Poslovni broj: Us I-1376/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja GE iz [adresa], GE 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska br. 4,protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja zastare prava na naplatu poreznog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 214-02/24-01/2, URBROJ:513-04-26-2 od 19. ožujka 2026. godine i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, KLASA:UP/I-215-02/15- 01/02, URBROJ:513-07-17-24-68 od 14. ožujka 2024. godine, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-214-02/24-01/2, URBROJ:513-04-26-2 od 19. ožujka 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbom pokreće upravni spor iz razloga: što činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno jer nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenje činjenica potrebnih za predmetni postupak, već da je porezno tijelo paušalno donijelo rješenje; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku jer mu nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili poravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a da je evidentno je da rješenje ima negativan učinak na pravne interese tužitelja, slijedom čega da je rješenje nezakonito; da je u postupku povrijeđeno načelo saslušanja stranke i načelo neposrednosti , pa da je povrijeđen članak 30. Zakona o općem upravnom postupku; da je povrijeđen č lanak 98. stavak 5.Zakona o općem upravnom postupku; da se na predmetni odnos primjenjuje odredba članka 108.Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18,121/19.32/20,42/20,114/22,152/24. i 151/25, dalje: OPZ-a); da je u ovoj upravnoj stvari ključno utvrditi kada je nastala porezna obveza, budući da zastara prava na utvrđivanje zastare počinje teći istekom godine u kojoj je obveza nastala; da nastanak obveze poreza na dodanu vrijednost je uređen posebnim propisom-Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i to u članku 30 . stavku 1.; da sukladno navedenoj odredbi proizlazi da je obveza poreza na dodanu vrijednost nastala u trenutku nastanka oporezivog događaja, odnosno kada su dobra isporučena ili usluge obavljene, a ne istekom godine u kojoj se sastavlja godišnji obračun ili podnosi prijava. Slijedom navedenog da obveza PDV-a za isporuke obavljene tijekom 2012. godine je nastala u 2012. godini, a obveza za isporuke obavljene tijekom 2013. godine da je nastala u 2013, godini; da suprotno navedenom porezno tijelo obvezu PDV-a pogrešno izjednačuje s godišnjim porezom, pa početak tijeka zastare neosnovano pomiče za jednu godinu unaprijed, tvrdeći da je zastara za 2012. godinu počela teći tek 01. siječnja 2014. godine, a za 2013. godinu tek 01. siječnja 2015. godine, što je protivno članku 108. stavak 2. OPZ-a i naravi poreza na dodanu vrijednost, jer PDV-a nije godišnji porez, već obveza nastaje s oporezivim događajem tijekom poreznog razdoblja, a da okolnost da se obračun za proteklu godinu iskazuje u prijavi naredne godine ne mijenja trenutak nastanka same obveze; da pravilnom primjenom članka 108. stavak 2. OPZ-a u vezi s člankom 30. Zakona o PDV-u proizlazi da za poreznu obvezu PDV-a za 2012. godinu je zastara prava na utvrđivanje počela teći 01. siječnja 2013. godine te da je zastara nastupila dana 01. siječnja 2019. godine, dok za obvezu PDV-a za 2013. godinu je zastara prava na utvrđivanje počela teći 01. siječnja 2014. godine. Budući da je predmetno rješenje kojim je obveza utvrđena doneseno tek 12. rujna 2019. godine da je ono u dijelu koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost za 2012. godinu doneseno nakon nastupa zastare prava na utvrđivanje; da posljedice nastupa zastare propisuje članak 109. OPZ-a: Slijedom navedenog da je tužiteljev zahtjev za utvrđivanjem nastupa zastare i otpisom duga barem u dijelu koji se odnosi na PDV-a za 2012. godinu je u cijelosti osnovan; da se osporenim rješenjem pogrešno polazi od toga da je pitanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze već pravomoćno riješeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3083/21 od 06. listopada 2021. godine, ali da se je u tom predmetu odlučivalo o zastari prava na naplatu porezne obveze, a ne o zastari prava na utvrđivanje porezne obveze, koja je predmet tužiteljevog zahtjeva: Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4491/2021 od 20. svibnja 2025., broj: U-III-1393/2022. od 02. listopada 2024. i broj: U-III-1028/2022 od 14. srpnja 2022. godine. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se kao nezakonita ponište osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, podredno da se poništi osporeno rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu

3.Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-414-02/4-01/2, URBROJ:513- 04-26-2 od 19. ožujka 2026. godine pod točkom I. izreke rješenja poništava se i mijenja točka I. izreke rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, KLASA:UP/I-415-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-24-68 od 14. ožujka 2024. godine, kojom se obustavlja postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza utvrđenih

Poreznim rješenjem, KLASA: UP/I-215-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-19-27 od 12. rujna 2019. godine, te je određeno da točka 1. iste izreke rješenja glasi:

Odbija se zahtjev za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza utvrđenih poreznim rješenjem, KLASA: UP/I-215-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-19-27 od 12. rujna 2019. godine.

Točkom II. osporenog rješenja tuženika je određeno da u preostalom dijelu se žalba odbija te rješenje ostaje na snazi.

4.Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 11. rujna 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. U spis je priložila popis troška kojim je zatražen trošak za sastav tužbe u visini od 500 bodova (1.000,00 eura), uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 2.500,00 eura.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 19.ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito poništeno i mijenja se točka I. izreke rješenja Područnog ureda Split od 14. ožujka 2024. godine kojom se obustavlja postupak pokrenut povodom tužiteljevog zahtjeva za otpis duga zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza utvrđenih poreznim rješenjem, KLASA: UP/I -215- 02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-19-27 od 12. rujna 2019. godine, te izmijenjena navedena točka kao što je navedeno u rješenju, a točkom II. određeno da se u preostalom djelu žalba odbija.

Prvenstveno je sporno da li je zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost utvrđenih poreznim rješenjem od 12. rujna 2019. godine.

8.Člankom 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19,32/20. i 42/20, dalj: OPZ-a) propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu, ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

Sukladno članku 109. stavak 1. i 6. na nastup zastare prava na utvrđenje odnosno naplatu po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja odnosno rješenja. Prema stavku 2. istog članka na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti su dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi. Prema stavku 7. istog članka drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo temeljem Zapisnika o provedenom nadzoru od 21. kolovoza 2019 godine, na koji tužitelj nije podnio prigovor, dana 12. rujna 2019. godine donijelo rješenje, KLASA: UP/I-215-02/15- 01/02, URBROJ:513-07-17-19-27, kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. u iznosu od 32.276,64 kn i pripadajuće kamate te obveza poreza na dodanu vrijednost za 2013. godinu u iznosu od 29.100,22 kn i pripadajuće kamate. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 22. studenog 2019. godine.

Tužitelj je tužbom pred Upravnim sudom u Splitu pokrenuo upravni spor protiv rješenja tuženika od 22. studenog 2019. godine te je sud u tom upravnom sporu donio presudu poslovni broj: 6 UsIpn-49/19-23 od 07. svibnja 2021. godine kojom je tužba odbijena.

Tužitelj je protiv presude Upravnog suda u Splitu broj: 6 UsIpn-49/19-23 od 07. svibnja 2021. godine izjavio žalbu te da je ista odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3083/21-2 od 06. listopada 2021. godine. Dakle, iz naprijed iznijetog je vidljivo da je tužitelju zakonito utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. i 2013. godinu, temeljem provedenog poreznog nadzora i sastavljenog zapisnik o poreznom nadzoru od 21. kolovoza 2019. godine. Kako je prvostupanjska presuda Upravnog suda u Splitu broj: 6 UsIpn- 49/19-23 od 07. svibnja 2021. godine potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3083/21-2 od 06. listopada 2021. godine, predmetna upravna stvar utvrđivanja obveze poreza na dodanu vrijednost tužitelju za 2012. i 2013. je pravomoćno riješena tj. pravomoćno je utvrđeno da je temeljem provedenog poreznog nadzora tužitelju za 2012. i 2013. godinu zakonito utvrđena obveza PDV -a.

10.Tužitelj je dana 24. veljače 2022. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare pozvavši se na članak 108. st. 2. i članak 109. st. 2. OPZ-a, iz čega proizlazi da je podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđenje porezne zastare. Navedeni zahtjev tužitelja je odbijen rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, KLASA:UP/I-416-02/2022-006/11, URBROJ:513-07-15/2022-02 od 22. ožujka 2022. godine. Protiv navedenog rješenja je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-410-23/22- 01/73, URBROJ:513-04-23-2 od 19. travnja 2023. godine.

Tužitelj je protiv rješenja tuženika od 19. travnja 2023. godine pokrenuo upravni spor te tužbenim zahtjevom zatražio poništenje navedenih rješenja. Presudom Upravnog suda u Splitu, broj: 8 UsI-1521/23-6 od 20. rujna 2023. godine odbijen je tužbeni zahtjev, te je presudom utvrđeno da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dodanu vrijednost za 2012. i 2013. godinu. Žalba tužitelja izjavljena protiv navedene presude je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3566/2023-3 od 22. svibnja 2025. godine, te je istom presudom u cijelosti potvrđen stav iznijet u navedenoj prvostupanjskoj presudi. Dakle, već je pravomoćno odlučeno u vezi zastare prava na utvrđenje poreza na dodanu vrijednost za 2012. i 2013. godinu, u postupku u kojem se je postupalo po tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje zastare podnijetog dana 24. veljače 2022. godine.

11.Međutim, prema stanju spisa također proizlazi da je tužitelj dana 12. lipnja 2023. godine podnio novi zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze proizašle temeljem poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Služba za nadzor, Odjel za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA: UP/I-215-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-19-27 od 12. rujna 2019. godine.

12.Nadalje prema stanju spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo dana 21. kolovoza 2023. godine postupajući po navedenom zahtjevu tužitelja, donijelo rješenje, KLASA:UP/I-215-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-23-63 kojim je obustavilo postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza utvrđenih poreznim rješenjem KLASA: UP/I-215-02/15-01/02, URBROJ:513-07-17-19-27 od 12. rujna 2019. godine. Protiv navedenog rješenja od 21. kolovoza 2023. godine tužitelj je uložio žalbu koja je rješenjem tuženika od 29. prosinca 2023. godine uvažena, poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje od 21. kolovoza 2023. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, nakon čega je prvostupanjsko tijelo dana 14. ožujka 2024. godine u ponovnom postupku donijelo novo rješenje na koje je tužitelj izjavio žalbu o kojoj je odlučeno osporenim rješenjem tuženika (koja se osporavaju u ovom upravnom sporu).

13.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo obustavilo postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza utvrđenih poreznim rješenjem od 12. rujna 2019. godine iz razloga navedenih u istom rješenju, dok je tuženik utvrdio da ni jedan od razloga na koje se je pozvalo prvostupanjsko tijelo ne predstavljaju pravnu osnovu za obustavu upravnog postupka sukladno članku 46.stavak 5. ZUP-a.

Tuženik je prvostupanjsko rješenje od 21. kolovoza 2023. godine poništio iz formalnih- procesnih razloga ne ulazeći u meritum. Stoga je u osporenom rješenju tužiteljev zahtjev od 12. lipnja 2023. godine za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze proizašle temeljem poreznog rješenja od 12. rujna 2019. godine meritorno razmatralo i odlučilo.

14.U osporenom rješenju tuženik pravilno utvrđuje da je tužitelj zahtjevom od 12. lipnja 2023. godine zatražio utvrđivanje zastare za obvezu PDV-a za 2012. i 2013. godinu. Pravilno tuženik utvrđuje da se radi o obvezi poreza na dodanu vrijednost koji je godišnji porez jer se obveza konačno utvrđuje nakon isteka godine na koju se porez odnosi s obzirom da se PDV-a uplaćuje tijekom godine, ali se konačni obračun PDV-a za proteklu godinu utvrđuje do ožujka naredne godine.

15.Slijedom navedenog zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dodanu vrijednost je počela teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza PDV -a odnosno 01. siječnja iduće godine. Navedeno znači da je za 2012. godinu obveza PDV-a trebalo utvrditi do ožujka 2013. godine pa je sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2012. godinu počela teći 01. siječnja 2014. godine, a zastara prava na utvrđivanje obveze PDV-a za 2012. godinu nastupila je 01. siječnja 2020. godine.

Kako je porezno rješenje kojim je utvrđena porezna obveza donijeto 12. rujna 2019. godine a drugostupanjsko rješenje 22. studenog 2019. godine nije nastupila zastara prava na utvrđivanje u vrijeme donošenja rješenja.

Navedeni stav vezano za zastaru prava na utvrđenje porezne obveze već je iznijet u označenoj prvostupanjskoj presudi koja je potvrđena presudom VUS -a, u stvari gdje se odlučivalo povodom istovjetnog zahtjeva tužitelja podnijetog ranije tj. dana 24. veljače 2022. godine.

16.Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS -a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 28.rujna 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, OD Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, Sukojišanska br. 4,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.