Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-515/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-64/2021-25 od 19. svibnja 2026., dana 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-64/2021- 25 od 19. svibnja 2026. i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju OĆ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 779,12 eura (slovima: sedamstosedamdesetdevet eura dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodiš te primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 16,80 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 42,94 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 17,57 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 70,27 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 4,20 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 40,99 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 85,89 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 6,60 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 4,94 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 3,68 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 28,22 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 18,28 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 16,45 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 4,32 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 0,47 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 21,05 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 15,02 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 4,45 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 4,24 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 4,04 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 54,14 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 31,13 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 8,64 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 1,34 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 3,15 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 5,61 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 7,01 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 0,34 eura od 15.08.2020. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.330,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 19. svibnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2026. do isplate, po stopi koja tuženici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 779,12 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci i da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.330,06 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 19. svibnja 2026. do isplate.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tuženica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženica zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženice, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te zahtijeva nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete vojne službe za sveukupno odrađene sate u utuženom razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. listopada 2020.

6. U postupku nije sporno da tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju sporni dodatak za vojnu službu nije isplaćivala za sve odrađene sate rada, već, neovisno o broju odrađenih sati, u visini odnosno fiksnom iznosu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće.

7. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporan je način obračuna spornog dodatka, odnosno obračunava li se isti uvijek u fiksnom iznosu prema redovnom radnom vremenu i postotku od osnovice za obračun plaće ili se isti obračunava prema stvarno određenim satima.

8. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe članka 155., 139. i 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015., 50/2016., 30/2018. i 125/2019., dalje: ZOSOS) te Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“, br. 39/2018.) te Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“, br. 54/2019.) usvojio tužbeni zahtjev čija je visina utvrđena financijsko knjigovodstvenim vještačenjem pri čemu je sud prvog stupnja prihvatio varijantu nalaza i mišljenja u kojoj se dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunava na ukupno ostvarene sate rada, jer je, prema shvaćanju suda prvog stupnja, navedeni dodatak za vojnu službu obračunat na ukupno određene sate rada, a koji predstavljaju stvarni angažman tužiteljice, a koji angažman je utvrđen iz dnevnih evidencija odnosno podataka o početku i završetku radnog vremena i stvarne prisutnosti tužiteljice na radu uz dostavljene naloge za prekovremeni rad.

11. Osnovano tuženica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije odredbu članka 139. ZOSOS.

12. Naime, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka na temelju odredbe članka 139. stavka 1. do 4. ZOSOS, pri čemu se ti dodatci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće (članak 139. stavak 5. ZOSOS).

13. Nadalje, odredbom članka 155. ZOSOS je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

14. Odredba čl. 155. ZOSOS predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena, pa time i pripadajućih dodataka na takav oblik rada.

15. Navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom članka 4. stavka 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova.

16. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni (članak 4. stavak 2. ZOSOS). Na temelju točke V. i VII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014) djelatne vojne osobe su obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu s točkom VI. navedene Odluke.

17. Dakle, kako tužiteljica kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe članka 139. stavka 3. ZOSOS, pri čemu nije sporno da joj je taj dodatak i isplaćen, a odredbom članka 155. ZOSOS je izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

18. Opisano pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je presudom broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje koje je istovjetno spornom u ovom postupku, dao sljedeći odgovor: „Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

19. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude

20. S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

21. S obzirom na to da je tužiteljica spor u cijelosti izgubila, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP te odredbama članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. – dalje: Tarifa), dužna je nadoknaditi tuženici troškove sastava odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8.1.), trošak sastava podneska od 9. ožujka 2021. i 12. ožujka 2026. po 75 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 12. ožujka 2025 i 2. travnja 2025. po 18,75 bodova (Tbr. 8.4.), za zastupanje na ročištima 24. ožujka 2025. i 27. travnja 2026. po 75 bodova (Tbr. 9.1.) i zastupanje na ročištu za objavu presude 37,50 bodova (Tbr. 9.3.), dakle ukupno 450 bodova, što uz primjenu Tbr. 50. iznosi 900,00 eura, koje troškove je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženici sa zateznim kamatama po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) koja se primjenjuje na ostale odnose i koje teku od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP). Dakle, tuženici pripada nadoknada troškova parničnog postupka u iznosu 900,00 eura, dok joj u preostalom zatraženom iznosu od 300,00 eura ne pripada, stoga je odlučeno kao pod točkama II. i III. ove presude.

22. Tuženici su na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u svezi s odredbom članka 154. stavka 1. i 163. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troškova sastava žalbe u iznosu 187,50 eura na temelju Tbr. 10.1 Tarife, stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

23. Zahtjev tuženice za nadoknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. rujna 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj