REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-27/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Omaziću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6577/2022-30, od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Addiko bank d.d., ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6577/2022-30, od 29. rujna 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Tužiteljica RG odbija se s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 6577/2022-30, od 29. rujna 2025., u točkama I. a) i I. b) izreke, utvrđuju se ništetnom i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140030231- 60010459128/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 9.5.2006. između tužiteljice DG i Slavonska banka d.d. Osijek, – pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d. platiti tužiteljici ĐG, s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, iznos od 2.818,34 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku prema datumima dospijeća pojedinih iznosa.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d., naknaditi tužiteljici ĐG troškove parničnog postupka u iznosu od 2.732,25 eura, za zateznim kamatama koje teku od dana 29. rujna 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i dosudi tuženiku troškove postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se ne može preispitati. Također smatra da se na prednika tuženika, Slavonsku banku d.d., ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude

2.2. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno prigovara da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužiteljica potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, jer je zanemario činjenicu da se tužiteljica obvezala svaki mjesec uplaćivati iznos od 162,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan uplate, a koja sredstva će se koristiti za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HI – balanced fond, i to tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Špekulativni element ugovora (ulaganje u financijske instrumente) predstavlja okolnost zbog koje se tužiteljicu ne može smatrati potrošačem koji je ugovor o kreditu sklopio radi zadovoljenja isključivo svojih privatnih potrošačkih potreba. Investicijski fond oblik je zajedničkog ulaganja, koji se osniva sa svrhom i namjenom prikupljanja sredstava i njihovim ulaganjem u različite vrste imovine. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o investicijskim fondovima ("Narodne novine", broj 150/05) kojim je bilo uređeno poslovanje investicijskih fondova. Novac koji se investira kupnjom udjela u fondu je vlasništvo imatelja udjela, odnosno, u ovom slučaju, vlasništvo tužitelja. Imovina fonda odvojena je od imovine društva za upravljanje fondovima i ne pripada društvu. Samim time društvo koje upravlja fondovima ne može i ne smije investirani novac koristiti za potrebe vlastitog poslovanja. Imatelj udjela investira u vrijednosne papire dok društvo samo upravlja fondovima. Takvo društvo ima jedan cilj, a to je postići da investicijski fondovi ostvare rast vrijednosti za korist imatelja udjela.

2.3. Prigovara se u žalbi i nalazu vještaka glede načina izračuna ukupnog duga i pri tom navodi da vještak nije odgovorio na sve argumentirane prigovore tuženika. Također se ističe da je neosnovano prvostupanjski sud usvojio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja.

2.4. Glede valutne klauzule tuženik smatra da odredbe kojima je ugovorena nisu ništetne, jer je tužiteljica sukladno odredbama ugovora i nakon sklapanja ugovora o kreditu u CHF valuti te nakon rasta tečaja za CHF imala pravo promijeniti valutu obveze, pa se ne može se smatrati kako bi odredba o valuti obveze stvorila neravnopravnost u obvezama dviju ugovornih strana na štetu tužitelja.

2.5. U žalbi protiv odluke o troškovima postupka navodi se da pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje jedinstvenu vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, nevezano za vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje čime je evidentno povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti. Dodatno se prigovara da su neosnovano priznati troškovi pojedinih radnji u postupku.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica smatra da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana a da je pobijana presuda za zakonu osnovana, pravilna i detaljno obrazložena.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, ali zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, pa ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, te isplata preplaćenog iznosa od 2.818,34 eura sa zateznom kamatom.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tuženik Addiko bank d.d., kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita, 9. svibnja 2026. sklopili ugovor o kreditu temeljem kojeg je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate do 1. srpnja 2029.

- da je ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 1,5% godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta u odnosu na početni anuitet.

8. Pravilno je prvostupanjski sud detektirao i sporna pitanja, prije svega ima li tužiteljica svojstvo potrošača, pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice potrošač na ovaj slučaj, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ono što je prvostupanjski sud propustio utvrditi je karakter predmetnog ugovora i na čega se odnosi povećanje visine anuiteta i što je tim povećanjem anuiteta tužiteljica preplatila.

9. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da se na prednika tuženika, Slavonsku banku d.d., ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude, budući da je ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d., koja nije obuhvaćena izrekama predmetnih presuda. Međutim, odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria- Bank, kao preuzimatelja Slavonska banka d.d., odnose se i na odnose nastale između potrošača i Slavonska banka d.d. o čemu je već odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-1135/2023.

10. Da bi se uopće krenulo u analizu intervencijskog efekta odluke u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, treba analizirati karakter predmetnog ugovora o kreditu, jer te tim pitanjem prvostupanjski sud uopće nije bavio. U analizi sadržaja Ugovora prvostupanjski sud samo je naveo da je tužiteljica u svojstvu potrošača zaključila Ugovor o kreditu radi adaptacije obiteljske kuće i izgradnje potkrovlja kuće i da je kuću koristila isključivo za stanovanje, dakle privatno, a ne za poslovanje.

10.1. Takav zaključak je za sada paušalan jer nije uzeo u obzir sve ostale odredbe predmetnog ugovora koje međusobno čine jednu cjelinu, a prije svega:

- odredbu članka 3.II. ugovora kojom je propisano da se glavnica kredita vraća istekom trajanja ugovora, a kamata se naplaćuje mjesečno.

- odredba članka 3.V. ugovora kojom se tužiteljica obvezuje svaki mjesec uplaćivati iznos od 162,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HNB- a na dan uplate, a koja sredstva će se koristiti za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HI – balanced fond, i to tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

- odredbu članka 6. Ugovora kojom je između ostalog navedeno „Korisnik kredita može zatražiti konverziju obveze po ovom Ugovoru izražene u CHF u neku drugu valutu sukladno koeficijentu konverzije na dan izvršenja konverzije, uz pismenu obavijest Bancim 30 (trideset) dana unaprijed ...“

11. Navedene odredbe ugovora prvostupanjski sud propustio je analizirati kroz odredbe Zakona o investicijskim fondovima ("Narodne novine", broj 150/05) kojim je bilo uređeno poslovanje investicijskih fondova, u kontekstu činjenice da je novac koji se investira kupnjom udjela u fondu vlasništvo imatelja udjela, odnosno, i da je Imovina fonda odvojena je od imovine društva za upravljanje fondovima i ne pripada društvu. Takav karakter investicijskog ulaganja osim pitanja da li se radi o potrošačkom kreditu, postavlja i daljnje pitanje u čemu se sastoji preplata kredita u odnosu na povećanje vrijednosti CHF, ako cijeli iznos ulazi u imovinu fonda i na taj način povećava vrijednost udjela tužiteljice.

11.1. Sadržaj ugovora treba sagledati i u kontekstu činjenice da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zaposlenik tuženika, na poziciji osobnog bankara i ekonomist po struci, pa treba odgovoriti na pitanje da li se radi o kreditu koji je dostupan širem krugu klijenata banke, ili se radi o tzv povlaštenim kreditima rezerviranim za djelatnike banke.

12. Budući nije utvrđeno činjenično stanje glede osnovne činjenice da li se radi o potrošačkom kreditu, drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu u cijelosti.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ocijeniti će karakter predmetnog ugovora o kreditu, prvenstveno glede pitanja da li je tužiteljica u svojstvu potrošača zaključila Ugovor o kreditu ili se radi o povlaštenom kreditnom proizvodu namijenjenom isključivo djelatnicima tuženika.

14. Posebno treba analizirati, u slučaju da se radi o potrošačkom kreditu, u čemu bi se sastojalo oštećenje tužiteljice zbog povećane rate kredita, ako glavnicu otplaćuje tek po isteku ugovora, a sve mjesečne uplate ulaze u njen vlasnički udio u otvorenom investicijskom fondu HI – balanced fond.

15. Nakon što utvrdi relevantno činjenično stanje, prvostupanjski sud donijeti će novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i odlučiti o troškovima parničnog postupka.

16. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer navodi odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 370. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 28. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić