1

 

Poslovni broj 13 P-520/2013-121

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz S., , OIB: … kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika 1. Općine L. sa sjedištem u L., , OIB: … koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & K. d.o.o. sa sjedištem u Z.,  i 2. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi poništenja rješenja i dr., nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2024. i nakon objave dana 9. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e :

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „I. Poništava se odluka tuženika ad 1 Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006.

 

              podredno

 

              Utvrđuje se ništetnom odluka tužene 1. Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006.

 

              II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine L. kao prodavatelja i K. I. kao kupca KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-33.

 

              III. Nalaže se tuženiku temeljem provedenog javnog natječaja sklopiti  kupoprodajni ugovor s tužiteljem u skladu s uvjetima  iz ponude.

 

              IV. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete i to:

 

              1) zbog izgubljene zarade za period od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2020. iznos od 157.263,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja za 2012. teče na iznos od 1 858,12 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 5.043,47 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 11.095,63 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 13.962,43 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 25.336,78 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 25.934,04 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 20.970,20 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

 

              2) zbog gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske iznos od 22.297,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. listopada 2007. po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

 

              3) zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha za period od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2020 iznos od 53.548,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za 2010. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2011. do isplate; za 2011. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2012. do isplate; za 2012. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 4.327,00 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              V. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju tržišnu vrijednosti nekretnine oznake kčbr. 1491 k.o. K. u iznosu od 242.602,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              V. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“.

 

              II. Nalaže se tužitelju R. K. iz S., , OIB: … da tuženoj 1. Općini L. sa sjedištem u L., , OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tužitelju R. K. iz S., , OIB: … da tuženoj 2. Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29.885,00 EUR, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi od 12. listopada 2007. godine tužitelj je naveo da je temeljem javnog natječaja objavljenog u Narodnim novinama 45/06 od 24. travnja 2006. za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine L. podnio ponudu za kupnju poljoprivrednog zemljišta zajedno  s  uplaćenom jamčevinom i potrebnom dokumentacijom za natječaj. Nakon što je 30. studenog 2006. primio dopis tuženika o rezultatima natječaja za prodaju bez upute o pravnom lijeku tužitelj je izjavio žalbu kojom je tražio poništenje rješenja o prodaji. Tužena Općina L. temeljem objavljenog natječaja primila je tri ponude i to A. M. iz S. na iznos od 201.999,99 kuna, I. K. iz Z. na iznos od 200.000,00 kuna i ponudu tužitelja na iznos od 300.000,00 kuna. Iako je tužitelj bio najpovoljniji ponuditelj, Općinsko vijeće Općine L. donijelo je odluku o izboru ponude obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I. K. koji je ponudio najnižu cijenu za zemljište. Tužitelj napominje da je pravo prvokupa imala jedino osoba koja je vlasnik poljoprivrednog gospodarstva upisanog u upisnik poljoprivrednih gospodarstava i ima prebivalište odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj. Smatra da pravo prvokupa u Općini L. ne može imati osoba s mjestom prebivališta u Z. u trenutku provedbe natječaja jer temeljem odredbe članka 26 i 26a Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/2001, 87/2002, 48/2005, 90/2005) prvenstveno pravo kupnje ima fizička i pravna osoba s mjestom prebivališta odnosno sjedišta na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj. Tužitelj tvrdi da je I. K. tek 3. ožujka 2007. prijavio prebivalište u Općini L., a natječaj je objavljen 19. travnja 2006. Nadalje tužitelj ističe kako je nadležno ministarstvo odnosno 2. tužena izdala nezakonitu suglasnost za prodaju poljoprivrednog zemljišta, a da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije dalo svoje mišljenje zbog čega je postupak prodaje nezakonit. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti rješenje Općine L. o prodaji poljoprivrednog zemljišta, utvrditi da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta zaključen između 1. tužene i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I. K., naložiti 1. tuženoj temeljem provedenog javnog natječaja sklopiti kupoprodajni ugovor s tužiteljem u skladu s uvjetima iz natječaja te naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 400.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. travnja 2006. godine sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. U odgovoru na tužbu 1. tužena Općina L. osporila je tužbeni zahtjev u cijelosti, ali nije osporila da se tužitelj javio na natječaj 1. tužene za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine L. koji je objavljen u Narodnim novinama broj 45/06 od 24. travnja 2006. i da je u zakonskom roku podnio ponudu za kupnju zemljišta s uplaćenom jamčevinom i potrebnom dokumentacijom za natječaj. Isto tako, tužena nije osporila da je 30. studenog 2006. tužitelj primio dopis tužene kojim je obaviješten o rezultatima natječaja za prodaju bez upute o pravnom lijeku te da je tužitelj izjavio žalbu kojom je tražio poništenje rješenja o prodaji. Ne osporava ni da su temeljem objavljenog natječaja tuženoj dostavljene ponude A. M. iz S. na iznos od 201.999,99 kuna, I. K. iz Z. na iznos od 200.000,00 kuna i tužitelja R. K. iz S. na iznos od 300.000,00 kuna. Međutim, tužena u cijelosti osporava navod tužitelja da je on bio najpovoljniji ponuditelj budući da je najpovoljnija bila ponuda I. K.. Naime, natječajna komisija, a kasnije i Općinsko vijeće Općine L. cijenili su ozbiljnost svih ponuda, a pogotovo gospodarski program svakog ponuđača te gospodarski program izabranog ponuđača I. K. koji je utvrđen kvalitetnim, detaljnim, uvjerljivim i krajnje realnim te je uz opće dijelove sadržavao i podatke o tipovima i površinama nasada, o prerađivačkim i rashladnim kapacitetima, pomoćni program, izabrani ponuditelj je imao radne strojeve i organizacijsku shemu provođenja programa, a osim toga priložio je i cjeloviti projekt za podizanje šljivika na raznim lokacijama u Lici. U odnosu na pravo prvokupa 1. tužena ističe kako je odredbom članka 26a Zakona o poljoprivrednom zemljištu utvrđen redoslijed pravnih i fizičkih osoba te je izabrani ponuđač u trenutku provođenja javnog natječaja jedini bio upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te je time ispunio uvjet iz citiranog članka kao i zakonski uvjet da će se baviti ekološkom proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Tužena osporava i navode tužitelja kako je nadležno ministarstvo odnosno 2. tužena izdala nezakonitu suglasnost za prodaju poljoprivrednog zemljišta i da državno odvjetništvo nije dalo svoje mišljenje budući da sama činjenica da je ministarstvo dalo suglasnost za javni natječaj ukazuje na činjenicu da je i prodaja poljoprivrednog zemljišta bila zakonita. Zaključno tužena ističe prigovor stvarne nenadležnosti suda smatrajući kako odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja radi poništenja odluke 1. tužene o prodaji predmetnog zemljišta nije u nadležnosti općinskog već upravnog suda. Naime, kako tužitelj zahtijeva poništenje akta 1. tužene koji je po svojoj naravi upravni akt, tužena smatra kako se ovaj sud treba oglasiti stvarno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom upravnom sudu. Slijedom svega navedenog 1. tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

3. U odgovoru na tužbu od 12. ožujka 2008. godine 2. tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

4. Na ročištu održanom 22. travnja 2008. godine 2. tužena je istaknula da je davanje suglasnosti u  nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva te da se ukoliko takva suglasnost izostane po proteku 15 dana temeljem članka 47 Zakona o poljoprivrednom zemljištu smatra da je takva suglasnost dana. Ujedno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer smatra da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 48/05) pa stoga nije niti mogao biti izabran kao najpovoljniji ponuditelj što znači da nije pretrpio nikakvu štetu.

 

4.1. Raspravnim rješenjem suda od 22. travnja 2008. pozvan je tužitelj da dostavi dokumentaciju na koju se poziva u tužbi.

 

5. U podnesku od 22. travnja 2008. tužitelj je naveo da nije točna tvrdnja 1. tužene da je Općinsko vijeće Općine L. ocijenilo ozbiljnost svih ponuda i gospodarski program svakog ponuđača nakon čega je za najpovoljnijeg ponuditelja izabran I. K. budući da je tužitelj ispunio sve elemente natječaja i dostavio kratki gospodarski program sukladno točki 4 javnog natječaja. Tužitelj dalje ističe da je člankom 26 Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano da prvenstvo prava kupnje ima fizička i pravna osoba koja je sudjelovala u natječaju iz članka 23 Zakona o poljoprivrednom zemljištu pod uvjetom da je upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava i ima prebivalište odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj, međutim u trenutku provedbe natječaja I. K. nije imao sjedište odnosno prebivalište na području jedinice lokalne samouprave koja je provela natječaj.

 

6. U podnesku od 3. lipnja 2008. godine 1. tužena ističe kako tužitelj tužbom traži poništenje rješenja Općine L. o prodaji poljoprivrednog zemljišta, međutim riječ  je o  odluci Općinskog vijeća Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine L., dakle riječ je o aktu 1. tužene koja je u naravi upravni akt donesen u skladu s odredbom  članka 23 stavka 2 Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ujedno 1. tužena ne osporava da je tužitelj zadovoljio formu javnog natječaja, no prilikom ocjenjivanja ozbiljnosti ponuda cijenio se sadržaj ponuda s gospodarskim programom sva tri ponuditelja. Nadležno tijelo 1. tužene utvrdilo je da je gospodarski program tužitelja uopćen, nedorečen, neodređen i prije svega neizvediv jer je u istome nedostajao cijeli niz podataka i elemenata. Naime, točkom 4 natječaja bilo je propisano da gospodarski program mora sadržavati podatke o podnositelju zahtjeva, opis gospodarstva, namjenu korištenja i lokalitet zemljišta, tehničko-tehnološke karakteristike gospodarskog rada i potrebnu mehanizaciju za obradu zemljišta koje je predmet kupnje i prikaz očekivanih troškova i prihoda te posebnu naznaku kada se radi o ekološkoj proizvodnji. Nadalje 1. tužena ne osporava da odabrani ponuditelj koji je jedini bio pravna osoba odnosno imao OPG nije imao sjedište na području Općine L., međutim niti ostala dva ponuditelja kao fizičke osobe nisu imale prebivalište na području Općine L.. Slijedom toga, mjerodavno tijelo 1. tužene uzelo je u obzir ostale kriterije iz članka 26 Zakona o poljoprivrednom zemljištu i utvrdilo da izabrani ponuditelj ima prvenstveno pravo kupnje jer ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te je isti prihvatio najviše ponuđenu cijenu. Osim što je izabrani ponuditelj ponudio najbolji i najkvalitetniji gospodarski program, zadovoljio je i zakonski uvjet da će se baviti ekološkom proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Uz podnesak 1. tužena je dostavila izjavu izabranog ponuditelja I. K. da je spreman prihvatiti i platiti najveću ponuđenu cijenu iz važećih pristiglih ponuda, ponudu I. K. za kupnju predmetnog zemljišta od 8. svibnja 2006., dokaz o uplati jamčevine, rješenje Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba od 3. ožujka 2006. o upisu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I. K. u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, izvadak iz katastra zemljišta za susjednu kčbr. 402/1 k.o. D. R., program podizanja trajnih nasada u L., projekt prof. dr. sc. I. M., dipl. ing. iz Z. za podizanje šljivika u L. na lokalitetima P., L., R. i O. i projekt A. inženjering d.o.o. iz S. b. od 14. veljače 2005.

 

7. U podnesku od 7. listopada 2008. tužitelj je naveo da je neosnovan prigovor 1. tužene o promašenoj aktivnoj legitimaciji te da je odluka 1. tužene o izboru najpovoljnijeg ponuditelja akt poslovanja, a ne upravni akt. Tužitelj ponavlja da je izabrani ponuditelj I. K. imao prijavljeno poljoprivredno gospodarstvo u Z., u , a ne u L. pa nije mogao koristiti prvenstveno pravo kupnje u odnosu na tužitelja jer nije imao prebivalište niti sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj. I. K. je i sam u ponudi i izjavi kojom prihvaća najveću ponuđenu cijenu naveo svoje prebivalište u gradu Z.. Tužitelj tvrdi da su neutemeljeni navodi 1. tužene da je I. K. imao bolje uvjete jer to ne dokazuje odgovarajućim ispravama osim dokumentacijom koju svatko može preuzeti s interneta. Smatra da gospodarski program I. K. ni po čemu nije bolji od programa tužitelja tim više što se natječajna komisija u zakonskom roku nije očitovala o dostavljenim programima niti je u natječajnoj dokumentaciji kriterij gospodarskog programa niti bilo koji drugi kriterij vrednovan posebnom ocjenom. Smatra da je tvrdnja da I. K. ima cjelovit projekt za podizanje nasada na lokalitetima u P., L., R. i O. nebitna i nije ni u kakvoj vezi sa prodajom predmetnog poljoprivrednog zemljišta u Općini L.. U odnosu na navod 2. tužene o davanju suglasnosti tužitelj ističe da je isti nejasan, ali i zabrinjavajući jer bi upravo postupak davanja suglasnosti državnog odvjetništva dalo pravni legitimitet provedenom. Tužitelj smatra da Općinsko vijeće Općine L. nije zakonito ocijenilo sve primljene ponude. Naime, Zakon propisuje kriterije za odabir ponuditelja između onih koji imaju prvenstveno pravo kupnje s time da ne proizlazi da bi neki drugi kriterij imao prednost u odnosu na ostale nego se svi uzimaju u obzir. Tužitelj ističe da je neosnovana tvrdnja 1. tužene da je izabran gospodarski program I. K. najkvalitetniji i najuvjerljiviji budući da program ponuditelja I. K. sadrži svega 11 redaka odnosno podjednako kao i gospodarski program tužitelja, a ostala dokumentacija dostavljena uz ponudu i to elaborat podizanja voćnjaka u L. i kopije stručne literature o uzgoju šljiva nisu ni u kakvoj vezi s elementima natječaja kao i ostali dostavljeni dokumenti u prilogu ponude. Tužitelj navodi da je nesporan datum objave natječaja odnosno 24. travnja 2006., međutim uvidom u kopiju ponude I. K. iz Z. i podatke Općine L. vidljivo je da je ponuda predana 11. svibnja 2006., dakle točno 18 dana nakon objave natječaja. Tužitelj ističe da je Zakonom o općem upravnom postupku kao i Zakonom o parničnom postupku propisan način i rok dostave pismena koji počinje teći prvog sljedećeg dana od objave. Smatra da je u konkretnom slučaju rok za dostavu ponuda istekao 9. svibnja 2006. dok je ponuda I. K. dostavljena 11. svibnja 2006. pa je istu po mišljenju tužitelja nadležno tijelo moralo odbaciti kao nepravodobnu.

 

8. Svjedok S. K. u svom je iskazu navela da obavlja poslove načelnika Sektora za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstava i ruralnog gospodarstva; da je u konkretnom slučaju provedbe predmetnog natječaja Ministarstvo dalo suglasnost na predmetni natječaj; da se najprije utvrđuje je li natjecatelj prijavljen kao OPG, je li OPG u sustavu PDV-a i jesu li pravne osobe registrirane za poljoprivrednu djelatnost; da je u konkretnom slučaju 1. tužena Općina L. donijela odluku o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta 6. lipnja 2006. s obrazloženjem i tabličnim dijelom zapisnika kojim su utvrđeni kriteriji odabira ponuditelja; da niti jedan od ponuditelja nije imao prebivalište odnosno sjedište u Općini L. iako Zakon daje prednost ponuditeljima s područja konkretne općine; da u slučaju kad niti jedan ponuditelj ne ispunjava taj kriterij da se onda odlučuje prema drugim mjerodavnim kriterijima; da je najpovoljniji ponuditelj morao prihvatiti najvišu ponuđenu cijenu jer se u suprotnom uzimaju u obzir sljedeći kriteriji i stavlja se ponuda drugom ponuditelju; da su sve tri ponude pristigle u zakonskom roku i da su sve razmatrane te su bile valjane s time da je izabrani ponuditelj I. K. jedini ispunjavao kriterij OPG-a koji je ujedno bio prvi kriterij za donošenje odluke, međutim, da taj kriterij nije uvjet već prioritet kod prava prvokupa; da u konkretnom slučaju I. K. nije u predmetnom natječaju izabran temeljem prava prvokupa već prema zakonskim kriterijima te da Zakon o poljoprivrednom zemljištu niti ne poznaje pravo prvokupa.

 

9. Svjedok I. P. u svom je iskazu naveo da je u travnju 2006. godine kada je raspisan natječaj za prodaju predmetnog zemljišta obavljao poslove pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela u Općini L.; da je sudjelovao u otvaranju ponuda u svojstvu zapisničara 11. svibnja 2006. godine; da se sjeća da je natječajna komisija donijela odluku o odabiru OPG-a I. K. i da su stigle još dvije ponude fizičkih osoba koje su imale namjeru baviti se poljoprivrednom djelatnošću; da niti jedan od natjecatelja nije imao prebivalište na području Općine L. pa je prednost dana OPG-u I. K.; da se nadležno državno odvjetništvo nije očitovalo o nacrtu ugovora pa se sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu smatralo da postoji suglasnost; da su sve tri ponude na natječaj dostavljene u zakonskim rokovima; da je otvaranje ponuda na natječaj bilo javno i da je otvaranju ponuda bio prisutan jedino I. K.; da su vrednovani svi kriteriji prilikom odabira najpovoljnijeg ponuditelja, ali da zakonom nije precizirano koji su to kriteriji već Općina utvrđuje da li je ponuđeni program realan i provediv.

 

10. Svjedok I. S. P. u svom je iskazu navela da je tijekom 2006. godine u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva obavljala poslove pomoćnika ministra te je bila upoznata s predmetnim natječajem budući da je Ministarstvo bilo nadležno za davanje suglasnosti po prijedlogu Općine; da je Ministarstvo na raspisani natječaj dalo suglasnost, a državno odvjetništvo klauzulu pravne valjanosti ugovora; da bi Ministarstvo u slučaju da je ocijenilo da natječaj nije zakonit uskratilo suglasnost; da se u pogledu kriterija za odabir rukovodilo redoslijedom prvenstva i zakonom.

 

11. Svjedok A. S. u svom je iskazu navela da je u vrijeme objave predmetnog natječaja bila predsjednica Općinskog vijeća i član natječajne komisije za prodaju poljoprivrednog zemljišta; da se sjeća da je na natječaju izabran I. K. koji je imao prednost jer je imao OPG; da nitko od prijavljenih ponuditelja nije imao prebivalište na području Općine L.; da su sve ponude pristigle u roku i da se na istima mora nalaziti prijamni pečat; da se sjeća da je I. K. imao impresivan i opsežan projekt; da su otvaranju ponuda slobodno mogli prisustvovati svi ponuditelji.

 

12. Svjedok I. K. u svom je iskazu naveo da je njegova ponuda u Općini L. primljena 8. svibnja 2006. te je dobio potvrdu Općine L. o datumu primitka; da se sjeća da je to bio posljednji dan za predaju ponude natječajnoj komisiji; da je njegova ponuda sadržavala program podizanja voćnjaka i trajnih nasada i projektnu dokumentaciju; da je uplatio jamčevinu u iznosu od 16.255,50 kuna; da je osobno pristupio otvaranju ponuda i da su otvorene tri ponude; da se o ponudama nije raspravljalo; da su ga iz Općine L. obavijestili da je njegov program najprihvatljiviji s time da je morao prihvatiti najvišu ponuđenu cijenu što je i učinio pisanom izjavom od 11. svibnja 2006. godine; da mu je 6. lipnja 2006. dostavljena odluka Općine o izboru njegove ponude kao najpovoljnije; da je svoju ponudu realizirao na način da je zasadio 11000 sadnica šljiva, 3400 sadnica trešanja, 1 h malina i 1 h borovnica te je izgradio bunar za opskrbu vodom; da je u siječnju 2007. Županijsko državno odvjetništvu u Zagrebu dalo suglasnost za kupoprodaju zemljišta te da je nakon toga provedena uknjižba u zemljišnoj knjizi; da je njegova adresa u trenutku podnošenja ponude bila u Z., .

 

13. Iz iskaza tužitelja R. K. da se na predmetni natječaj javio s najpovoljnijom ponudom; da mu Općina L. nije dostavila odluku o prodaji od 6. lipnja 2006. niti vratila jamčevinu u roku od 8 dana; da izabrani ponuditelj I. K. u vrijeme objave natječaja nije imao prijavljeno prebivalište na području Općine L. već na području Grada Z.; da ni on nije imao prijavljeno prebivalište na području Općine L.; da I. K. uz ponudu nije priložio potvrdu Porezne uprave o upisu poreznih obveznika na dohodak, dokaz da je vlasnik ili zakupac susjednog zemljišta, izjavu kupca da dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja kao ni valjan dokaz o sudjelovanju u Domovinskom ratu; da I. K. nije realizirao gospodarski program na koji se poziva u ponudi na natječaj, a što je bio uvjet pri ostvarenju prava prednosti; da se odlučio baviti poljoprivrednom djelatnošću; da je već u natječajnoj dokumentaciji naveo da će naknadno dostaviti analizu terena; da se naknada štete koju zahtijeva odnosi na godišnji prirast u grlima odnosno stoci i na mogućnost ostvarenja poticaja te na kamate koje se odnose na vraćenu jamčevinu po proteku 5 mjeseci; da nije dostavio detaljan gospodarski program jer isti zahtijeva stručnu ekspertizu koju nije mogao dostaviti u natječajnom roku.

 

14. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj 6 P-383/2007-31 od 1. prosinca 2010. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je uvidom u priloženu natječajnu dokumentaciju i cijeneći vjerodostojnost iskaza svjedoka zaključio da predmetni natječajni postupak nije proveden nezakonito te da je ponuditelj I. K. kao najbolji ponuditelj odabran primjenom kriterija redoslijeda prvenstva sukladno odredbi članka 26 Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

15. Povodom žalbe tužitelja protiv navedene presude Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću ukinuo je prvostupanjsku presudu rješenjem poslovni broj 4 Gž-1485/2011-2 od 10. rujna 2013. godine s obrazloženjem da je u trenutku objavljivanja natječaja na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je u cijelosti izmijenjen članak 26, a koji govori o prvenstvenom pravu kupnje te se za primjenu redoslijeda prvenstvenog prava izrijekom traži kumulativno ispunjene uvjeta: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u upisnik i prebivalište odnosno sjedište u općini na čijem području se prodaje poljoprivredno zemljište, a što prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora nije imao u vidu slijedom čega ni činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Uputa je drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud u nastavku postupka pravilnim pravnim pristupom predmetu spora utvrdi i raspravi sve odlučne činjenice pravno relevantne za zakonito presuđenje ovog spora na pravilan i zakonit način te u tu svrhu provede već provedene dokaze i daljnje dokaze koje eventualno u nastavku postupka predlože stranke, a potom pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza donese odluku utemeljenu na zakonu.

 

16. U nastavku postupka sud je usvojio prijedlog tužitelja i odredio dokaz izvođenjem poljoprivrednog vještačenja radi utvrđenja visine štete koju tužitelj trpi zbog nekorištenja nekretnine za vrijeme od 8 godina otkada nije u mogućnosti koristiti nekretninu te radi utvrđenja iznosa godišnjeg prihoda, sve sukladno ponudi tužitelja koju je predao uz natječajnu dokumentaciju.

 

17. Sudski vještak J. U. iz K. u svom nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2015. (list 257-259 spisa) naveo je da je izvršio pregled predmetne nekretnine kčbr. 1491 k.o. K. s tužiteljem i zamjenikom načelnika Općine L. D. J. dana 11. ožujka 2015. U nalazu vještak navodi da je tužitelj prema svom programu planirao sadnju crnog i običnog oraha na 8 hektara, sadnju lješnjaka na 2 hektra, uzgoj ovaca na 20 hektara i uzgoj puževa na 1 hektru predmetnog zemljišta. Na predmetnoj katastarskoj čestici prema mišljenju vještaka nema uvjeta za uzgoj puževa. Sudski vještak utvrdio je da bi u slučaju da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu istu mogao početi koristiti 2007. godine, a dohodak je mogao ostvarivati tek od 2012. pa nadalje zbog potrebnog vremenskog perioda za postizanje dohotka od proizvodnje. Vještak je utvrdio da zbog nemogućnosti kupnje predmetne nekretnine izmakla korist tužitelja iznosi ukupno 135.000,00 kuna, a taj se gubitak odnosi na proizvodnju janjadi u 2012., 2013. i 2014. godini te na proizvodnju oraha i lješnjaka u 2013. i 2014. godini.

 

18. Tužena Republika Hrvatska u očitovanju na nalaz vještaka navela je da su obračunske cijene koje je koristio vještak potpuno neprihvatljive budući da je cijena za janjad 500,00 kuna po grlu, a ne 700,00 kuna kako je naveo vještak, cijena oraha u ljusci 11,00 kuna, a ne 15,00 kuna te cijena lješnjaka u ljusci 12,00 kuna, a ne 15,00 kuna kako je naveo vještak.

 

19. U svom očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj je naveo da je suglasan s cijenama koje je utvrdio vještak, međutim, tužitelj je naveo kako vještak nije utvrdio vrijednost orahovog drveta radi čega je predložio da vještak izvrši i procjenu štete na ime gubitka vrijednosti prirasta drvne mase s time da uzme u obzir ukupan broj stabala oraha za razdoblje od 2007. do izrade nalaza odnosno vrijeme potrebno za komercijalni uzgoj orahovog drveta. Tužitelj je predložio da vještak izračuna i vrijednost državnih poticaja koji se dodjeljuju prilikom zasnivanja nasada i podizanja stada uzimajući u obzir da se Općina L. nalazi na području posebne državne skrbi te da izračuna vrijednost poticaja koje je mogao ostvariti od županije za troškove sadnica kao i dodatne subvencije.

 

20. U dopuni nalaza i mišljenja (list 271-273 spisa) sudski vještak izračunao je troškove podizanja nasada oraha i lješnjaka, vrijednost drvne mase oraha te iznos državne potpore koju je tužitelj mogao ostvariti temeljem Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (Narodne novine 141/2006). Tako je vještak utvrdio visinu štete koju je pretrpio tužitelj s osnova gubitka zarade u 2012. godini u iznosu od 14.000,00 kuna, u 2013. godini u iznosu od 38.000,00 kuna, u 2014. godini u iznosu od 83.000,00 kuna i u 2015. u iznosu od 105.200,00 kuna s osnova vrijednosti drvne mase oraha starih 8 godina, dakle sveukupno u iznosu od 160.000,00 kuna. Sudski vještak utvrdio je gubitak tužitelja u neostvarenim državnim poticajima za podignuti nasad oraha u iznosu od 134.400,00 kuna te za nasade lješnjaka u iznosu od 33.600,00 kuna. Vezano uz prigovor 2. tužene o cijeni janjadi te cijeni oraha i lješnjaka, vještak je naveo da je na području Ličko - senjske županije od 22. lipnja 2015. do 28. lipnja 2015. cijena janjadi po kilogramu žive vage iznosila 22,50 kn/kg, a budući da se janjad otkupljuje s težinom od 30 do 35 kilograma, vještak smatra da je prikazana dobit u proizvodnji janjadi u pisanom nalazu  i mišljenju od 27. ožujka 2015 realna. U odnosu na cijene oraha i lješnjaka u ljusci također smatra da su prikazane vrijednosti od 15 kn/kg realne te da se prema podacima kojima raspolaže cijena oraha i lješnjaka u ljusci na tržištu kreće i do 25 kn/kg.

 

21. U podnesku od 3. kolovoza 2015. godine 2. tužena je ustrajala na svojim prigovorima i predložila da vještak dostavi konkretne dokaze o kretanju cijena navedenih proizvoda na tržištu.

 

22. Uz podnesak od 15. rujna 2015. sudski vještak dostavio je objavu prodaje oraha i lješnjaka u ljusci s web stranice "Njuškalo" iz koje proizlazi da se orah u ljusci prodaje po cijeni od 25 kn/kg, a lješnjaci po cijeni od 27kn/kg. U odnosu na utvrđenu vrijednost janjadi sudski vještak dostavio je podatke iz knjige "Poljoprivredni savjetnik" - uzgoj ovaca iz kojeg proizlazi da se janjci prodaju s težinom od 30 do 35 kilograma pa stoga smatra da je utvrđena vrijednost od 700,00 kuna po kilogramu realna.

 

23. U podnesku od 5. listopada 2015. godine 2. tužena je navela da nije izvjesno da bi tužitelj ostvario poticaje za podizanje nasada oraha i lješnjaka od Ministarstva poljoprivrede pa stoga nije opravdano obračunavati iznose potpora za podizanje nasada. U odnosu na utvrđene cijene janjadi navodi da utvrđena cijena od 700,00 kuna nije realna odnosno tržišno prihvatljiva jer je prema službenim podacima tržišno informacijskog sustava u poljoprivredi - TISU  prosječna cijena janjetine u 2012. godini iznosila 23,03 kn/kg, u 2013. godini 22,15 kn/kg, u 2014. godini 22,47 kn/kg, a u 2015. godini 21,47 kn/kg. Vezano za cijene oraha i lješnjaka u ljusci 2. tužena je navela da ne postoji službeni sustav praćenja cijena oraha i lješnjaka u ljusci te da je cijena oraha u ljusci od 11,00 kn/kg odnosno cijena lješnjaka u ljusci od 12,00 kn/kg realna.

 

24. Podneskom od 20. lipnja 2016. (kojeg je dostavio u spis tek 27. svibnja 2020.) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev s osnova naknade štete (gubitka zarade od ploda oraha i lijeske te drvne mase) nakon izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka te zahtijeva da se tuženik obveže tužitelju isplatiti sveukupan iznos štete od 400.200,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

25. Podneskom od 6. ožujka 2020 tužitelj je, obzirom na protek vremena od izrade nalaza predložio da se od vještaka zatraži dopuna nalaza i za razdoblje od 2016. do izrade nalaza i to kako s osnova gubitka zarade tako i s osnova vrijednosti drvne mase u trenutku izrade nalaza te da se od Agencije za direktna plaćanje u poljoprivredi zatraže podaci o visini godišnjih potpora za nasad oraha i lijeske.

 

26. Podneskom od 11. ožujka 2020. (list 295 i 296 spisa) tužitelj je obavijestio sud da je uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da je za predmetnu nekretninu kčbr. 1491 k.o. K. izvršena zabilježba dosude nekretnine na ime N. banka d.d. u stečaju pa s obzirom na navedenu činjenicu smatra kako se obvezivanje 1. tužene na sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem radi prodaje predmetnog zemljišta ukazuje nemogućim i tvrdi kako sada trpi štetu i zbog činjenice da je nezakonitim postupanjem tuženika uskraćen za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine pa zahtijeva  naknadu štete u visini tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Stoga predlaže da imenovani vještak izvrši procjenu vrijednosti predmetne nekretnine kako bi mogao precizirati tužbeni zahtjev i s navedene osnove.

 

27. Na ročištu održanom 2. lipnja 2020. godine 1. tužena je istaknula kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev čemu se 1. tužena izričito protivi. Dalje navodi da činjenica da je ponuđena najviša cijena od strane tužitelja nije odlučujuća jer Zakon o poljoprivrednom zemljištu izričito navodi da odluka kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države mora biti takva da se osigura zaštita i unapređenje gospodarskih, ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske. Stoga smatra da ponuda tužitelja nikako nije bila najpovoljnija obzirom na njegov nedostatan program koji je priložio ponudi za razliku od programa I. K., a osim toga I. K. je bio vlasnik OPG-a pa je i ta činjenica utjecala na odabir najboljeg ponuditelja. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži sklapanje kupoprodajnog ugovora 1. tužena se poziva na presudu i mišljenje Vrhovnog suda RH broj Rev-1192/06-2 od 11. srpnja 2006. u kojoj se navodi da niti odredba članka 26 Zakona o poljoprivrednom zemljištu niti bilo koja druga odredba istog zakona ne ovlašćuje sud da naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete 2. tužena tvrdi da tužitelj nije pretrpio nikakvu stvarnu štetu niti izmaklu dobit jer ni u kojem slučaju ne bi bio izabran za najboljeg ponuditelja.

 

28. Tužitelj je odgovorio na navode 1. tužene i naveo da je odlukom Županijskog suda u Karlovcu od 10. rujna 2013. pravomoćno utvrđeno kako I. K. nije imao prvenstveno pravo kupnje, čak štoviše nitko od sudionika u predmetnom natječaju nije ostvarivao prvenstveno pravo kupnje. Ističe da predmetna nekretnina više nije u vlasništvu I. K. i da je prethodno bila godinama zapuštena i opterećena s više od 300.000,00 EUR kredita što govori o tome kako je I. K. doprinio razvoju Općine L. i Republike Hrvatske. U odnosu na navod 1. tužene da je tužitelj preinačio tužbu tužitelj tvrdi da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već je tužitelj uredio tužbeni zahtjev zbog činjenice da je predmetna nekretnina promijenila vlasnika pa je tužitelj prisiljen tražiti naknadu njezine tržišne vrijednosti što je sve dopušteno odredbama Zakona o parničnom postupku s time da je ovaj postupak pokrenut 2007., dakle prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku koje su pooštrile mogućnost preinake s napomenom da je i dalje dopuštena preinaka koja bi bila svrhovita.

 

29. U nastavku postupka Agencija za plaćanja u poljoprivredi dostavila je 18. lipnja 2020. podatke o visini godišnjih potpora za nasade oraha i lijeske u razdoblju od 2010. do izrade podataka iskazane po godinama.

 

30. Rješenjem poslovni broj P-520/2013-36 od 5. studenog 2020. određeno je provođenje dopunskog vještačenja radi utvrđenja visine gubitka zarade odnosno dohotka za period od 2016. pa do izrade nalaza i mišljenja sve iskazano po godinama, radi utvrđenja vrijednosti drvne mase u trenutku izrade nalaza te radi utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine kčbr. 1491 k.o. K.

 

31. Sudski vještak je 9. prosinca 2020. dostavio dopunjeni nalaz i mišljenje i utvrdio da je tužitelj mogao ostvariti dohodak da je koristio navedenu česticu i to u 2016. godini u proizvodnji oraha u ljusci u iznosu od 133.200,00 kuna; u proizvodnji lješnjaka u ljusci u iznosu od 29.700,00 kuna te u proizvodnji 200 janjadi u iznosu od 28.000,00 kuna, dakle sveukupno u iznosu od 190.900,00 kuna s time da tom iznosu treba dodati  i mogućnost ostvarenja državne potpore putem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu APPRRR) i to za 10 hektara oraha i lijeske u iznosu od 8.681,80 EUR; u 2017. godini u proizvodnji oraha u ljusci u iznosu od 118.560,00 kuna; u proizvodnji lješnjaka u ljusci u iznosu od 30.600,00 kuna te u proizvodnji 200 janjadi u iznosu od 28.000,00 kuna, dakle sveukupno u iznosu od 177.160,00 kuna s time da tom iznosu treba dodati i mogućnost ostvarenja državne potpore putem APPRRR i to za 10 hektara oraha i lijeske u iznosu od 7.234,80 EUR; u 2018. godini u proizvodnji oraha u ljusci u iznosu od 140.400,00 kuna; u proizvodnji lješnjaka u ljusci u iznosu od 31.500,00 kuna te u proizvodnji 200 janjadi u iznosu od 28.000,00 kuna, dakle sveukupno u iznosu od 199.900,00 kuna s time da tom iznosu treba dodati i mogućnost ostvarenja državne potpore putem APPRRR i to za 10 hektara oraha i lijeske u iznosu od 7.234,80 EUR; u 2019. godini u proizvodnji oraha u ljusci u iznosu od 140.400,00 kuna; u proizvodnji lješnjaka u ljusci u iznosu od 31.500,00 kuna te u proizvodnji 200 janjadi u iznosu od 28.000,00 kuna, dakle sveukupno u iznosu od 199.900,00 kuna s time da tom iznosu treba dodati i mogućnost ostvarenja državne potpore putem APPRRR i to za 10 hektara oraha i lijeske u iznosu od 7.234,80 EUR; u odnosu na 2020. godinu sudski vještak utvrdio je da se u ovoj godini ne bi mogao ostvariti prinos oraha pa time ni dohodak jer se zbog mraza nisu razvili plodovi, ali bi ukupni troškovi iznosili ukupno 150.000,00 kuna; isto tako ne bi se mogao ostvariti ni prinos lješnjaka pa time ni dohodak jer se zbog mraza nisu razvili plodovi, ali bi ukupni troškovi iznosili 40.000,00 kuna; u proizvodnji 200 janjadi tužitelj bi ostvario dohodak od 28.000,00 kuna; dakle u 2020. ostvario bi se negativan financijski rezultat u iznosu od 172.000,00 kuna; u odnosu na vrijednost stabala oraha vještak je utvrdio da ista na dan 3. prosinca 2020. za 8 hektara iznosi 320.000,00 kuna u kojem slučaju bi za ovu godinu bio pozitivan financijski rezultat u iznosu od 148.000,00 kuna; vještak se pri izradi dopune nalaza koristio istraženim kretanjem tržišnih cijena navedenih proizvoda dostavljenih od strane APPRRR te Pregledom cijena žive stoke za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

 

32. U podnesku od 4. siječnja 2021. godine 2. tužena se očitovala na dopunu nalaza sudskog vještaka i navela da se vještak kao i u prethodnom nalazu i dalje drži iste formule u izračunu te da polazi od prosječne težine janjeta od 30 kilograma žive vage i smatra da prosječno janje teži 31,81 kg što nije prosjek i u suprotnosti je s mišljenjem struke, običajima i poimanjem prosječnog čovjeka. Smatra da se janje koje teži preko 25 kg smatra već preraslim i dolazi do problema s plasmanom na tržište. Tužena je u spis dostavila znanstveni članak dr. med. vet. Tihane Fumić i dr. med. vet. Tomislava Mikuša koji je objavljen u časopisu Meso iz kojeg proizlazi da je uzgojni cilj proizvodnja janjadi mase od 25 do 30 kg žive vage. Smatra da vještak polazeći od veće prosječne težine janjeta od 30 kg povećava vrijednost janjeta u vještačkom nalazu. U odnosu na iznos poticaja 2. tužena ističe kako nije opravdano prikazivati iznose potpora kao dobit tužitelja budući da pravo na poticaj može ostvariti samo osoba koja je inače ovlaštena ostvariti novčana sredstva na ime poticaja pod uvjetom da proizvodnju ostvaruje na nekretninama koje posjeduje kao zakonit i pošten posjednik. Budući da tužitelj nije ostvario proizvodnju 2. tužena smatra da nema pravo niti na isplatu poticaja. Tužena je u vezi prava na poticaje u spis dostavila presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2547/10-2 od 27. lipnja 2012.

 

33. Tužena Općina L. očitovala se na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka u podnesku od 5. siječnja 2021. i u bitnom navela da je vještak postupio suprotno danoj uputi suda te se u dopuni nalaza referirao i na proizvodnju lješnjaka i oraha; nadalje da iz dosadašnjeg tijeka postupka nije jasno koje je podatke vještak koristio prilikom utvrđenja cijene oraha, lješnjaka i janjadi u proizvodnji i postoje li uopće takvi podaci te da nije u skladu s pravilima struke da vještak o ovim cijenama zaključuje na temelju podataka sa stranice ''Njuškalo'', već je iste morao zatražiti od resornog ministarstva ili drugog nadležnog tijela; također, da se vještak nije očitovao o utjecaju vremenskih prilika na mogućnost ostvarivanja dohotka u traženom razdoblju u odnosu na kulture oraha i lješnjaka; nadalje, da vještak nije obrazložio na temelju kojih podataka je izvršio obračun vrijednosti stabala oraha na dan 3. prosinca 2020. i jesu li ta stabla do pisanja nalaza dosegla svoju zrelost za eksploatiranje; isto tako, da vještak nije obrazložio zašto je u prvom nalazu dohodak od uzgoja janjadi umanjio za 90%, a u dopuni nalaza za 80%; predstavljaju li poticaji dohodak odnosno dobit poljoprivrednika i da li je kod izračuna dohotka uzeo u obzir i porez na davanja te zaključno u čemu se sastoje troškovi proizvodnje lješnjaka, oraha i janjadi. Nadalje tužena navodi kako tužitelj u dosadašnjem tijeku postupka nije bar učinio vjerojatnim nužne elemente odštetne odgovornosti niti je dostavio makar jedan dokaz da bi se bavio proizvodnjom lješnjaka, oraha i janjadi te da bi mu u tom pogledu izmakla očekivana i izvjesna dobit. Posebno tužena ističe da tužitelj nikada nije imao registrirani OPG niti je imao pretpostavke i kapacitete za bavljenje proizvodnjom za koju tvrdi da bi obavljao, a ovo  tužena ističe budući da je izmakla korist dobit koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Drugim riječima, tužitelj nije mogao osnovano očekivati korist prema redovnom tijeku stvari u situaciji kada tu istu korist ne može ostvariti. Posljedično navedenom, tužena smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete neosnovan. Tužena ukazuje na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-413/2009 od 29. prosinca 2010. kako se ne može utvrđivati ništavom odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, već samo ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta sklopljen na temelju takve odluke može biti predmet utvrđenja ništavim od strane ponuditelja. Tužena smatra da u sudsku nadležnost ne može ulaziti pitanje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta jer je to pitanje u isključivoj nadležnosti općinskog vijeća općine na čijem se području nalazi konkretno zemljište, a koje obavlja sve poslove vezano uz prodaju zemljišta pa tako i natječajni postupak i donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. Konačno, Zakon o parničnom postupku ne poznaje termin i postupak poništenja rješenja javnopravnog tijela donesenog u upravnom postupku. Zaključno, u vezi tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi ništavost ugovora o kupoprodaji, tužena isti smatra neosnovanim. Naime, javni natječaj koji je rezultirao rješenjem čije se poništenje traži nije poništen u za to predviđenom postupku što bi bila osnovna pretpostavka za odlučivanje o ovom tužbenom zahtjevu. Tužena smatra da je riječ o prethodnom pitanju relevantnom za odlučivanje o spomenutom tužbenom zahtjevu. Imajući u vidu odredbu članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu tužena smatra kako iz spisa proizlazi da je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donesena na temelju cjelokupne dostavljene dokumentacije te da je najpovoljnija ponuda bila ona od I. K. jer je bila realna i utemeljena na realnom planu gospodarenja. Dakle, tužena smatra da su u konkretnom natječaju bile zadovoljene sve pretpostavke zakonitosti i da je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja bila zakonita i udovoljava svim kriterijima iz članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tužena smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao dokazati uzroke ništavosti ugovora o kupoprodaji sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji u konkretnoj situaciji ne postoje niti su dokazani budući da je razvidno da natječaj nije poništen i da je prihvaćena najpovoljnija ponuda. Tužena smatra da su ugovorne strane ugovora čije se utvrđenje ništetnosti zahtjeva, jedinstveni i nužni suparničari pa je tužbom morao biti obuhvaćen i ponuditelj I. K. što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio pa je po mišljenju tužene u tom dijelu tužbeni zahtjev potrebno odbaciti. Zaključno, u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva sklapanje ugovora o kupoprodaji između tužene Općine L. i tužitelja tužena ističe da niti jednim zakonom pa tako ni Zakonom o poljoprivrednom zemljištu nije predviđeno ovlaštenje suda da naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji zemljišta te u tom pravcu ponovo ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1192/2006 od 11. srpnja 2006.

 

34. U očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, međutim da je vještak napravio greške u matematičkom izračunu u odnosu na mogućnost ostvarenja dohotka za 2017. godinu u proizvodnji oraha u ljusci, kao i u 2020. godini te u izračunu vrijednosti drvne mase u 2020. godini. Nadalje, da je vještak u izračunu mogućnosti ostvarenja dohotka u 2020. godini propustio izvršiti uvećanje iako je isto uradio za sve prethodne godine. Ujedno tužitelj ističe kako je vještak propustio utvrditi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine.

 

35. U očitovanju sudskog vještaka od 7. travnja 2021. (list 375-384 spisa) sudski vještak ispravio je pogreške u izračunu sukladno navodima tužitelja. U odnosu na prigovore tužene Općine L. vještak je naveo da je ispravna procjena vrijednosti drvne mase oraha, da je prilikom izrade dopunskog nalaza uzeo u obzir i klimatske uvjete; da je umanjio troškove uzgoja janjadi za 10% jer je moguće postići jeftiniju prehranu ovaca; da je iskazan dohodak neto iznos nakon oporezivanja i prikazan je na osnovi pokrića svih troškova i obaveza koji nastaju u procesu proizvodnje; da je uzeo u obzir sve pripreme predviđene za proizvodnju nakon kupnje zemljišta što podrazumijeva osiguranje potrebnih uvjeta za proizvodnju; da je visinu poticaja utvrdio na osnovu izvješća APPRRR; da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao najprije kupiti zemljište pa registrirati OPG; da nakon toga slijedi priprema za proizvodnju u koju je uključena mehanizacija i oprema, a zatim izgradnja potrebnih objekata; da financijska sredstva za investicije osigurava vlastitim sredstvima ili putem kredita. Nadalje, u odnosu na prigovor 2. tužene Republike Hrvatske vezano za cijenu janjadi vještak navodi da se janjad od 26 kg mogla prodati po cijeni od 25,92 kn/kg žive vage i time bi se postigla cijena od 700,00 kuna po grlu što je realno i uklapa se u znanstveni rad kojeg je dostavila 2. tužena u spis. Poticajna financijska sredstva ne ulaze u dohodak, već ona potiču vlasnika na poljoprivrednu proizvodnju i time poboljšavaju njegovo  financijsko stanje kao vlasnika OPG-a.

 

36. U podnesku od 28. travnja 2021. tužena Općina L. ističe kako sudski vještak nakon 14. prosinca 2020. nije više imao svojstvo vještaka pa je stoga dopuna nalaza i mišljenja od 7. travnja 2021. izrađena od strane neovlaštene osobe, a o čemu je sudski vještak trebao obavijestiti sud. Tužena navodi da vještak nije odgovorio na temelju kojih podataka je izračunao cijene oraha, lješnjaka i janjadi, nije obrazložio od kakvog su utjecaja vremenske prilike na mogućnost ostvarenja dohotka u traženom razdoblju u odnosu na kulture oraha i lješnjaka, nije obrazložio kako je obračunao vrijednost stabala oraha na dan 3. prosinca 2020. i jesu li stabla oraha do tog dana dosegla svoju zrelost za eksploatiranje niti je odgovorio na druge prigovore tužene. Stoga tužena smatra da očitovanje vještaka nije prihvatljivo niti je u skladu s pravilima struke budući da vještak nije dao obrazložene odgovore na istaknute prigovore tužene. Tužena ističe kako i sam vještak potvrđuje navod tužene kako poticajna financijska sredstva ne ulaze u dohodak slijedom čega ne mogu predstavljati ni izmaklu korist.

 

37. Podneskom od 11. svibnja 2021. tužitelj ustraje u prijedlogu da se utvrdi tržišna vrijednost nekretnine s time da sud odredi drugu osobu vještaka obzirom na činjenicu da je dosadašnjem vještaku J. U. prestao status stalnog sudskog vještaka. Smatra kako 1. tužena netočno tvrdi da vještak nije obrazložio od kakvog su utjecaja vremenske prilike budući da je u nalazu od 3. prosinca 2020. u odnosu na 2020. godinu izričito naveo da se prihod u proizvodnji oraha i lješnjaka ne bi mogao ostvariti zbog mraza te da bi tužitelj u toj godini ostvario negativan financijski rezultat u iznosu od 162.000,00 kuna. U odnosu na vrijednost drvne mase tužitelj ističe da je vještak uzeo u obzir prirast drvne mase od trenutka sadnje koji je slabije izražen u prvim godinama dok je vrijednost drvne mase najveća u kasnijim godinama. Isto tako vještak je obrazložio zašto je dohodak od uzgoja janjadi u ranijem vještačenju umanjio za 90%, a u kasnijem za 80% budući da je jasno naznačio da je u označenom periodu bilo moguće postići jeftiniju prehranu ovaca. Isto tako vještak je odgovorio da je iskazani dohodak neto dohodak nakon oporezivanja i da je prikazan na osnovu pokrića svih obaveza i troškova koji nastaju u procesu proizvodnje. Također vještak je objasnio u čemu se sastoje troškovi proizvodnje lješnjaka, oraha i janjadi i da je tužitelj da bi ostvario dohodak morao raspolagati materijalom, opremom i radnom snagom što sve nesporno proizlazi iz nalaza vještaka od 27. ožujka 2015. Tužitelj ističe da je dopunom nalaza od 7. travnja 2021. vještak samo dao pojašnjenje svog nalaza i mišljenja od 14. prosinca 2020. pa stoga nije osnovan prigovor 1. tužene da je u izradi očitovanja sudjelovao kao neovlaštena osoba. U odnosu na navod 1. tužene da tužitelj nije pružio niti jedan dokaz da bi se bavio proizvodnjom lješnjaka, oraha i janjadi i da nije imao pretpostavke i kapacitete za bavljenje proizvodnjom tužitelj ističe da je posjedovao financijske i profesionalne resurse, iskustvo, dobru volju, energiju i vrijeme za bavljenje dugoročnom poljoprivrednom proizvodnjom te je već uložio više od 50.000,00 EUR vlastitih sredstava u poljoprivrednu proizvodnju na svom obiteljskom zemljištu i zemljištu svoje supruge u površini od 5000 m²  te je u posjedu dijela poljoprivredne mehanizacije, a za dio radova angažira druge vlasnike poljoprivredne mehanizacije što bi uostalom učinio i na predmetnom zemljištu u L.. Nadalje, u odnosu na navode 1. tužene da je jasno kako tužitelj nije mogao ostvariti korist imajući u vidu velike troškove početnih investicija i kasnijeg održavanja, tužitelj navodi kako ovakvi navodi tužene predstavljaju elementarno nepoznavanje osnovnih ekonomskih postulata jer bi to značilo da bi svaka proizvodnja s velikim troškovima početnih investicija bila osuđena na propast. Zaključno tužitelj navodi kako prodajom poljoprivrednog zemljišta I. K. nisu ostvareni ni ciljevi 1. tužene Općine L. ni 2. tužene Republike Hrvatske, ali da su očito ostvareni ciljevi I. K. koji je u svom iskazu danom 23. srpnja 2009. priznao da je primio poticaje u iznosu od 704.000,00 kuna i stekao vlasništvo na predmetnom poljoprivrednom zemljištu koje je neposredno nakon kupnje hipotekarno opteretio sa 280.000,00 EUR koji dug nije vratio i zbog kojeg je predmetno zemljište u ovršnom postupku upisano na novog vlasnika. Stoga tužitelj postavlja pitanje o pogodovanju 1. tužene unaprijed odabranom kupcu I. K. Naime, unatoč nespornoj činjenici o nepostojanju prava prvenstva 1. tužena je utvrdila pravo prvenstva u korist I. K. i pozivajući se na tu činjenicu s istim sklopila kupoprodajni ugovor, te unatoč kogentnim odredbama iz članka 22 stavka 2 i članka 25 stavka 3 Zakona o poljoprivrednom zemljištu prema kojima je 1. tužena bila u obavezi osigurati zaštitu i unaprjeđenje gospodarskih, ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njenih građana te u ugovoru o prodaji unijeti odredbu kojom kupac dozvoljava u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava, 1. tužena je odbila postupiti po istima. Stoga tužitelj smatra kako su odluka o izboru I. K. kao i ugovor o prodaji predmetnog zemljišta ništetni te da je takvim postupanjem prouzročena šteta tužitelju iako je za njegovu ponudu u tabličnom dijelu zapisnika od 11. svibnja 2006. utvrđeno da ispunjava najviše kriterija odabira uz činjenicu da je kupoprodajna cijena koju je ponudio tužitelj prihvaćena kao najpovoljnija te je stoga njegov tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

38. Uz podnesak od 19. svibnja 2021. tužitelj je dostavio u spis odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-392/05 od 1. ožujka 2006., broj Rev-414/05 od 22. ožujka 2006. i broj Rev-416/2012 od 22. svibnja 2013. u kojim odlukama je Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje da odluka o izboru najpovoljnije ponude za kupnju poljoprivrednog zemljišta ne predstavlja upravni akt kao što ni natječajni postupak koji se provodi temeljem odredbi Zakona o poljoprivredom zemljištu nije upravni postupak radi čega je protiv takvih odluka dopuštena sudska zaštita. Tužitelj je dostavio i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1276/02 od 18. prosinca 2002. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da ugovorne strane ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države nisu nužni suparničari te nedostatak jedne od  njih ne predstavlja procesnu pravnu smetnju za vođenje postupka utvrđenja ništetnosti takvog ugovora. Tužitelj ističe kako 1. tužena pogrešno tumači odluku Vrhovnog suda  Republike Hrvatske broj Rev-1192/02-2 od 11. srpnja 2007. i tvrdi da se ista ne odnosi na konkretan slučaj budući da je navedena odluka donesena u potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je dva puta bio raspisan natječaj za prodaju zemljišta, ali odluka o izboru najpovoljnije ponude nije donesena jer su oba natječaja bila poništena, te Vrhovni sud navodi da kada je javni natječaj poništen, tada ne postoji ovlaštenje suda da bez prethodno provedenog natječaja utvrđuje prvenstveno pravo kupnje niti da svojom odlukom naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora. U odnosu na navode 1. tužene da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje nužnih elemenata odštetne odgovornosti niti je dostavio dokaz o ništavosti odluke 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude, tužitelj ističe da je osporavana odluka ništavna budući da je nezakonita i protivna prisilnom propisima odnosno odnesena je protivno odredbama članaka 26 i 26a Zakona o poljoprivrednom zemljištu o pravu prvokupa. Zbog pogrešnog pravnog stava 1. tužene da bi I. K. imao pravo prvokupa, 1. tužena je umjesto s tužiteljem ugovor o kupoprodaji sklopila s I. K., a posebno tužitelj skreće pozornost kako 1. tužena sada pokušava tvrditi da tužitelj i nije bio najpovoljniji ponuditelj iako je sama 1. tužena potvrdila da je ispunio najviše kriterija za odabir osim u pogledu cijene. Dakle, prihvaćajući cijenu tužitelja kao najpovoljniju, ne bi trebalo biti sporno da je time i ponuda tužitelja u cijelosti bila najpovoljnija. Budući da je 1. tužena odabir najpovoljnije ponude trebala izvršiti sukladno općim propisima o raspolaganju nekretninama, to je prihvaćanjem cijene koju je ponudio tužitelj istodobno učinila i prihvat ponude u cijelosti. Postupanje 1. tužene na način da je nakon isteka roka za natječaj omogućila drugom ponuditelju da izmijeni svoju ponuđenu cijenu i istakne cijenu koju je naznačio tužitelj, osim što je nezakonito, predstavlja i očito pogodovanje I. K. u odnosu na tužitelja. Stoga tužitelj smatra kako je očito da je opisanim postupanjem 1. tužene tužitelj pretrpio štetu budući da mu je onemogućeno stjecanje vlasništva na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje i da istu obrađuje sukladno svom gospodarskom programu zbog čega trpi i štetu u visini dohotka kojeg bi ostvario korištenjem predmetnog poljoprivrednog zemljišta. Zaključno u odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2547/10 od 27. lipnja 2012. koju je dostavila 1. tužena vezano uz ostvarenje poticaja tužitelj navodi kako se ista ne može primijeniti na konkretan slučaj jer se ta odluka odnosi na situaciju u kojoj je tužitelj za isplatu poticaja prijavio nekretninu koje nije bio posjednik jer je u trenutku podnošenja zahtjeva na istoj izgubio pravo posjeda.

 

39. U očitovanju od 20. svibnja 2021. sudski vještak naveo je da se o proizvodnji lješnjaka i oraha očitovao prema izjavi tužitelja te da su se prinosi oraha i lješnjaka mogli ostvariti jer su to omogućavali klimatski uvjeti. Nadalje, prema stadiju razvoja oraha na dan 3. prosinca 2020. mogla se ostvariti cijena koju je vještak naveo u dopuni nalaza i mišljenja od 3. prosinca 2020. U odnosu na poticaje koje je tužitelj mogao ostvariti vještak je naveo da isti ne ulaze u dohodak i da ih vlasnik dobiva kako bi ga se stimuliralo da se bavi proizvodnjom, a prikazani dohodak je nakon oporezivanja. Zaključno vještak ostaje kod prikazanog izračuna dohotka nakon oporezivanja za sve godine u kojima je tužitelj mogao ostvariti taj dohodak da se bavio navedenom proizvodnjom.

 

40. U podnesku od 14. listopada 2021. tužena Općina L. ponovo ukazuje kako je evidentno da vještak više nema ovlast sudjelovati u ovom postupku pa čak niti pojašnjavati svoj raniji nalaz i mišljenje budući da nema svojstvo sudskog vještaka. Ističe kako se nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne može prihvatiti kao stručan i objektivan jer se zasniva na spekulaciji, a ne na objektivnom i znanstveno utemeljenom nalazu i posljedično tome mišljenju. Isto tako vještak u dopunskom nalazu navodi kako se orijentacija za proizvodnju lješnjaka i oraha temelji na kazivanju tužitelja što je po mišljenju tužene nevjerojatno jer bi vještak trebao temeljili svoj nalaz i mišljenje na stručnoj, objektivnoj i nepristranoj ekspertizi, a ne na kazivanju jedne strane u parničnom postupku. Tužena smatra da i ostatak nalaza i mišljenja slijedi pogrešnu logiku na koju je već ranije ukazivala, a to je iskazivanje mišljenja bez pozivanja na relevantne dokumente i činjenice. Tako se navodi da su se prinosi lješnjaka i oraha mogli ostvariti jer su to omogućavali klimatski uvjeti, a ne podastiru se podaci o klimatskim uvjetima i relevantni podaci s usporedivih nasada lješnjaka i oraha. Isto tako, zaključak da bi se mogla ostvariti cijena oraha ako bi se isti prodali je paušalan jer vještak nije ponudio niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da bi se orasi uopće mogli prodati, na kojem tržištu i po kojim cijenama. Zaključno, tužena navodi kako eventualna poticajna financijska sredstva ne ulaze u dohodak iz čega onda proizlazi kako takva sredstva ne mogu niti predstavljati izmaklu korist u smislu zahtjeva za odštetu, a kako to uostalom proizlazi iz dostavljenog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2547/10-2 od 27. lipnja 2012. Stoga tužena smatra kako očitovanje vještaka nije u skladu s pravilima struke niti je vještak dao suvisle i obrazložene odgovore na istaknute prigovore tuženika.

 

41. U podnesku od 10. veljače 2022. tužena Općina L. navela je kako tužitelj tužbom zahtijeva poništenje rješenja Općine L. o prodaji poljoprivrednog zemljišta te da je tužiteljev pravni pristup pogrešan na što upućuju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-413/2009 od 29. prosinca 2010. i broj Rev-93/2005 od 9. studenog 2005. u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da se ne može utvrđivati ništetnom odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, već samo ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta sklopljen na temelju takve odluke može biti predmetom utvrđenja ništavim od strane ponuditelja. Dakle, u sudsku nadležnost ne može ulaziti pitanje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta jer to pitanje ulazi u isključivu nadležnost općinskog vijeća na čijem se području nalazi konkretno zemljište, a vijeće obavlja sve poslove vezane uz prodaju zemljišta pa tako i natječajni postupak i donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. Nadalje, poništenje rješenja jedinice lokalne samouprave, točnije općine, a koje predmetnom tužbom zahtijeva tužitelj, ulazi u domenu upravnog postupka i kasnije eventualno upravnog spora, a nikako u domenu parničnog postupka kako to pogrešno interpretira tužitelj. Isto tako, tužena smatra kako tužitelj zanemaruje činjenicu da iz članaka 22 i 23 Zakona o poljoprivrednom zemljištu jasno proizlazi da je riječ o odluci koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave te da samo takva odluka ne predstavlja upravni akt dok rješenje jedinice lokalne samouprave sasvim sigurno predstavlja upravni akt. U tom smislu tužena ponovo naglašava da Zakon o parničnom postupku ne poznaje termin i postupak poništenja rješenja javnopravnog tijela donesenog u upravnom postupku. Vezano uz dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta 1. tužena ističe da su ugovorne strane ugovora o kupoprodaji nekretnine jedinstveni i nužni suparničari pa je predmetnom tužbom tužitelj morao obuhvatiti i ponuditelja I. K. s kojim je ugovor o kupoprodaji sklopljen što u konkretnom slučaju nije učinio pa je posljedično tome tužbeni zahtjev u procesnom smislu neuredan. Navedeno proizlazi iz odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-147/2019 od 25. travnja 2019. u kojoj se izrijekom zauzima stajalište da su tužbom trebale biti obuhvaćene obje stranke ugovornog odnosa u situaciji kada treća zainteresirana osoba tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora. Argumentacija tužitelja u pogledu ništetnosti ugovora o kupoprodaji je pogrešna budući da je ugovor sklopljen i konzumiran u cijelosti, a treća savjesna osoba je na temelju takvog ugovora stekla vlasnička prava na predmetnoj kupoprodaji posljedično čemu se ne može govoriti o ništetnosti ugovora kako to tužitelj pogrešno smatra. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se 1. tuženoj naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji, 1. tužena ističe kako predmetni javni natječaj nije poništen niti se njegovo poništenje tražilo u za to propisanom postupku te je na temelju istog sklopljen ugovor o  kupoprodaji koji je i konzumiran. Stoga, kraj takvog stanja stvari, sud nema zakonom utemeljenu ovlast naložiti 1. tuženoj da sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je već jednom prodana trećoj osobi jer bi to bilo protuzakonito. Osim toga 1. tužena više nije vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, treća osoba koja je kupila nekretninu ne sudjeluje u ovom parničnom postupku, a osim toga tužitelj nije udovoljavao uvjetima natječaja pa tako između ostalog u trenutku dostave ponude nije imao upisano prebivalište na području jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi predmetna nekretnina niti je bio upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, 1. tužena smatra da sud nema ovlast naložiti sklapanje ugovora o kupoprodaji 1. tuženoj jer tužitelj ne samo da nije ispunjavao uvjete natječaja nego ne postoji pravni temelj takve obveze niti bi takav nalog bio realno izvediv i provediv, a da je tome tako razvidno je iz pravnog shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1192/2006 od 11. srpnja 2003. iz kojeg proizlazi da je tužiteljev pravni pristup u tom smjeru pogrešan, a time i tužbeni zahtjev neosnovan. Posljedično navedenom, 1. tužena smatra da je neosnovan i tužbeni zahtjev radi naknade štete jer smatra da netko tko ne udovoljava uvjetima natječaja ne može pretrpjeti štetu u vidu izmakle dobiti jer nije ispunjavao osnovne pravne pretpostavke za ostvarenje dobiti. Osim toga tužitelj nije učinio vjerojatnim nužne elemente odštetne odgovornosti na strani 1. tužene. Naime, odabir najpovoljnijeg ponuditelja sukladno uvjetima natječaja koji nije poništen, ne pretpostavlja odštetnu odgovornost na strani 1. tužene. Tužena naglašava da tužitelj nije udovoljavao uvjetima natječaja niti je imao pretpostavke i kapacitete za bavljenje proizvodnjom za koju tvrdi da bi obavljao, dok izmakla korist predstavlja dobit koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima u odnosu na usporedive situacije. Dakle, tužitelj nije mogao osnovano očekivati korist prema redovnom tijeku stvari u situaciji kada tu istu korist ne može ostvariti ili kada je njeno ostvarenje u najmanju ruku neizvjesno. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da tužitelj nikada nije obavljao djelatnost za koju tvrdi da bi je obavljao te da nije raspolagao materijalnim i ljudskim resursima za obavljanje poljoprivredne djelatnosti uzgoja tri različite poljoprivredne kulture te stočarske djelatnosti ovčarstva niti je za takvo što ponudio i jedan relevantan dokaz osim slova na papiru, tada je više nego jasno da isti nije mogao ostvariti korist koju tvrdi da bi ostvario. Tužena ukazuje da sukladno odredbi članka 1089 stavka 3 Zakona o obveznim odnosima  izmakla korist predstavlja dobit kojeg je netko mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Kako tužitelj nije obavljao djelatnost na predmetnoj nekretnini niti je imao uvjete za obavljanje iste niti je predmetnu nekretninu koristio, tada tužitelj ne može po redovitom tijeku stvari očekivati korist, posljedično čemu ne egzistiraju pretpostavke s osnove nastanka štete zbog izmakle koristi. Zaključno, tužena navodi kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Zakona o javnoj nabavi koji u vrijeme natječaja nije uopće bio na snazi i koji se ne primjenjuje u konkretnom odnosu.

 

42. Podneskom od 25. veljače 2022. tužitelj je obavijestio sud da je pokrenuo parnični postupak protiv I. K. u predmetu poslovni broj P-202/2021 budući da u ovom postupku između ostalog  zahtijeva i utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljenog 12. listopada 2006. između 1. tužene Općine L. kao prodavatelja i I. K. kao kupca pa kako se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenim suparničarima predlaže pozivom na odredbu članka 313 Zakona o parničnom postupku ovaj postupak spojiti s postupkom poslovni broj P-202/2021 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

 

43. Na ročištu održanom 2. ožujka 2022. tužitelj je ustrajao na prijedlogu za spajanjem ovog postupka s postupkom poslovni broj P-202/2021 navodeći kako se u tom predmetu radi o identičnom tužbenom zahtjevu kao i u ovom postupku odnosno o zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta zaključenog između 1. tužene Općine L. i I. K. pa se stoga spajanje postupaka ukazuje svrsishodnim i nužnim.

 

44. U podnesku od 3. ožujka 2022. tužena Općina L. protivila se spajanju postupaka navodeći kako nisu ispunjenje pretpostavke iz članaka 277 i 278 Zakona o parničnom postupku jer je sud o spajanju parnica ovlašten odlučivati u tijeku pripremanja glavne rasprave, a to znači do zakazivanja glavne rasprave. Kako se ovaj postupak nalazi u fazi glavne rasprave, tužena smatra da u ovoj fazi postupka nije moguće spojiti ovaj predmet s drugim predmetom. Osim toga, tužena smatra kako ovakvo postupanje tužitelja ukazuje na nepostojanje procesne discipline na kojoj se inzistira u parničnim postupcima te konačno kako tužitelj ničim nije dokazao da bi se na taj način ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi što je preduvjet za odluku o spajanju sukladno odredbi članka 313 Zakona o parničnom postupku, već upravo suprotno, time se predmetni postupak odugovlači, a troškovi postupka gomilaju.

 

45. Rješenjem suda poslovni broj P-520/2013-66 od 14. ožujka 2022. određeno je provođenje vještačenja radi utvrđenja vrijednosti nekretnine oznake kčbr. 1491 k.o. K., a za vještaka je određen stalni sudski vještak za poljoprivredu, šumarstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta T. V. iz Z..

 

46. U nalazu i mišljenju od 27. srpnja 2022. sudski vještak utvrdio je da vrijednost predmetne nekretnine iznosi 984.612,94 kuna.

 

47. U očitovanju od 25. kolovoza 2022. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužena Općina L. navela je da je provedeno vještačenje nerazumljivo i u bitnome proturječno te odstupa od uvriježenih pravila provođenja sudskog vještačenja. Smatra  da je isto sačinjeno protivno pravilima struke te da u konačnici nije niti predloženo od strane tužitelja. Prije svega ukazuje kako u nalazu nema niti jedne riječi o površini nekretnine i njezinoj kulturi te koje dokumente i podatke je vještak koristio pri izradi nalaza i mišljenja. Tvrdi kako vještak nigdje ne navodi svojstva i podatke o plodnosti predmetnog zemljišta te da je u izradu elaborata uključio i ovlaštenog vještaka za procjenu nekretnina iako sud takvo što nije naložio vještaku niti je tužitelj predlagao interdisciplinarno vještačenje. Tužena ističe kako je tužitelj predložio vještačenje ne nužno po poljoprivrednom vještaku već eventualno po vještaku procjenitelju te da je sud pogrešno imenujući poljoprivrednog vještaka prekoračio svoje ovlasti pa smatra da predmetno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke zapravo predstavlja nezakonit dokaz. Nadalje, tužena navodi kako je vještak pri izradi nalaza i mišljenja primijenio poredbenu metodu ističući upotrebljivost navedene metode kod svih vrsta zemljišta, ali ne navodi da u ta zemljišta spada i poljoprivredno zemljište. Zaključno, tužena se protivi utvrđenoj vrijednosti nekretnine kao previsoko određenoj i smatra kako se vještak za utvrđenje vrijednosti predmetne nekretnine morao poslužiti većim uzorkom usporedivih nekretnina koje svojim položajem, oblikom i veličinom odgovaraju predmetnoj nekretnini što u konkretnom slučaju nije učinio. Posebno ističe kako tužitelj nije dokazao da bi mu po redovnom tijeku stvari izmakla dobit.

 

48. U očitovanju od 8. rujna 2022. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i naveo da je vještak utvrdio vrijednost predmetnog zemljišta samo na temelju vrijednosti samog zemljišta, međutim, ističe kako je na predmetnom zemljištu namjeravao posaditi 8 hektara nasada oraha i 2 hektra nasada lješnjaka pa smatra da je vještak trebao utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta uključujući nasade oraha i lješnjaka jer se bez iskazane vrijednosti poljoprivrednih kultura ne može u potpunosti utvrditi ni tržišna vrijednost nekretnine. 

 

49. U očitovanju od 7. listopada 2022. na primjedbe stranaka sudski vještak naveo je da je je očevidom na licu mjesta utvrdio način korištenja zemljišta te da je  procjenu vrijednosti nekretnine izradio sukladno važećem Zakonu o procjeni nekretnina i Pravilniku o procjeni nekretnina uzimajući kao usporedne tri nekretnine na predmetnom području. Navodi kako nije bilo značajnih odstupanja među usporednim nekretninama pa stoga procijenjeni iznos smatra realnim na dan izrade elaborata. Na predmetnom zemljištu nema kultiviranih trajnih nasada koja se redovito održavaju sukladno pravilima struke pa stoga isto nije bilo predmet procjene.

 

50. U očitovanju od 26. listopada 2022. na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka tužena Općina L. ustrajala je kod svih prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te u cijelosti ponovila navode iz podneska od 25. kolovoza 2022.

 

51. U očitovanju od 14. studenog 2022. sudski vještak naveo je da je u nalazu i mišljenju omaškom naveo da je vještačenje interdisciplinarno te da bi isto bilo potrebno u slučaju da je dio zemljišta bio građevinske namjene. Poredbenu metodu vještak je odabrao kao ispravnu jer je zaključio da u sustavu eNekretnine postoji suvisla baza podataka o kupoprodajama na predmetnom području. U bazi podataka su i nekretnine kčbr. 562/2 i 554 k.o. K. čije su realizirane jedinične cijene još niže od onih koje je vještak koristio (1,74 kn/m²) , a samim time i odstupanje od prosječne cijene je veće od 30% što ih isključuje iz mogućnosti korištenja za usporedne nekretnine kao relevantne. Sukladno navedenom, vještak u cijelosti ostaje pri procijenjenom iznosu.

 

52. U očitovanju od 6. prosinca 2022. tužena Općina L. navela je da ustraje kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i dodaje da vještak još uvijek nije otklonio kontradiktornosti u nalazu i mišljenju jer je arbitrarno i bez ikakvog objašnjenja naveo da su za nekretnine oznake kčbr. 562/2 i 554 k.o. K. realizirane niže cijene (81,74 kn/m²), ali da iste nije prihvatio jer odstupaju od prosječne cijene za više od 30% pa da ih to isključuje za usporedne nekretnine kao relevantne. Za tuženu takvo mišljenje nije prihvatljivo jer nema suvislog razloga da se takve cijene ne uzmu u obzir jer upravo one odražavaju cijenu nekretnina na predmetnom području. To što bi navedene cijene bile 30% niže od onih koje je pribavio vještak još uvijek ne znači da su te cijene (na kojima je vještak temeljio svoje mišljenje) realne i da nisu precijenjene. Upravo suprotno, one su nerealne i precijenjene. Ovo osobito kada se ima u vidu veličina predmetne nekretnine. Konačno 1. tužena navodi kako vještak nije obrazložio na temelju kojih podataka je donio zaključak o visini prosječne cijene da bi mogao zaključiti da novo pribavljeni podaci nisu realni i da u konkretnom slučaju nisu primjenjivi. Ipak, vještak je uzeo u obzir prigovor 1. tužene da se trebao poslužiti većim uzorkom usporedivih nekretnina, ali je diskrecijski i neutemeljeno zaključio kako se u konkretnoj situaciji tako dodatno dobiveni podaci ne mogu koristiti.

 

53. U podnesku od 21. prosinca 2022. tužitelj je ustrajao na dopuni nalaza i mišljenja vještaka u kojoj će utvrditi i tržišnu vrijednost nasada oraha i lješnjaka u površini od 10 hektara uzimajući u obzir da bi nasadi bili posađeni 2007. godine. Nadalje, tužitelj smatra kako je vještak u svojoj procjeni uzeo u obzir realizirane kupoprodaje zemljišta male površine od svega nekoliko tisuća kvadrata što je po mišljenju tužitelja nedovoljno za utvrđenje stvarne vrijednosti predmetne nekretnine, a posebno zbog činjenice što je vrijednost iste utvrđena ne uzimajući u obzir nasade oraha i lješnjaka. Stoga, radi pravilnog utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine predlaže da vještak dopuni svoj nalaz na način da utvrđenu vrijednost nekretnine uveća za vrijednost nasada oraha i lješnjaka u površini od 10 hektara.

 

54. Na ročištu održanom 22. ožujka 2023. sudski vještak T. V. naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Odgovarajući na pitanja tužitelja da se očituje o činjenici da je na predmetnoj nekretnini 2007. upisana hipoteka N. banke na iznos od 280.000,00 EUR koji iznos je dvostruko veći od iznosa vrijednosti nekretnine utvrđenog po sudskom vještaku, vještak je odgovorio da je 2015. stupio na snagu Zakon i Pravilnik o procjeni nekretnina kojih se moraju pridržavati svi vještaci prilikom procjene vrijednosti poljoprivrednih i građevinskih nekretnina. Sukladno Pravilniku vještak je za procjenu koristio najmanje tri usporedne nekretnine s napomenom da je u međuvremenu od dana izrade nalaza i mišljenja dopunjena tzv. indeksacija vrijednosti nekretnina od strane HNB. Naime, indeks cijena nekretnina prilikom izrade elaborata u srpnju 2022. iznosio je 144,99, a na dan 22. ožujka 2023. važeći indeks iznosi 162,4. Usporedne nekretnine moraju zadovoljavati kriterij da su transakcije provedene unutar četiri godine od dana procjene te realizirane cijene u kupoprodajama ne smiju odstupati više od 30% između usporednih nekretnina. Na širem području vještak je pronašao dvije nekretnine čija je vrijednost odnosno površina cca 12000 m² te većih nekretnina nije uspio pronaći u realiziranim transakcijama i za navedene nekretnine iskazana je vrijednost od 1,74 kn/m². Navedena cijena za više od 30% odstupa od prosječenih cijena i kao takve nisu mogle biti uzeti kao relevantne za usporedne nekretnine. Dozvoljava da je na širem području bilo transakcija s većim površinama nekretnina, međutim, one su starije od 4 godine i kao takve sukladno Zakonu o procjeni nekretnina i Pravilniku ne mogu se koristiti za izradu procjene vrijednosti. Na pitanje tužitelja da li bi tržišna vrijednost predmetne nekretnine bila veća da su na njoj zatečeni nasadi oraha i lješnjaka, sudski vještak odgovorio je da bi vrijednost zemljišta bila ista, ali da bi vrijednost nekretnine bila veća za vrijednost ulaganja odnosno za troškove pripreme tla, sadnje i njege nasada. Ističe kako bi se mogla napraviti kalkulacija prihoda i rashoda za nasade oraha i lijeske. Odgovarajući na pitanja 1. tužene sudski vještak naveo je da kod izračuna prosječne cijene nije uzeo u obzir cijenu ostvarenu za kupoprodaju nekretnina kčbr. 562/2 i 554 k.o. K. iz razloga jer cijene za navedene nekretnine odstupaju od zakonom propisanih 30% od uprosječenih cijena koje je našao za predmetnu katastarsku općinu, stoga ih isključuje iz mogućnosti korištenja za usporedne nekretnine kao relevantne. Dodaje kako je na predmetnom području vrlo malo realiziranih transakcija koje zadovoljavaju uvjet da su novije od 4 godine. Kčbr. 545, 547 i 550 jedine su zadovoljile zakonski uvjet i nalaze se unutar odstupanja od 30 % i to redom kčbr. 545 odstupa - 6,85 %, kčbr. 547 odstupa - 7,19% i kčbr. 550 odstupa + 14,04 %, dakle unutar su zakonom propisanih odstupanja. Da je kojim slučajem bilo dostupno više realiziranih transakcija poput navedenih, a koje su bile predložene od strane tužitelja, vještak bi iste koristio. Realizirane cijene smatra prikladnima za usporedne nekretnine. Odgovarajući na pitanja 2. tužene sudski vještak odgovorio je kako poredbenu metodu koju je odabrao smatra prikladnom za procjenu predmetnog poljoprivrednog zemljišta jer je prihodovna metoda primjerenija za utvrđivanje tržišne vrijednost građevinskih čestica na kojima se nalaze najamne nekretnine, a troškovna za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevinskih čestica na kojima se nalaze objekti javne namjene i dr. kojima nije cilj prvenstveno stvaranje prihoda. Stoga smatra da je za procjenu nekretnine ispravno odabrao poredbenu metodu.

 

55. Raspravnim rješenjem suda naloženo je sudskom vještaku da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi vrijednost nasada oraha i lješnjaka na predmetnoj nekretnini da su nasadi bili posađeni 2007. godine. 

 

56. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je izradio kalkulaciju prihoda i troškova nasada oraha na površini od 8 hektara i nasada lijeske na površini od 2 hektra da su ti nasadi na predmetnom zemljištu podignuti 2007. godine. Sudski vještak utvrdio je da bi vrijednost nasada oraha na površini od 8 hektara 2007. godine iznosila 72.468,77 EUR, a 2023. godine 100.464,05 EUR, a vrijednost nasada lijeske na površini od 2 hektra 2007. godine iznosila bi 16.563,01 EUR, a 2023. godine iznosila bi 22.961,43 EUR.

 

57. U podnesku od 24. srpnja 2023. tužena Općina L. ustrajala je kod svih prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a u odnosu na dopunu nalaza u kojoj je sudski vještak izradio kalkulaciju prihoda i troškova tužena je navela da vještak ne objašnjava što čini vrijednost nekretnine s nasadima odnosno je li to samo trošak podizanja nasada uvećan za vrijednost zemljišta ili je u vrijednost nekretnine ukalkuliran eventualni prinos i u kojim količinama. Zaključno tužena navodi kako je procjena vrijednosti nekretnine bez nasada i s nasadima previsoka i nerealna.

 

58. U podnesku od 3. kolovoza 2023. tužitelj je prigovorio nalazu sudskog vještaka i naveo kako bi vrijednost predmetnog zemljišta trebala biti procijenjena u iznosu većem od 3,69 EUR/m².

 

59. Podneskom od 31. kolovoza 2023. tužitelj je uzimajući u obzir činjenicu da je od 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj službena valuta EUR, uredio tužbeni zahtjev i zahtijeva da se utvrdi ništetnom odluka tužene 1. Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006.; da se utvrdi da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine L. kao prodavatelja i K. I. kao kupca KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-33; da se obveže tuženike da solidarno isplate tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete i to: 1) zbog izgubljene zarade za period od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2020. iznos od 157.263,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja za 2012. teče na iznos od 1 858,12 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 5.043,47 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 11.095,63 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 13.962,43 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 25.336,78 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 25.934,04 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 20.970,20 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; 2) zbog gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske iznos od 22.297,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. listopada 2007. po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i 3) zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha za period od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2020 iznos od 53.548,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za 2010. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2011. do isplate; za 2011. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2012. do isplate; za 2012. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 4.327,00 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; da sud obveže tuženike da solidarno isplate tužitelju tržišnu vrijednost nekretnine oznake kčbr. 1491 k.o. K. u iznosu od 242.602,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              60. U podnesku od 12. rujna 2023. tužena Općina L. protivila se preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva ističući kako se preinakom u smislu odredbe članka 191 Zakona o parničnom postupku smatra svaka promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ističe da tužitelj preinakom zahtijeva da sud utvrdi ništetnom odluku 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006., a da je u dosadašnjem tijeku postupka zahtijevao da se poništi rješenje 1. tužene KLASA: 320-01/06-01/01 URBROJ: 2125/10-06-35 pa je jasno kako je u tom dijelu tužitelj promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva. Tužena se protivi navedenoj preinaci ističući kako ni odlučivanje o tako postavljenom tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost pa onda ne bi bilo niti svrhovito dopustiti takvu preinaku. Da je tome tako, tužena ukazuje na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-413/2009 od 29. prosinca 2010. kako se ne može utvrđivati ništavom odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog  zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz razloga jer u sudsku nadležnost ne može ulaziti u pitanje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta, već to pitanje ulazi u isključivu nadležnost općinskog vijeća na čijem se području nalazi konkretno zemljište, a koje obavlja sve poslove vezano za prodaju zemljišta pa tako i natječajni postupak i donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. Vezano uz točku II. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi ništavost ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta, tužena ponavlja da je takav tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan  prije svega iz razloga što javni natječaj koji je rezultirao rješenjem čije se poništenje traži, nije poništen u za to predviđenom postupku i proceduri što bi bila osnovna pretpostavka za odlučivanje o točki II. tužbenog zahtjeva. Naime, riječ je o odlučnoj činjenici i prethodnom pitanju relevantnom za odlučivanje o spomenutom  tužbenom zahtjevu. Nadalje, iz rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-1485/2011 od 10. rujna 2013. godine kojim je ukinuta presuda ovog suda od 1. prosinca 2010. proizlazi da nitko nije ostvario pravo prvenstva kupnje te da se odabir najboljeg ponuditelja trebao izvršiti temeljem članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a ne primjenom članka 26a Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Imajući u vidu navedeno shvaćanje i prethodno izraženo shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužena smatra kako je jasno je da je odluka o tome tko ispunjava uvjete natječaja i s kim će se sklopiti ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u nadležnosti općinskog vijeća, a ne suda. Isto tako, imajući u vidu odredbu članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, tužena ističe da je iz cjelokupne natječajne dokumentacije vidljivo da je najpovoljnija bila ponuda I. K. jer je bila realna i utemeljena na realnom planu gospodarenja. Naime, kod odabira najpovoljnijeg ponuđača kriterij nije bila jedino ponuđena cijena već je ponuda trebala biti utemeljena i realna te je trebala osigurati zaštitu i unapređenje gospodarskih, ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njezinih građana, a što tužiteljeva ponuda nije bila s time da je zakonodavac pravo procjene najpovoljnije ponude ostavio općinskom vijeću uspostavljajući dvostruki test kroz suglasnosti Ministarstva, jednom prije objave natječaja, a drugi put prije sklapanja samog ugovora o kupoprodaji koje suglasnosti su u konkretnom slučaju bile pribavljene. Tužena stoga smatra da su sve pretpostavke zakonitosti u predmetnom natječaju bile zadovoljene te da je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuđača bila zakonita jer udovoljava svim kriterijima iz članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te je egzistirala i konzumirana, posljedično čemu je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje ništavosti ugovora neosnovan. Tužena naglašava kako tužitelj treba dokazati uzroke ništavosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima koji u konkretnoj situaciji ne postoje niti su dokazani budući da je prema svim do sada provedenim dokazima i dokumentaciji razvidno da natječaj nije poništen i da je prihvaćena najpovoljnija ponuda. Napominje kako su ugovorne strane ugovora čije se utvrđenje ništetnosti od suda traži jedinstveni i nužni suparničari pa je predmetnom tužbom morao biti obuhvaćen i ponuditelj I. K. što u konkretnom postupku  nije učinjeno, posljedično čemu tužbeni zahtjev istaknut pod točkom II. treba biti odbačen. Tužena ističe kako je tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2023. očito odustao od inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevao da sud naloži 1. tuženoj sklapanje ugovora o kupoprodaji s tužiteljem. Drugim riječima, u tom dijelu je tužitelj povukao tužbu pa kako je za povlačenje tužbe u ovoj fazi postupka potreban pristanak tuženika, to 1. tužena ističe da se protivi navedenom povlačenju. Ujedno tužena ponavlja da je tako postavljen tužbeni zahtjev neosnovan jer niti jednim zakonom ili drugim propisom pa tako niti Zakonom o poljoprivrednom zemljištu nije propisana ovlast suda da naloži sklapanje ugovora o kupnji poljoprivrednog zemljišta. Da je tome tako, razvidno je iz pravnog shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1192/2006 od 11. srpnja 2006. iz kojeg upravo proizlazi da je tužiteljev pravni pristup u tom smjeru pogrešan, a time i spomenuti tužbeni zahtjev neosnovan. Također, tužitelj je istim podneskom povećao tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 400.000,00 kuna (točka IV. inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva) sada točkom III. tužbenog zahtjeva traži iznos od 157.263,25 EUR na ime izgubljene zarade; iznos od 22.297,43 EUR zbog gubitka poticaja za podignute nasade oraha i lijeske i iznos od 53.548,28 EUR zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha sve sa zakonskim zateznim kamatama, a kojem povećanju se 1. tužena protivi. Tužena ponavlja da tužitelj nije bar učinio vjerojatnim nužne elemente odštetne odgovornosti te nije pružio niti jedan dokaz da bi se bavio proizvodnjom lješnjaka, oraha, lijeske i janjadi i da bi mu u tom pogledu izmakla očekivana i izvjesna dobit (naknada izmakle koristi). Posebno ističe da tužitelj nikada nije imao registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo niti je imao pretpostavke i kapacitete za bavljenje proizvodnjom za koju tvrdi da bi obavljao dok izmakla korist predstavlja dobit koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Drugim riječima, tužitelj nije mogao osnovano očekivati korist prema redovnom tijeku stvari u situaciji kada tu istu korist ne može ostvariti. Zaključno, tužitelj je podneskom od 28. kolovoza 2023. točkom IV. istaknuo novi tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da mu tuženici solidarno isplate tržišnu vrijednost nekretnine kčbr. 1491 k.o. K. u iznosu od 242.602,29 EUR kojem tužbenom zahtjevu se 1. tužena također protivi jer je jasno da je tužitelj u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tražio naknadu štete u iznosu od 400.000,00 kuna odnosno 53.089,12 EUR pa sada nema pravo tražiti povećanje tog iznosa (točka III i IV novog tužbenog zahtjeva). Konačno, tužena smatra da eventualno dopuštenje takve preinake ne bi bilo svrhovito za rješavanja odnosa među strankama, a prije svega jer bi sud dopuštanjem preinake na taj način nepravično "honorirao" jednu stranku koja zbog procesne nediscipline nije pravodobno postavila jasan i precizan tužbeni zahtjev. U tom smislu 1. tužena se protivi navedenim preinakama te ujedno ističe i prigovor zastare.

 

61. U podnesku od 20. rujna 2023. tužena Republika Hrvatska ističe kako se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja od 31. kolovoza 2023. odnosno povećanju tužbenog zahtjeva te da tužitelj pogrešno navodi da se radi o tzv. usklađivanju tužbenog zahtjeva obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj. Posebno ističe kako je tužitelj tijekom ovog postupka u nekoliko navrata preinačavao prvotno postavljene tužbene zahtjeve, a kojima se 2. tužena protivila, posebno imajući u vidu da tužitelj nije dokazao elemente odštetne odgovornosti. Tužena ostaje i kod svih ranije istaknutih navoda te se protivi i nalazu i mišljenju vještaka T. V. i njegovoj dopuni obzirom da je isti kroz dostavljenu kalkulaciju bez valjane osnove znatno precijenio vrijednost predmetne nekretnine. Tužena ukazuje kako je izmakla korist dobit koju je netko mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a obzirom da tužitelj nije dokazao da bi obavljao bilo kakvu djelatnost poljoprivredne proizvodnje niti prije natječaja, a niti u cijelom proteklom razdoblju tijekom kojeg se vodio ovaj postupak, smatra takav zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim. Naime, kada tužitelj traži naknadu štete u vidu izmakle koristi tada isti mora konkretno i uvjerljivo dokazati da mu je doista nastala šteta u vidu izmakle koristi na način da bi redovnim razvojem okolnosti stekao određenu imovinu te da mu je to stjecanje onemogućeno zbog štetne radnje tuženika. Tužena smatra kako nije ni logično ni životno da je odluka 1. tužene Općine L. kojom tužitelj nije izabran za najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju poljoprivrednog zemljišta u Općini L., u tolikoj mjeri utjecala na tužitelja da se on u gotovo petnaest godina nije uopće bavio poljoprivrednom proizvodnjom iz svog programa odnosno uzgojem puževa te proizvodnjom oraha i lješnjaka, posebno imajući u vidu znatan broj natječaja za prodaju, zakup ili koncesiju državnog poljoprivrednog zemljišta. Stoga, i izgubljenu zaradu i potpore nije opravdano prikazivati kao eventualnu dobit ako nije ostvarena proizvodnja na nekretninama koje posjeduje kao zakonit i pošten posjednik. Tužena se posebno protivi novo istaknutom tužbenom zahtjevu radi isplate tržišne vrijednosti nekretnine oznake kčbr. 1491 k.o. K. u iznosu od 242.602,29 EUR. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

 

62. Na ročištu održanom 22. rujna 2023. tužena Općina L. se protivila preinaci tužbe i povlačenju tužbenog zahtjeva (točka III. inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva) kojim je tužitelj  zahtijevao da se 1. tuženoj naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji s tužiteljem. Na istom ročištu sudski vještak usmeno je odgovorio na primjedbe stranaka i naveo kako temeljem Zakona i Pravilnika o procjeni nekretnina koji je na snagu stupio 2015. godine svaki ovlašteni sudski vještak prilikom procjene nekretnina mora koristiti bazu nekretnina eNekretnine (informacijski sustav tržišta nekretnina Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) i tom prilikom kao usporednu nekretninu koristiti najmanje 3 transakcije u rasponu od 4 godine od datuma izrade elaborata s time da razlika nakon među vremenskog izjednačenja cijena nekretnina među usporednim nekretninama ne smije biti veća od 30%. Navodi kako je na predmetnom području naveo realizirane transakcije i u cijelosti ostaje kod procjene. Na okolnost moguće izgubljene dobiti vještak je koristio Zbornik kalkulacija poljoprivredne proizvodnje Ministarstva poljoprivrede te je dostavio kalkulacije vrijednosti zemljišta i to na datum izrade prve procjene u srpnju 2022. te druge dopune u srpnju 2023. godine gdje je vidljivo da je došlo do promjene vrijednosti zemljišta zbog promjene indeksa nekretnina u Republici Hrvatskoj. U odnosu na navedeno iskazane su vrijednosti predmetne nekretnine sa i bez izgubljene dobiti u oba perioda, dakle i u srpnju 2022. i u srpnju 2023. godine. Vezano uz prigovor 2. tužene vještak je naveo da nije naveo da se na predmetnoj nekretnini nalaze nasadi oraha i lijeske već da je po zadatku suda izvršena kalkulacija. U odnosu na prigovore 1. tužene vještak je ponovo naveo kako navedena transakcija odstupa više od 30% od ostalih realiziranih transakcija i da sukladno Zakonu i Pravilniku o procjeni nekretnina ne može biti uzeta kao relevantna prilikom izrade procjembenog elaborata. U odnosu na utvrđenu vrijednost nekretnine s nasadima ističe da je u tu vrijednost ukalkuliran trošak podizanja nasada, a nisu ukalkulirani i eventualni prinosi. Kalkulacija troška podizanja nasada bazirana je na najmu teške poljoprivredne mehanizacije za obradu tla i dubinsko rabljenje tla - priprema tla za sadnju, a ostali zahvati bazirani su na vlastitoj mehanizaciji i uključuju laku poljoprivrednu mehanizaciju (traktor, malčer, kosilicu, plug, opremu za zaštitu bilja i berbu - prikolicu). Na predmetnoj nekretnini ne nalazi se bilo kakav kultivirani nasad pa vještak da nema saznanja ni o raspolaganju sa poljoprivrednom mehanizacijom. U nalazu i mišljenju vještak je iskazao troškove podizanja nasada koje bi stranka imala da joj je bilo omogućeno korištenje zemljišta. Cijela kalkulacija je hipotetska, a indeks cijene nekretnine je opet promijenjen i ima tendenciju rasta.  U odnosu na primjedbu tužitelja vještak je naveo kako je pogrešno iskazao revaloriziranu vrijednost nasada za srpanj 2023. tako da za orah umjesto iskazanih 546.016,00 kuna treba stajati 756.946,39 kuna, a za lijesku umjesto iskazanih 124.794,00 kuna treba stajati 173.005,92 kuna što ukupno iznosi 2.087,029,30 kuna odnosno 276.996,39 EUR.

 

63. Podneskom od 6. listopada 2023. tužitelj je nakon dopune nalaza i mišljenja uredio točku I. tužbenog zahtjeva tako da sada zahtijeva poništenje odluke tužene 1. Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006. godine, podredno da se utvrdi ništetnom odluka tužene 1. Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006., kao i točku IV. tužbenog zahtjeva kojom traži da sud obveže tuženike da tužitelju solidarno isplate tržišnu vrijednost nekretnine oznake kčbr 1492 k.o. K. u iznosu od 276.996,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. U odnosu na navode 1. tužene tužitelj ukazuje na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 20. veljače 2013. i to na odredbu članka 102 kojom je utvrđeno kako će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog zakona (što je ovdje slučaj) dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91-148/11) što znači da se preinake tužbenog zahtjeva mogu izvršiti sve do zaključenja glavne rasprave s time da sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama čak i ukoliko se tuženik protivi preinaci. U konkretnom slučaju, tužitelj smatra kako nije sporno da je postupanje tužitelja kod uređenja tužbenog zahtjeva pod točkom I. opravdano i svrsishodno budući sa se upravo ovako postavljenim tužbenim zahtjevom mogu konačno riješiti sporni odnosi među strankama. Nadalje, odredbom članka 191 Zakona o parničnom postupku propisano je da ukoliko tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da je za vrijeme trajanja ovog postupka predmetna nekretnina otuđena to tužitelj može jedino zahtijevati novčanu vrijednost predmetne nekretnine što je i učinio postavljanjem tužbenog zahtjeva u točki IV. Tužitelj ponovo ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-416/2012 od 22. svibnja 2013. u kojoj je odgovoreno na pitanje postavljeno u tom postupku odnosno je li u sudskoj nadležnosti odlučivanje u vezi s donesenom odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača u postupku prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Naime, u citiranoj odluci izrijekom je navedeno da su prema pravnom shvaćanju ovog suda odluke tuženika o prodaji poljoprivrednog zemljišta i izboru najpovoljnijeg ponuđača akti raspolaganja i protiv njih je dopuštena sudska zaštita. Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je svoje pravno shvaćanje zauzeto i u ranije donesenim odlukama broj Rev-392/05 od 1. ožujka 2006. i Rev-414/05 od 22. ožujka 2006. Tužitelj dalje navodi kako su neosnovane tvrdnje 1. tužene da osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta ovisi o poništenju samog javnog natječaja, a što bi bilo prethodno pitanje relevantno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj ne traži poništenje javnog natječaja niti je navedeno u bilo kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s odlukom 1. tužene o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Dakle, javni natječaj ne treba biti poništen da bi se u sudskom postupku moglo odlučivati o ništavosti odluke o izboru i ugovora o kupoprodaji što je u suglasju s ranije citiranom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nezakonitost u postupanju 1. tužene je u činjenici da je pobijana odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donesena pozivom na nepostojeće pravo prvenstva Ivana Krekovića. Nadalje, tužitelj ističe kako se suprotno navodima 1. tužene u ovom postupku ne traži da sud utvrdi tko ispunjava uvjete natječaja jer to je u provedbi natječajnog postupka uradila 1. tužena koja je provela valjan postupak odabira, ali je svojim nezakonitim postupanjem donijela odluku koja nije u skladu s provedenim postupkom odabira. Naime, 1. tužena je sačinila kriterije kojima ponuditelji trebaju udovoljiti te ispitala i valorizirala ponude svih prijavljenih kandidata nakon čega je sastavila zapisnik te je u tabličnom dijelu zapisnika od 11. svibnja 2006. utvrdila da tužitelj ispunjava najviše kriterija odabira i to čak 5 te da je ponudio i najveću cijenu od 300.001,00 kuna dok je I. K. ispunio svega 4 kriterija i ponudio manju cijenu od 200.000,00 kuna. Dakle, u postupku vršenja odabira, primjenom kriterija 1. tužene, kao osoba koja ispunjava najviše kriterija odabira utvrđen je tužitelj, međutim, umjesto da i u svojoj pisanoj odluci pravilno navede kako je tužitelj najpovoljniji ponuditelj, 1. tužena je donijela odluku u kojoj pogrešno navodi kako je odabrana ponuda ponuditelja I. K. zbog toga što ima pravo prvenstva. Istodobno, 1. tužena je pozvala I. K. da uplati cijenu koju je ponudio tužitelj. Po mišljenju tužitelja, takvo postupanje 1. tužene je nedopušteno i protivi se pravilima kupoprodaje putem javnog natječaja budući da 1. tužena nije imala bilo kakvo pravo nakon zaključenja natječaja pozivati I. K. da povisi svoju cijenu. Kako I. K. nije imao pravo prvenstva, a 1. tužena je prethodno primjenom općih propisa o raspolaganju nekretninama u natječajnom postupku utvrdila kako tužitelj udovoljava najvećem broju kriterija, to je tužena u odluci trebala navesti tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja i s njim sklopiti kupoprodajni ugovor. Stoga tužitelj smatra kako su odluka i ugovor o kupoprodaji nedopušteni i nezakoniti jer su u suprotnosti s odredbama 22 i 26 Zakona o poljoprivrednom zemljištu te je jasno kako je ugovor o kupoprodaji ništav budući je protivan prisilnim propisima, a i protivan je moralu budući je unatoč nepostojanju prava prvokupa sklopljen s I. K. kojem je 1. tužena svjesno odlučila pogodovati ignorirajući činjenicu da tužitelj zadovoljava veći broj kriterija odabira od I. K.. Isto tako, tužitelj smatra kako je 1. tuženoj trebalo biti poznato da su protiv I. K. još od 1999. godine podignute kaznene prijave i vođeni kazneni postupci zbog prijevara u gospodarstvu koje su ukazivale na modus operandi I. K. u sličnim situacijama tj. da se određena nekretnina jeftino kupi, a zatim hipotekarno optereti kreditom kojeg zatim imenovani ne vraća te se hipotekarni vjerovnik naplaćuje iz založene nekretnine, a što je i ovdje bio slučaj. Stoga tužitelj smatra da su tragikomične tvrdnje 1. tužene kako je ponuda I. K. bila realna i utemeljena na realnom planu gospodarenja te da bi ista osiguravala zaštitu i unapređenje gospodarskih, ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njenih građana. Također, tužitelj navodi kako osim što je ugovor nezakonit, isti je sklopljen i suprotno moralu i načelu savjesnosti i poštenja. Posebno ističe kako su stranke pobijanog ugovora jedinstveni suparničari, ali ne i nužni kakvo je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1276/02 od 18. prosinca 2002. Naime, u konkretnom slučaju radi se o jedinstvenim suparničarima, ali  ne i nužnim. Kako dakle ugovorne strane u konkretnom slučaju nisu nužni suparničari, to nedostatak jedne od njih ne predstavlja procesno pravnu smetnju za vođenje ovog postupka i postupanje po tužbenom zahtjevu. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj ukazuje na činjenicu kako je isti uređen isključivo sukladno u ovom postupku provedenom vještačenju te nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. U., dipl. ing. poljoprivrede i stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu, šumarstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta T. V.. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je istu uredio sukladno činjeničnom i pravnom osnovu zbog kojeg je tužba i podignuta 2. listopada 2007. Međutim, obujam štete u konkretnom slučaju može se utvrditi samo vještačenjem te je tek po izradi istog bilo moguće tužbeni zahtjev i specificirati. U svakom slučaju radi se nesporno o svrsishodnom postupanju potrebnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Navedeno tim više jer je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Tužitelj ističe da su neosnovani navodi 1. tužene po kojima tužitelj nije pružio dokaz da bi se bavio poljoprivredom te da bi navedeno bilo od značaja za pretrpljenu štetu. Naime, tužitelj se cijelo vrijeme bavi poljoprivredom te i danas obrađuje zemljište površine cca 5000 m² na području R. i P., K. na koje okolnosti je predložio i saslušanje svjedoka kao i očevid te eventualno vještačenje starosti nasada koje se na predmetnom zemljištu nalaze. Međutim, navedeno nije ni od kakvog značaja za potraživanje štete odnosno izmakle koristi koju je tužitelj pretrpio nezakonitim postupanjem tuženika jer pretrpljena šteta i odgovornost tuženika za istu nisu ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi s tužiteljevim bavljenjem poljoprivredom danas. Naime, naknada štete pripada tužitelju bez obzira da li se isti bavi poljoprivredom ili ne. Osim toga, neosnovani su i bez ikakvog temelja i navodi 1. tužene da tužitelj nije imao pretpostavke i kapacitete za bavljenje poljoprivredom te da nije mogao osnovano očekivati korist prema redovnom tijeku stvari budući da takvu korist nije mogao ostvariti. Naime, da nije bilo nezakonitog postupanja 1. tužene, tužitelj bi postao vlasnikom predmetnog zemljišta i na istom bi obavljao poljoprivrednu djelatnost upravo onako kako je to svojim planom i prezentirao 1. tuženoj. Tužitelj smatra da je njegova ponuda bila kompletna što je uostalom utvrdila i 1. tužena naznačivši kako ponuda u cijelosti udovoljava natječajnim uvjetima. Osim toga, u provedenom natječaju 1. tužena nije tražila bilo kakve dokaze o tome da li tužitelj i ostali sudionici raspolažu bilo kakvim kapacitetima (strojevima, radnom snagom i slično) za bavljenje poljoprivredom iako je tužitelj raspolagao znanjem, voljom i planom kako obavljati poljoprivrednu djelatnost te manjim poljoprivrednim strojevima dok je ostale planirao uzeti u najam. Sve navedeno tuženici su svojim nezakonitim postupanjem onemogućili tužitelju. Posebno tužitelj ističe kako je tijekom cijelog ovog postupka bio voljan umjesto isplate primiti od tuženika drugo odgovarajuće zemljište. Zaključno tužitelj navodi kako je nezakonitost u postupanju tuženika već utvrđena rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-1485/2011 od 10. rujna 2013. u kojem je utvrđeno kako I. K. nije imao pravo prvenstva te da je 1. tužena donijela pobijanu odluku protivno odredbi članka 26a Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sve nadalje posljedica je tog nezakonitog postupanja 1. tužene. Stoga tužitelj u cijelosti ustraje na postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

64. Na ročištu održanom 28. ožujka 2024. tužitelj je ustrajao na tužbenom zahtjevu koji je konačno postavljen podneskom od 31. kolovoza 2023. i podneskom od 6. listopada 2023. godine. Dakle, tužitelj je ustrajao na točki I. tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. listopada 2023. godine; točki II. tužbenog zahtjeva iz podneska od 31. kolovoza 2023. godine; točki III. tužbenog zahtjeva iz podneska od 31. kolovoza 2023. godine; točki IV. tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. listopada 2023. godine i točki V. tužbenog zahtjeva iz podneska od 31. kolovoza 2023. godine.

 

64.1. Tužena Općina L. ustrajala je kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, a posebno se protivila preinaci tužbenog zahtjeva i povlačenju tužbenog zahtjevu u točki III. inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao da se 1. tuženoj naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji s tužiteljem.

 

64.2. Tužena Republika Hrvatska ustrajala je na svim navodima iznijetim tijekom postupka.

 

64.3. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su svi daljnji dokazni prijedlozi tužitelja kao nepotrebni te je sud zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

 

65. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

66. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

 

              - da je na temelju članka 23 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05) i odluke Općinskog vijeća Općine L. od 24. siječnja 2006. na koju je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva dalo suglasnost 22. ožujka 2006., Općinsko vijeće Općine L. objavilo javni natječaj objavljen u Narodnim novinama broj 45/2006 od 24. travnja 2006. (list 175-177 spisa) za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za područje Općine L. na području k.o. K. oznake kčbr. 1491 s početnom cijenom od 162.555,20 kuna;

 

              - da su natječajem propisani uvjeti koje mora sadržavati pisana ponuda za prodaju poljoprivrednog zemljišta i to: ime i prezime odnosno naziv natjecatelja, njegov jedinstveni matični broj odnosno matični broj za pravnu osobu, visinu ponuđene kupovne cijene, očitovanje kupca plaća li cijenu u cijelosti ili obročno, dokaz o prvenstvenom pravu kupnje, dokaz o uplati jamčevine, dokaz o statusu hrvatskog branitelja, a ako je natjecatelj razvojačeni hrvatski branitelj dokaz da je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje tri mjeseca te gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta;

 

              - da su prema natječaju prvenstveno pravo kupnje imale fizičke i pravne osobe koje sudjeluju u natječaju pod uvjetom da je upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva i da ima prebivalište odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj i to sljedećim redoslijedom: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Registar obveznika poreza na dohodak kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost i poljoprivredni obrt; obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo; pravna osoba registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti i ostale fizičke i pravne osobe koje nisu upisane u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, a namjeravaju se baviti poljoprivrednom proizvodnjom s time da se, ako je više osoba u istom redoslijedu prvenstvenog prava kupnje, prednost utvrđuje prema sljedećim kriterijima: dosadašnji zakupac koji uredno ispunjava ugovorne obveze; vlasnik ili zakupac zemljišta koje graniči sa zemljištem koje se prodaje; hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 3 mjeseca i članovi poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnošću; vlasnik izgrađenog proizvodnog objekta; osoba koja se bavi ili se namjerava baviti stočarstvom, podizanjem višegodišnjih nasada te povrtlarskom proizvodnjom; da je natječajem propisano da fizička i pravna osoba imaju prvenstveno pravo kupnje prema utvrđenom redoslijedu uz uvjet da prihvate najvišu cijenu koju je ponudio bilo koji od ponuđača koji ispunjava natječajne uvjete te da ponudi prileži gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države;

 

              - da su prema natječaju ponuditelji uz ponudu bili dužni priložiti dokumentaciju na temelju koje ostvaruju prvenstveno pravo kupnje poljoprivrednog zemljišta i to obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Registar obveznika poreza na dohodak odnosno - rješenje o upisu u Upisnik; za poljoprivredni obrt rješenje ili obrtnicu; potvrdu porezne uprave o upisu u Registar poreznih obveznika poreza na dohodak; za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo rješenje o upisu u Upisnik ili potvrdu o predanom zahtjevu za Upisnik; za dosadašnjeg zakupca zemljišta dokaz da  nema dugovanja po osnovi zakupa; za vlasnika ili zakupca čije zemljište graniči sa zemljištem koje se prodaje - izvadak iz zemljišne knjige ili ugovor o zakupu i ovjerenu kopiju katastarskog plana, za razvojačene hrvatske branitelje dokaz o statusu nadležne službe Ureda za obranu ili Ministarstva unutarnjih poslova; za fizičke i pravne osobe koje posjeduju izgrađeni vlastiti proizvodni objekt dokaz o posjedu objekta te za pravnu osobu registriranu za obavljanje poljoprivredne djelatnosti - izvod iz sudskog registra;

 

              - da su prema natječaju osobe koje sudjeluju u natječaju dužne platiti jamčevinu u visini 16.255,50 kuna; da se ponude dostavljaju poštom, preporučeno i u zatvorenim omotnicama u roku od 15 dana od objave natječaja u dnevnom tisku na adresu Općine L.; da se nepravodobne i nepotpune ponude neće razmatrati; da odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi Općinsko vijeće uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, da će općinski načelnik s najpovoljnijim ponuđačem sklopiti ugovor o prodaji

 

              - da je natječaj za prodaju predmetnog zemljišta objavljen u Narodnim novinama broj 45/2006 od 24. travnja 2006. i bio otvoren 15 dana od dana objave u Narodnim novinama što nesporno proizlazi iz podneska Jedinstvenog upravnog odjela Općine L. (list 159 spisa) od 5. ožujka 2009. godine; da su ponude ponuditelja I. K., A. M. i R. K. pristigle u roku koji je predviđen u natječaju

 

              - da je odlukom 1. tužene Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine L. od 6. lipnja 2006. prihvaćena kao najpovoljnija ponuda za prodaju poljoprivrednog zemljišta i to kčbr. 1491 k.o. K. ponuditelja I. K. iz Z., te je utvrđeno da će temeljem navedene odluke općinski načelnik i izabrani ponuditelj sklopiti ugovor o prodaji predmetnog zemljišta nakon davanja suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva;

 

              - da je temeljem odredbe članka 23 stavka 2 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva dana 8. kolovoza 2006. dalo suglasnost na odluku o izboru najpovoljnije ponude na javnom natječaju za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine L. od 6. lipnja 2006. koji je objavljen u Narodnim novinama broj 45/06 od 24. travnja 2006. (list 202 spisa);

 

              - da je ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. godine (list 183-185 spisa) Republika Hrvatska kao prodavatelj prodala, a I. K. iz Z., kao kupac kupio poljoprivredno zemljište upisano u k.o. K. oznake kčbr. 1491 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 300.001,00 kuna; da se kupac obvezao platiti prodavatelju za prodanu nekretninu cijenu u ukupnom iznosu od 240.000,80 kuna koja je 20% manja od postignute prodajne cijene jer je kupac isplaćuje u cijelosti i to u roku od 15 dana od dana pravovaljanosti ugovora; da u posjed kupljene nekretnine kupac stupa odmah nakon potvrde pravovaljanosti ugovora i predočenja dokaza o uplati ugovorene cijene;

 

              - da je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci 24. siječnja 2007. izdalo potvrdu broj M-DO 3/07 da je predmetni ugovor usklađen s propisima i nema pravnih zapreka da bude formalno i proveden.

 

              67. Između stranaka sporna je zakonitost provedenog natječajnog postupka za prodaju predmetnog poljoprivrednog zemljišta upisanog u k.o. K. oznake kčbr. 1491 odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti odluke tužene 1. Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006. i za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljenog 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine L. kao prodavatelja i K. I. kao kupca. Isto tako sporno je postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju zbog izgubljene zarade i poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske te zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha te pripada li tužitelju pravo na naknadu tržišne vrijednosti nekretnine oznake kčbr. 1491 k.o. K..

 

              68. Tijekom postupka 1. tužena je isticala prigovor stvarne nenadležnosti suda smatrajući da tužitelj zahtijeva poništenje akta 1. tužene koji je po svojoj naravi upravni akt radi čega se ovaj sud treba oglasiti stvarno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom upravnom sudu.

 

              69. Po ocjeni suda, prigovor stvarne nenadležnosti suda nije osnovan. Naime, sukladno odredbi članka 22 stavka 1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/01, 87/02, 48/05, 90/05, 152/08) propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže prema općim propisima o raspolaganju  nekretninama,  ako tim zakonom nije drugačije određeno. Stavkom 2 istog članka propisano je da se odlukom kojom se odlučuje o vlasničkim i  drugim  pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske obvezno osigurava zaštita i unaprjeđenje  gospodarskih,  ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njezinih građana dok je stavkom 3 propisano da odluka iz stavka 2 nije upravni akt. Dakle, radi se o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem kojim Republika Hrvatska raspolaže prema općim propisima o raspolaganju nekretninama pri čemu valja istaknuti da se radi o aktu poslovanja kojim država putem provođenja natječaja odnosno natječajne komisije vrši vlasničko pravna ovlaštenja i raspolaže pravom vlasništva sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Dakle, kako odluka kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske nije upravni akt sukladno odredbi članka 22 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, nije osnovan prigovor 1. tužene da bi odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo u nadležnosti upravnog suda.

 

              70. Tužena Republika Hrvatska istaknula je tijekom postupka prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 48/05) kojim je propisano da prvenstveno pravo kupnje ima fizička i pravna osoba koja je sudjelovala u natječaju iz članka 23 ovoga Zakona pod uvjetom da je upisana u upisnik poljoprivrednih gospodarstava i ima prebivalište, odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj, sljedećim redoslijedom: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u registar obveznika poreza na dohodak kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost i poljoprivredni obrt, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, pravna osoba registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti i ostale fizičke i pravne osobe koje nisu upisane u upisnik poljoprivrednih gospodarstava, a namjeravaju se baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Naime, kako tužitelj u vrijeme natječajnog postupka nije ispunjavao navedene uvjete, tužena smatra kako nije aktivno legitimiran na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

              71. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, upravo činjenica da je tužitelj stavio svoju ponudu za kupnju predmetnog poljoprivrednog zemljišta u natječajnom postupku, otklanja navedeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

 

              72. Tužena Republika Hrvatska isticala je tijekom postupka i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani 2. tužene Republike Hrvatske, međutim, po ocjeni suda prigovor tužene nije osnovan budući da se u konkretnom slučaju radi o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, a od strane nadležnog državnog odvjetništva daje se suglasnost na provedbu natječaja kao i na provedbu ugovora o prodaji predmetnog zemljišta. Činjenica što 2. tužena nije sudjelovala kao ugovorna strana u sklapanju ugovora o prodaji predmetnog zemljišta nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tužene Republike Hrvatske pa prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan.

 

              73. Nije prihvaćen niti prigovor zastare za podnošenje predmetne tužbe kojeg je istaknula 1. tužena na ročištu održanom 17. lipnja 2010. s obzirom na to da se pravo na isticanje ništetnosti prema Zakonu o obveznim odnosima ne gasi.

 

              74. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8 ZPP kao i uvidom u priloženu natječajnu dokumentaciju, sud je zaključio da predmetni natječajni postupak nije proveden nezakonito te da je cjelokupni postupak odabira najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju predmetnog poljoprivrednog zemljišta proveden u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

              74.1. Naime, u provedenom natječajnom postupku utvrđeno je da je upravo ponuditelj I. K. odabran kao najbolji ponuditelj te je pored ispunjenog kriterija obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ispunio i druge kriterije pripisane natječajem odnosno prihvatio je najvišu ponuđenu cijenu te je ponudi priložio kvalitetan gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države s detaljno razrađenim elementima površine nasada, prerađivačkih rashladnih kapaciteta, radnih strojeva, pomoćnih programa, a koji program je 1. tužena ocijenila kao krajnje ozbiljan i realan u odnosu na programe ostala dva ponuditelja.

 

              74.2. Uz to, nesporna je činjenica da je od strane nadležnog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva 8. kolovoza 2006. dana suglasnost na odluku o izboru najpovoljnije ponude na javnom natječaju za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine L. od 6. lipnja 2006. koji je objavljen u Narodnim novinama broj 45/06 od 24. travnja 2006. (list 202 spisa). U pogledu kvalitete programa dostavljenog od strane ponuditelja svi saslušani svjedoci identično su iskazali da je odabrani ponuditelj I. K. imao najbolju ponudu te najkvalitetniji program u odnosu na druge kandidate čiji su gospodarski programi ocjenjeni kao vrlo oskudni i paušalni te u tom pogledu nisu ocijenjeni kao kvalitetni i cjeloviti gospodarski programi što je također utjecalo na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja.

 

              75. Iz zapisnika natječajne komisije od 11. svibnja 2006. (list 202 spisa) u premetu otvaranja ponuda za kupnju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države po javnom natječaju od 24. travnja 2006. proizlazi da su temeljem natječaja objavljenog u Narodnim novinama broj 45/06 pristigle tri ponude za kupnju poljoprivrednog zemljišta kčbr. 1491 k.o. K. i to ponuda R. K. iz S., A. M. iz S. i I. K. iz Z.a; da ponuda R. K. predstavlja ponudu fizičke osobe te da je istoj priložen dokaz da je isti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje 3 mjeseca te da je isti ponudio iznos od 300.001,00 kuna; da ponuda A. M. predstavlja ponudu fizičke osobe te da je isti ponudio iznos od 201.999,99 kuna; da je ponuda I. K. ponuda obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisanog u upisnik poljoprivrednih gospodarstva te da njegova ponuda iznosi 200.000,00 kuna.

 

              75.1. Nadalje, iz zapisnika proizlazi da je predsjednik natječajne komisije H. R. utvrdio da prema objavljenom natječaju prvenstveno pravo kupnje ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u upisnik poljoprivrednih gospodarstava u odnosu na fizičke osobe uz uvjet da prihvati najvišu ponuđenu cijenu koju je ponudio bilo koji ponuditelj koji ispunjava natječajne uvjete te da ponudi gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. U zapisniku je konstatirano da je ponuditelj I. K. ponudi priložio cjeloviti gospodarski program te da je isti dao pisanu izjavu o prihvaćanju najviše ponuđene cijene (u konkretnom slučaju ponuđena cijena tužitelja). Zaključno, iz zapisnika proizlazi da je natječajna komisija jednoglasno predložila Općinskom vijeću Općine L. donošenje odluke o izboru ponude I. K. iz Z. kao najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području katastarske općine K. oznake kčbr. 1491 za iznos od 300.001,00 kuna.

 

              76. Sukladno odredbi članka 8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da se članak 26 mijenja te da prvenstvo prava kupnje ima  fizička i pravna osoba koja je sudjelovala u natječaju pod uvjetom da je upisana u upisnik poljoprivrednih gospodarstva i ima prebivalište i sjedište na području jedinice lokalne samouprave i to slijedećim redoslijedom: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u registar obveznika kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, pravna osoba za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti  i ostale fizičke i pravne osobe koje nisu upisane u upisnik poljoprivrednih gospodarstva. Ako je više osoba u istom redoslijedu prednost se utvrđuje prema kriterijima dosadašnjeg kupca koji graniči sa zemljištem koje se prodaje, dosadašnji zakupac koji uredno ispunjava obveze, vlasnik ili zakupac zemljišta koje graniči sa zemljištem koje se prodaje, potom hrvatski branitelj Domovinskog rata koji je proveo  u obrani najmanje tri mjeseca i članovi obitelji poginulog, umrlog ili zatočenog branitelja koji se bave poljoprivrednom djelatnošću.

 

              76.1. Nesporno je da je upravo odabrani ponuditelj I. K. imao registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pri čemu je njegov gospodarski program, koji je ocijenjen kao kvalitetan i realan, bio od odlučujućeg utjecaja pri odabiru najpovoljnije ponude, a osim toga natječajna komisija jednoglasno je predložila Općinskom vijeću Općine L. upravo odabir I. K. kao najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju predmetnog poljoprivrednog zemljišta.

 

              77. Iz zapisnika o očevidu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište (list 202 spisa) sastavljenog 1. kolovoza 2006. na licu mjesta u k.o. K. u predmetu davanja suglasnosti na odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na području Općine L. od 24. siječnja 2006. proizlazi da se predmetno zemljište u vlasništvu države kčbr. 1491 k.o. K. nalazi na području Općine L. te je očevidom na terenu utvrđeno da je nepravilnog oblika i da je većim dijelom ograničeno poljskim putem, da je parcela skoro u cijelosti obrasla divljom paprati što znači da u zadnjih nekoliko godina sigurno nije bila obrađivana, da na predmetnoj parceli nema započetih ni završenih građevinskih objekata bilo koje namjene te da se na središnjem dijelu parcele sporadično nalazi samoniklo bjelogorično drveće.

 

              78. Podneskom od 11. ožujka 2020. tužitelj je obavijestio sud da I. K. više nije vlasnik predmetne kčbr. 1491 k.o. K. pa s obzirom na tu činjenicu smatra da obvezivanje 1. tužene na sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem radi prodaje predmetnog zemljišta više nije moguće radi čega je postavio zahtjev za naknadu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

 

              78.1. Po ocjeni suda, radi se o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. Odredba članka 193 stavka 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje u tekstu: ZPP) propisuje da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari te da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

 

              78.2. Kako se 1. tužena nije suglasila s povlačenjem tog dijela tužbenog zahtjeva, sud je odlučivao o cijelom zahtjevu onako kako je isti prvotno postavljen prije povlačenja istoga od strane tužitelja odnosno o zahtjevu tužitelja za sklapanje kupoprodajnog ugovora između tužitelja i 1. tužene o prodaji predmetnog državnog zemljišta.

 

              79. Isto tako, 1. tužena smatra kako je tužitelj postavljanjem novog tužbenog zahtjeva radi isplate tržišne vrijednosti predmetne nekretnine preinačio tužbeni zahtjev čemu se 1. tužena izričito protivi, a isto tako smatra da je tužitelj promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva pod točkom I. jer sada zahtijeva da sud utvrdi ništetnom odluku 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006., a u dosadašnjem tijeku postupka zahtijevao je da se poništi rješenje 1. tužene KLASA: 320-01/06-01/01 URBROJ: 2125/10-06-35 pa je jasno kako je i u tom dijelu tužitelj preinačio tužbeni zahtjev.

 

              80. Odredbom članka 191 stavka 1 ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva u postojeći. Odredba članka 190 stavka 1 ZPP propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a stavkom 2 istog članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

              81. Nije sporno da je tužitelj preinačio tužbu jer je uz postojeće tužbene zahtjeve istaknuo i novi tužbeni zahtjev radi naknade tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta. Međutim, tužitelj je preinačio tužbu nakon saznanja da odabrani ponuditelj I. K. više nije vlasnik predmetne nekretnine, dakle, radi se o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a tužitelj iz iste činjenične osnove sada zahtijeva novčanu svotu.

 

              82. Budući da se sukladno odredbi članka 191 stavka 2 ZPP tuženik takvoj preinaci ne može protiviti, sud je odlučivao i o tom tužbenom zahtjevu tuženika. Osim toga, po ocjeni suda preinaka isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, svrsishodna je za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190 stavak 2 ZPP).

 

              83. Preinačenim tužbenim zahtjevom pod točkom I. tužitelj zahtijeva da se poništi odluka tužene Općine L. o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006., podredno da se navedena odluka utvrdi ništetnom. Naime, tužitelj smatra kako odabrani ponuditelj I. K. nije imao prijavljeno poljoprivredno gospodarstvo u Lovincu pa nije mogao koristiti prvenstveno pravo kupnje u odnosu na tužitelja; da nije dokazano da je gospodarski program I. K. bio bolji od programa tužitelja budući da sadrži svega 11 redaka odnosno podjednako kao i gospodarski program tužitelja; da je ponuda I. K. predana 11. svibnja 2006. odnosno 18 dana nakon objave natječaja pa je istu trebalo odbaciti kao nepravodobnu; da Općinsko vijeće Općine L. nije ocijenilo ozbiljnost svih ponuda i gospodarski program svakog ponuđača te da je tužitelj ispunio sve elemente natječaja i dostavio kratki gospodarski program koji je u skladu s točkom 4 javnog natječaja bio kratak i sažet.

 

              84. Odredbom članka 22 stavkom 1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/2001, 87/2002, 48/2005, 90/2005 i 152/2008) propisano je da se poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik Republika Hrvatska raspolaže prema općim propisima o raspolaganju nekretninama, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Odredbom stavka 2 istog članka propisano je da se odlukom kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske obvezno se osigurava zaštita i unapređenje gospodarskih, ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njezinih građana dok je stavkom 3 propisano da odluka iz stavka 2 ovog članka nije upravni akt.

 

              85. U pravu je 1. tužena kada tvrdi kako nije u nadležnosti suda da utvrđuje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta, već to pitanje ulazi isključivo u nadležnost predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtijeva poništenje odluke odnosno utvrđenje da je navedena odluka Općine L. o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta ništetna, međutim, ne može se poništiti niti utvrditi ništavom konkretna odluka Općine L., već samo ugovor o prodaji koji je kasnije sklopljen na temelju te odluke. Dakle, odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta samo je pretpostavka za sklapanje ugovora o prodaji koji može biti predmetom pobijanja od strane ponuditelja ako smatra da su povrijeđena njegova prava koja bi mu pripadala temeljem zakona.

 

              86. Tužbenim zahtjevom pod točkom II. tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljenog 12. listopada 2006.

 

              87. Između stranaka je sporno je li navedeni ugovor ništav zbog toga što je protivan prisilnim propisima odnosno zbog toga što je postupak koji je prethodio sklapanju ugovora o prodaji zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske proveden protivno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

              88. Prema odredbi članka 322 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva ništav je.

 

              88.1. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba i državni odvjetnik uz uvjet da za to imaju pravni interes (članak 327 ZOO).

 

              88.2. Pravo na isticanje ništetnosti pravnog posla ne gasi se (članak 328 ZOO) čak ni u slučaju da je na temelju ništetnog ugovora obavljen prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama jer time upis postaje neistinit pa vlasništvo nekretnine nije ni stečeno.

 

              89. U odnosu na predmetni ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine L. kao prodavatelja i I. K. kao kupca sud je utvrdio da ne postoje razlozi ništavosti u smislu odredbe članka 322 stavka 1 ZOO jer je suprotno tvrdnji tužitelja postupak za prodaju predmetnog poljoprivrednog zemljišta proveden u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

              90. Tijekom postupka nije utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. U postupku je utvrđeno da je predmetno poljoprivredno zemljište u vlasništvu države prodano putem javnog natječaja sukladno odredbi članka 23 Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Odluku o raspisivanju javnog natječaja donijelo je za to ovlašteno Općinsko vijeće Općine L. budući da se predmetno zemljište nalazi na području te Općine uz suglasnost nadležnog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 8. kolovoza 2006. Nesporno je da je predmetnim ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. godine Republika Hrvatska kao prodavatelj prodala, a I. K. iz Z.,  kao kupac kupio poljoprivredno zemljište oznake kčbr. 1491 k.o. K.. Iz ugovora nesporno proizlazi da je ugovor zaključio općinski načelnik s odabranim ponuditeljem što je u skladu s odredbom članka 25 stavka 2 Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Nesporno je da je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci 24. siječnja 2007. izdalo potvrdu broj M-DO 3/07 da je predmetni ugovor usklađen s propisima i nema pravnih zapreka da bude formalno i proveden. Stoga, imajući u vidu gore citirane odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu sud smatra da predmetni ugovor nije sklopljen suprotno odredbi članka 322 ZOO radi čega nije ništav.

 

              91. Tuženim zahtjevom pod točkom III. tužitelj zahtijeva da se naloži tuženoj da temeljem provedenog javnog natječaja sklopi kupoprodajni ugovor s tužiteljem u skladu s uvjetima iz ponude. Uvidom u Zajednički informacijski sustav (ZIS) utvrđeno da je temeljem rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-76/2019 od 4. prosinca 2019. na predmetnoj nekretnini kčbr. 1491 k.o. K. upisano pravo vlasništva društva A. d.o.o., stoga je ovako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja neprovediv u zemljišnoj knjizi pa samim tim i neosnovan.

 

              92. Obzirom da su neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odluka 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006. i radi utvrđenja da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. kao i zahtjev tužitelja da se 1. tuženoj naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem, posljedično tome, nisu osnovani ni tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog izgubljene zarade, gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske te gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha ni tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

             

              93. Obzirom na sve naprijed navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

 

              94. Zaključno, u odnosu na prijedlog tužitelja da sud spoji ovaj predmet s predmetom poslovni broj P-202/2022 ističe se da je izvršenim uvidom u eSpis sud utvrdio da je rješenjem poslovni broj P-202/2022-7 od 6. srpnja 2023. odbačena tužba tužitelja R. K. podnesena protiv tuženika I. K. kao nedopuštena s obrazloženjem suda da izostaje pravni interes tužitelja za utvrđenje da je ništetan ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine L. kao prodavatelja i K. I. kao kupca.

 

              95. S obzirom na navedeno sud nije posebnim rješenjem odlučivao o prijedlogu tužitelja radi spajanja parnica budući da odredba članka 278 ZPP izričito propisuje da je sud ovlašten odlučivati o spajanju parnica u tijeku pripremanja glavne rasprave do ročišta za glavnu raspravu. Budući da je postupak pod poslovnim brojem P-202/2022 započeo 28. srpnja 2021., a ovaj postupak 12. listopada 2007., nije bilo zakonskih uvjeta za spajanje ovih parnica.

 

              96. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154 stavak 1 ZPP).

 

              96.1. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 Zakona).

 

              96.2. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 toč. 3 Tarife).

 

              97. Obzirom da su bili opravdani sud je 1. tuženoj priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 46 Tarife kako slijedi: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. travnja 2008. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 3. lipnja 2008. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 9. listopada 2008. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 12. studenog 2008. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. studenog 2008.  (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 21. svibnja 2009. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 23. srpnja 2009. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 17. lipnja 2010. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 5. studenog 2014. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2020. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. lipnja 2020. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 29. lipnja 2020. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 16. studenog 2020. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 5. siječnja 2021. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 28. travnja 2021. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 14. listopada 2021. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 10. veljače 2022. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. ožujka 2022. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 25. kolovoza 2022. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 26. listopada 2022. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 6. prosinca 2022. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. ožujka 2023. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 24. srpnja 2023. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 12. rujna 2023. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. rujna 2023. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. ožujka 2024. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, dakle, sveukupno u visini 10000 bodova odnosno ukupno 20.000,00 EUR uz pripadajući PDV od 25% u visini 5.000,00 EUR što sveukupno iznosi 25.000,00 EUR.

 

              97.1. Tuženoj Općini L. nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude održano 1. prosinca 2010., trošak sastava podneska od 18. lipnja 2020. i trošak sastava podneska od 3. ožujka 2022. jer te radnje punomoćnika nisu bile neophodne za vođenje parnice.

 

              97.2. Tuženoj nije priznat ni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da sukladno odredbi članka 4 stavka 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

 

              98. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

              99. Obzirom da su bili opravdani sud je 2. tuženoj priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) kako slijedi: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 9. listopada 2008. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. studenog 2008.  (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 21. svibnja 2009. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 23. srpnja 2009. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 17. lipnja 2010. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 5. studenog 2014. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 22. travnja 2015. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 5. listopada 2015. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2020. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. lipnja 2020. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak sastava podneska od 4. siječnja 2021. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. ožujka 2022. (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) u visini 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. ožujka 2023. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 500 bodova, trošak sastava podneska od 20. rujna 2023. (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) u visini 1788,5 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. rujna 2023. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 3577 bodova i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. ožujka 2024. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) u visini 3577 bodova, dakle, sveukupno u visini 14942,50 bodova odnosno ukupno 29.885,00 EUR.

 

              99.1. Tuženoj Republici Hrvatskoj nije priznat trošak sastava podneska od 31. srpnja 2015. budući da navedeni podnesak nije predan sudu (nema ga u spisu).

 

              100. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

 

                                                            U Gospiću, 9. svibnja 2024. 

 

                                                                                                                                            Sudac:

                                                                                                                                        

                                                                                                                              Mirjana Kosanović v.r,

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dna:

1. D. B., odvjetnica u S.,

2. J. K., odvjetnik u Z.,

3. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću