- 1 -              Revd-89/2024-4

Broj: Revd-89/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-375/23-3 od 3. kolovoza 2023., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-375/23-5 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-635/20-60 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-375/23-3 od 3. kolovoza 2023., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-375/23-5 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-635/20-60 od 24. ožujka 2023.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.".

4. Predlagatelj je u prijedlogu naznačio pravno pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 11. ZPP-a, odnosno obvezu suda da upozori stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju prema tom zakonu, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja iz čl. 219. ZPP-a. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da u prijedlogu nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer u odlukama na koje se tužitelj pozvao nije zauzeto pravno shvaćanje o primjeni navedenog načela. Drugo pravno pitanje prvim dijelom polazi od pretpostavki koje u konkretnom slučaju nisu ostvarene budući da je u postupku utvrđeno da se radi o podrumskom prostoru čiji oblik nije promijenjen. Odgovor na drugo pitanje u preostalom dijelu (poštenje odnosno nepoštenje posjednika) ovisi o okolnostima pojedinog slučaja.  Nadalje, o odgovoru na treće pitanje (koje se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva) ne ovisi odluka u sporu, kod okolnosti da je tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan u samom osnovu. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao pod toč. I. izreke.

5. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2024.