REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-4218/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi proširenja statusa hrvatskog branitelja, 29. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/24, URBROJ: 511-01-149- 24-1 od 19. kolovoza 2024. i rješenja Policijske uprave zagrebačke, KLASA: 563- 01/24-01/16, UR.BROJ: 511-19-18-24-527 od 15. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/24-01/24, URBROJ: 511- 01-149-24-1 od 19. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Policijske uprave zagrebačke, KLASA: 563-01/24-01/16, UR.BROJ: 511-19- 18-24-527 od 15. svibnja 2024. kojim je odbijen zahtjev za proširenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje od 16. siječnja 1995. do 30. travnja 1995., od 6. svibnja 1995. do 3. kolovoza 1995. i od 10. kolovoza 1995. do 30. lipnja 1996.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da ima status hrvatskog branitelja temeljem činjenice da je od 16. siječnja 1995. do 15. kolovoza 2005. kao djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, bio raspoređen na poslovima policijskog službenika u zvanju inspektor ali mu je taj status priznat samo za razdoblje od 1. do 5. svibnja 1995. i 4. do 9. kolovoza 1995. a za druga razdoblja nije uz obrazloženje da nije upućivan na ratište. Početkom svibnja 1995. za vrijeme bombardiranja Grada Zagreba bio je zadužen za prikupljanje podataka o stradalim osobama i poslovi na kojima je radio nisu se mijenjali, radio je pred redovnih poslova i druge poslove po nalogu rukovoditelja (racije, osiguranje pravaca prolaska i mjesta vezano uz Domovinski rat, uručivanje poziva za mobilizaciju i dr.) a koji spadaju u obranu suvereniteta Republike Hrvatske pa smatra da je pogrešan zaključak da nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru. Napominje da su drugi zaposlenici V. policijske postaje-Medvešćak koji su obavljali iste ili slične poslove stekli status hrvatskog branitelja pa je tužitelj stavljen u nejednak položaj protivno Ustavu Republike Hrvatske. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje te mu prizna status hrvatskog branitelja u predmetnom razdoblju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporavanom rješenju. Navodi da je za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja sukladno članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji potrebno kumulativno ispunjenje dva uvjeta odnosno da je bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova i da je sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili djelovao izravnoj vezi sa tim otporom u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. pa kako iz službenih evidencija i izjave tužitelja to nije razvidno, ne ispunjava uvjete za predmetno razdoblje.
4. Presuda je donesena bez održavanja rasprave, jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljenog spisa, stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave, a sve u smislu članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24 i 39/26).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
6. Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, i to sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 15. svibnja 2024. proizlazi da je isto doneseno u postupku pokrenutom povodom zahtjeva tužitelja od 7. ožujka 2024. za proširenje razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme rada u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, za razdoblja od 16. siječnja 1995. do 30. travnja 1995., od 6. svibnja 1995. do 3. kolovoza 1995. i od 10. kolovoza 1995. do 30. lipnja 1996. Nesporno je da je tužitelj stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. do 5. svibnja 1995. i 4. do 9. kolovoza 1995., što je razvidno iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke od 9. studenog 2023. Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za proširenje razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu doneseno je nakon provedenog postupka u kojemu je izvršen uvid u službene evidencije i to očitovanje V. Policijske postaje Zagreb od 8. travnja 2024. iz koje proizlazi da tužitelj nije upućivan na ratišta u razdoblju od 16. siječnja 1995. do 30. lipnja 1996., kao i iz izjave samog tužitelja u upravnom postupku iz koje ne proizlazi da je upućivan na ratišta niti izvršavao ratne zadatke, odnosno da bi sudjelovao izravnom oružanom otporu agresoru ili djelovao u svezi tog otpora već je izjavio da je radio na radnom mjestu policijskog službenika za obradu kriminaliteta, pa tako i prilikom bombardiranja Zagreba u svibnju 1995. unutar redovne službe prikupljao je podatke o stradalim osobama. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.
8. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/2017, 84/2021 i 156/2023, dalje ZOHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
Prema stavku 4. članka 3. ZOHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
9. Imajući u vidu citirane odredbe nedvojbeno je da je za proširenje statusa hrvatskog branitelja nužna pretpostavka osim utvrđenog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i da je u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom a što tužitelj nije dokazao niti to proizlazi iz službenih evidencija. Pri tome se napominje da sama činjenica da je tužitelj obavljao redovne poslove kriminalističke policije pa između ostalog i razgovore sa stradalima, nije dovoljno već mora postojati veza tih poslova s oružanim otporom agresoru a tužitelj nije dokazao niti tvrdi da bi bio posebno angažiran u djelovanju u izravnoj vezi s oružanim otporom.
10. Slijedom navedenog, osporavano i prvostupanjsko rješenje sud je ocijenio zakonitim i na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio je kao u izreci.
U Zagrebu 29. rujna 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
3. U spis
