Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4673/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na starosnu mirovinu, dana 29. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03326137440, URBROJ: 341-99-05/3-24-5637 od 28. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA:UP/I 140-02/24- 01/03326137440 URBROJ: 341-99-05/3-24-5637 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03326137440, Urbroj: 341-99-05/3-24-5637 od 28. listopada 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA:UP/I 140-02/24-01/03326137440 URBROJ: 341-99-05/3-24-5637 od 6. rujna 2024. kojim je tužitelju određena starosna mirovina od 1. siječnja 2024. u svoti od 1.058,94 eur mjesečno a od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 1.137,54 eur mjesečno.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i smatra da je trebalo odrediti povoljniji polazni faktor 1,27 a ne 1,0 odnosno umjesto članka 85. stavka 1. točke 4. ZOMO-a primijeniti članak 85. stavak 3. ZOMO-a. Naime, kao hrvatski branitelj proveo je 6 godina, 1 mjesec i 1 dan u borbenom sektoru, radio je 32 godine, 5 mjeseci i 2 dana i prema članku 4.b st.3. t.2. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba dobna granica za stjecanje prava snižava za 8 godina temeljem beneficiranog staža (svake 4 godine za 1 godinu). Kada se starosna dob za mirovinu umanji temeljem beneficiranog staža, 29. rujna 2018. (rođen **.**.1960.) navršio je 63 godine i 3 mjeseca i imao 35 godina mirovinskog staža ali je nastavio i dalje raditi do 31. prosinca 2023. pa polazni faktor za starosnu mirovinu prema članku 85. stavku 3. ZOMO-a povećava se za svaki mjesec 0,45% i za ukupno više od 60 mjeseci iznosi 1,27. Smatra da ukoliko ispunjava uvjete po više propisa, tuženik je trebao izračunati povoljniju, najvišu mirovina. Prilikom podnošenja zahtjeva kao neuka stranka nije znao koja je povoljnija odnosno viša mirovina. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Budući da su odlučne činjenice između stranaka nesporne, što je razvidno iz sadržaja tužbe i odgovora na tužbu, te kako tužitelj u tužbi niti tuženik nisu predlagali izvođenje bilo kakvih dokaza, sud je upravni spor riješio bez održavanja rasprave (članak 98. točke 4. ZUS-a).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.
7. U konkretnom slučaju postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pokrenut je na zahtjev tužitelja i rješenjem prvostupanjskog tijela od 5. veljače 2024. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2024. (od kada napunio 63. godina i 3 mjeseca života) prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (dalje Zakon o DVO, PS i OSO) i određen predujam u svoti od 900,00 Eur mjesečno. Prvostupanjskim rješenjem od 6. rujna 2024. izvršen je izračun mirovine za tužitelja i to od 1. siječnja 2024. u svoti od 1.058,94 eur mjesečno a od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 1.137,54 eur mjesečno. Tako se navodi da prema članku 24. do 31. ZOMO mirovinski staž za stjecanje prava na mirovinu do 1. siječnja 2024. iznosi ukupno 56 godina 8 mjeseci i 24 dana, da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi utvrđeni prema članku 81. do 84. ZOMO i 7. st. 3. Zakona o DVO, PS i OSO iznose 1,2006, da se osobni bod prema članku 8. st. 1. Zakona o DVO, PS i OSO povećava za 45% i iznosi 98,7647, da mirovinski faktor za starosnu mirovinu prema čl. 87. st. 1. ZOMO iznosi 1,0, da je svota mirovine izračunata prema članku 8. st. 2. Zakona o DVO, PS i OSO tako da se osobni bod 98,7647 pomnoži sa mirovinskim faktorom 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine od 12,26 eura na dan ostvarivanja prava na mirovinu sukladno Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine (Narodne novine broj 25/24) i iznosi 1.210,86 eur mjesečno, a umanjeno za 151,92 eur sukladno čl. 9.a Zakona o DVO, PS i OSO i iznosi 1.058,94 Eur mjesečno (smanjeni osobni bod iznosi 86,3736). Od 1. srpnja 2024. usklađenje je da se smanjeni osobni bod pomnoži sa mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine od 13,17 eura na dan ostvarivanja prava na mirovinu sukladno Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine (Narodne novine broj 101/24) i iznosi 1.137,54 Eur.
8. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je rješenjem od 5. veljače 2024. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine broj 128/99., 129/00., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12. i 118/12, dalje Zakon o DVO, PS i OSO ) a prvostupanjskim rješenjem od 6. rujna 2024. po službenoj dužnosti izvršen je izračun starosne mirovine temeljem članka 6. Zakona o DVO, PS i OSO. Naime, primijenjen je navedeni Zakon o DVO, PS i OSO jer je uz zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu tužitelj priložio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 14. studenog 2023. o prestanku službe i ostvarivanju prava na mirovinu a budući da tužitelj do donošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu nije izmijenio svoj zahtjev/podnio drugi i zatražio utvrđivanje mirovine po Zakonu u hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (ZOHBDR) i ZOMO, budući da se ne mogu istovremeno primijeniti dva posebna propisa ( ZOHBDR i Zakon o DVO, PS i OSO ) ali je tuženik uputio prvostupanjsko tijelo da žalbene navode kojim traži priznanje mirovine po ZOHBDR/ZOMO, uzme u rad kao poseban zahtjev za priznavanje prava prema ZOHBDR/ZOMO u svezi sa člankom 98. ZOMO. Tuženik je nadalje kontrolom izračuna mirovine utvrdio da je pravilno određena i da se isplaćuje u pravilnim iznosima.
