluke o otkazu bila u radnom odnosu. Tužiteljica smatra da u ovom trenutku nema nikakvog, a posebno ne opravdanog razloga da joj se izvanredno otkaže Ugovor o radu zaključen 2020. godine. Dakle, to da je potpuno drugi ugovor o radu, drugi radni odnos i temeljem citirane odluke Županijskog suda u Osijeku da nije moguće donijeti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Tuženik da doista može smatrati da je prvotni radni odnos koji je osporavan u parničnom postupku prestao, međutim, ovaj temeljem Ugovora o radu iz 2020. godine s kojim je tužiteljica primljena na drugo radno mjesto i obavljala je druge poslove i to izvrsno, da nije i da ne može prestati na temelju citirane odluke. Za prestanak tog ugovora o radu da na strani tužiteljice moraju postojati takve okolnosti koje propisuju odredbe Zakona o radu, zbog kojih bi joj poslodavac mogao otkazati taj ugovor i to da poslodavac mora valjano obrazložiti. Tog da u ovom slučaju nema, a što da jasno ukazuje da je pobijana Odluka nezakonita. Protiv Odluke o izvanrednom otkazu da je tužiteljica kao radnica podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, međutim, na taj zahtjev da tuženik nije odgovorio. Svakako, tužiteljica smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz svih navedenih razloga odnosno činjenice da u njenom ponašanju nema nikakvog skrivljenog ponašanja koje bi opravdalo donošenje takve odluke, nezakonita, a poradi čega da tužiteljica podnosi ovu tužbu kojom traži da sud utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. listopada 2025. kojom Odlukom je izvanredno otkazan Ugovor o radu zaključen između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca nezakonita i da naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja ove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužiteljica u tužbi postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 16. prosinca 2025. tuženik navodi da svega prigovara označavanju vrijednosti predmeta spora, da se u svakom slučaju protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što dalje navodi u odgovoru na tužbu, opreza radi ističe prigovor prekluzije te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i da sud tužiteljicu obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik se protivi naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći sadržaj Tbr. 7. toč. 2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i dodajući da kako tužitelj predmetnom tužbom ne potražuje isplatu već isključivo utvrđenje odluke o otkazu nezakonitom i vraćanje na rad, da ovdje nije riječ o procjenjivom predmetu poradi čega da se na predmetni spor ima se primijeniti Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, a po tužitelju označen VPS od 1.500,00 EUR da je irelevantan. Što se tiče merituma, tuženik navodi da je doista dana 23. listopada 2025. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zaposlene na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja, točkom II. koje je Odluke o otkazu utvrdio da radnica nema pravo na otkazni rok i da joj radni odnos prestaje danom dostave te Odluke, a točkom III. izjavljujući da poslodavac neće od radnice potraživati iznos od 21.693,00 EUR (163.439,67 kn) koji je radnici isplaćen temeljem sudske nagodbe, za period u kojem radnica nije bila u radnom odnosu. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu da se među ostalim navodi da je radnica temeljem važećeg Ugovora o radu od 01. svibnja 2006. zaposlena na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja, da je radnici u travnju 2017. godine otkazan ugovor o radu s osnova tehnološkog viška i radnica da je tada potpisala Sporazum o uređenju međusobnih odnosa te da joj je radni odnos prestao u lipnju 2017. godine. Nakon prestanka radnog odnosa, da je radnica pokrenula radni spor protiv OTP banke navodeći da u vrijeme potpisivanja Sporazuma nije bila sposobna rasuđivati, pa da je Sporazum ništetan, a radničina nesposobnost rasuđivanja u trenutku potpisivanja Sporazuma utvrđena je i sudskim vještačenjem u tom radnom sporu. Pravomoćnom sudskom presudom iz 2020. godine , konkretno, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj GŽ R-503/2019 od 21. svibnja 2020. Banci da je naloženo da tužiteljicu vrati na njezino ranije radno mjesto, obzirom da je utvrđeno da je sporazum ništetan. Poslodavac da je postupio u skladu s tom presudom i s radnicom sklopio novi ugovor o radu s početkom primjene od 15. lipnja 2020., uvažavajući novu organizaciju koja je u međuvremenu stupila na snagu. Nakon povratka na posao, radnici da su isplaćene neisplaćene plaće i ostale naknade za period u kojem nije bila u radnom odnosu u iznosu od 21.693,00 EUR (163.439,67 kn). Po reviziji poslodavca, Vrhovni sud da je vratio slučaj na ponovno odlučivanje, u ponovnom postupku prvostupanjski sud da je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je poslodavac ugovor o radu radnice otkazao poslovno uvjetovanim otkazom, tužiteljica da nije u propisanim rokovima, sukladno Zakonu o radu, ali niti kasnije do zaključenja raspravljanja u toj pravnoj stvari, takav otkaz pobijala pa je u takvom traženju prekludirana, što znači da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu proizvodi pravne učinke i da je dovela do prestanka radnog donosa tužiteljice kod tuženika s danom 27. lipnja 2017. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 201/2025 od 11. rujna 2025., zaprimljenom od strane Banke 10. listopada 2025., da je odbijena žalba radnice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi vraćanja radnice na rad, uz naprijed navedeno obrazloženje. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. da su se ostvarili uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radnici i za povrat iznosa od 21.693,00 EUR (163.439,67 kn) isplaćenog radnici sukladno sudskoj nagodbi (isplata plaće i drugih davanja za period u kojem radnica zbog otkaza ugovora o radu kod tužen ika nije radila). Slijedom navedenog, poslodavac da je odlučio izvanredno otkazati ugovor o radu radnici, uvažavajući pravomoćnu presudu odnosno činjenicu da je prestanak radnog odnosa iz 2017. godine bio zakonit, međutim, poslodavac je izjavio da neće potraživati povrat novca od radnice koji joj je ranije isplaćen temeljem sudske nagodbe, sve uvažavajući socijalnu situaciju radnice. Dakle, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. da je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru Pr-91/2019 od 17. listopada 2019. u točki II. prvostupanjske presude koja glasi „Nalaže se tuženiku, slijedom utvrđenja iz toč. I. ove presude, vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ Tuženik da je presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku pos lovni broj GŽ R-503/2019 od 21. svibnja 2020. primio 05. lipnja 2020. te je u paricijskom roku g. OĆ, direktor Odjela upravljanja ljudskim potencijalima tuženika, dostavio punomoćniku tužiteljice e -mail porukom od 12. lipnja 2020. u izvršenju pravomoćne presude novi ugovor o radu uz obrazloženje da je novi ugovor o radu zbog organizacijskih promjena i korekcije plaće zbog usklađenja s Kolektivnim ugovorom OTP banke d.d., potvrdu o prijavi tužiteljice na HZMO i drugu potrebnu dokumentaciju. Ovdje tuženik pojašnjava da je u međuvremenu, između travnja 2017. kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu s osnova tehnološkog viška i lipnja 2020. kada je tuženik zaprimio presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. kojom mu je naloženo vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, provedeno pripajanje Splitske banke d.d. OTP banci d.d. s danom 03. prosinca 2018. kojeg je dana proveden sam upis pripajanja Splitske banke d.d. OTP banci d.d. u sudskom registru, kako pripojenog društva, tako i društva preuzimatelja, čime je društvo preuzimatelj postalo sveopći pravni slijednik pripojenog društva, te su svi radnici tuženika, neovisno pripadali oni ranije Splitskoj banci d.d. ili OTP banci d.d., zbog organizacijske promjene do koje je došlo uslijed opisanog pripajanja, dobili novi ugovor o radu. Poslodavac da je u izvršenju citirane pravomoćne presude uvažavajući organizacijske promjene koje su se u međuvremenu uslijed pripajanja banaka dogodile i radi korekcije plaće zbog usklađenja s Kolektivnim ugovorom OTP banke d.d., s radnicom sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto, s početkom primjene od 15. lipnja 2020., a nakon povratka na posao radnici da su, sukladno sudskoj nagodbi sklopljenoj u sudskom postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod poslovnim brojem Pr-147/2020 dana 29. listopada 2021. isplaćene neisplaćene plaće i ostale naknade za period u kojem nije bila u radnom odnosu, u ukupnom iznosu od 21.693,00 EUR (163.439,67 kn). Da je Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. sklopljen s tužiteljicom u izvršenju pravomoćne presude i to zbog organizacijskih promjena uslijed pripajanja banaka te radi korekcije plaće zbog usklađenja s kolektivnim ugovorom OTP banke d.d., da je razvidno i iz trenutka kad je isti dostavljen tužiteljici i sklopljen, netom po zaprimanju od strane tuženika presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020., u paricijskom roku za njezino izvršenje. Kako je to razvidno također iz citirane e-mail poruke g. OĆ punomoćniku tužiteljice od 12. lipnja 2020., tužiteljici da je po povratku na posao u izvršenju pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. odobreno korištenje godišnjeg odmora poradi čega da je novi ugovor o radu kao i potrebnu dokumentaciju tužiteljica potpisala naknadno po dolasku na posao. Naravno da je tuženik u cijelosti postupio po pravomoćnoj presudi i vratio tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, jer bi u suprotnom tužiteljica očekivano osporavala da se Ugovor o radu sklopljen 15. lipnja 2020. odnosi na njezino ranije radno mjesto odnosno osporavala da bi tuženik postupio po pravomoćnoj presudi i poduzimala sve pravne radnje radi prisilnog izvršenja pravomoćne presude i zaštite svojih prava, što da sve tužiteljica nije učinila. U tužbi kojom pokreće spor poslovni broj Pr-147/2020, punomoćnik tužiteljice da navodi „Po zaprimanju cit. Presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku (presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. broj GŽ R-503/2019 od 21.05.2020. op.a.) tuženik je dana 12. lipnja 2020. pozvao na posao odnosno na sklapanje novog ugovora o radu zbog organizacijskih promjena i dr.“ Čl. 5. citirane sudske nagodbe od 29. listopada 2021. u predmetu Općinskog suda u Zadru broj Pr-147/2020 stranke da su postigle suglasnost da u slučaju da po reviziji tužene banke presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. odnosno presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-91/2019 od 17. listopada 2019. budu, makar u dijelu, ukinuti ili preinačeni, da se na tu se nagodbu ima primijeniti čl. 158. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, tada da se prava i obveze stranaka koje su preuzele sklapanjem citirane nagodbe imaju prosuđivati u skladu s pravilima o stjecanju bez osnove. Navedeno da također potvrđuje da je tuženik isključivo postupajući po presudi i rješenju Županijskog suda u Osijeku poslovni broj GŽ R-503/2019 od 21. svibnja 2020. tužiteljicu vratio na njezino ranije radno mjesto, u izvršenju citirane pravomoćne presude uvažavajući organizacijske promjene koje su se u međuvremenu uslijed pripajanja banaka dogodile i radi korekcije (povećanja) plaće zbog usklađenja s Kolektivnim ugovorom OTP banke d.d. s radnicom sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto te joj isplatio neisplaćene plaće i druga davanja za period kada nije radila. Isto tako, činjenica da tuženik ni nakon ukidanja presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. da nije od tužiteljice potraživao iznos plaćen po sudskoj nagodbi, a što bi nesporno imao pravo, štoviše, u pobijanoj odluci o otkazu izjavio je da od tužiteljice neće potraživati taj iznos, da ponovno ukazuje da je tuženik apsolutno postupao in favorem tužiteljice kao radnice. Nadalje, punomoćnik tužiteljice da je na ročištu održanom 18. prosinca 2024. u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod poslovnim brojem Pr-52/2024 izjavio „Napominje se da je tužiteljica i danas u radnom odnosu kod tuženika i to na istom radnom mjestu na kojem je radila prije potpisivanja predmetnog sporazuma.“ Očitujući se na navedenu tvrdnju punomoćnika tužiteljice, punomoćnik tuženika da je potvrdio da je tuženik po pravomoćnosti odluke o vraćanju tužiteljice na rad donesene u tom sudskom postupku, postupio po toj odluci i tužiteljicu vratio na rad. Cijeneći prednje iskaze punomoćnika stranaka Općinski sud u Zadru u svojoj (sada pravomoćno j) presudi poslovni broj Pr- 52/2024 od 23. svibnja 2025. konkretno u točki 9.10. obrazloženja navodi „…Pri tome činjenica da je tuženik u međuvremenu vratio tužiteljicu na rad, a kako to na ročištu održanom 18. prosinca 2024. navodi punomoćnik tužiteljice, te potvrđuje punomoćnica tuženika, nije bila relevantna za odluku o tužbenom zahtjevu u smislu da b i sud temeljem te činjenice odbio tužbeni zahtjev) budući je nedvojbeno da je tuženik tužiteljicu, a kako to pojašnjava punomoćnica tuženika, vratio na rad po pravomoćnosti odluke suda o vraćanju na rad donesene u ovom postupku (odluke koja je naknadno ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske).“ Slijedom navedenog da su neosnovani u navodi tužbe da bi se radilo o drugom radnom mjestu i/ili o drugom radnom odnosu kao i da bi tužiteljica obavljala druge poslove. Tužiteljica da je do otkaza u travnju 2017. bila i nakon postupanja po pravomoćnoj presudi i rješenju Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. i sklapanja Ugovora o radu od 15. lipnja 2020. ostala na radnom mjestu operater/operator mikrofilmiranja i obavljala iste poslove, sve u sklopu svojeg radnog mjesta. Po reviziji tužene Banke protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. da su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice vratiti je na njezino ranije radno mjesto, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe i glede odluke o trošku i u tom dijelu predmet da je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku, Općinski sud u Zadru da je presudom poslovni broj Pr-52/2024 od 23. svibnja 2025. odbio tužbeni zahtjev koji glasi „Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na njezino ranije radnom mjesto, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ uz obrazloženje da je poslodavac ugovor o radu radnice otkazao poslovno uvjetovanim otkazom, koja nije u propisanim rokovima, sukladno Zakonu o radu, ali niti kasnije do zaključenja raspravljanja u toj pravnoj stvari, takav otkaz pobijala, pa je u takvom traženju prekludirana, što znači da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu proizvodi pravne učinke i dovela je do prestanka radnog donosa tužiteljice kod tuženika s danom 27. lipnja 2017. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. zaprimljenom od strane Banke 10. listopada 2025. da je odbijena žalba radnice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi vraćanja radnice na rad. Dakle, okolnost da je ranija pravomoćna odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019 od 21. svibnja 2020. kojom je tuženiku bilo naloženo vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po kojoj pravomoćnoj odluci je tuženik postupio, tužiteljicu vratio na rad i, u izvršenju te presude zbog organizacijskih promjena i usklađenja plaće s Kolektivnim ugovorom OTP banke d.d. s tužiteljicom sklopio novi Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. ukinuta i u konačnici tužbeni zahtjev tužiteljice da ju tuženik vrati na njezino ranije radno mjesto pravomoćno odbijen imaju značaj osobiti važne okolnosti koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice, a i da je prestao postojati pravi osnov na temelju kojeg je s tužiteljicom sklopljen Ugovor o radu. Slijedom navedenog, Odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici da je u cijelosti zakonita, pravno utemeljena i pravovremena pa tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. Tuženikov prigovor označavanju vrijednosti predmeta spora, sud je ispitao u smislu odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je obzirom na predmet ovog spora (utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu i vraćanje na rad) na pripremnom ročištu ocijenio da je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi označila na iznos od 1.500,00 Eura točna, poradi čega je posebnim rješenjem donesenim na pripremnom ročištu vrijednost predmeta spora utvrdio upravo na iznos od 1.500,00 Eura kako to u tužbi označava tužiteljica, pravilnost kako označene vrijednosti predmeta spora tuženik svojim navodima nije doveo u pitanje. Pogrešno pri tome tuženik smatra da je u neprocjenjivim predmetima vrijednost predmeta spora irelevantna pa da tužiteljica istu ne bi bila dužna označiti, ovo stoga što je vrijednost predmeta spora u predmetu relevantna i za utvrđivanje drugih prava i obveza te činjenica, osim prava stranaka na naknadu parničnih troškova (primjerice, visini sudske pristojbe koju je stranka dužna platiti). Upravo je poradi navedenog tužitelj u neprocjenjivim predmetima već u tužbi dužan označiti vrijednost predmeta spora, ko ja je u procjenjivim predmetima definirana već samim tužbenim zahtjevom na isplatu.
4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23. listopada 2025. (list spisa 5-6), zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava s potvrdom o slanju (list spisa 7-8), e-komunikaciju (list spisa 20), rješenje Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. (list spisa 21-22), rješenje Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/9779-4 od 3. prosinca 2018. (list spisa 23-25), opis poslova radnog mjesta Operater mikrofilmiranja (list spisa 31-32), Ugovor o radu broj: 2020/2756 od 15. lipnja 2020. (list spisa 37-38), spis Općinskog suda u Zadru poslovi broj Pr-52/2024 ranije Pr-91/2019 (prileži predmetnom spisu) i spis Općinskog suda u Zadru poslovi broj Pr-147/2020 te je saslušao svjedoka OĆ (list spisa 43-44) i tužiteljicu SĆ (list spisa 44- 45). Ocijenivši pravno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu dovoljno raspravljanim, sud nije u dokaznom postupku izvodio druge dokaze čije je izvođenje predložio tuženik (saslušanje svjedoka GĆ, LĆ i BĆ), a obzirom bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, ovo osobito uzimajući u obzir da je predmetni spor radni spor hitne naravi.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.1. Tužiteljica ovom tužbom traži da sud utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. listopada 2025. kojom Odlukom je izvanredno otkazan Ugovor o radu zaključen između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca nezakonita i da naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa je tako predmet ovog spora zakonitost (dopuštenost) izvanrednom otkaza ugovora o radu i vraćanje na rad radnika.
5.2. Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
5.3. Odredba čl. 112. toč. 7. ZoR propisuje da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
5.4. Sukladno čl. 116. st. 1. ZoR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
5.5. Sukladno čl. 116. st. 2. ZoR ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji pri čemu čl. 119. st. 2. ZoR propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
5.6. Odredba čl. 120. ZoR propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
5.7. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. kojim su regulirali prava i obveze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja, uz puno radno vrijeme i ugovorenu mjesečnu bruto I plaću u iznosu od 6.500,00 HRK. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i uvidom u Ugovor o radu broj: 2020/2756 od 15. lipnja 2020. (list spisa 37-38, dalje: Ugovor o radu od 15. lipnja 2020.).
6.1. U postupku među strankama dalje nije sporno niti to da je tuženik kao poslodavac 23. listopada 2025. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojom je, a kako to sud utvrđuje uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23. listopada 2025. (list spisa 5-6, dalje: Odluka o izvanrednom otkazu), ovdje tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja u Timu za arhivu i mikrofilm, Odjel održavanja i servisa, Direkcija logistike, Sektor digitalizacije i operativnih poslova, izvanredno otkazao ugovor o radu, uz odluku da radnica nema pravo na otkazni rok te da radni odnos prestaje danom dostave te Odluke radnici te odluku da poslodavac neće od radnice potraživati iznos od 21.693,00 Eura (163.439,67 kn) koji joj je isplatio temeljem sudske nagodbe, za period u kojem nije bila u radnom odnosu (od lipnja 2017. do lipnja 2020.).
6.2. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je po zaprimanju Odluke o izvanrednom otkazu na dan 27. listopada 2025., tužiteljica kao radnik tuženiku kao poslodavcu preporučenom poštom 3. studenog 2025. (o čemu svjedoči i potvrda o slanju sa lista spisa 8) podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava (list spisa 7) na koji zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženik nije odgovorio niti je tom zahtjevu udovoljio. Kako iz navedenog proizlazi da je tužiteljica tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u svezi pobijane Odluke o izvanrednom otkazu podnijela u roku od 15 dana propisanog odredbom čl. 133. st. 1. ZoR, a sud dalje utvrđuje da je predmetnu tužbu tužiteljica sudu podnijela 28. studenog 2025., to je prema ocjeni suda predmetna tužba kojom se osporava zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu podnesena u roku propisanom čl. 133. st. 2. ZoR i time pravodobno. Neosnovan je stoga tuženikov prigovor prekluzije.
7. Ono što je među strankama u postupku sporno je to da li je Odluka o izvanrednom otkazu zakonita (dopuštena) i to obzirom na pitanje da li je to što je u radnom sporu koji su stranke prethodno vodile u svezi vraćanja tužiteljice na rad nakon otkaza ugovora o radu, a u kojem je prvotno pravomoćno tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad nakon čega je povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je u ponovljenom postupku končano pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad uz utvrđenje da (usmena) odluka o otkazu ugovora o radu iz 2017. godine proizvodi pravne učinke - opravdani razlog u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZoR za izvanredni otkaz Ugovora o radu koji su stranke sklopile nakon što je (prvotno) 2020. godine pravomoćnom sudskom odlukom tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad.
7.1. Naime, tužiteljica tvrdi da u Odluci o izvanrednom otkazu tuženik ne navodi koji Ugovor o radu otkazuje kao i da ne navodi koje su to okolnosti kao teška povreda radne obveze doveli do takve odluke o otkazu. Dalje tužiteljica tvrdi i to da njezin Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. ne može biti zakonito otkazan kao posljedica donošenja presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. jer da se Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. odnosi na drugo radno mjesto i druge poslove. Tuženik pak tvrdi da je Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. sklopljen u izvršavanju pravomoćne sudske presude donesene u radnom sporu koji je tužiteljica protiv tuženika pokrenula 2017. godine u svezi zakonitosti otkaza i vraćanja na rad pa da je nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo te sudske presude te je u ponovljenom postupku presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad zbog utvrđenja suda da odluka o otkazu iz 2017. godine proizvodi pravne učinke, tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu od 15. lipnja 2020.
8. U svezi navoda tužiteljice da u Odluci o izvanrednom otkazu tuženik ne navodi koji Ugovor o radu otkazuje, sud ističe da iako točno da u samoj izreci Odluke o izvanrednom otkazu tuženik Ugovor o radu koji otkazuje ne specificira brojem ugovora ili datumom sklapanja ugovora, da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu kao nedvojbeno proizlazi da tom Odlukom tuženik izvanredno otkazuje upravo Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. Da je navedeno poznato i jasno i samoj tužiteljici, proizlazi iz činjenice da ona u predmetnoj tužbi Odluku o izvanrednom otkazu pobija tvrdeći da je ista nezakonita jer da zbog razloga koji se navode u Odluci ne može biti otkazan Ugovor o radu od 15. lipnja 2020.
9. Nadalje, u svezi navoda tužiteljice da u Odluci o izvanrednom otkazu tuženik ne navodi koje su to okolnosti kao teška povreda radne obveze dovele do donošenja ove odluke o otkazu, sud ističe da sukladno čl. 116. st. 1. ZoR opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu osim osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć) može biti i druga osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a iz sadržaja obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi upravo to da je Odluku o izvanrednom otkazu tuženik donio zbog druge osobito važne činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga, sasvim logično, u Odluci o izvanrednom otkazu tuženik nije niti naveo niti je bio dužan navesti osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa kao razlog opravdanja izvanrednog otkaza.
9.1. Naime, u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik navodi da je radnica ovdje tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 1. svibnja 2006. zaposlena na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja u Timu za arhivu i mikrofilm, Odjel održavanja i servisa, Direkcija logistike, Sektor digitalizacije i operativnih poslova; da je radnici ovdje tužiteljici u travnju 2017. godine otkazan Ugovor o radu s osnova tehnološkog viška te je potpisala Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, međutim, da je nakon prestanka radnog odnosa protiv poslodavca ovdje tuženika pokrenula radni spor uz navode da je Sporazum ništetan iz razloga što nije bila sposobna rasuđivati kad je isti potpisala; da je u tom sudskom postupku pravomoćnom sudskom presudom iz 2020. godine poslodavcu ovdje tuženiku naloženo da radnicu ovdje tužiteljicu vrati na njeno radno mjesto obzirom je utvrđeno da je Sporazum ništetan, nakon čega je poslodavac postupio u skladu s tom presudom i s radnicom sklopio novi Ugovor o radu s početkom primjene od 15. lipnja 2020. uvažavajući novu organizaciju koja je u međuvremenu stupila na snagu; da je u tom radnom sporu poslodavac uložio reviziju povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet vratio Općinskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje i da je potom prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radnice uz obrazloženje da je poslodavac Ugovor o radu otkazao poslovno uvjetovanim otkazom koji radnica u propisanim rokovima nije pobijala zbog čega je u tom traženu prekludirana što znači da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu proizvodi pravne učinke i dovela je do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika 27. lipnja 2017., a koja je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025. od 11. rujna 2025. koju je tuženik zaprimio 10. listopada 2025.; da su se donošenjem takve pravomoćne presude ostvarili uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te da je poslodavac odlučio izvanredno otkazati ugovor o radu radnici uvažavajući pravomoćnu presudu odnosno činjenicu da je sud utvrdio da je prestanak radnog odnosa iz 2017. bio zakonit. Dakle, iz sadržaja ovdje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu kao nedvojbeno proizlazi da je razlog zbog kojeg tuženik otkazuje Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. taj što je u radnom sporu koji se prethodno vodio među strankama pred ovim sudom (nesporno se radi o postupku poslovni broj Pr-52/2024) pravomoćno presuđeno na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice kao radnice za vraćanje na rad kod ovdje tuženika kao poslodavca, posljedično utvrđenju suda da otkaz ugovora o radu tužiteljice iz 2017. godine proizvodi pravne učinke obzirom tužiteljica isti u zakonom propisanom roku nije pobijala.
9.2. U svezi navedenog je za istaknuti da iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-52/2024 ranije Pr-91/2019 proizlazi da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-91/2019 od 17. listopada 2019. ovdje tuženiku naloženo ovdje tužiteljicu vratiti na njezino ranije radno mjesto u roku od 8 dana i da je u tom dijelu označena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019-2 od 21. svibnja 2020.; da su u dijelu kojim se tuženiku nalaže vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-867/2020-2 od 28. svibnja 2024:; da je u ponovljenom postupku Općinski sud u Zadru donio presudu poslovni broj Pr-52/2024-8 od 23. svibnja 2025. kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice za vraćanje na njezino ranije radno mjesto, utvrdivši da je tuženik Ugovor o radu od 1. svibnja 2006. usmeno otkazao zbog poslovno uvjetovanih razloga, da tužiteljica tu (usmenu) odluku o otkazu nije osporavala u zakonom propisanom roku pred nadležnim sudom poradi čega taj poslovno uvjetovani otkaz proizvodi pravne učinke i doveo je do prestanka radnog odnosa stranaka 27. lipnja 2017 .; te da je Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. (koja je ovdje tuženiku dostavljena 10. listopada 2025.) potvrdio takvu odluku prvostupanjskog suda.
9.3. Kako prema ocjeni ovog suda činjenica da je u ponovljenom sudskom postupku radi vraćanja radnika na rad koji se vodio nakon što je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda kojom je poslodavcu bilo naloženo da radnika vrati na rad, tužbeni zahtjev radnika za vraćanje na rad končano pravomoćno odbijen i to posljedično utvrđenju suda da odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu proizvodi pravne učinke - predstavlja opravdani razlog u smislu čl. 116. st. 1. ZoR za izvanredni otkaz ugovora o radu koji je sklopljen u izvršavanju prvotno donesene pravomoćne sudske odluke kojom je poslodavcu naloženo vratiti radnika na rad, to je za ocjenu da li je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita u ovom postupku bilo nužno utvrditi činjenicu da li je Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. (kao ugovor koji se tom Odlukom otkazuje) ugovor koji je tuženik sklopio s tužiteljicom u izvršavanju pravomoćne sudske odluke kojom je tuženiku kao poslodavcu u radnom sporu naloženo tužiteljicu kao radnika vratiti na ranije radno mjesto ili je do sklapanja tog ugovora došlo nevezano za među strankama vođeni radni spor i pravomoćnu sudsku odluku donesenu u tom radnom sporu.
9.4. Radi utvrđenja sporne je činjenice sud kao prvo cijenio materijalne dokaze u spisu, e-komunikaciju (list spisa 20), rješenje Trgovačkog suda u Splitu Tt -18/9778-3 od 3. prosinca 2018. (list spisa 21-22), rješenje Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/9779-4 od 3. prosinca 2018. (list spisa 23-25), opis poslova radnog mjesta Operater mikrofilmiranja (list spisa 31-32) i Ugovor o radu broj: 2020/2756 od 15. lipnja 2020. (list spisa 37-38). Iz samog sadržaja Ugovora o radu broj: 2020/2756 od 15. lipnja 2020. (list spisa 37-38) ne proizlazi da se taj ugovor o radu sklapa kao posljedica pravomoćne sudske odluke donesene u radnom sporu kojim je tuženiku kao poslodavcu naloženo da tužiteljicu kao radnika vrati na rad, budući takvo što nije izrijekom navedeno u samom Ugovoru. Međutim, kada sud u svezi sa sadržajem ovog Ugovora o radu, a kojim je radnica kod tuženika zaposlena na radnom mjestu Operator mikrofilmiranja na neodređeno vrijeme uz mjesečnu bruto I plaću u iznosu od 6.500,00 HRK cijeni kao prvo, sadržaj e-komunikacije (list spisa 20) iz koje proizlazi da se je tuženik za potrebe sklapanja ovog Ugovora o radu obratio odvjetničkom uredu AĆ i Božo Vrkić koji je tužiteljicu zastupao u radnom sporu radi vraćanja na rad u kojem je pravomoćnom sudskom presudom tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad i to neposredno nakon što je tuženik zaprimio pravomoćnu sudsku presudu tog sadržaja te iz koje proizlazi da tuženik punomoćnika tužiteljice obavještava da mu dostavlja novi ugovor o radu zbog organizacijske promjene i korekcije plaće zbog usklađenja s kolektivnim ugovorom; kao drugo, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. (list spisa 21-22) i rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/9779-4 od 3. prosinca 2018. (list spisa 23-25) iz kojih je razvidno da je u periodu nakon sklapanja Ugovora o radu od 1. svibnja 2006., a prethodno pravomoćnoj sudskoj odluci kojom je tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad u radnom sporu vođenom u svezi Ugovora o radu od 1. svibnja 2006. došlo do promjene na strani poslodavca na način da je društvo koje je bilo raniji poslodavac tužiteljice odnosno ugovorna strana Ugovora o radu od 1. svibnja 2006. Splitska banka d.d. pripojeno društvu OTP banka d.d. kod kojeg je pri tome u primjeni drugi Kolektivni ugovor, što prema ocjeni suda logično ukazuje na potrebu sklapanja novog ugovora o radu u kojem će kao stranka radnog odnosa biti navedeno upravo društvo sadašnjeg poslodavca te će prava radnika biti, ukoliko je to za istog povoljnije, regulirana sukladno novom Kolektivnom ugovoru i obzirom na sistematizaciju važeću u OTP banci d.d.; i kao treće, opisom poslova radnog mjesta Operater mikrofilmiranja (list spisa 31-32) iz kojeg je razvidno da je radno mjesto za koje se sklapa Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. Operator mikrofilmiranja mjesto identičnog naziva te istovrsnog opisa poslova kao što je bilo radno mjesto za koje su stranke sklopile Ugovor o radu od 1. svibnja 2006., a poradi čega se prema ocjeni suda ne može smatrati da je sklapanjem tog Ugovora o radu među strankama zasnovan samostalni radni odnos koji nije u svezi sa radnim odnosom koji su stranke zasnovale Ugovorom o radu od 1. svibnja 2006.; utvrđenje je ovog suda da je Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. među strankama sklopljen u ispunjavanju obveze tuženika kao poslodavca da tužiteljicu kao radnika vrati na rad, na što je tuženik obvezan pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-91/2019, presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-503/2019-2 od 21. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr -91/2019 od 17. listopada 2019. odnosno posljedično činjenici da je pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u radnom sporu koji je tužiteljica kao radnik pokrenula protiv tuženika kao poslodavca radi vraćanja na rad tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
9.5. U prilog tom utvrđenju prema ocjeni suda dalje svjedoči i iskaz svjedoka OĆ (list spisa 43-44). Naime, svjedok OĆ, koji kao zaposlenik tuženika o predmetu ovog spora ima neposrednih saznanja te koji sudu iskazuje u cijelosti uvjerljivo, nekontradiktorno sadržaju materijalnih dokaza izvedenih u postupku te logično i dosljedno sve poradi čega sud iskaz ovog svjedoka, vjerodostojnost kojeg tužiteljica svojim paušalnim prigovorom nije dovela u pitanje, cijeni istinitim, sudu iskazuje da je tužiteljici prestao radni odnos u banci 2017. godine zbog tehnološkog viška, da je tužiteljica potpisala sporazum u vezi tog prestanka, međutim, kasnije je u svezi toga pokrenula radni spor u kojem je sudskom odlukom 2020. godine tuženiku naloženo vraćanje tužiteljice na rad pa kako su oni u banci morali izvršiti sudsku odluku, tužiteljica da je u izvršenju te sudske odluke u lipnju 2020. godine vraćena na rad pri čemu je s tužiteljicom sklopljen novi ugovor o radu, naime, u međuvremenu da je došlo do pripajanja Splitske banke OTP banci, tuženika da je vezivao novi kolektivni ugovor i nova organizacija u smislu da su za radno mjesto tužiteljice važili novi nazivi odjela i direkcije, ali je posao tužiteljice na kojem je radila i prije sklapanja ovog ugovora o radu i nakon njegova sklapanja isti, znači posao se nije izmijenio. Upitan da li je pri ili prethodno sklapanju Ugovora o radu iz 2020. godine tužiteljici bilo jasno dano do znanja da se taj ugovor sklapa u izvršenju sudske presude, svjedok je iskazao da je on u svezi sklapanja ugovora komunicirao s njezinim odvjetnikom Božom Vrkićem kojem je e - mailom dostavio ugovor o radu i neke druge informacije, tužiteljici da je tim putem dana informacija da se vraća na posao te se ona nakon sklapanja ovog Ugovora o radu i vratila na rad, sve do 2025. godine kada je Vrhovni sud poništio sudske odluke u izvršenju kojih je došlo do sklapanja ovog Ugovora o radu, zbog čega je odluka o otkazu iz 2017. godine bila na snazi te je tuženik odlučio izvanredno otkazati Ugovor o radu tužiteljici. Svjedok je posebno dodao i to da uslijed pripajanja Splitske banke OTP banci i nove organizacije 2020. godine kod tuženika nije postojala potreba za radom na radnom mjestu na koje je tužiteljica vraćena, međutim, tuženik je bio dužan izvršiti sudsku odluku i zbog toga da je došlo do sklapanja ovog Ugovora o radu, dakle, u vrijeme sklapanja ovog Ugovora o radu da u banci nije bilo nikakvog otvorenog natječaja za radno mjesto na kojem je tužiteljica zaposlena. Upitan u svezi razlike u plaći tužiteljice prema Ugovoru o radu od 15. lipnja 2020. u odnosu na plaću ugovorenu ranijim Ugovorom o radu, svjedok je pojasnio da je plaća izmijenjena zbog toga što je u međuvremenu došlo do primjene minimalnog iznosa bruto I plaće na iznos od 6.500,00 HRK, dodajući da za radno mjesto tužiteljice nije došlo do promjene potrebne razine obrazovanja, radnog iskustva i vještine.
9.6. Štoviše, u prilog gore iznesenom utvrđenju suda svjedoči i iskaz same tužiteljice (list spisa 44-45). Naime, iako tužiteljica uvodno iskazuje to da je ona s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu do 2017. godine kada je on prestao jer je bila tehnološki višak, a ovaj Ugovor o radu koji je sklopljen 2020. godine da je sasvim novi ugovor o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto, tužiteljica upitana pojasniti na koji način i kako je došlo do sklapanja Ugovora iz lipnja 2020. godine iskazuje sudu da je ona 2017. godine proglašena tehnološkim viškom, kada nije bila u mogućnosti dobro razmotriti cijelu situaciju zbog zdravstvenog stanja da je podnijela u svezi prestanka rada tužbu, nakon tri godine da je uspjela u Osijeku i dobila odluku suda da je vraćena na rad, a kako joj je raniji ugovor prestao zbog tehnološkog viška, nakon što je dobila ovu odluku suda da je bilo potrebno sklopiti novi ugovor o radu i to da je sklopljeno u lipnju 2020., dodajući da je OĆ (nesporno tužiteljica ovdje govori o saslušanom svjedoku OĆ) ispričao o razlozima radi kojih je ovaj Ugovor sklopljen. Iz takvog iskaza prema ocjeni ovog suda proizlazi da tužiteljica kao razloge sklapanja Ugovora o radu od 15. lipnja 2020. potvrđuje upravo one razloge o kojima je sudu iskazivao svjedok OĆ, a koji je, sud podsjeća, izrijekom iskazao to da je sudskom odlukom 2020. godine tuženiku naloženo vraćanje tužiteljice na rad pa kako su oni u banci morali izvršiti sudsku odluku, tužiteljica da je u izvršenju te sudske odluke u lipnju 2020. godine vraćena na rad pri čemu je s tužiteljicom sklopljen novi ugovor o radu. Nadalje, iz takvog iskaza tužiteljice prema ocjeni suda proizlazi i to da je ista svjesna da je potreba za sklapanjem novog Ugovora o radu nastala kao posljedica odluke suda u Osijeku kojom ju se vraća na rad. Nadalje, svijest tužiteljice da se Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. sklapa upravo u izvršenju pravomoćne sudske odluke kojom je tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad odnosno svijest tužiteljice da taj Ugovor o radu ne predstavlja samostalni ugovor kojim stranke zasnivaju radni odnos neovisno o svom prethodnom radnom odnosu, proizlazi i iz daljnjeg iskaza tužiteljice, kao prvo onog dijela u kojem upitana od strane suda koliko je vremena prošlo između trena kad je zaprimila odluku suda u Osijeku i vremena kad joj je tuženik ponudio sklapanje novog ugovora o radu tužiteljica odgovara da je to bilo odmah nakon što je došla odluka suda u Osijeku, ona da je tada bila u Njemačkoj gdje je otišla raditi pa kad ju je odvjetnik nazvao odmah da je sve tamo napustila i došla nazad u Hrvatsku, znači, nju da je njezin odvjetnik kontaktirao u svezi te odluke suda u Osijeku, a Ugovor o radu iz 2020. joj je OĆ dao na potpis kada je došla u banku; te kao drugo onog dijela u koje upitana da li joj je OĆ tom prilikom rekao zašto se sklapa novi ugovor o radu tužiteljica odgovara da se ne sjeća točno što su oni tom prilikom pričali, ona da je znala da je vraćena na rad, da je banka prihvatila nju nazad na posao i da joj je bilo samo bitno da radi, to da je bilo vrijeme Covida.
9.7. Kada sve gore izneseno sud konačno cijeni u svezi činjenice koju sud utvrđuje ocjenom sadržaja spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-52/2024 ranije Pr-91/2019 i materijalnih dokaza koji prileže ovom spisu, činjenice da je ovdje tuženik pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu donio unutar roka od 15 dana (23. listopada 2025.) računanog od dana kada je zaprimio presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025. (10. listopada 2025.) donesenu u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-52/2024, dakle, da je tuženik unutar roka propisanog čl. 116. st. 2. ZoR računanom od saznanja za činjenicu da je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad zbog utvrđenja suda da je radni odnos stranaka prestao otkazom iz 2017. godine koji proizvodi pravne učinke; ovaj sud kao nedvojbeno utvrđuje da je Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. sklopljen u izvršavanju pravomoćne sudske odluke donesene u radnom sporu koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod poslovnim brojem Pr-91/2019 kojom je tuženiku kao poslodavcu naloženo da tužiteljicu kao radnika vrati na ranije radno mjesto te da u slučaju nepostojanja takve sudske odluke tuženik s tužiteljicom ne bi sklopio Ugovor o radu od 15. lipnja 2020. za potrebe vraćanja tužiteljice na rad. Obzirom na takvo utvrđenje, sud dalje utvrđuje da je donošenje presude kojom se u ponovljenom postupku tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad pravomoćno odbija i to temeljem utvrđenja suda da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice proizvodi pravne učinke, presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-201/2025 od 11. rujna 2025., opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZoR.
9.8. Za istaknuti je pri tome da kada poslodavac ugovor o radu otkazuje zbog navedenog razloga kao osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa među strankama nije moguć, da od poslodavca nije opravdano očekivati da u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZoR prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu radniku omogućiti iznošenje obrane, ovo stoga što se ugovor o radu ne otkazuje zbog kakvog skrivljenog ponašanja radnika već zbog okolnosti koje su izvan djelovanja radnika i narav kojih okolnosti stoga nikakvo očitovanje radnika ne može izmijeniti.
9.9. Slijedom navedenog je sud predmetni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu od 23. listopada 2025. nezakonita i da tuženiku naloži da ju vratiti na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja te Odluke, ocijenio neosnovanim te ga je ovom presudom odbio.
10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Temeljem citirane je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška zatraženog u iznosu od 625,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom budući je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi ovom presudom odbijen u cijelosti dok je prihvatio kao osnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u zatraženoj visini od 625,00 Eura, budući je prema ocjeni ovog suda tuženiku u ovom postupku osnovano nastao trošak po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) u visini jednokratne nagrade za zastupanje u ovom prvostupanjskom postupku iz radnog odnosa sa poduzete do 4 radnje (1 x 250 bodova x 2,00 Eura) uvećano za zatraženi i sukladno Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%. Na tako je priznati parnični trošak tuženiku priznata i zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja ove odluke o naknadi troškova do isplate, ovo temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zadru, 29. rujna 2026. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku.
