REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-212/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željka Radoš Radičević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Hrvoje Matić iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-252/2025-11, od 20. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika Addiko Bank d.d., preinačava se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-252/2025-11, od 20. siječnja 2026., u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici UD isplati iznos od 1.371,93 eura (umjesto iznosa od 1.400,00 eura) na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama, računajući od 9.2.2007. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika Addiko bank d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-252/2025-11, od 20. siječnja 2026., u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: P-252/2025-11, od 20. siječnja 2026., u točki I. izreke utvrđena je ništetnom i bez učinka odredba članka 7. stavak 1. Ugovora o hipotekarnom kreditu br. 5140130268- 63000120717/2007, sklopljenog 31.1.2007. između tužiteljice i prednika tuženika, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% (dva posto) jednokratno, unaprijed.“

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici UD isplati iznos od 1.400,00 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.235,58 eura sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitnih povreda postupka, iz članka 354. st. 2. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe glede žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik posebno ukazuje da su predmetne odredbe o visini naknade za obradu kredita ne samo gramatički razumljive već ispunjavaju i uvjet predvidljivosti te daju mogućnost tužitelju da na temelju točnih i razumljivih kriterija utvrdi ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Također, tuženik je predmetne ugovorne odredbe sastavio u skladu sa zahtjevom tržišne transparentnosti koja omogućuje tužitelju da na tržištu usporedi druge ponude za prodaju iste robe ili iste usluge. Stoga je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te u ovom slučaju nije dozvoljeno provoditi test nepoštenosti.

2.2. U žalbi se ponavlja i dodatno elaborira prigovor zastare ponavljajući da je zastarni rok za potraživanja koja se temelje na institutu stjecanja bez osnove, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 35/05. – dalje u tekstu: ZOO), pet godina, a obveza povrata stečenog na temelju ništetne odredbe ugovora dospijeva danom ispunjenja obveze sadržane u tom ugovoru.

2.3. U odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate tuženik ističe da se sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva,. S obzirom na to da u ovom postupku tužiteljica nije dokazala da je prije podnošenja tužbe zahtijevala vraćanje stečenog bez osnove, nije dokazala ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora.

2.4. Odluka o troškovima postupka osporava se prvenstveno iz razloga što tuženik smatra pogrešnom odluku glavnoj stvari. Uz navedeno tuženik smatra da pristup punomoćnika tužitelja na ročište radi objave presude nije potreban za vođenje parnice niti za ostvarenje ikakvih procesnih prava tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno osim u dijelu konverzije kuna u euro..

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita od 2%, te isplata iznosa od 1.400,00 eura, plaćenog na ime te naknade, kao i zatezne kamate na taj iznos.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu je:

- da su tužiteljica i prednik tuženika Slavonska banka sklopili Ugovor o hipotekarnom kreditu br. 5140130268-63000120717/2007, dana 31.1.2007., kojim je banka odobrila korisnici kredita hipotekarni kreditu u iznosu od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja od 10 godina.

- da je člankom 7. Ugovora o kreditu određeno između ostalog, da se da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, a koja iznosi 2% jednokratno unaprijed.

- da iz otplatnog plana, isplatnog naloga i dopisa od 13.3.2025. proizlazi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena dana 9.2.2007. i iznosi 10.336,78 kuna.

8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužiteljica ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Saslušanjem tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena sporna naknada nije pojedinačno pregovaralo, niti je od strane tuženika tužiteljici dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi 2 % iznosa od cjelokupne isplate kredita. Iz uvida u ugovor utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik. Također je utvrđeno da je Ugovor o kreditu tužiteljica podigla radi uređenja kuće, pa se ista smatra potrošačem u smislu članka 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, budući u trenutku sklapanja ugovora nije imala u vlasništvu trgovačko društvo niti obrt.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ((NN br. 96/03,45/97,79/07, u nastavku ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 31. siječnja 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Glede visine naknade za obradu kredita, iz uvida u otplatni plan, isplatni naloga i dopis od 13. ožujka 2025., proizlazi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena 9. veljače 2007., u iznosu od 10.336,78 kuna.

12.1. Preračunavanjem iznosa od 10.336,78 kuna u eure, proizlazi da je u pravu tuženik kada u žalbi navodi da je tužiteljica pogrešno navela da se radi o iznosu od 1.400,00 eura, već da se radi o iznosu od 1.371,93 eura, kako je to u žalbi navedeno.

12.2. Kako je odredba članka 7. stavak 1. Ugovora kojim je ugovorena sporna naknada utvrđena ništetnom, primjenom odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), prema kojoj je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.371,93 eura, kao protuvrijednost od 10.336,78 kuna.

13. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

14. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

15. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

16. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka o kojima je prvostupanjski sud pravilno odlučio temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu: „Tarifa“).

16.1. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku u ukupnom iznosu od 1.235,58 eura i odnose se na sastav tužbe s PDV-om 250,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu 36,86 eura, zastupanje na ročištu 6.10.2025. s PDV- om 250,00 eura, zastupanje na ročištu 16.12.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV-om 125,00 eura, sastav podneska od 23.7.2025. s PDV-om 250,00 eura i sudsku pristojbu na presudu 73,72 eura.

16.2. Što se tiče troška pristupa na ročište za objavu presude, punomoćnik tužiteljice bio je nazočan na proglašenju presude i sukladno Tbr. 9/3 Tarife, pripada mu naknada za tu radnju u postupku.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 28. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić