Poslovni broj: Us I-1492/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Miki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SUNČANI ŽNJAN d.o.o. Split, Ulica Josipa Jovića 26, OIB: 82368677732, kojeg zastupa opunomoćenica Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, Mornarska 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 11. rujna 2026., a objavljene 28. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/23-21/51, URBROJ: 525-06/195- 25-2 od 02. svibnja 2025., kao i poništenje rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu, Klasa: UP/I- 320-02/23-0002/0439, Urbroj: 2181/1-05-04/03-23-0001 od 21. travnja 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/23-21/51, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 02. svibnja 2025. odbijena je žalba tvrtke SUNČANI ŽNJAN d.o.o. Split, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu, Klasa: UP/I-320-02/23-0002/0439, Urbroj: 2181/1-05- 04/03- 23-0001 od 21. travnja 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu, Klasa: UP/I- 320-02/23-0002/0439, Urbroj: 2181/1-05-04/03-23-0001 od 21. travnja 2023., tvrtki SUNČANI ŽNJAN d.o.o. iz Splita, investitoru gradnje građevine mješovite namjene (stambeno poslovna), na poljoprivrednom zemljištu, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1054 m[2] , kulture „ vrt ", određuje se visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 13.296,00 EUR te je određen rok od 30 dana od dana dostave rješenja, u korist računa Grada Splita.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu te uređenu tužbu od 16. rujna 2026., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, u prvom redu navodeći kako su javno pravna tijela koja su sudjelovala u predmetnom postupku propustila utvrditi sve bitne činjenice koje bi možebitno dovele do primjene povoljnijeg obračuna naknade u odnosu na tužitelja, jer da je kao osnovica za naknadu utvrđena cijena od 720.786,00 eura, a što da je u cijelosti netočno jer da je kupoprodajna cijena koju je podnositelj platio iznos od 617.980,77 eura. kao dokaz poziva se na Ugovor o kupoprodaji od dana 28.studenog 2022.g. Da prvostupanjsko, a ni tuženo tijelo, nisu utvrdili navedenu činjenicu, odnosno radi li se o zemljištu koje se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu nalazi izvan granica građevinskog područja, a nakon izmjena da bi bilo obuhvaćeno granicama građevinskog područja. Da se radi o podacima kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo

– urbanistički planovi - (nadležni ured za pitanja prostornog planiranja), te da su stoga prvostupanjsko tijelo i tuženo tijelo mogli po službenoj dužnosti utvrditi navedene podatke, obrazložiti svoje navode u rješenju, a ne automatizmom utvrditi visinu naknade primjenom stavka 3. članka 24. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, samo pritom navodeći da stranka ne raspolaže dokumentacijom koja bi dovela do drugačije odluke u navedenom postupku, čime da je postupilo protivno članku 47. st. 1. i 2. i članku 49. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj nadalje navodi da predmetno zemljište uistinu jest građevinsko zemljište na dan izvršnosti građevinskog akta, međutim da prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje s obzirom da se automatizmom poziva na upisano stanje u katastru na određeni dan (dan izvršnosti građevinskog akta), koje ne mora odgovarati stvarnom stanju jer da katastarsko stanje ne mora biti usklađeno, a da je prvostupanjsko tijelo propustilo provesti očevid na licu mjesta te utvrditi je li čestica izgrađena te da je propustilo obrazložiti što proizlazi iz evidencije podataka koju samo vodi. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom se poništava osporavano rješenje tuženika KLASA: UP/II-320-02/23-21/51, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 02. svibnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-320-02/23-0002/0439, Urbroj: 2181/1-05-04/03- 23-0001 od 21. travnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak te da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu 14. listopada 2025. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan .

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanih stranaka u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi sa stavkom 91. st. 3. ZUS -a koje svoj izostanak nisu opravdale, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.

6. Opunomoćenica tužitelja je u podnesku od 10. rujna 2026. popisala i zatražila naknadu troškova.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-320-02/23-21/51, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 02. svibnja 2025.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Splitu, Klasa: UP/I-320-02/23-0002/0439, Urbroj: 2181/1-05-04/03-23- 0001 od 21. travnja 2023., tvrtki SUNČANI ŽNJAN d.o.o. Splita, investitoru gradnje za građenje građevine mješovite namjene (stambeno poslovna), na poljoprivrednom zemljištu, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1054 m[2] , kulture „ vrt " određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 13.329,00 EUR-a.

10. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka 23. st. 1. u svezi s odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18 i 98/19, dalje Zakona).

11. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, dalje Zakona) propisano je da će se inspekcijski i prekršajni postupci započeti po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/18., 115/18. i 98/19.) dovršiti prema odredbama tih zakona.

12. Odredbom čl. 1. Zakona propisano je da se ovim se Zakonom uređuje održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države) i Zemljišni fond.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.

14. Odredbom čl. 23. stavak 1. Zakona propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

15. Odredbom čl. 24. st. 3. Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta unutar granica građevinskog područja.

16. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona dužno najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti tog akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta. Stavkom 4., istog članka, protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se primjerak rješenja o visini naknade dostavlja Ministarstvu i jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu, na čijem se području zemljište nalazi.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da su sredstva ostvarena od naknade za promjenu namjene prihod jedinica područne (regionalne) samouprave 70% i 30% jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

Stavkom 7., istog članka, je propisano da su sredstva iz stavka 6. ovoga članka koja su prihod jedinica lokalne samouprave namijenjena isključivo za okrupnjavanje, navodnjavanje, privođenje funkciji i povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Stavkom 8., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni donijeti program korištenja sredstava iz stavka 7. ovoga članka. Stavkom 9., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni Ministarstvu podnositi godišnje izvješće o ostvarivanju programa korištenja sredstava iz stavka 8. ovoga članka svake godine do 31. ožujka za prethodnu godinu.

Stavkom 10., istog članka, je propisano da se naknada po rješenju plaća u roku od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Stavkom 11., istog članka, je propisano da se na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća zakonska zatezna kamata.

Stavkom 12., istog članka, je propisano da se naknada plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

17. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, što da je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim, sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

19. Prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj kao investitor obveznik plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u navedenom iznosu, a sve u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 23. st. 1. u svezi s odredbom čl. 24. st. 3. Zakona.

20. Ovo stoga što je naprijed citiranom odredbom članka 25. stavak 1. Zakona propisano da rješenje donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok iz odredbe članka 98. stavak 13. istog Zakona proizlazi da je do uspostave sustava eNekretine u svrhu dobivanja podataka iz naprijed navedenog članka, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme nadležna porezna uprava.

21. U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari Ispostava porezne uprave Split je podatak o prosječnoj vrijednosti zemljišta utvrdila uvidom u svoju jedinstvenu bazu podataka koja se temelji na aplikativnom podsustavu "Uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnine što znači da se radi o prosječnoj cijeni zemljišta, dakle, uzete su u obzir najviše i najniže cijene zemljišta za k. o. [katastarska općina], pa osnovano tuženo tijelo u osporavanom rješenju zaključuje da se isto smatra objektivnom i zakonitom procjenom jer se radi o vjerodostojnom podatku nadležnog poreznog tijela. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH u zagrebu posl. br. Usž-1383/2024-2 od 5. prosinca 2024.

22. Stoga, a kako je spisu tuženog tijela priložen dopis Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: 945-02/20-01/08, Urbroj: 513-07-17-01-20-01 od 21. srpnja 2020. godine iz kojeg je razvidno da prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području gdje se to zemljište nalazi za k. o. [katastarska općina], za interval površine od 1000,01 - 3000 m[2] , (u vrijeme kad je građevinska dozvola postala izvršna) iznosi 3.801,85 kn/m[2] / 504,59 EUR/m , što za površinu predmetne čestice od 1054 m[2] iznosi 531.840,19 EUR, to je prvostupanjsko upravno tijelu na temelju tako dobivenog podatka pravilno utvrdilo naknadu za prenamjenu te je u skladu s odredbom čl. 24. stavak 3. citiranog Zakona, na prosječnu vrijednost čestice primijenilo postotak od 2,5 %, te je na taj način pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu u iznosu od 13.296,00 EUR.

23. Konačno, nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja da u konkretnom slučaju uopće ne bi trebao platiti predmetnu naknadu jer da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu, pa slijedom toga ni o prenamjeni poljoprivrednog u građevinsko zemljište.

