REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1114/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FBU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Domagoju Vukušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici FBU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 5.096,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.000,00 € od 12.01.2024..,

- na iznos od 1.096,00 € od 28.10.2026., do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 1.096,00 € od 12.01.2024. do 27.09.2026., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, naknaditi tužiteljici FBU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.444,68 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 27.11.2020. u Zagrebu, na križanju Draškovićeve i Jurišićeve ulice, stradala na način da je prelazeći Draškovićevu ulicu na obilježenom pješačkom prijelazu zbog oštećenja (rupe) na istome krivo stala i pala , te se na taj način ozlijedila, da je tužiteljica stradala zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja cesta i površina koje nisu definirane i razvrstane kao javne ceste, a radi se o nerazvrstanim cestama i javnim površinama, da je za održavanje navedene površine nadležno trgovačko društvo „Zagrebački Holding d.o.o.“, koje je u vrijeme štetnog događaja imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Nadalje navodi da je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u „Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu, da sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; nadalje ZOO), potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.000,00 EUR, a navedeni iznos smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu slijedeće činjenice, pa tako za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 1.500,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 EUR. Tužiteljica nadalje navodi da se u mirnom postupku dana 11.01.2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji je isti zahtjev otklonio, da sukladno čl. 1103. ZOO-a potražuje zakonsku zateznu kamatu, počevši od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 12.02.2024., pa do isplate, te predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.01.2024. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. srpnja 2025., a po provedenom medicinskom vještačenju, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.096,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.01.2024. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica zagrebačke ceste, u vrijeme nastanka štetnog događaja bila osigurana kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena građansko-pravna izvanugovorna odgovornost prema trećima, priznaje nastanak štetnog događaja, a osporava odgovornost osiguranika tuženika, kao i osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe kako fotografije dostavljene uz tužbu ne mogu predstavljati valjan materijalni dokaz eventualnog mjesta pada tužiteljice, budući da su iste slikane s odmakom od skoro 4 godine od štetnog događaja (fotografirano dana 27. svibnja 2024.). Tuženik nadalje ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice, da je člankom 230. stavkom 1. određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila , pa kako se štetni događaj dogodio dana 27. studenog 2020., a tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnosi 27. svibnja 2024. da je potraživanje tužiteljice evidentno u zastari. Navedeno iz razloga jer tuženik smatra kako je liječenje tužiteljice finalno završeno Specijalističkim nalazom KBC Zagreb od dana 14. travnja 2021. u kojem je konstatirano: „S ortopedske strane liječenje je završeno, ne očekuje se daljnje poboljšanje funkcionalnog statusa lijevog ručnog zgloba-stanje je trajno.“, da prema sudskoj praksi, zastarijevanje zahtjeva za naknadu štete kod fizičkih bolova počinje teći kada su ti bolovi prestali, a najkasnije kada se dovrši liječenje, da se kod pojačanih napora, npr. duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, smatra da je oštećenik saznao za štetu kada je doznao za trajnu posljedicu zadobivenih povreda i postao svjestan da daljnje liječenje ne doprinosi smanjenju trajnih štetnih posljed ica, da stoga, kako je tužiteljica dana 14. travnja 2021. saznala za štetu i opseg štete, a tužba je podnesena nakon proteka roka od tri godine od saznanja (27. svibnja 2024.), to tuženik smatra da je nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Tuženik nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Naprijed navedeno iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 5-21 spisa), fotografije mjesta pada (list 22-23 spisa), odštetni zahtjev (list 24 spisa), policu br. [broj police] (list 33-41 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 42-45 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 55-113 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Predragu Paviću (list 117-119 spisa), saslušana su: tužiteljica (list 158-159 spisa), svjedok FB (list 159 spisa).

3.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao valjanost materijalnog dokaza u vidu fotografija mjesta pada tužiteljice jer su fotografije dostavljene uz tužbu slikane s odmakom od skoro 4 godine od štetnog događaja (po tuženiku fotografirano 27. svibnja 2024.). Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta po prijedlogu tuženika radi utvrđenja mjesta pada tužiteljice obzirom je iz fotografija koje su priložene uz tužbu (list 22-23 spisa) razvidno da su iste snimljene 01. prosinca 2020., odnosno 3 dana po nastanku predmetnog štetnog događaja, a ne kako to navodi tuženik 27.05.2024. kada su iste, i po navodima samog punomoćnika tužiteljice, isprintane u svrhu podnošenja predmetne tužbe. Iz navedenih fotografija i iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka FB sud je nedvojbeno mogao utvrditi mjesto pada, čime se izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta ukazuje nesvrsishodnim i neekonomičnim u smislu čl. 10. ZPP-a.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, dok je sporna odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe pomoći i njege, te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 230. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Kako je provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Predragu Paviću utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 04. listopada 2021. kada je tužiteljica saznala za opseg i visinu štete, a tužba u predmetnoj pravnoj stvari je podnijeta 27. svibnja 2024. za utvrditi je kako nije protekao trogodišnji rok zastare iz odredbe iz čl. 230 st. 1 ZOO- a, čime se prigovor zastare istaknut od strane tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti.

7. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti za nastanak štete i visine štete koju je tužiteljica pretrpjela sud je saslušao tužiteljicu i svjedoka FB, kćer tužiteljice, te je pregledao fotografije koje je tužiteljica dostavila uz tužbu. Iz fotografija (l ist 22-23 spisa) na predmetnom križanju uočljivo je oštećenje (rupa) na cesti koja nalazi na pješačkom prijelazu, a tužiteljica i svjedok FB su u svom iskazu potvrdile i na fotografiji pokazale mjesto na kojem je tužiteljica pala, iste potvrđuju da je fotografija mjesta pada snimljena 01.12.2020., odnosno 3 dana po štetnom događaju.

8. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se na dan predmetnog štetnog događaja u ranim jutarnjim satima oko 10-11 sati kretala od Trga burze prema Jurišićevoj ulici, na pješačkom prijelazu se spotakla u rupu nakon čega je pala, da je odmah vidjela da joj je lijeva ruka u zapešću pukla jer je visila, a u pomoć su joj priskočili i podigli je ljudi oko nje, da je jedan mlađi gospodin koristeći njezin mobitel nazvao njenu kćer i prijatelja, nastojao je i odvesti u bolnicu u Draškovićevoj što je ona odbila i sama je otišla do Draškovićeve na traumu obzirom se ista nalazila par 100 metara udaljena od mjesta nastanka štetnog događaja, da su njena kćer i p rijatelj brzo došli u bolnicu gdje se nalazila, da je u vrijeme nastanka štetnog događaja nosila ravne cipele koje i inače uvijek nosi, gledala je ispred sebe, hodala normalnim hodom, a rupu nije uočila sve do pada, da je vidljivost taj dan bila dobra i radilo se o ranim jutarnjim satima. Kad je tužiteljici predočena fotografija mjesta štetnog događaja (list 22 spisa), ista je izjavila da je to mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja i da je navedena fotografija snimljena 1. prosinca 2020., odnosno 3 dana po štetnom događaju.

9. Uzevši u obzir izgled oštećenja, koji djeluje kao oštećenje kolnika – rupa na cesti i može predstavljati prepreku za neometani hod, tužiteljičinu životnu dob u vrijeme nastanka štetnog događaja (68 godina), činjenicu da je tužiteljica u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nosila ravne cipele koje i inače uvijek nosi, da je gledala ispred sebe, hodala normalnim hodom, a rupu nije uočila sve do pada, da je vidljivost taj dan bila dobra i radilo se o ranim jutarnjim satima, ovaj je sud zaključio da je tužiteljica pala na oštećenoj stazi, kao i da je razlog tome bilo oštećenje, a ne njezina nepažnja.

10. Tuženik nije naveo niti jedan konkretan razlog iz kojega bi proizlazila tužiteljičina isključiva krivnja za štetni događaj na koju se poziva. S druge strane, izgled staze i tužiteljičina životna dob, koja po prirodi stvari utječe na spretnost, mogućnost uočavanja i izbjegavanja prepreka čini takvu površinu za tužiteljicu još opasnijom. Sud je zaključio da je tužiteljica upravo na tome mjestu pala jer se upravo na tom mjestu nalazilo oštećenje. Nije tužiteljica kriva što oštećeno mjesto nije uočila kao takvu opasnost, predmetni pješački prijelaz prelazila lijevo ili desno od mjesta oštećenja kolnika, prekoračila rupu ili učinila nešto treće, već je odgovoran osiguranik tuženika koji je ignorirao ovakvo – za pješake potencijalno opasno - stanje pješačkog prijelaza. Građani od jedinice lokalne samouprave imaju pravo očekivati uredno obavljanje komunalnih djelatnosti i sigurno kretanje po javnim površinama bez potrebe da koncentraciju posvećuju stanju površine po kojoj se kreću i izbjegavaju prepreke. Zato je i prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja odbijen kao neosnovan.

11. Iz svega navedenog sud je utvrdio da je tužiteljica je pala i ozlijedila se zbog oštećenja na javnoj površini koja po čl. 98. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje u tekstu: ZC) predstavlja nerazvrstanu cestu. Za održavanje nerazvrstanih cesta odgovoran je kao jedinica lokalne samouprave po čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18; dalje ZKG) Grad Zagreb, koji je svoja ovlaštenja i poslove redovitog održavanja prenio na osiguranika tuženika. Održavanje u smislu odredbe čl. 23 ZKG- a obuhvaća i poslove koji uključuju saniranje oštećenja kakvo je ono koje je bilo uzrok pada tužiteljice.

12. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice i vještačenja provedenog u ovom postupku sud je utvrdio i da je tužiteljica prilikom pada na opisani način zadobila povrede. Kako je do pada i ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog propusta tuženikovog osiguranika vezanog uz održavanje dijela kolnika – pješačkog prijelaza na predmetnom križanju, on odgovara tužiteljici po čl. 1084. ZOO za štetu koju je ista pretrpjela (čl. 1100. ZOO).

13. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Predragu Paviću.

14. Stalni sudski vještak dr. Predrag Pavić u svom nalazu i mišljenju od 07. srpnja 2025. navodi da je tužiteljica FBU u štetnom događaju dana 27.11.2020. zadobila unutarzglobni prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu i prijelom trnastog nastavka lakatne kosti sa pomakom, da je provedeno liječenje po kirurgu-traumatologu i fizijatru, uz navedenu RTG dijagnostičku obradu, te ambulantnu fizikalnu terapiju, da su po završetku liječenja kod tužiteljice zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđen opisani klinički status , da je liječenje tužiteljice završeno dana 04.10.2021., kada je obavljen zadnji kontrolni fizijatrijski pregled. Vještak nadalje navodi da tužiteljica na klinički pregled donosi presliku osobnoga zdravstvenoga kartona, koji datira od 21. 06. 2007. do 24. 04. 2025., da detaljnim uvidom u zdravstveni karton, osim evidencije liječenja ozljeda iz štetnoga događaja, nije našao pisanih tragova ozljede ili drugoga patološkog stanja lijevoga ručnog zgloba u periodu prije ili nakon štetnoga događaja.

14.1. Vještak zaključno navodi da je kod tužiteljice bol jačeg intenziteta trajala 4 dana, srednje jakog intenziteta 3 tjedna, slabijega intenziteta slijedeća 3 tjedna , da je tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednje jakoga intenziteta 7 dana, slabijega intenziteta 15 dana, da smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice cijeni 8 %, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno prva 4 tjedna po ozljeđivanju, potom 3 sata dnevno naredna 2 tjedna, a nadalje joj je tuđa pomoć bila potrebna 2 sata dnevno slijedeća dva mjeseca, te da naruženosti nema.

15. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isti u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom se zasniva na pregledu tužiteljice, zdravstvenom kartonu tužiteljice i medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, te ovaj sud za isti drži da je jasan, dosljedan i stručno obrazložen, te da nema proturječnosti niti nedostataka.

16. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelj ici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 8%, u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišl jenjem vještaka u trajanju od 274 sati, te zatraženu i odmjerenu cijenu od 4,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su -IV- 47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do kolovoza 2026. iznosila oko 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 6.460,00 eur. Kako tužiteljica potražuje s navedenih osnova iznos od 5.096,00 eur, sud joj je tako u smislu odredbe iz čl. 2 st. 1. ZPP-a i dosudio.

18. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos neimovinske štete (4.000,00 eur) temelji se na odredbi čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena je od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12. siječnja 2024., a kako je to tužiteljica i zatražila u tužbi.

19. Odlučujući o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete temeljem tuđe pomoći i njege, treba reći da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja obveza naknade štete se, u smislu čl. 1086. ZOO, smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a jasno je da je obveza materijalne štete s naslova tuđe pomoći i njege nastala trenutkom prestanka potrebe za pružanjem te (tuđe) pomoći i njege i namirenjem troškova istih (koji u konkretnom slučaju još nisu plaćeni) pa se njena visina utvrđuje slobodnom ocjenom, prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke, u smislu čl. 1089. st. 2. ZOO. Stoga je zatezna kamata na dosuđeni iznos 1.096,00 eur za imovinsku štetu – tuđu pomoć i njegu po opisanoj osnovi dosuđen od 28. rujna 2026. do isplate, dok je zahtjev za potraživano razdoblje od 12. siječnja 2024. do 27. rujna 2026. odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o visini stope zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku (tuđa pomoć i njega) štetu temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužiteljici je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora (5.096,00 EUR) priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 04.09.2024., 09.07.2025. i 30.09.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 08.04.2025., 10.02.2026. i 10.09.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 800 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.600,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.000,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 300,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 48,23 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i iznos od 96,45 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 2.444,68 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

22. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 28.05.2025. i 07.05.2025. obzirom da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, istima tužitelj samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe i predujma za vještačenje.

23. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 28. rujna 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 96,45 eur

- tuženiku