Poslovni broj: UsI-2434/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja: VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica OČ, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, nakon javne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24-01/93, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 9. rujna 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar (sada Područna ustrojstvena jedinica Zadar) KLASA: UP/I 502-04/23-01/09, URBROJ: 338-13-02-24-06 od dana 29. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 348,30 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24-01/93, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 9. rujna 2024.tužitelj je, u bitnom, naveo da mu se nije omogućilo da sudjeluje u postupku u smislu iznošenja stavova te u smislu iznošenja činjenica i dokaza koji bi mogli ići u prilog zaštite njegovih prava i pravnih interesa u postupku. Nadalje, zbog neukosti, da je uveo dijagnozu G 40.5 u zahtjev, pridodajući istu dijagnozama F 43.1 i F 62.0, zato jer nije imao prostora dobiti jasne upute niti ikakvu pomoć ili savjet glede podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice, a sada, nakon što je ovaj postupak odmakao toliko daleko, da mu je jasno da Direkcija HZZO ima određeni prostor da dijagnoza G 40.5 ne udovoljava u potpunosti MKB-10 smjernicama, ali da tužitelj ne vidi ama baš nikakav prostor da dijagnoze F 43.1 i F 62.0 budu povezane s ičim drugim osim sudjelovanjem u obrani RH u Domovinskom ratu. Tužitelj da prije 2018. godine nikad nije bio u tretmanu psihijatra, u obitelji da nema herediteta za duševne bolesti, a teške i katastrofalne traumatske situacije da su prepoznate od strane Liječničkih Vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja kao izravna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, radi čega da ima priznat status HRVI X. skupine privremeno. Ako Liječnička Vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja ne gledaju na početak liječenja s odmakom od 23 godine nakon traumatskih doživljaja u Domovinskom ratu kao isključujuća ili problematična, te mu priznaju status V X. skupine privremeno temeljem dijagnoza F 43.1 i F 62.0 u upravnom postupku, da smatra kako Direkcija HZZO nema prostora preispitivati odluke Liječničkih Vijeća o istoj stvari pa makar se radilo o drugom upravnom postupku. Dakle, da u ovom postupku, Direkcija HZZO, a putem Nalaza i mišljenja Liječničkog Povjerenstvo Direkcije Zavoda, ispituje već ispitano, vještaci već izvještačeno, i to ulazeći u prostor već pravomoćnih akata srodnog tijela Republike Hrvatske koje je već ispitalo i izvještačilo te utvrdilo činjenicu da su kod tužitelja dijagnoze F 43.1 i F 62.0, izravne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. Smatra ključnim za istaknuti da tuženik u ovom postupku direktno pobija rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, izdano od strane Zadarske županije, Upravnog odjela za branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, KLASA: UP/I- 562-01/23-01/241, URBROJ: 2198-21-01-01/3-24-8 od dana 14. ožujka 2024., a kojim je tužitelju utvrđen status HRVI-a iz Domovinskog rata X. skupine, i to sa 20% tjelesnog oštećenja organizma za stalno, te Nalaz i mišljenje koje je prilog istog rješenja, doneseno dana 14. ožujka 2024., a sastavni dio kojeg rješenja jest Nalaz Ministarstva hrvatskih branitelja, Prvostupanjskog liječničko vijeća u Splitu i Nalaz Revizijskog Liječničkog Vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja u Zagrebu. Neovisno od svega gore navedenog, da ističe i prigovor pogrešnog i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja. Pritom da se isti prigovor odnosi i na sadržaj gore citiranog nalaza i mišljenja stručno medicinskog liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u ovoj upravnoj stvari. Tužitelj da je na bolovanju od 15. travnja 2019. i dalje zbog bolesti PTSP dijagnoze po MKB 10:F 43.1 te dijagnoze F 62.0 što da odgovara trajnim promjenama strukture osobnosti i ličnosti, u svezi sudjelovanja u obrani suvereniteta RH tijekom Domovinskom rata. Pritom je dotična bolest, dijagnoze F 43.1 i F 62.0 dovedena u koneksitet sa tužiteljevim učestvovanjem u obrani suvereniteta RH tijekom Domovinskog rata. Tužitelj smatra, ako je drugostupanjsko tijelo vještačenja utvrdilo da se bolest, koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod dijagnozom F 43.1, odnosno F 62.0, kao i privremena nesposobnost za rad od dana 15. travnja 2019. ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja osiguranika u Domovinskom ratu, daje isto to tijelo vještačenja dužno obrazložiti nastanak i druge zdravstvene posljedice dijagnoze i isto to redefinirati dokazima, odnosno medicinskom dokumentacijom koja bi potkrijepila provedeno vještačenje. Sukladno navedenom, da predlaže Naslovnom sudu poništiti osporeno rješenje tuženika te donijeti presudu kojom će se tužitelju priznati pravo na naknadu plaće kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme bolovanja od 15. travnja 2019. pa nadalje.

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda tužitelj je naveo da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Pored navedenog da predlaže da se provede vještačenje po sudskom vještaku psihijatru obzirom da u tijeku upravnog postupka nije bio vještačen po vještacima te specijalnosti. U spis da predaje rješenje Zadarske županije,Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku od dana 10. rujna 2025. te specijalistički nalaz Opće bolnice šibensko- kninske županije,Odjela psihijatrije od dana 1. rujna 2025.Nema primjedbe na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te u spis predaje novu medicinsku dokumentaciju, da ostaje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao i da potražuje trošak postupka u iznosu od 348,30 EUR-a.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na navode iz tužbenog zahtjeva tužitelja, da tuženik ponovno naglašava da je tužitelj zatražio priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što znači da je isto pravo moguće ostvariti isključivo i jedino pod uvjetima i na način kako je to uređeno važećim propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, u kom smislu da je i proveden prethodno opisani postupak od strane tuženika. S obzirom da se nedvojbeno radi o stručno medicinskom pitanju, da je tijekom provedbe postupka zatražena provedba vještačenja od strane za to nadležnih tijela vještačenja Zavoda (liječničkog povjerenstva Zavoda, liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda) koja da su nesporno utvrdila da ne postoje uvjeti za priznavanjem traženog prava tužitelju, dakle da tužitelj prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne ostvaruje potrebne uvjete za priznavanjem traženog prava, a sve na način i u skladu s odredbama važećeg Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ br. 8/15. i 63/22.). Citirajući odredbu čl. 55. st. 2. toč. 1. Zakona istaknuo je da su neosnovani navodi tužitelja prema kojima nije imao mogućnost sudjelovanja u postupku, jer da tužitelj je tijekom provedbe cijelog postupka kod ovog tijela imao mogućnost sudjelovanja, odnosno obraćanja tom tijelu i mogućnosti podnošenja dokaza i slično, a sve prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.). Isto tako da je potrebno istaknuti da se ne radi se o situaciji, kako to navodi tužitelj u tužbenom zahtjevu, da tuženik svojim rješenjem pobija rješenja drugih tijela u Republici Hrvatskoj, već da se radi o situaciji da je tuženik u okviru propisa kojima je normirano traženo pravo tužitelja, preispitivao jesu li ispunjeni uvjeti za priznavanjem tog prava tužitelja, dakle na način kako je to uređeno propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom obrazloženog, da tuženik u cijelosti otklanja sve prigovore tužitelja iznijete u podnesenom tužbenom zahtjevu te ističe da je nadležno Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, kao nadležno tijelo vještačenja Zavoda, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisu, dalo valjane razloge i detaljno obrazložilo zbog kojih razloga, s medicinskog gledišta, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava tužitelju osnovom predmetnih dijagnoza bolesti. Osnovom pravilno i u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ovo tijelo je na tako utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju pravilno primijenilo materijalno pravo, stoga ističe da je pobijano rješenje zakonito, pa predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenica tuženika navela jekako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Nadalje, da se protivi prijedlogu za provođenje vještačenja po vještaku psihijatru iz razloga što je vještačenje provelo za to ovlašteno tijelo sukladno važećem Pravilniku o sastavu i ovlastima liječničkog povjerenstva. Potom, da ostaje kod svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupku, a osobito kod podneska od dana 19. siječnja 2026.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24-01/93, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 9. rujna 2024. odbijena je žalba i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar (sada Područna ustrojstvena jedinica Zadar) KLASA: UP/I 502-04/23-01/09, URBROJ: 338-13-02-24- 06 od dana 29. travnja 2024., a kojim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev osiguranika VČ, ovdje tužitelja, za priznavanjem prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 15. travnja 2019. prema bolestima dijagnoza šifri prema MKB-u F 43,1, F 62.0 i G 40.5.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i vještačenje po sudskom vještaku psihijatru.

7. U sporu su zakazane rasprave da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 36. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

11. Sukladno čl.39. st. 1. toč. 9. Zakona pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Člankom 55. st. 2. toč. 1. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Prema odredbi čl. 52. st. 1. Zakona osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda, dok je stavkom 2. istog članka propisano da nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

14. Prema odredbi čl. 41. st. 2. Zakona naknadu plaće iz članka 39. točaka 9. i 11. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

15. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-04/24-01/93 proizlazi: da je tužitelj VČ od dana 17. siječnja 2001. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu; da je tužitelj dana 19. rujna 2023. podnio zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od dana 15. travnja 2019. prema dijagnozama bolesti šifri prema MKB-u F 43.1, F 62.0 i G 40.5; da je prema podacima evidencije Zavoda tužitelj privremeno nesposoban za rad od 15. travnja 2019. prema šifri uzroka AO-bolest, dg. F 43.1; da je spisu priložena uputnica izabranog doktora izdana dana 8. studenog 2023., a kojim se za tužitelja traži priznavanje dijagnoze bolesti šifre prema MKB-u: F 43.1 posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu; da je Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda od dana 8. ožujka 2024. utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem tužitelju traženog prava, a temeljem istog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje; da je u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/ll-502-04/24- 01/93, URBROJ: 338-01-10-04-24-03 od dana 19. kolovoza 2024. navedeno da je, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđeno da se bolest dg. F 43.1, F 62.0 i G 40.5 te privremena radna nesposobnost od dana 15. travnja 2019. i dalje ne mogu jedino i isključivo uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Psihičke tegobe osiguranika da se javljaju 23 godine nakon prestanka ratnih djelovanja, posljedica da su djelovanja egzogenih čimbenika iz radne i obiteljske okoline na prebormidnu strukturu ličnosti osiguranika, uz komorbiditete, tako da postavljena dijagnoza PTSP-a i nastavno F 62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog događaja, ne udovoljavaju MKB-10 smjernicama da bi mogle biti uzročno posljedično povezane sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Dijagnoza G 40.5 Posebni epilepsijski sindrom da se odnosi na kroničnu bolest i kao takva da se ne može uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu; da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, Zadarske županije, Upravnog odjela za branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, KLASA: UP/I-562-01/23-01/241, URBROJ: 2198-21-01-01/3-24-8 od dana 14. ožujka 2024. priznat status HRVI-a iz Domovinskog rata X skupine, i to sa 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a nastalih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske privremeno do 28. veljače 2025. te da mu je rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku KLASA: UP/I-562-01/25-01/71, URBROJ: 2198-21-01-01/2-25-4 od dana 10. rujna 2025. i nadalje priznat status HRVI-a iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a počevši od 1. ožujka 2025. za stalno.

16. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, a sve na okolnost je li tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od dana 15. travnja 2019. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1, F 62.0 i G 40.5 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23).

17. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 4. prosinca 2025. stalni sudski vještak za psihijatriju prof. dr. sc. Ivan Urlić, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te onog što proizlazi iz osobnog pregleda tužitelja, u bitnom, navodi daje iz priložene medicinske i sudske dokumentacije razvidno da se tužitelj kao dragovoljac javio u HV u obranu suvereniteta RH. Cijelo vrijeme da je bio na prvim crtama bojišnice i da je doživljavao izuzetno traumatske situacije, osim 'uobičajenih' traumatogenih situacija svojstvenim ratnim sukobima. To da ga je psihički duboko potreslo i od tada da mu se ta doživljavanja vraćaju u vidu noćnih mora i flashback epizoda, što da ga retraumatizira. Strah od socijalne stigme uslijed srama od mišljenja okoline da ga je zadržavao od javljanja psihijatru. Međutim, psihijatrijskim pregledima i psihologijskim obradama da je neupitno utvrđeno da se kod tužitelja radi o kronificiranom psihijatrijskom poremećaju, koji da se prema MKB X dijagnosticira kao F43.1 - PTSP. Zbog težine psihičke traumatizacije tijekom sudjelovanja u postrojbama HV u DR i vrlo jednostavne strukture ličnosti te skromnosti školskog i iskustvenog znanja, da se pojavila kod tužitelja sklonost konzumaciji alkohola. Već godinama da apstinira i da je kritičan u odnosu na taj period. Međutim, da se tijekom vremena PTSP kronificirao i ugradio u strukturu ličnosti u vidu trajnih promjena, uslijed kojih da je postao izrazito vulnerabilan i socijalno povučen, depresivan, pesimističan. Ni intenzivno liječenje da mu ne donosi hitnijih pomaka u pogledu mentalnog zdravlja te da je indicirano daljnje psihijatrijsko liječenje. Smatra da je kod tužitelja nastalo oštećenje psihičkog zdravlja, koje da se prema MKB X Međunarodne klasifikacije bolesti i poremećaja dijagnosticira kao:

F43.1 - PTSP chr., F62.0 - Trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja i F43.2 - Poremećaj prilagodbe. Navedene dijagnoze uzročno-posljedično da su izravno i u potpunosti (100%) povezane s tužiteljevim ratnim traumatskim iskustvima i da su njihova posljedica. Period nesposobnosti za posao, počevši od dana 19. travnja 2019. nadalje, da je u potpunosti uzrokovan navedenim dijagnozama vezano za oštećenje psihičkog zdravlja tužitelja. Dijagnoza G40.5 da ne spada u navedenu procjenu. Ujedno je u odgovoru na očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO od dana 15. listopada 2025. naveo da pregledom navedenog očitovanja smatra da u ocjenjivanju LP bitno nedostaju podatci dobiveni od tužitelja (str.4-5 vještva od 4. prosinca 2025.). Smatra da je nedostupnost izvanredno traumatogenih opisa iz ratnog iskustva tužitelja s prvih crta bojišnice nezaobilazan čimbenik u procjeni težine PTSP-a i sljedstvenih poteškoća u psihičkom funkcioniranju tužitelja. Osim toga, da smatra da je pozivanje na opis PTSP-a i tim povezanih psihičkih poremećaja iz 1994. godine (MKB-X, Medicinska naklada, Zagreb, 1994. godina) nedovoljna u odnosu na napredak psihijatrijske i psihologijske znanosti u području traume i njezinog latentnog i manifestnog pojavljivanja. Zbog navedenog da je iznio svoje mišljenje i zaključak da su navedene dijagnoze F-43.1, F-62.0 i F-43.2 izravno i u potpunosti (100%) povezane s tužiteljevim ratnim traumatskim iskustvima i da su njihova posljedica te da ostaje kod svojeg zaključka iznesenog u vještvu od dana 4. prosinca 2025.

18. Odgovarajući na prigovore koje je iznio tuženik u podnesku od dana 19. siječnja 2026., u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 22. prosinca 2025., stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić je u dopuni pisanog nalaza i mišljenja od dana 4. prosinca 2025., u bitnom, u pisanoj dopuni od dana 6. svibnja 2026. i 8. lipnja 2026. naveo da Liječničko povjerenstvo ponovo ističe da ne može prihvatiti da je privremena radna nesposobnost VČ počevši od dana 15. travnja 2019. jedino i isključivo uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Za takav stav da se navode egzogene frustrirajuće situacije poput nesreće na poslu, smrti u obitelji, emocionalna nezrelost osiguranika, ovisnost o alkoholu, somatske tegobe. Zaključak da je sažet u četiri točke - razlozi zbog kojih se povjerenstvo ne slaže s njegovim vještvom. Odgovor da je sljedeći: Liječničko povjerenstvo (LP) da navodi da osiguranik ne udovoljava stručnim medicinskim kriterijima za dijagnosticiranje odgođenog ratnog PTSP-a. Odgovor: LP da ne navodi podatke koji bi bili u suprotnosti ili nedostatni za postavljanje navedene dijagnoze. U tom slučaju o čemu je riječ u otpusnicama iz liječenja u dnevnoj bolnici u pet navrata, u nalazima ambulantnih psihijatrijskih pregleda te u nalazima psihologijskih obrada u dva navrata? Osim toga, da izravnim susretom i pregledom osiguranika nije našao elemente koji se ne bi slagali s navedenim nalazima. LP da konstatira da kod osiguranika nije pobliže opisan ratni stresogeni čimbenik. Odgovor: Osiguranik da je ostvario 415 dana borbenog sektora i da mu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca. Opisana da su dva posebno stresogena događaja (str. 4 vještva) - pogibija zapovjednika kojeg je izvlačio iz minskog polja i koji je iskrvario (i umro na njegovim rukama, a dan ranije je postao otac), eksplozije granata u blizini, radi čega da ima smetnje sa sluhom... Do rata da je bio potpuno zdrav. Uredno da je radio kao poštar. Uloga retraumatizacije u osoba s kronificiranim PTSP da je poznata. (Vidjeti psihički status na str. 4-5). Navodi se da status HRVI 20% u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost... Odgovor: Po kojem pravilu, kad samo povjerenstvo navodi istraživanje da odgođeni ratni PTSP nastupa u oko 25% bolesnika s tim poremećajem te da postoje i „iznimno rijetki slučajevi... pogoršanja subkliničkog PTSP-a...". LP da navodi da se kod tužitelja može eventualno raditi o elementima PTSP-a te da je nužno najmanje dvogodišnje praćenje... Odgovor: (Vidjeti odgovor ad. 1). Po njegovoj ocjeni nalaza da je dovoljno tijekom godina praćenja i da ne vidi kako je LP došlo do te primjedbe. Zbog navedenog da ostaje kod svog zaključka iznesenog dana 3. prosinca 2025.

19. Najprije je potrebno istaknuti da je tužitelj naveo kako je, zbog neukosti, uveo dijagnozu G 40.5 u zahtjev, pridodajući istu dijagnozama F 43.1 i F 62.0, zato jer nije imao prostora dobiti jasne upute niti ikakvu pomoć ili savjet glede podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice.

20. Naime, u konkretnom slučaju, vodeći računa da se ovdje radi o neukoj stranci te da tužitelju nije dana nikakva uputa u vezi podnošenja ili naknadnog uređivanja podnesenog zahtjeva, a čemu u tužbi prigovara, prvenstveno je potrebno pozvati tužitelja da uredi svoj zahtjev na način da u istom navede dijagnozu na kojoj temelji svoj zahtjev, odnosno na temelju koje se vodi predmetna privremena nesposobnost za rad.

21. Nadalje, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića od dana 4. prosinca 2025., kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, nakon obavljenog pregleda tužitelja, a budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje što je učinio i u dopunama nalaza i mišljenja otklanjajući u cijelosti sve prigovore tuženika koji ničim nije uspio osporiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra niti dopune istog, a nakon pribave koje tuženik nije predlagao daljnje dokaze pa tako niti eventualno provođenje novog vještačenja.

22. Nadalje, za istaći je da je upravo kod slučajeva u kojima, kod hrvatskog branitelja koji već ima priznat status HRVI sa 20% oštećenja organizma uslijed bolesti PTSP, valja utvrditi je li privremena nesposobnost za rad posljedica upravo PTSP-a, radi čega se vještačenje mora provesti što preciznije i detaljnije iz razloga jer o tome ovisi ostvarivanje prava propisanih gore citiranim odredbama Zakona. U tom smislu, stajalište je ovog Suda kako nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/ll-502-04/24-01/93, URBROJ: 338-01-10- 04-24-03 od dana 19. kolovoza 2024. nije dostatno obrazložen jer Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nije u potpunosti ocijenilo sadržaj priložene medicinske i druge dokumentacije, ocjena psihičkog stanja tužitelja u cijelosti je paušalno iznesena, nejasno je kakva terapija je primijenjena kod tužitelja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a sve to imajući u vidu da je u potpunosti nejasno ostalo i temeljem koje dijagnoze se vodi privremena nesposobnost za rad te je li u odnosu upravo na tu dijagnozu, vodeći računa o neukosti stranke, vještačenje detaljno provedeno.

23. Pored navedenog se ističe da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu, kako nije od nikakvog utjecaja činjenica što je tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine, i to sa 20% tjelesnog oštećenja organizma za stalno, po osnovi bolesti PTSP, u potpunosti neprihvatljivi. Naime, sasvim je životno i logično da tužitelj, kao branitelj kojem je priznato oštećenje organizma po osnovi PTSP-a prilaže istovjetnu medicinsku dokumentaciju iz koje mora biti vidljiv uzrok bolesti za koju je utvrđeno da bi se radilo o posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga, ovaj Sud ne može prihvatiti točnim navode Liječničkog povjerenstva, u čijem sastavu nema niti jednog specijaliste psihijatra, da bi se radilo o privremenoj nesposobnosti za rad koja da je "posljedica djelovanja egzogenih čimbenika iz radne i obiteljske okoline na prebormidnu strukturu ličnosti osiguranika" jer navedeno nema uporišta u medicinskoj i drugoj dokumentaciji koja prileži spisu, a niti je pojašnjeno otkud uporište za takve tvrdnje i što bi to značilo da netko ima „prebormidnu strukturu ličnosti“, odnosno iz kojih to tužiteljevih nalaza točno proizlazi.

24. Stoga, u konkretnom slučaju navedeni nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda je nejasan i nedovoljno obrazložen, činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za odlučivanje o pravu tužitelja, nisu u potpunosti utvrđene radi čega, prema ocjeni ovoga Suda, nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nije mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja pa tako niti onaj pribavljen u prvostupanjskom upravnom postupku.

25. Nastavno izloženom, jasno proizlazi da su u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, povrijeđene odredbe čl. 8., 9. i 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) iz razloga jer nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno jer je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na što pravilno upućuje i sam tužitelj. Stoga, a budući da osporeno rješenje (kao i prvostupanjsko upravno rješenje) nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkom I i II.

26. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno najprije pozvati tužitelja da uredi svoj zahtjev u odnosu na dijagnozu na kojem isti temelji, a potom pribaviti novi nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva u kojem je potrebno otkloniti naprijed navedene nejasnoće te uzeti u obzir pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr. sc. Ivana Urlića koji je pribavljen u ovom upravnom sporu (zajedno s dopunama) kao i činjenicu da je tužitelju priznat status V (X skupine s 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, a potom će prvostupanjsko upravno tijelo na temelju pravilno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o uređenom i preciziranom zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS- a.

27. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a tužitelju priznat zatraženi trošak na ime troškova vještačenja u iznosu od 348,30 €, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4.

ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. rujna 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju VČ iz [adresa],

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II-502-04/24-01/93,

- u spis