Poslovni broj Gž R-81/2021-3

 

 

 

 

 

    U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. P. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. - R. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4361/2018 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj poslovni broj Pr-4361/2018 od 28. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju godišnje iznose naknade iz članka 25. Pravilnika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos naknade od dospijeća pa do isplate (ovaj iznos, datume dospijeća i kamatu tužitelj će odrediti po pozivu suda, a u skladu s člankom 186.b Zakona o parničnom postupku).

 

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate."

 

1.1. Točkom II/ izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.107,37 eur (8.343,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2020. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP).

 

2.1. Tužitelj u bitnome u žalbi ističe da je kao prethodno pitanje u ovome postupku dokazivao da je osmislio tehničko promicanje, da ga je predložio tuženiku, da je tuženik isto tehničko promicanje faktički prihvatio i primijenio odnosno da ga i nadalje primjenjuje, radi čega da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade /nagrade iz tužbenog zahtjeva.

 

2.2 Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Napominje se da je tužitelj istovremeno sa žalbom (u istom podnesku) podnio i prijedlog za ispravak presude o kojem je sud prvog stupnja odlučio te prijedlog odbio pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pr-4361/2018 od 16. studenog 2020.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika protiv tuženika kao poslodavca za isplatu naknade/nagrade za primjenu izumiteljskog djela, pri čemu tužitelj tvrdi da je njegov projekt prisilne naplate - Tehničko promicanje od 31. prosinca 2014. koje je on osmislio, izumiteljsko djelo primjenom kojeg da je tuženik ostvario dobitak te da  posljedično tome tužitelju sukladno članku 25. Pravilnika o izumima i tehničkim promicanjima od 29. travnja 1999. („HP Glasnik 5/99“ - dalje: Pravilnik o izumima) pripada naknada u visini od 10% od dobitka.

 

7. Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Stručni suradnik, Ured za pravne poslove na području G. Z. i Z. županije, s početkom rada od 16. lipnja 2013.,

- zbog prethodnog pravničkog znanja stečenog radom u odvjetničkom uredu te kao sudski savjetnik na ovršnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tužitelj je nakon zapošljavanja dobio zadatak izraditi prijedlog kako što efikasnije realizirati naplatu potraživanja prema Ugovorima o korištenju E. usluge u pogledu čega se u to vrijeme kod tuženika očekivao porast velikog broja predmeta vezanih za neplaćene korisničke račune,

- tužitelj je izradio, razradio i ponudio poslodavcu „Projekt prisilne naplate potraživanja E. od 1. kolovoza 2013.“ (dalje Projekt) kojom se nudio model  naplate potraživanja putem resursa unutar kuće poslodavca, bez prodaje potraživanja trećim osobama i bez angažiranja odvjetničkih kuća,

- predmetni Projekt bio je u faktičnoj primjeni kod poslodavca za vrijeme trajanja rada tužitelja kod tuženika, te se uspješno provodio na obradi masovnih predmeta naplate E. potraživanja

- odlukom od 30. listopada 2014. Uprava društva tuženika odlučila je tužitelju isplatiti 4.000,00 kn jednokratne novčane naknade uz obrazloženje u bitnome da je prihvaćanje ideje tužitelja, osmišljen i poboljšan tehnološki proces u obradi ovršnih predmeta,

- tužitelj je 31. prosinca 2014. podnio tuženiku Prijedlog za utvrđivanje postojanja izuma odnosno tehničkog promicanja (dalje Prijedlog) uz koji je priložio razrađeni Projekt pod nazivom “Tehničko promicanje - Inovativan sustav upravljanja, zastupanja i obrade masovnog broja ovršnih, parničnih upravnih, pravnih i drugih sličnih predmeta i Prikaz implementiranog inovativnog sustava zajedno sa opisom svih važnijih radnih procedura, poslova zastupanja te pratećih poslova vezanih uz rješavanje predmeta E. ovrhe“ (dalje u tekstu: tužiteljevo Tehničko promicanje),

- radi se o tri detaljno razrađena prijedloga za utvrđivanje izuma, odnosno tehničkih promicanja opisana u članku 9. tuženikova Pravilnika o izumima: pod brojem 1. - tehničko promicanje u smislu poboljšanog tehnološkog procesa rada na ovršnim predmetima E. ovrha, pod brojem 2. - prijedlog daljnje tehničke nadogradnje postojećeg sustava koji je spreman za komercijalizaciju; pod brojem 3. - daljnja tehnička nadogradnja postojećeg sustava koji je spreman za komercijalizaciju,

- Povjerenstvo za razmatranje i ocjenjivanje prijedloga izuma odnosno tehničkog promicanja imenovano odlukom Uprave tuženika, sastavljeno od pet članova (dalje: Povjerenstvo) na sjednici od 21. siječnja 2015. donijelo je jednoglasnu Odluku (dalje Odluka Povjerenstva) kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog za utvrđivanje postojanja izuma, odnosno tehničkog promicanja radnika, u odnosu na tehnološki proces rada na ovršnim predmetima po osnovi tražbina prema dužnicima - pretplatnicima E. usluge (točka 1.) te nisu prihvaćeni prijedlozi na uvođenje bar - kod tehnologije (točka 2.) niti uvođenje kuvertiranja računa društva za obavljene poštanske usluge (točka 3.),

- u bitnome iz obrazloženja Odluke Povjerenstva proizlazi da predloženo tužiteljevo Tehničko promicanje obuhvaća primjenu poznatih tehničkih i tehnoloških postupaka u okviru redovite obveze podnositelja prijedloga (tužitelja) iz radnog odnosa odnosno korištenje poznatih tehnoloških alata i procedura koji su svima na raspolaganju unutar programa Microsoft Office te da stoga navedeni Prijedlog temeljem važećih propisa i članka 7. Pravilnika o izumima ne predstavlja tehničko promicanje, odnosno tehnološko unaprjeđenje koje zahtijeva zaštitu dok u preostalom dijelu Prijedlog za utvrđivanje postojanja izuma, odnosno tehničkog promicanja tužitelja nije prihvaćen,

- tuženik je Odlukom od 11. ožujka 2015. stavio izvan snage Pravilnik o izumima iz 1999., koja odluka je objavljena u „HP Glasniku“ broj 8 od 12. ožujka 2015. te je Pravilnik o izumima prestao važiti protekom osam dana od objave,

- tuženik je tužitelju Odlukom od 17. ožujka 2015. otkazao ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, koji otkaz je u sudskom radnom sporu utvrđen nezakonitim, međutim u vrijeme presuđenja u ovome predmetu tužitelj još uvijek nije bio vraćen na rad kod tuženika zbog nove odluke o otkazu i nastavnog radnopravnog - statusnog spora uz koji je tužitelj protiv poslodavca pokrenuo i antidiskriminacijski spor.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da ne postoji pravni osnov tužiteljevog potraživanja, odnosno da ne postoji materijalno pravo iz kojeg bi tužitelj crpio svoje pravo na utuženu nagradu. To stoga što je  tuženikov interni akt - Pravilnik o izumima iz 1999. stavljen van snage, pa sud smatra da zbog nepostojanja internog akta ali i nepostojanja pojedinačnog akta odnosno odluke tuženika temeljem koje bi tužiteljevo Tehničko promicanje bilo izumiteljsko djelo, tužitelju ne pripada nikakva novčana nagrada, odnosno naknada. Sud, nadalje, utvrđuje da je po primitku dopisa poslodavca kojim ga se obavještava da se ne radi o izumiteljskom djelu u odnosu na prijavljeno Tehničko promicanje, tužitelj trebao reagirati poduzimanjem zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa sve u zadanim rokovima sukladno članku 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR/14), koju tužitelj nesporno nije poduzeo. Prvostupanjski sud nalazi da bi tek u slučaju uspjeha u takvom sudskom postupku tužitelj imao pravni osnov za isplatu utužene naknade dok je u ovome sporu predmet odlučivanja samo isplata, a ne utvrđenje da se radi o izumiteljskom djelu. Stoga, prvostupanjski sud smatra da je Odluka Povjerenstva poslodavca kojom se tužitelju ne priznaje izumiteljsko djelo proizvela pravne posljedice radi čega tužitelj ne može s uspjehom u ovoj parnici tražiti samo isplatu, kada nije dokazao postojanje svog izumiteljskog djela.

 

8.1. Slijedom toga, zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj zbog povrijeđenog prava iz radnog odnosa u sudskom postupku morao predložiti utvrđenje postojanja izumiteljskog djela te da je tužitelj tek nastavno na takav tužbeni zahtjev mogao zahtijevati isplatu novčanog potraživanja, jer da utvrđenje postojanja izumiteljskog djela predstavlja prethodno pitanje za osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata novčane naknade koja je predmet ovog spora. Prema stajalištu suda za isplatu mora biti utvrđeno postojanje izumiteljskog djela, a kako je tužiteljev tužbeni zahtjev uperen samo na isplatu, bez utvrđenja postojanja izumiteljskog djela, onda tužitelj nema pravo na izumiteljsku nagradu/naknadu.

 

9. Zbog prednje iznesenog, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti dok je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tužitelja, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

11. Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Tuženik u žalbi pravilno upire na odredbe ZR/14 koje u ovom slučaju dolaze u primjenu a uređuju pitanje „Izuma i tehničkih unapređenja radnika“ na koje se i sud prvog stupnja pravilno poziva. Kako je ZR/14 stupio na snagu 7. kolovoza 2014. a utuženo razdoblje se odnosi i na raniji period, tada u primjenu dolaze i odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje: ZR/09.) koje na identičan način uređuju ovu problematiku.

 

12.1. Tako je odredbom članka 98. ZR/14 (članak 90. ZR/09.), između ostalog, propisano da je radnik dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u vezi s radom (stavak 1.), da je radnik podatke o izumu iz stavka 1. dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja poslodavca (stavak 2.), da izum iz stavka 1. pripada poslodavcu, a da radnik ima pravo na nagradu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom (stavak 3.) te da ukoliko nagrada nije utvrđena na način iz stavka 3., sud će odrediti primjerenu nagradu (stavak 5.). 

 

12.2.  U članku 100. ZR/14 (članak 92. ZR/09), propisano je između ostalog, da ako poslodavac prihvati primijeniti tehničko unaprjeđenje koje je predložio radnik, dužan mu je isplatiti nagradu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom (stavak 1.) a ako nagrada nije utvrđena na način iz stavka 1., sud će odrediti primjerenu nagradu (stavak 3.).

 

13. Tužitelj bez uporišta u žalbi tvrdi da iz razloga što citiranim odredbama općeg propisa odnosno ZR-om nije propisano da bi osnova za isplatu nagrade za tehničko unaprjeđenje bila odluka poslodavca o postojanju tehničkog unaprjeđenja ili izuma te da bilo koji opći ili pojedinačni akt poslodavca koji bi propisivao da se takva odluka donese kao preduvjet za plaćanje nagrade/naknade, bi bila nezakonita.

 

14. Tužitelj je izgubio iz vida posebni propis koji je u relevantno vrijeme bio na snazi - Zakon o patentima („Narodne novine“ 173/03., 87/05., 54/05., 76/07., 30/09., 128/10., 49/11., 76/13., 46/18., 16/20.) koji uređuje pitanje zaštite izuma.

 

15. Jednako tako u primjenu dolaze odredbe tuženikova općeg akta odnosno Pravilnika o izumima iz 1999., koji je stavljen izvan snage tek ožujku 2015., dakle, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, bio je u primijeni u dijelu razdoblja za koje tužitelj traži isplatu naknade odnosno u vrijeme kada je tužitelj od tuženika zatražio priznavanje Tehničkog promicanja, pozivajući se upravo na odredbe ovog Pravilnika kao što to čini i predloženim tužbenim zahtjevom za isplatu naknade upravo prema tome Pravilniku. Ovim Pravilnikom detaljno je bio uređen odnos između radnika - izumitelja i tuženika kao poslodavca u svezi sa zaštitom i uporabom izuma i tehničkih promicanja (unapređenja).

 

  15.1. Tako je Pravilnikom o izumima određeno što se smatra izumiteljskim djelom, među koje pripada i tehničko promicanje (članak 2.), prava i dužnosti radnika izumitelja (članak 3.), što predstavlja a što ne tehnička promicanja (članak 5. - 7.), zatim postupak utvrđivanja i postojanja izuma i tehničkog promicanja te mogućnost primjene (članak 9. - 21.), vrednovanje izumiteljskog rada, odnosno pitanje naknade na koju izumitelj ima pravo (članak 22. - 29.) te primjenu izumiteljskog djela (članak 30. - 31.).    

 

15.2. Pravilnikom o izumima u članku 4. je propisano da ako je za pojedina izumiteljska djela zakonom uređena zaštita tih djela kao i prava izumitelja tj. autora, jednaka zaštita i prava primjenjivat će se unutar Društva ako je djelo od značaja za Društvo (stavak 1.) te da se tehnička promicanja ostvarena u Društvu štite pod uvjetima i na način određen Pravilnikom o izumima i zakonom (stavak 2.). Člankom 8. Pravilnika o izumima je propisano da se tehničko promicanje štiti rješenjem o prihvaćanju tehničkog promicanja, zatim člankom 21. da Odluku o primjeni izumiteljskog djela  u Društvu donosi Uprava Društva na prijedlog povjerenstva dok je u člankom 30. predviđeno da se izumiteljsko djelo ne može primjenjivati u Društvu prije nego Uprava Društva donese odluku  o njegovoj primijeni.

 

16. Tuženikov pojedinačni akt odnosno Odluka Povjerenstva kojom se odbija prijedlog tužitelja za priznavanje tehničkog unapređenja i ne prihvaćaju prijedlozi, donesena je upravo pozivom na odredbe Pravilnika o izumima te pozivom na odredbe članka  5., članka 8., članka 10. i  članka 11. Zakona o patentu sve u svezi s citiranim člankom 100. ZR/14.

 

17. U provedenom postupku je utvrđeno da je ispoštivana procedura predviđena Pravilnikom o izumima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužiteljeva Prijedloga. Proizlazi da je sukladno članku 9. Pravilnika o izumima tužitelj kao autor djela predložio poslodavcu prihvaćanje tužiteljevog Tehničkog promicanja tehničkim unaprjeđenjem, da je Prijedlog sadržavao sve propisano člancima 11. i 12.  Pravilnika o izumima, da je povodom tužiteljevog Prijedloga kod tuženika oformljeno peteročlano Povjerenstvu prema članku 13. Pravilnika o izumima, da je imenovano Povjerenstvo na sjednici donijelo Odluku kojom odbija odnosno ne prihvaća Prijedlog tužitelja, sa kojom Odlukom je tužitelj bio upoznat.

 

18. Dalje je utvrđeno da Uprava tuženika nije donosila Odluku o primjeni izumiteljskog djela kod tuženika u smislu članka 21. Pravilnika o izumima, očito s  obzirom da je Odluka Povjerenstva o Prijedlogu tužitelja bila negativna uz utvrđenje da se ne radi o izumiteljskom djelu nego korištenju i povezivanju već postojećih i dostupnih računalnih rješenja. Posljedično tomu treba zaključiti da se tužiteljevo Tehničko promicanje nije moglo primjenjivati kod tuženika u svojstvu izumiteljskog djela te je izostala Odluka Uprave tuženika o primjeni tužiteljevog Prijedloga u tom smislu (članak 30. Pravilnika o izumima). Osim toga, nije utvrđeno niti da je predmetno Tehničko promicanje zaštićeno rješenjem o prihvaćanju tehničkog promicanja u smislu članka 21. Pravilnika o izumima niti da je tužitelj proveo postupak priznavanja i zaštite izuma sukladno odredbama tada važećeg Zakona o patentima. 

 

19. Radi svega iznesenog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u situaciji kada je sukladno internom propisu poslodavca odnosno općem aktu važećem u relevantno vrijeme odlučeno da tužiteljevo Tehničko promicanje nije steklo status izuma odnosno tehničkog unaprjeđenja niti tužitelj status izumitelja, da protiv takve Odluke tužitelj nije poduzimao odgovarajuću pravnu zaštitu, da je pitanje prirode tužiteljevog Tehničkog promicanja kao izumiteljskog dijela i dalje sporno jer tuženik osporava da bi se radilo o izumu ili tehničkom unapređenju budući da tuženik smatra da se radi o korištenju poznatih tehnoloških alata i procedura koji su svima na raspolaganju unutar programa Microsoft Office, tada tužitelj nema pravo na izumiteljsku naknadu/nagradu predviđenu člankom 25. Pravilnika o izumima, kako je to upravo tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom.

 

19.1. Budući da nije utvrđeno da je tuženik prihvatio primijeniti tužiteljevo Tehničko promicanje iz prosinca 2014. kao tehničko unapređenje, tada tužitelj nema pravo na nagradu niti prema članku 100. stavak 1. ZR/14 (članak 92. stavak 1. ZR/09), na koju se poziva u žalbi. 

 

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.). 

 

21. Stoga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 9. svibnja 2024.

                                       

 

                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Ivanka Maričić-Orešković, v.r.