9. Prema članku 37. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu priznaje se osiguraniku od dana navedenog u zahtjevu, ali najranije od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja.
10. Članak 98. ZOMO propisuje da ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema ovome Zakonu ili nekom drugom zakonu Republike Hrvatske u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru.
11. Člankom 6. stavkom 1. i 2. Zakona o DVO, PS i OSO propisano je da osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu bez obzira na godine života ako mu služba prestane zbog potreba službe, uz uvjet od najmanje 30 godina mirovinskog staža (od čega 15 godina na poslovima s povećanim trajanjem) i da se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata vrijeme provedeno u obrani suvereniteta računa se u dvostrukom trajanju.
12. Slijedom navedenog, obzirom na stanje spisa te rezultate provedenog upravnog postupka, proizlazi da je rješenjem od 5. veljače 2024. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu prema članku 6. Zakona o DVO, PS i OSO obzirom da je priložio uz zahtjev rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 14. studenog 2023. o prestanku službe i ostvarivanju prava na mirovinu, na koje se kako proizlazi iz spisa, tužitelj nije žalio i prvostupanjskim rješenjem od 6. rujna 2024. utvrđena mu je visina mirovine sukladno Zakonu o DVO, PS i OSO i odredbama ZOMO. Drugostupanjsko tijelo je izvršilo kontrolu podataka i osnovica na temelju kojih se vrši izračun mirovine te utvrdilo da je isti pravilno utvrđen. Tuženik je odgovorio na žalbene navode, iskontrolirao i pojasnio izračun mirovine izvršen od strane prvostupanjskog tijela, te je uputilo prvostupanjsko tijelo da žalbeni navod kojim je tražio priznanje mirovine po ZOHBDR/ZOMO, uzme u rad kao poseban zahtjev za priznavanje prava prema ZOHBDR/ZOMO, pri čemu je uputio da u slučaju stjecanja prava na dvije ili više temeljem različitih propisa, može temeljem članka 98. ZOMO-a koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru. Dakle, budući da je postupak pokrenut temeljem Zakona o DVO, PS i OSO i ZOMO i tužitelj je tek u žalbi zatražio da mu se mirovina utvrdi temeljem ZOHBDR/ZOMO, ispravno je riješen zahtjev tužitelja prema Zakonu o DVO, PS i OSO, temeljem kojeg je tužitelj pokrenuo postupak dostavljanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 14. studenog 2023. a budući da nije zatražio rješavanje po ZOHBDR/ZOMO. Pošto prvostupanjsko tijelo sukladno uputi iz osporenog rješenja tretira to kao novi zahtjev za priznavanje prava po ZOHBDR/ZOMO i utvrdi visinu mirovine, tužitelj će se moći odlučiti za mirovinu, prema vlastitom izboru. Navedenim, postupanjem tužitelju je kao neukoj stranci pružena zaštita i tužitelj će eventualnu povoljniju mirovinu moći ostvariti kroz odvojeni postupak po službenoj dužnosti koji je tuženik već naložio pokrenuti.
13. Također se napominje vezano uz tužbene navode da mu pripada polazni faktor 1,27 (umjesto primijenjenog 1,0) temeljem članka 85. stavka 3. ZOMO-a (povećanje polaznog faktora za kasniji odlazak u mirovinu), da se mirovina može priznati i izračunati samo prema jednom zakonu odnosno ne postoji zakonska mogućnost kumulacija povoljnijih odredbi. Tužitelju je sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o DVO, PS i OSO, osobni bod već povećan za 45% te iznosi 98,7647 i Zakon o DVO, PS i OSO ne predviđa povećanje polaznog faktora pa ne može tužitelj tražiti i uvećanje polaznog faktora na 1,27 po ZOMO. Osobe koje ostvaruju mirovinu prema posebnim propisima s beneficiranim stažem i posebnim uvećanjima (poput djelatnih vojnih osoba i policijskih službenika) nemaju pravo na dodatnu bonifikaciju za kasniji odlazak u mirovinu prema općem propisu (ZOMO), jer bi to značilo dvostruko priznavanje istog pravnog osnova za uvećanje mirovine. Članak 85. stavak 3. ZOMO odnosi se na osobe kojima se mirovina izračunava isključivo po ZOMO i koje nemaju druge oblike uvećanja a članak 85. stavak 1. točka 4. ZOMO upravo definira faktor 1,0 za mirovine djelatnih vojnih osoba i policijskih službenika, osiguravajući da se već uvećani osobni bod množi s cijelim iznosom (1,0), bez umanjenja.
14. Stoga je sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, kako je odlučeno u izreci presude.
U Zagrebu, 29. rujna 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
3. U spis
