- 1 -              Revd-683/2024-2

Broj: Revd-683/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u P. protiv tuženice Opće bolnice P. - O. G. d. P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-120/2023-2 od 15. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-149/2022-34 od 27. siječnja 2023., na sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-120/2023-2 od 15. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-149/2022-34 od 27. siječnja 2023. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Kada je KU/13 određen redovni mjesečni fond radnih sati, a ne primjenjuje se na sve radnike poslodavca jednako, treba li se radi izjednačavanja radnih prava svih radnika istog poslodavca primijeniti povoljniji redovni mjesečni fond radnih sati?

2. Kada poslodavac čini razliku u primjeni tumačenja KU/13, vršeći obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 148 za jednu skupinu radnika i nakon stupanja na snagu Zaključka broj 153 – što dovodi do povoljnijeg obračuna plaće, a za preostale radnike vrši obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 153 – što dovodi do nepovoljnijeg obračuna plaće, treba li primijeniti povoljniji obračun plaće za sve radnike kod poslodavca, a u skladu sa Zakonom o radu?

3. Kada poslodavac za jednu skupinu radnika odbija primijeniti tumačenje broj 153 KU/13 nakon njegovog stupanja na snagu, a na drugu skupinu radnika primjenjuje, iako se odredbe KU/13 trebaju primjenjivati jednako na sve radnike kod poslodavca, treba li za sve radnike ujednačiti primjenu KU/13 na povoljniji način za radnike?“.

2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u odlukama Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-847/2020-2 od 14. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-737/2021-2 od 29. lipnja 2021., koja shvaćanja su različita od shvaćanja iz pobijane odluke, a poziva se i na pravno shvaćanje ovoga revizijskoga suda donesenog na 8. sjednici Građanskog odjela ovoga revizijskoga suda održane 9. prosinca 2019.

3. Ujedno tužiteljica ističe i da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, navodeći da tuženica nije na jednak način obračunavala plaću svih djelatnika, s obzirom na tumačenja Kolektivnog ugovora br. 148. i 153., jer je plaću za nemedicinsko osoblje obračunavala na jednak način i nakon donošenja zaključka 153., dok je tužiteljici neosnovano umanjivala plaću za, iz obračuna plaće ispuštene dane blagdana i neradnih dana. Osnova takvog različitog obračuna plaće bilo je različito utvrđenje redovnog mjesečnog fonda radnih sati za nemedicinsko i medicinsko osoblje. Time je na tužiteljicu nejednako primijenila odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 143/2013., 96/2015, dalje: TKU/13) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 29/2018., dalje: TKU/18), koji u čl. 1. utvrđuje da se on primjenjuje na sve radnike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također je nejednakim obračunom plaće tužiteljici, povrijedila i čl. 7. ZR koji propisuje zabranu izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće ovoga revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga (revizijskog) suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u Rev-290/21., Rev-655/21., Rev-165/2022 od 14. ožujka 2022., Rev 478/2023 od 1. lipnja 2023., Rev 1070/2022-2. od 6. prosinca 2022. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.

7. S obzirom na navedeno, ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima. Pritom, ovaj sud smatra korisnim naglasiti kako se revizija dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama - što prema postavljenim pitanjima nije moguće. Također, treba napomenuti kako ovaj sud nema ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih strana (podnositelja prijedloga), a na štetu druge strane.

8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u toč. I. izreke.

9.1. Također, u vezi dijela prijedloga koji se suštinski tiče povrede prava na pravično suđenje, prije svega se ukazuje da predlagateljica nije postupila u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP (kojom je propisano što je sve potrebno priložiti prijedlogu za dopuštenje revizije) pa tako svom prijedlogu nije priložila ni žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj je, prema tvrdnjama iz svog prijedloga za dopuštenje revizije, isticala povrede prethodno navedenih temeljnih ljudskih prava pa već stoga nije učinila vjerojatnim svoje navode o povredi temeljenog prava zbog nedostataka u sadržaju pobijane presude u tom dijelu. Također, čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) i čl. 29. st. 1. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17.) sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice, uključujući i one o tumačenju relevantnih ugovornih odredaba. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. S. ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

9.2. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu diskriminaciju tužiteljice, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužiteljica ne navodi kako je točno, i po kojoj osnovi, bila diskriminirana i/ili u odnosu na koju grupu pojedinaca je bila diskriminirana (usporedna skupina). U svakom slučaju, ništa u postupku pred nižim sudovima očito ne ukazuje da je tužiteljica bila diskriminirana po bilo kojoj zakonom zabranjenoj osnovi.

10. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 8. svibnja 2024.