24. Ovo stoga što među strankama nisu sporne činjenice:

- da prema građevinskoj dozvoli građevinsku česticu čini kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sudska čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koja se formira od 10127/7 i 10126/6 (sudska čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 1054 m[2] ,

- da prema Pregledniku katastarskih podataka Državne geodetske uprave, Katastarski ured Split, stanje na dan 07. kolovoza 2020. godine, kat. čest. zem. [katastarska čestica] je površine 1054 m[2] i u katastru zemljišta vodi se kao kultura „prirodno neplodno zemljište",

- da prema dopisu Državne geodetske uprave, Područni ured katastar Split, URBROJ: 541-28-02/14-23-2 od 14. veljače 2023. godine i priloženom dokumentacijom, pripadajućim Prijavnim listovima za katastar i rješenjima nadležnog ureda katastar, prethodno stanje kulture predmetne katastarske čestice zemlje je kultura „vrt",

- da prema građevinskoj dozvoli predmetna građevina je mješovite namjene, stambeno-poslovne, građevinske bruto površine 1 104 m[2] ,

- da se prema građevinskoj dozvoli predmetna čestica nalazi unutar građevinskog područja,

- da prema dopisu Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split KLASA: 945-02/20-01/08, URBROJ: 513-07-17-01-20-01 od 21. srpnja 2020. godine, prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na približno istom području u približno isto vrijeme (u vrijeme kad je građevinska dozvola postala izvršna), iznosi 3.801,85 kn/m[2] (preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije I EUR=7,53450 bilo bi 504,59 EUR/m[2] ),

- da je dopisom KLASA: 320-02/20-02/01205 od 22. veljače 2023. godine prvostupanjsko upravno tijelo pozvalo stranku da dođe osobno ili putem punomoćnika, u roku od 5 dana, radi očitovanja na okolnosti predmetnog postupka određivanje visine naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko te ako posjeduje, dostavi neke od dokaza koji su navedeni i dr., a koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari;

- da se stranka odazvala pozivu dana 09. ožujka 2023. godine te navela da ne posjeduje zatraženu dokumentaciju, a kako to proizlazi iz službene zabilješke u spisu;

- da se izgradnjom predmetnog objekta u skladu s naprijed navedenom pravomoćnom i izvršnom Građevinskom dozvolom, koja je postala pravomoćna s danom 29. lipnja 2020., mijenja namjena poljoprivrednog zemljišta, odnosno njegova vrijednost i površina, slijedom čega je i po ocjeni ovog Suda pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je obvezalo tužitelja na plaćanje jednokratne naknade u utvrđenom iznosu.

25. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da nisu sporni navodi žalitelja, ovdje tužitelja, da je predmetno zemljište prema Prostornom planu, označeno kao građevinsko zemljište. Međutim, u postupku prenamjene, kultura čestice se utvrđuje uvidom u katastar i posjedovni list, te u Povijest promjena kulture za predmetnu česticu, a prethodno stanje kulture predmetne katastarske čestice je kultura vrt, dakle, poljoprivredno zemljište, a sve u skladu s naprijed navedenim nesporno utvrđenim činjeničnim stanjem te primjenom citiranih odredbi Zakona.

26. Također, pravilno tuženo tijelo navodi da do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, dolazi na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, a ne automatski Prostornim planom i da je obveznik plaćanja naknade za prenamjenu osoba koja se navodi kao investitor u građevinskoj dozvoli, tj. osoba koja je podnijela zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, a to je u konkretnom slučaju nesporno tužitelj.

27. Neosnovano je pozivanje tužitelja i na članak 26. stavak 1. točka g. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojoj se investitor oslobađa plaćanja naknade pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m[2] ako se gradi unutar građevinskog područja, budući da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari tužitelj ne može biti oslobođen po ovoj zakonskoj osnovi jer se radi o građevini mješovite namjene stambeno poslovnoj, a ne stambenoj građevini, čija je GBP 1104 m[2] , što nespornim proizlazi uvidom u Arhitektonski projekt T.D. 02/2020- GP, koji je priložen spisu, kao i uvidom u građevinsku dozvolu.

28. Slijedom navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a osporavano rješenje suprotno navodima tužitelja, sadrži obrazložene, valjane, argumentirane i na zakonu zasnovane razloge rješavanja uspravne stvari u skladu s odredom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

29. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

30. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

31. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. Izreke.

U Splitu 28. rujna 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude. (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom .

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 06.11.2026.